| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
 Connect::Portal::Gosti
dr.sc. Bojan Žagrović, znanstveni direktor MedILS-a
(opširnije)
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
Konferencija ministara visokog školstva o provedbi Bolonjskoga procesa
|
 |
 |
 |
|
Poslao/poslala: Monika Vričko
|
|
|
|
2005.05.19. 16:25
U norveškom je gradu Bergenu danas započela konferencija ministara visokoga školstva pod nazivom Prema Europskom visokoškolskom prostoru. Na konferenciji sudjeluje 45 delegacija iz Europe te paneuropskih zemalja koje se žele pridružiti jedinstvenom povijesnom procesu preobrazbe visokog školstva. Više o početku Bergenske konferencije možete pročitati ovdje, a o samoj konferenciji podatke možete dobiti na ovim stranicama.|
Hina: Primorac: Hrvatska učinila 'velik korak' u Bolonjskom procesu
" Mnogi stručnjaci, opetovao je Primorac, slažu se da su za napredak koji je postigla Hrvatska u samo godinu dana obično potrebne tri godine. Budući da novi studijski programi usklađeni s Bolonjskom deklaracijom "startaju" na hrvatskim sveučilištima već na jesen, ministar Primorac očekuje da će Hrvatska, kako je rekao, "barem kad je riječ o Bolonjskom procesu, definitivno prije 'ući' u Europsku uniju od samih njezinih članica"." |
|
U nekim područjima života dobro je biti ispred vremena, te gurati dalje bez obzira na nerazumijevanje okoline, no u područjima koja se tiču budućnosti nacije kao što je reforma visokoškolskog sustava, možda je bolje ići malo sporije. Naime, osim što ćemo pokupiti šlag te biti veći svetac od sv. Petra, poznato je da se pri mačići u vodu bacaju, što iskreno ne želim prvim "bolognese" generacijama. Bilo bi bolje kasniti 1-2 godinu za drugima, dobro pogledati negativnosti ove reforme na tuđim primjerima, te dobro pripaziti da se isto ne ponovi i na našem terenu.
Osim toga, bilo bi bolje poraditi na kvaliteti postojećih programa (novi programi ionako su zasnovani na starima, teško je izmisliti novi način predavanja od strane postojećih predavača - čast iznimkama i kapa dolje onima koji se trude, kojih je na sreću sve više) - npr. obnavljanje znanja i praćenje svjetskih trendova i metoda u predavanjima, nego totalno okupirati predavače i druge kojima jednostavno nije ostavljeno vremena za razmišljanje a kamoli za djelovanje u smislu povećanja kvalitete predavanja.
|
|
| Uz #2: Kada bi forma bila nadomjestak za konkretne akcije, gdje bi nam kraj bio? |
|
| Ispravak krivog navoda: u #3 je trebalo biti "uz #1" a ne "uz #2". Sorry. |
|
Quote:
teško je izmisliti novi način predavanja od strane postojećih predavača -
Ovo i jest najveći problem. Iz prijedloga novih programa i načina provođenja "reforme" jasno je da većini hrvatskih reformatora nitko nije objasnio bit bolonjskog procesa. Nije stvar u 3+2+3 ili 5+3 ili 4+1+3 ili čemu god. Da bi budući hrvatski programi bili u skladu s bolonjskom deklaracijom, glavno što se mora mijenjati je NAČIN izvođenja nastave, uključujući i dinamiku svladavanja gradiva (= u realnom vremenu) i način provjere znanja studenata (isto u realnom vremenu).
Primjer netko od fizičara je nedavno spomenuo kolegij s treće godine studija (je li klasična elektrodinamika?) koji većina studenata polaže godinu ili više nakon što ga odsluša. Kada vam u sklopu bolonjskog procesa bude došao student iz npr. Litve i odsluša taj i još par kolegija u Zagrebu (što će morati biti moguće), što bi nakon toga trebao napraviti? Vratiti se za dvije godine da položi taj ispit? Naprotiv, student treba svladavati gradivo tijekom trajanja nastave, položiti ispit ubrzo nakon završetka nastave i gotovo. I to ne samo najbolji studenti, nego većina studenata. Studij koji traje četiri godine (ili pet) većina studenata mora moći svladati za četiri godine (ili pet), uz prikladno nametnuti režim kontinuirane provjere znanja. (Četvergodišnji program gdje i najboljim i najdiscipliniranijim studentima treba šest godina da ga završe nije četverogodišnji, nego šestogodišnji u kojem je formalna nastava zgurana u četiri godine.)
O promjenama koje bi riješile gornji tip problema, koji postoji na velikom dijelu fakulteta u Zagrebu, NITKO nije razmišljao pri izradi novih programa. Kada će početi? Vjerojatno kada dođu prvi strani studenti i počnu se glasno buniti... |
|
Poceli smo zadnji, a zavrsit cemo prvi. Ovo je pokazatelj da i male zemlje poput Hrvatske mogu biti bolje od razvijenih zemalja zapadne Europe.
Jednak uspjeh bi mogli postici i u sustavu znanosti ako radove u "domacim casopisima s medjunarodnom recenzijom" smatramo medjunarodno priznatim. Ah, to vec imamo, pardon.
Predlazem da ministar Primorac uvede reforme i u Drzavni zavod za statistiku. Mnozenjem s 3 svake stavke u izracunu BDP-a mozemo u godinu dana prestici EU i po BDPu per capita.
Takodjer ne bi bilo lose na Jadranu podignuti kartonske fasade hotela s 5 zvjezdica i na taj nacin povecati turisticke kapacitete. |
|
komentar na #2: ja sam 2. generacija bolonjskog procesa (u Bologni, 3. godina astrofizike...) i vidim iz prve ruke promjene u odnosu na prvi plan studija. Ipak, ne vjerujem da sam izgubio toliko da cu biti "bacen u vodu"...Prmjene nisu toliko dramaticne: na primjer, studenti 1. generacije su se nakon 1. godine morala odluciti za smjer A ili B koji su sada ukinuti (uglavnom zato sto su gotovo svi odabrali smjer A); ispiti s druge godine su podijeljeni po semestrima (ja sam imao samo jedan 1-semestralni i 7 cijelogodisnjih ispita), upravo zato sto su se studenti s moje godine (ukljucujuci i mene) zalili na apsurdnost (na zimskom roku se ne moze polagati gotovo nista, a na ljetnom treba dati cijelu godinu); praksa je pripojena "diplomskom" radu (pod navodnike jer "pravi" diplomski je onaj na 5. godini),...
komentar na #5: to je definitivno glavna prednost novog sustava u odnosu na stari - ispiti moraju biti kompaktniji (jednosemestralni) i jasniji. Zimski rok ne bi trebao sluziti polaganju zaostalih ispita s proslih godina (za to postoji jesenski rok). |
|
| Ovdje možete pročitati i zajedničko službeno priopćenje ministara i zaključke s konferencije koja je upravo završila. U zaključcima su navedeni i ciljevi i prioriteti za predstojeće razdoblje.Bergen |
|
Quote:
Iz prijedloga novih programa i načina provođenja "reforme" jasno je da većini hrvatskih reformatora nitko nije objasnio bit bolonjskog procesa.
Moj dojam je da oni kojima je u interesu da shvate sto je to bolonjski proces su i shvatili.
A one kojima taj proces nije u interesu nece nitko uspjeti "prisilno reformirati". Prava, istinska reforma nece se desiti u godinu dana. Vjerojatno niti u pet godina. Desetljece... tu vec mozemo pricati o reformi.
Ja napredak hrvatskog visokog skolstva vidim prvenstveno kroz razvoj ne-zagrebackih sveucilista. Dakle, prvenstveno Rijeke i Splita. Jer tek kada se razviju programi na tim sveucilistima koji mogu konkurirati zagrebackim pocinje "prava" reforma kroz borbu za privlacenje studenata. I stoga uvodjenje bolonjske deklaracije - kako god da sada to izgleda - vidim ako dugorocno pozitivan korak jer daje sansu ne-zagrebackim sveucilistima da stvore programe koji ce biti prije-ili-kasnije konkurentniji od zagrebackih.
Druga opcija (vjerojatno na znatno duzoj vremenskoj skali) je da tu konkurenciju stvore programi izvan Hrvatske (Slovenija, Austrija, Italija). Kolega iz komentara #7 je jedan takav primjer: umjesto u Zagreb otisao je studirat i u Bolonju.
Stoga se na hrvatsko visoko skolstvo mora prestati gledati samo u kontekstu Zagreba.
Na primjer, biti ce uzbudljivo pratiti razvoj Rijeckog sveucilista:
link1
link2
link3 |
|
Pod #5 je dobra definicija našega stanja. Donesi "naputak", dekret, zakon i što li ne sve još, i gotova stvar!
Navešću primjer sa FPZ u Zagrebu. Što god oni napisali u svojim aktima i nastavnim programima, istina je slijedeća:
1. Studenti koji nastoje uz tešku muku i prepušteni većinom sami sebi našeto redovno raditi, pojma još nemaju o planu ispitnih rokova.
2. Danima lutaju fakultetom tražeći profesore za potpis, sređujući u ono sat dva vremena svoje obvezne zahtjeve u studenstkoj službi, tražeći termin da predaju mjesecima već napisane seminarske radove i sl.
3. Neslužbeno im četvorica profesora najave ispite na isti dan, jer, ovaj putuje u drugim terminima u inozemstvo, ovaj ima gostovanje na političkom forumu, ovaj će komentirati na TV neku glupost; a svi skupa profesionalno rade na fakultetu!
A da ne govorim o dostupnosti nastavnika tjekom ciklusa predavanja, konsultacija i sl. |
|
Quote:
Što god oni napisali u svojim aktima i nastavnim programima, istina je slijedeća: .....
Upravo tako, istina je ta da su reforme "papirnate" tako dugo dok u sustavu postoje tisuce ljudi koji bi te reforme trabali sprovesti, a ne zele ih sprovesti.
Sto poduzeti? Dati otkaz svim tim profesorima? Ili znanstvenicima? Tko je toliko politicki mocan da pokrene "revoluciju"i prezivi? Da li je uopce poanta u revoluciji? Dal itko vjeruje da ce svi ti profesori i znanstvenici promijeniti svoj stav preko noci, a da za to nemaju osobnu korist? Pa nije to samo problem Hrvatske!
Ono sto fali su pravila "igre" koja ce otvoriti "evolucijsku" sansu onima u Hrvatskoj koji jesu sposobni i koji rade kvalitetno. I cak kada se ta pravila i uspostave, jos uvijek ce trebati barem desetljece da "evolucija" pocne pokazivati svoje prve rezultate.
Imam dojam da je kod mnogih frustracija (ili razocarenje?) problemima u Hrvatskom visokom skolstvu i znanosti tolika da jedino sto sada zele su nekakve "revolucije", "instant rjesenja", ili "magicno rjesenje" koje ce preko noci reformirati citav sustav, a nakon toga ce "zasjati sunce" i svi ce biti sretni i veseli, a sirom Hrvatske radit ce se vrhunska znanost.
Nema magicnog rjesenja. Nema revolucije.
Potrebna je evolucija, a ne revolucija. A to je proces koji traje dugo. Proces u kojem ne postoji pojedinac koji magicno rjesava sve probleme, nego mnostvo "malih sloznih ruku" koje se sloze i uporno rade.
Ovo govorim zato jer postoji fundamentalna razlika u percepciji rjesavanja problema (a time i motivacije za osobnim angazmanom) izmedju "revolucionarnog" i "evolucijskog" stava.
Kada ste u evolucijskom "stanju stvijesti", shvacate odjednom da je klinac u osnovnoj skoli jednako (!!) vazan kao i neki znanstvenik. Zasto? Zato jer ce taj klinac za desetak godina biti student, a za dvadest godina mozda biti znanstvenik. A i ako nece postati znanstvenik, biti ce dio drustva koje trenutno vapi za promjenom sustava vrijednosti, a zahvaljujuci vama znati ce koja je vaznost znanosti.
Odjednom shvacate da su danasnji studenti biti najpropulzivnija generacija znanstvenika za desetak godina kada udju u svoje 30-te, generacija koja ce prva od pocetka raditi u sustavu kojeg je zahvatila evolucija.
Odjednom shvacate da je odrzati popularno-znanstveno predavanje u nekom selu u Hrvatskoj jednko vazno kao i odrzati znanstveno izlgaganje na nekom Institutu.
Odjenom shvacate da ministri dolaze i prolaze, reforme krenu pa stanu, i da vas ne dira dal je Bolonjski proces zazivio preko noci u svom punom sjaju na svakom faksu u Hrvatskoj ili nije - ne dira vas zato jer znate da sada na nekom faksu negdje u Hrvatskoj netko moze odluciti pokrenuti studij konkurentniji od svih postojecih u Hrvatskoj.
Ali shvatite i da se ne treba razocarati ako covjek nesto proba pa ne uspije. Jer iza vas doci ce opet neki nadobudni entuzijasti i probati ponovo, ali ovaj puta zahvaljujuci vama imaju nesto bolju startnu poziciju. I iza vas ostaje 2, 5, 10, ili tko zna koliko mladjih kojima ste pokazali kako bi se stvari trebale raditi i gdje su zamke sustava.
Po meni je poanta uvodjenja Bolonjski proces naprosto jedna komponenta definiranja pravila igre. I naravno da oni koji se ne zele refomirati sprovode "kozmeticke" reforme. Ali u kontekstu evolucije bitniji je razvoj konkurencije - jedino to moze na dugi rok stvoriti promjene. |
|
| Mogao bih se složiti sa svim što je pod #11 u nadahnutom izlaganju rekao. Jedino, malo ubrzanje. Hrvatska gotovo u svim segmentima, treba malo "eksploziva" da usmjeri evoluciju i da joj zamah. Gotovo sve forme postoje, ali se jako sporo ostvaruju, i u tom ostvarivanju nema sustava. Naime, tu bi mogao biti gotovo presudan promotivni sustav, ali promotivni mediji također prolaze fazu evolucije. između revolucije kao povjesno neprihvatljive pozicije i evolucije, kao povjesno zahtjevne forme, Hrvatskoj treba dirigirana "revolucija", sa revolucionarnim efektima odmah, a evolutivnim smislom strateški. Zato je potrebno konačno dobiti vlast /ministra mzos/, koja će dobiti jedne izbore da izgubi druge! A nismo daleko od toga! |
|
Quote:
Ono sto fali su pravila "igre" koja ce otvoriti "evolucijsku" sansu onima u Hrvatskoj koji jesu sposobni i koji rade kvalitetno. I cak kada se ta pravila i uspostave, jos uvijek ce trebati barem desetljece da "evolucija" pocne pokazivati svoje prve rezultate.
Dejan, slazem se sa svime sto si napisao pod #11, ali i pored toga mislim da si promasio temu. Entuzijasta je bilo i bit ce, pa do evolucije ipak nije doslo. Kljucno je ono sto si tek ovlas spomenuo u gornjoj recenici, a to su pravila igre. Nitko ne osporava evolucijski model, ali ono sto se u Hrvatskoj sustavno opstruira nije taj evolucijski proces nego upravodonosenje suvislih pravila igre i njihova provedba. Tocno, kad bi se ta pravila uspostavila, evolucija bi ucinila svoje. Medjutim, uz ovakve pocetne uvjete NIKAKVA evolucija nece donijeti promjenu pravila igre. To je nesto gdje treba stisnuti zube, svjesnim aktom donijeti pravila i poceti ih beskompromisno primjenjivati - a to je jos uvijek nesto gdje moras ici protiv 80% ljudi u sustavu.
|
|
Quote:
Kljucno je ono sto si tek ovlas spomenuo u gornjoj recenici, a to su pravila igre.
Moja reakcija je potaknuta raspravom o Bolonjskom procesu - i kazem da je sprovodjenje Bolonjskog procesa (kako god to sada izgleda) po mom misljenju dugorocno jako vazno jer je dio uspostave novih pravila igre. Isto tako govorim kako ce prije ili kasnije, milom ili silom, pravila igre se uspostaviti - ili cemo ih uspostaviti sami, ili ce nam nametnuti "trziste" Europe kojoj se (ipak) priblizavamo.
Tako da je slijedeca tvrdnja po meni totalno krivi opis stanja u Hrvatskoj:
Quote:
uz ovakve pocetne uvjete NIKAKVA evolucija nece donijeti promjenu pravila igre
Zapravo, ta tvrdnja je totalno besmislena po bilo kojoj logici (ukljucujuci i ono sto nas uci biologija), osim po onoj da se sve ocekuje maltene preko noci.
Uostalom, kad smo bas kod toga, nije znanost i visoko skolstvo jedina stvar koja u Hrvatskoj mora evoluirati u neke normalne okvire. Takve izjave u stilu "nista se nece promjeniti" tipicni su problem hrvatskog mentaliteta. Citavo hrvatsko drustvo trpi posljedice takvog stava nacije, koja nikako da shvati da se svatko mora zapitati "kako ja, kao pojedinac, mogu promjeniti nesto?".
Takodjer mi je apsurdna izjava:
Quote:
ono sto se u Hrvatskoj sustavno opstruira nije taj evolucijski proces nego upravo donosenje suvislih pravila igre i njihova provedba.
Pa NARAVNO da ce se pokusati opstruirati promjena! Pa jel ikada igdje postojala neka promjena sustava u kojem nije bilo otpora promjenama?! Uostalom, kada bi sustav bio tako super da otpora ne bi bilo, onda o promjenama ne bi ni govorili!!
Stovise, sto su protivnici promjena glasniji, to je ocitije da ih je neceg sve vise strah. Sto su potezi protiv reformi agresivniji, to je ocitije da nekome "gori pod nogama".
Zapravo, svima kojima je stav u stilu "nista se nece promjeniti" zivotna mantra, ovdje i sada "bacam rukavicu u lice" i pozivam vas da dokazete da znate bolje definirati "pravila igre u Hrvatskoj" nego sto je to sada.
Izazov se sastoji u tome da navedete tocno dokument (zakon, pravilnik, natjecaj, nastavni program, itd.) za koji smatrate da je "smece" (pronadjite link na dokument, ili ga skenirajte) i krenete slagati bolju varijantu. Ne zanimaju me isprazne rasprave "protivit ce se svi tome" jer se to podrazumijeva, ili "cemu sve to kada nitko nece to koristiti" jer to nikada ne mozete dokazati ako prvo to nesto ne stvorite.
Mi (sys-admini Connecta) imamo spreman web-alat za kolektivni rad na tome (tako da vise ljudi zajedno moze raditi na istom dokumentu). Na svima vama je da sada navedete dokumente za koje smatrate da ih znate bolje srociti i da se vremenom stvara baza takvih dokumenata napisanih na nacin "kako bi to stvarno trebalo biti".
Connect trenutno ima skoro 700 clanova. Raspon vjestina i znanja tako velikog broja visoko-obrazovanih ljudi je fantastican. Pozivam vas sve da kao dio odbacivanja mentaliteta "nista se nece promjeniti" izlistate teme za koje smatrate da se u hrvatskoj znanosti i visokom skolstvu trebaju dovesti u red i ajmo na posao. |
|
| Potpisujem i sam #11 i #14. Smatram takoder da je na planu regulative (ako hocete, mozemo to nazvati i "deklarativna razina", iako je to i nesto vise) vec jako puno toga ucinjeno. Treba nam samo entuzijazma, znoja, dobre volje, pa cak bih rekao i bezobraznosti da to pretocimo u stvarne i konkretne promjene. Ekipa oko Festivala znanosti te na Sveucilistu u Rijeci pokazuje da se nesto, svim otporima usprkos, moze napraviti. Puno nas "malih" isto nekog vraga pokusavamo. Pridruzite nam se! |
|
Quote:
Zapravo, ta tvrdnja je totalno besmislena po bilo kojoj logici (ukljucujuci i ono sto nas uci biologija), osim po onoj da se sve ocekuje maltene preko noci.
Uz svo dužno poštovanje, mislim da si ovdje ipak ti tak koji ne zna što nas uči biologija. U evoluciji nisu važna ona svojstva koja su moralno i ljudski ispravna, nego ona koja omogućavaju preživljavanje i reprodukciju na dugi rok. U sadašnjem sustavu, sva ona pozitivna svojstva koja si naveo u #11 NISU ona koja omogućavaju najlakše preživljavanje i napredovanje. Drugim rječima, u sustavu napreduje ne onaj koji se ponaša prema idealnima nego prema trenutnima pravilima igre i eksploatira ih u svoju korist. Samo sam to htio reći.
Quote:
Ne zanimaju me isprazne rasprave "protivit ce se svi tome" jer se to podrazumijeva, ili "cemu sve to kada nitko nece to koristiti" jer to nikada ne mozete dokazati ako prvo to nesto ne stvorite.
Baš lijepo da me implicitno optužuješ za isprazne rasprave. Za tvoju informaciju:
(1) Još kao student 4. godine (A.D. 1994) sam s jednim kolegom (a bili smo dva najbolja studenta na generaciji) sastavio prijedlog programa dodiplomskog studija molekularne biologije i dostavio ga nadležnima na biološkom odsjeku. O njemu se čak vodila rasprava na jednoj od sjednica (doduše više kao o kuriozitetu) a sve je stalo na tome da su se neki "veliki" profesori nafrnjili nad "bezobrazlukom balavaca" koji predlažu program u kojem nema "njihovog" kolegija.
(2) Za razliku od tebe, pet godina (1994-99) sam osobno kao asistent držao nastavu na kemijskom odsjeku PMFa. Daleko od toga da sam bio omiljen među studentima, ali među članovima Connecta ima dosta bivših studenata koji su mi prošli kroz šake koji će ti potvrditi da sam svih pet godina pokušavao poboljšati i osuvremeniti onaj dio nastave koji mi je povjeren.
(3) Danas, jednom godišnje na 100% volonterskoj osnovi držim jedan izbori kolegij na PMF-u. Opet, daleko od toga da je idealan, ali se trudim da bude i suvremen i inteligentan, i po sadržaju i po nastavnoj metodologiji.
I sad, što misliš tko od nas dvojice ima više kredibiliteta govoriti o sadašnjem stanju i o tome što se mora, a što može promijeniti?
Quote:
Mi (sys-admini Connecta) imamo spreman web-alat za kolektivni rad na tome (tako da vise ljudi zajedno moze raditi na istom dokumentu). Na svima vama je da sada navedete dokumente za koje smatrate da ih znate bolje srociti i da se vremenom stvara baza takvih dokumenata napisanih na nacin "kako bi to stvarno trebalo biti".
Izvrsna ideja. Imate moju podršku a - kada uredite infrastrukturu - i priloge. |
|
Samo još nešto:
Quote:
Stovise, sto su protivnici promjena glasniji, to je ocitije da ih je neceg sve vise strah. Sto su potezi protiv reformi agresivniji, to je ocitije da nekome "gori pod nogama".
Ne znam odakle dojam da su protivnici promjena sve glasniji i agresivniji. Naprotiv, mojeni se čini da su protivnici promjena (barem oni s kojima ja imam iskustva) dovoljno sigurni u svoju većinu (80%, remember?) da mogu sve što im se ne sviđa sabotirati do daljnjega na zakonski savršeno legalan način. Samo oni koji žele da se nešto promijeni su glasni. Sve dok ih ne izda glas... |
|
Quote:
Moja reakcija je potaknuta raspravom o Bolonjskom procesu - i kazem da je sprovodjenje Bolonjskog procesa (kako god to sada izgleda) po mom misljenju dugorocno jako vazno jer je dio uspostave novih pravila igre.
Nitko nije sporio Bolonjski proces. Ja kritiziram cinjenicu da se BP kod nas predstavlja kao nekakva velika reforma obrazovnog i znanstvenog sustava, a nece rijesiti nijedan kljucan problem. I ne samo to, nego zbog nacina na koji se BP implementira kod nas, on nece postici ni one ciljeve koji bi trebao (krace programe, mobilnost studenata,...).
I upozoravanje da se radi o kozmetickoj reformi nije stav "nista se nece promijeniti" koji Dejan kritizira, nego cinjenica. Tim se zaista nista bitno nece promijeniti.
A ova rasprava revolucionarno vs. evolucijski je promasena. Reforme se trebaju provoditi sto je brze moguce. Nitko ne ocekuje da ce sve rijesiti preko noci, ali ovim tempom trebat ce nam 200 godina da dobijemo moderan znanstveni i obrazovni sustav.
I nadalje se ne slazem s Dejanom kad predlaze da trebamo dati svoje prijedloge rjesenja.To je trivijalno. Treba samo pogledati sustave zemalja koje su lideri na tom polju i ukljuciti zdrav razum. Nemamo mi sta izmisljati toplu vodu, pozivati se na "hrvatske specificnosti" i biti pretjerano kreativni u organiziranju sustava obrazovanja i znanosti. Problem dakle nije u nedostatku kvalitetnih rjesenja, vec u nedostatsku politicke volje da se ona provedu. |
|
Quote:
Treba samo pogledati sustave zemalja koje su lideri na tom polju i ukljuciti zdrav razum.
Ovaj nepersonalni glagolski oblik (pasiv, ako se ne varam) 'treba pogledati' je dosta zanimljiv. A TKO je taj koji to 'treba pogledati'? Mislim da je malo pretjereano očekivati da to 'pogleda samo od sebe'...
Alat o kojemu pričamo omogućava svima koji imaju želje i volje sudjelovati u tom 'pogledavanju' da daju svoj skromni doprinos. Njegova upotreba ne zaziva izmišljanje tople vode, već naprotiv neku vrstu 'političke špijunaže' u smislu da connectovci koji znaju da negdje postoje dobra zakonodavna i ina rješenja za pojedine stavke koje muče hrvatsku znanost porade na tome da te informacije aktivno i sustavno skupe na jedno središnje mjesto. I da se s tog mjesta onda vrši suvislo lobiranje da se takve stavke ugrade u hrvatski sustav. |
|
Slazem se. Povratne glagole (treba se, radi se,...) treba  ukinuti ustavnim zakonom.
Tko treba pogledati? Predlagac i donositelj zakona tj. Vlada RH tj. MZOS. Ali opet kazem nije problem u nedostatku rjesenja, vec politicke volje. Mi sa strane mozemo napraviti npr. prijedlog zakona, ali on nece biti prihvacen. Radi se o tome da je svima kristalno jasno sto treba napraviti. Ceka se samo politicka volja. Ti nasi prijedlozi mogu eventualno posluziti kao pritisak na MZOS, ali i to ne bi imalo nekog efekta, jer bi onih 80% o kojima smo pricali pritisnuli daleko jace. Kad budemo imali ministra koji ce stati na stranu onih 20% onda ce se nesto moci pokrenuti.
Problem s ovim, ali i s vecinom drugih reformi je da su negativne posljedice koncetrirane na uski krug ljudi (u ovom slucaju onih 80% iz sustava znanosti o kojima je pricao akademik Silobrcic), a pozitivne posljedice reforme rasprsene na cijelo drustvo. A posto drustvo nije svjesno tih koristi, prevladava glasna manjina koja se bori za ocuvanje privilegija.
|
|
| A dobro, što onda itko može napraviti? Uz to, ako je stvarno 80% ljudi u sustavu protiv promjena, onda bi, prema svim regulama parlamentarne demokracije, nametanje promjena od strane onih 20% preostalih bilo vježbanje diktature. A to nema puno smisla... |
|
Alkar Duje u ništa.
Kakva demokracija?
Kao što je akademik Silobrčić primijetio u gornjem članku, način funkcioniranja vrhunske znanosti (i visokog obrazovanja) NIJE demokratski. Nikad. Nigdje. Vrhunska znanost ravna se ISKLJUČIVO po pravilima MERITOKRACIJE (znanje+talent+radna etika+rezultati). To su kriteriji koje nikakva "demokratska" većina ne može (ne smije) osporiti niti nadglasati.
|
|
Duje, sustav znanosti nije larpurlartisticki, izolirani otok vec ima drustvenu funkciju. A na drustvenoj razini, to jest demokracija, jer onih 20% i drustvo u cjelini imaju jednake interese. I zato se tih 20% mora staviti u ulogu glasnogovornika nezainteresirane javnosti.
Borise ti pak pricas o necemu sasvim drugom. Pitanje reformi nije pitanje znanosti, vec politike. A politika funkcionira po demokratskom principu. Trenutno ministru vise odgovara ovakvo stanje, jer je uspio stvoriti sliku o sebi kao o odlucnom vodji i reformatoru. Bas ga briga sto nekoliko postotaka visokoobrazovanih gradjana zna da ministar gradi potemkinova sela, kad je uspio impresionirati siroke mase.
Dakle po meni najbolje sto mi mozemo u ovom trenutku raditi je dizanje svijesti gradjana o vaznosti obrazovanja i znanosti za drustvo. Ali ne davanjem zakonskih prijedloga, vec ukazivanjem na promasaje aktualne politike, javnim istupima, Connect portalima, itd. |
|
Quote:
Dakle po meni najbolje sto mi mozemo u ovom trenutku raditi je dizanje svijesti gradjana o vaznosti obrazovanja i znanosti za drustvo. Ali ne davanjem zakonskih prijedloga, vec ukazivanjem na promasaje aktualne politike, javnim istupima, Connect portalima, itd.
Dakle, ukratko: kukanjem?  |
|
Quote:
Borise ti pak pricas o necemu sasvim drugom.
Točno, ja pričam upravo o onome o čemu je Duje pričao u #21. Budući da je govorio o demokraciji u omjeru 80:20, mislio je na ljude u sustavu znanosti, a ne na političare. Dobro si primijetio da ljudi u sustavu znanosti nisu ti koji sami trebaju "demokratski" (nadglasavanjem kvalitetne manjine od strane nekvalitetne većine) odlučiti žele li promjene ili ne - to treba biti strateška odluka države.
Quote:
Dakle, ukratko: kukanjem?
Ja zapravo nisam siguran da je ukazivanje na loše stvari (a.k.a. kukanje) štetnije po promjene od neutemeljenog optimizma. |
|
"Evolucijski" stav iz #11 je OK, ali mislim da je on više način liječenja frustracije trenutnim stanjem (što je naravno konstruktivno, i sam to radim).
Stjepan Marčelja je lijepo sažeo glavne probleme u tekstu"Izvješće ravnatelja IRB-a":
Bez detaljne analize ipak ću se usuditi prognozirati da brzina napredka koju vidimo u RH vodi u neizbježno daljnje zaostajanje za razvijenim zemljama. Prestižu nas druge tranzicijske zemlje u Europi i naravno mnoge zemlje u Aziji. Naša sveučilišta ne ulaze u popise najboljih na svijetu, premalo je onih vrijednih kreativno novih iskoraka u znanosti. U globaliziranom svijetu razlike između uspješnih i neuspješnih stvaraju se vrlo brzo i ako već nije prekasno ostalo nam je jako malo vremena. Na primjer, naši strani partneri sve više nastoje privući najbolje studente iz RH na dodiplomski studij, odlazit će se sve ranije i ranije. Namjera je da oni tamo i ostanu. SR Njemačka je osnovala Max Planck poslijediplomske škole velikim dijelom zato da bi privukla najbolje znanstvenike iz tranzicijskih zemalja.
(...)
Za promjenu postoje mogućnosti, postoje i sredstva unutar sadašnjeg proračuna. Iz svega što sam pisao zaključak je da izmjene ne mogu sama provesti domaća povjerenstva, ne može ih provesti ni MZT ili MZOŠ bez obzira tko je trenutno ministar. Izmjene može osmisliti i provesti samo odgovarajući međunarodni savjet s dovoljnim ovlastima, bez obzira da li ga čine hrvatski, strani ili miješani članovi izabrani između svjetski dokazanih stručnjaka.
(...)
Sažetak izlaganja može se skratiti na dva uvjeta koji trebaju biti ispunjeni da bi se brže napredovalo. Sada nije ispunjen ni jedan. Ako se ne ispune, svi drugi putevi bit će prespori i zaostajanje RH u globalnoj utrci će se nastaviti:
1. Vlada treba odlučiti da zaista želi provesti reformu znanosti i višeg obrazovanja;
2. Provođenje reforme treba zatim povjeriti najboljim, dokazanim i svjetski priznatim stručnjacima izvan RH koji nemaju osobni ili institucionalni interes unutar sustava u našoj zemlji.
Dakle tek kada politika, a i to pod pritiskom javnosti, odluči da se posao napravi kako treba, će to i biti učinjeno. Naravno, onda je pravo pitanje: kako izvršiti takav pritisak?
|
|
Ajmo redom:
Quote:
Uz svo dužno poštovanje, mislim da si ovdje ipak ti tak koji ne zna što nas uči biologija. U evoluciji nisu važna ona svojstva koja su moralno i ljudski ispravna, nego ona koja omogućavaju preživljavanje i reprodukciju na dugi rok. U sadašnjem sustavu, sva ona pozitivna svojstva koja si naveo u #11 NISU ona koja omogućavaju najlakše preživljavanje i napredovanje. Drugim rječima, u sustavu napreduje ne onaj koji se ponaša prema idealnima nego prema trenutnima pravilima igre i eksploatira ih u svoju korist. Samo sam to htio reći.
Hvala na postovanju, ali znam sto nas uci biologija po tom pitanju.
Zanimljivo da se slazemo oko svega ovdje navedenog, osim sto na Hrvatsku ne gledam kao na izoliran otok - "preživljavanje i reprodukcija" Hrvatske u danasnjem svijetu tjeraju Hrvatsku da "evoluira".
Quote:
Baš lijepo da me implicitno optužuješ za isprazne rasprave. Za tvoju informaciju: .... (op.a.: tu sad izvadak iz CV-a)
I sad, što misliš tko od nas dvojice ima više kredibiliteta govoriti o sadašnjem stanju i o tome što se mora, a što može promijeniti?
Znaci, ja bi sada trebao ovdje opisivati sto sam ja radio u Hrvatskoj da se pokazem pametnijim, pa bi onda uletio netko treci sa svojim CV-om i pokazo da je on ima vise kredibiliteta, pa bi onda konacno uletio netko sa svojih deset stranica CV-a i svima pokazao kako mozemo lagao se stjerat u misju rupu jer njegov CV definitivno dokazuje da je bas on najveci autoritet po pitanju toga sto se u Hrvatskoj mora ili ne mora mijenjati.
Ma, pitanje pojedinca koji ima najvise "kredibiliteta govoriti sadašnjem stanju i o tome što se mora, a što može promijeniti" je promaseno - jer podrazumijeva da postoji pojedinac koji je najpametniji i najmudriji. Pogotovo je promaseno kada se ide govoriti oko toga kako je netko "odmahnuo rukom" jer se neki mladi kolega usudio nesto poduzeti/prigovoriti/sugerirati - promaseno jer mislim da nema tko nije dozivio nesto takvo (a tko ce "prvi bacit kamen" da i mi - sada mladi i ogorceni - necemo biti jednog dana isti takvi )
Quote:
Izvrsna ideja. Imate moju podršku a - kada uredite infrastrukturu - i priloge.
Stvar se bazira na premisi da ce clanovi Connecta pokretati teme (priloge) na kojima zele raditi. Tako da je i moj poziv da se sada definiraju teme ide u tom smjeru.
Na primjer: spomenut je program dodiplomskog molekularne biologije. Vjerujem da bi bilo zainteresiranih za doradit/diskutirat/update-at takav program (mislim da je cak o tome i bilo vec govora na ovom portalu).
Quote:
Samo oni koji žele da se nešto promijeni su glasni. Sve dok ih ne izda glas...
Zasto mislite da se promjene rade jedino tako da se bude glasan?
Quote:
A ova rasprava revolucionarno vs. evolucijski je promasena. Reforme se trebaju provoditi sto je brze moguce. Nitko ne ocekuje da ce sve rijesiti preko noci, ali ovim tempom trebat ce nam 200 godina da dobijemo moderan znanstveni i obrazovni sustav.
Pa, nije bas da mislim da ce biti 200 godina, ali sigurno nece biti ni godinu dana.
Quote:
I nadalje se ne slazem s Dejanom kad predlaze da trebamo dati svoje prijedloge rjesenja.To je trivijalno. Treba samo pogledati sustave zemalja koje su lideri na tom polju i ukljuciti zdrav razum.
Trivijalno? Kako kome. Mnostvo slubenih dokumenata ugleda svjetlo dana jer ga je srocio jedan covjek. Ili mala grupa ljudi kojoj tema dokumenta nije uska specijalnost.
Isto tako, nije istina da je dovoljno pogledati druge i kopirati. Postoje specificnosti Hrvatske.
Quote:
Ja kritiziram cinjenicu da se BP kod nas predstavlja kao nekakva velika reforma obrazovnog i znanstvenog sustava, a nece rijesiti nijedan kljucan problem.
Na to kako se sto prikazuje na povrsini se previse ne obazirem - to je dio svakodnevice politicara i to ide njima na teret (ili dusu - kako hocete).
A to dal ce BP rijesit ikoji kljucni problem ... vrijeme ce pokazat.
Za kraj, ima jedna jako lijepa izreka koja opisuje sve ovo o cemu pricamo:
"A reformer is one who sets forth cheerfully toward sure defeat." |
|
Quote:
Zanimljivo da se slazemo oko svega ovdje navedenog, osim sto na Hrvatsku ne gledam kao na izoliran otok - "preživljavanje i reprodukcija" Hrvatske u danasnjem svijetu tjeraju Hrvatsku da "evoluira"
Teoretski. Praktično, svi argumenti o "uvažavanju hrvatskih specifičnosti", "malim hrvatskim znanostima" i formalna ekvivalentnost znanstvenih radova u domaćim časopisima "s međunarodnom recenzijom" s vrhunskim publikacijama u vrhunskim časopisima služe upravo tome da opravdaju lošu hrvatsku znanost kao izolirani otok kojeg treba štititi od izravne borbe za preživljavanje u "surovim uvjetima svjetske znanosti".
Quote:
Znaci, ja bi sada trebao ovdje opisivati sto sam ja radio u Hrvatskoj da se pokazem pametnijim, pa bi onda uletio netko treci sa svojim CV-om i pokazo da je on ima vise kredibiliteta, pa bi onda konacno uletio netko sa svojih deset stranica CV-a i svima pokazao kako mozemo lagao se stjerat u misju rupu jer njegov CV definitivno dokazuje da je bas on najveci autoritet po pitanju toga sto se u Hrvatskoj mora ili ne mora mijenjati.
Izvadak iz CV-a sam napisao ne zato da dokažem da sam pametniji/kompetentniji, nego zato što si me implicitno optužio za isprazne rasprave umjesto konkretnih djela. Samo sam htio pokazati da mi konkretnih djela ne nedostaje (niti će mi ih nedostajati u budućnosti). Proveo sam dovoljno vremena u tom sustavu da su mi mižda poznati neki detalji i mehanizmi kojih oni s drugačijim CV-om nisu dovoljno svjesni. |
|
Duje, ja sam uvjeren da je to "kukanje" pojedinih Connectovaca spasilo MedILS.
Dejane, pliz budi malo konkretniji.
Koje su to specificnosti Hrvatske po pitanju sustava visokog obrazovanja i znanosti?
Koje bi to kljucne probleme mogla ovakva implementacija BP-a rijesiti? |
|
Quote:
Koje su to specificnosti Hrvatske po pitanju sustava visokog obrazovanja i znanosti?
Ekonomija: kuda Hrvatska tocno ide? Sto joj tocno treba na skali od 5-10 godina?
Trenutno stanje znanosti i skolstva : koncentracija u Zagrebu (tj. nedostatak konkurencije)
Edukacijski profil stanovnistva: ogromna potreba za prekvalifikacijama i dodatnim skolovanjem
Geopolitika: trenutni polozaj Hrvatske u jugoistocnoj Europi i buduci polozaj Hrvatske u EU
Trenutna politicka realnost: koje reforme i potezi imaju mogucnost proci (na bilo kakav nacin) u trenutnom odnosu (politickih) snaga
Infrastrukutra: sto je dobro (projekti, labosi, institucije) a sto treba mijenjati? Na sto se fokusirati a sto prepustiti "odumiranju" (ako vec nije moguce "dekretom" zatvoriti).
Postoje razne vizije i strategije, tako da ono sto me zanima nisu opcenita razmisljanja, nego vrlo, vrlo konkretni prijedlozi. Uostalom, jedan od nacina politickog pritiska i izgradnje politickog kredibiliteta je predlaganje konkretno srocenih alternativnih rjesenja - usprkos tome sto je vjerojatnost da ti prijedlozi i prodju zanemariva. Drugi razlgo za vrlo konkretne dokumente je taj da covjek nikad ne zna gdje i kada ce nekome to biti od koristi - tj. dal ce netko odluciti to i koristiti.
Quote:
Koje bi to kljucne probleme mogla ovakva implementacija BP-a rijesiti?
Stvaranje konkurencije - radjanje novih kvalitetnih studija na odjelima u Hrvatskoj koji vide u ovome svoju sansu.
kao sto sam reko, moj osobni stav je da ce se u Hrvatskoj promjene desiti pojavim konkurencije. |
|
Quote:
Duje, ja sam uvjeren da je to "kukanje" pojedinih Connectovaca spasilo MedILS.
Kad smo vec kod MedILS-a: i to je lijep konkretni primjer projekta koji moze napraviti povecu "reformsku brazdu" u Hrvatskoj.
Uspjeh MedILS-a bio bi vazna komponenta u evoluciji sustava jer bi "prirodnim putem" uveo snaznu znanstvenu (a bilo bi dobro da i edukacijsku) alternativu, a ujedno bi u Hrvatsku dovodio nove kriterije znanstvene evaluacije. Zato je jako bitno da taj institut zazivi sa full-time istrazivackim projektima i da se oslanja na novac pretezno van drzavnog budjeta, sto bi omogucilo istinsku nezavisnost instituta od vanjskih pritisaka. |
|
Quote:
Stvaranje konkurencije - radjanje novih kvalitetnih studija na odjelima u Hrvatskoj koji vide u ovome svoju sansu.
kao sto sam reko, moj osobni stav je da ce se u Hrvatskoj promjene desiti pojavim konkurencije.
Da bi akademska konkurencija među državnim sveučilištima i znanstvenicima funkcionirala, trebaju postojati određeni, od države nametnuti mehanizmi, koji bi omogućili sljedeće (dva primjera):
Ako hipotetski budući studiji npr. ekonomije ili molekularne biologije u Rijeci budu sustavno proizvodili kvalitetnije stručnjake/znanstvenike nego ekvivalentni studiji u Zagrebu, država ministarstvo bi trebala premjestiti dio upisne kvote studenata čiji studij financira iz Zagreba u Rijeku, te proporcionalno povećati, odnosno smanjiti lump-sum financiranje pripadnih sveučilišta. Logika je jasna - država bi time težila maksimizirati kvalitetu obrazovanja ljudi u čije školovanje ulaže.
Ako riječki laboratorij za npr. molekularnu medicinu stalno postiže kvalitetnije znanstvene rezultate nego ekvivalentni laboratoriji na zagrebačkom sveučilištu ili IRB-u, država u projekte i ljude riječkog laboratorija treba uložiti više svojih sredstava nego u zagrebačke, neovisno o količini financiranja koju oni pribavljaju iz drugih izvora. I opet, i u znanstvenom financiranju država bi težila maksimizirati bang for the buck.
Naravno, ovakvi mehanizmi danas NE POSTOJE jer NISU u interesu trenutnih moćnika, te ni konkurencija ne može funkcionirati na način kako to Dejan zamišlja. Uvođenje ovih mehanizama nije stvar evolucije nego svjesne odluke vlasti. I tu se opet vraćamo na pravila igre i nemogućnost njihove evolucije u željenom smjeru uz pogrešan početni tip selekcijskog pritiska. Ah... |
|
Quote:
Izvadak iz CV-a sam napisao ne zato da dokažem da sam pametniji/kompetentniji, nego zato što si me implicitno optužio za isprazne rasprave umjesto konkretnih djela. Samo sam htio pokazati da mi konkretnih djela ne nedostaje (niti će mi ih nedostajati u budućnosti). Proveo sam dovoljno vremena u tom sustavu da su mi mižda poznati neki detalji i mehanizmi kojih oni s drugačijim CV-om nisu dovoljno svjesni.
a ) Za provesti "dovoljno vremena" u tom sustavu da bi se shvatilo kako sustav
funkcionira nije potrebno puno vremena. Oni koje zanima kako sustav funkcionira otkriju to jako brzo i vrlo rano. Dalje ostaje na svakom pojedincu da odluci zeli li i kako ipak nesto uciniti "sustavu usprkos".
b ) nakon izvadka iz CV-a napisali ste: "I sad, što misliš tko od nas dvojice ima više kredibiliteta govoriti o sadašnjem stanju i o tome što se mora, a što može promijeniti?" - dakle tvrdite (uz podastrijete dokaze) da ste kompetentnij od mene da o tome govorite, a ja dozivljavam vas stav i kao tvrdnju da ste pametniji (naravno, to je sasvim moguce, ali za potrebe vlastitog mi ega i samopouzdanja ne mogu se s time a-priori sloziti ).
c ) S druge strane, ja zagovaram stav da ne postoji "najpametniji" ni "najkompetentniji" pojedinac u rjesavanju ovakvih problema. Postoje jedino neinformirani i nezainteresirani. Stoga i pozivam sve connectovce da podijele sa svima nama i svoju kompetenciju i svoje znanje i svoje informacije... jer svatko od nas u svojim rukama drzi jedam komadic velikog puzzle-a.
d ) ostajem pri stavu da je tvrdnja "nista se nece promjeniti" totalno isprazna i vise je izgovor pojedincima nego kritika sustava. Stovise, usudio sam se povuci paralelu na citavu naciju, sto je jos skandaloznije s moje strane... |
|
Quote:
Naravno, ovakvi mehanizmi danas NE POSTOJE jer NISU u interesu trenutnih moćnika, te ni konkurencija ne može funkcionirati na način kako to Dejan zamišlja.
Pa naravno, apsolutno se slazem. Stovise, potpisujem odma to sto ste napisali.
Ali ja uporno stavljam naglasak na "trenutno". I pokusavam objasniti da je u iducih 5 do 10 godina velika pogreska (kako se to kad nas na selu slikovito reklo) "hititi puške v kuruzu" (tj. odustati od "borbe" ) |
|
Quote:
ostajem pri stavu da je tvrdnja "nista se nece promjeniti" totalno isprazna i vise je izgovor pojedincima nego kritika sustava.
Ja ne kažem da se ništa neće promijeniti. Samo na duboko sumnjam da će se promijeniti na način na koji ti to zamišljaš. Kad govorim o kredibilitetu (možda pogrešna riječ), samo (uz pomoć CV-a) tvrdim da kada pričaš o potrebi aktivnog predlaganja rješenja i rada na promjenama vlastitim trudom i primjerom, da imam puno pravo reći "Been there, done that.". I na temelju vlastitog iskustva (koje nije zanemarivo ni vremenski, a pogotovo po količini uložene energije) odgovorno tvrdim da mehanizmi u koje se uzdaš na terenu jednostavno ne funkcioniraju kako zamišljaš. Mislim da sam u nastavi uveo dosta promjena koje su u ono doba bile revolucionarne (upotreba Interneta, handouts, domaće zadaće, vrhunske zbirke zadataka s vodećih sveučilišta) i koje su rezultirale kvalitetnijim obrazovanjem studenata u odnosu na ono prethodnih generacija (bez obzira na gunđanje nekih). To je svima bilo jasno. Misliš li da su se moji kolege asistenti poveli za mojim primjerom? Naravno da nisu, čak ni na mom matičnom zavodu. Razlog? Jednostavno su procijenili da je to previše posla i da za njihovu karijeru to nije vrijedno truda (što je u principu točno - i ja sam umjesto na pripremu nastave to vrijeme mogao utrošiti na još 2-3 publikacije, što bi mi se brojalo).
Ukratko, u sadašnjim uvjetima entuzijazam jednostavno nije zarazan. Tipičan scenarij u sadašnjem sustavu ne uključuje širenje entuzijazma na okolinu - naprotiv, entuzijazam pojedinca traje sve dok ne primijeti da su mu izrasle magareće uši. Nakon toga se počinje ravnati po stvarnim evolucijskim mehanizmima. |
|
Quote:
Ukratko, u sadašnjim uvjetima entuzijazam jednostavno nije zarazan. Tipičan scenarij u sadašnjem sustavu ne uključuje širenje entuzijazma na okolinu - naprotiv, entuzijazam pojedinca traje sve dok ne primijeti da su mu izrasle magareće uši. Nakon toga se počinje ravnati po stvarnim evolucijskim mehanizmima.
Q.E.D. (ili za one matematički manje pismene: 'kako je ovime upravo pokazano') |
|
Quote:
Q.E.D. (ili za one matematički manje pismene: 'kako je ovime upravo pokazano')
Yep. I tako će biti i dalje dok netko ne lupi šakom po stolu i kaže jedno zakonski obvezujuće "Od danas ćemo drugačije." To nećemo moći biti biti ni ja ni Duje ni Dejan, nego netko realno puno moćniji od nas. To nije nikakva revolucija, samo promjena regulative. A regulative se ne mijenja mic po mic, nego odmah onako i onoliko koliko želimo njome postići (pa makar i polako). |
|
Vecina nabrojanih "specificnosti Hrvatske" nema veze s uredjenjem znanstvenog sustava. Na koji bi nacin geopoliticki polozaj Hrvatske utjecao na recimo zakon o visokom obrazovanju i znanstvenoj djelatnosti?
Slazem se s tobom da ce konkurencija donijeti pozitivne promjene, ali BP sigurno nece doprinjeti njezinom stvaranju. Vecina studijskih programa za BP je napravljena za tjedan dana po principu svakom clanu katedre/zavoda po 1 kolegij. Da ne spominjem da ce MZOS evaluirati skoro 1000 programa unutar mjesec dana sto je smijurija. BP nece donijeti nikakvu konkurenciju nego povecati broj programa na ionako premalo nastavnog osoblja ciji se broj pak nece znatno povecati. I to je primjer kako nasa implementacija BP-a ne samo da nece ispuniti ciljeve koji se proklamiraju pod firmom Velika Reforma, nego nece ispuniti ni one koje bi BP trebao ispuniti. Tako npr. BP govori o odnosu broj nastavnika i studenata koji je u Hrvatskoj i sad nekoliko puta ispod pedagoskog minimuma, a od jeseni ce biti u rubrici vjerovali ili ne. |
|
OK decki. Dakle imamo "revolucionarnu" struju, koja medutim ne predlaze konkretnije mjere osim vrlo zucljive kritike svih i svega (gdje, pozivajuci se na "nedemoraticnost znanosti" zaboravljaju ponekad na demokraticnost misljenja, pa bi najrade onima koji ne misle kao oni zabranili i samu mogucnost misljenja), te "evolucioniste" koji su za postepeniji pristup, ali i predlazu neke konkretne poteze koje "revolucionari" zanemaruju. E pa, i ja cu biti slobodan predloziti par "evolucionistickih" stvari, iako mislim da nitko od nas nema onda prav(n)e kompetencije to uobliciti u zakoski prijedlog ili nesto slicno:
- Zaloziti se za postepeno uvodenje financijske autonomije Sveucilista. Tu bi se iz budzeta RH pripadajuci dio finacija doznacivao direktno sveucilistima, ili cak i nizim ustrojbenim jedinicama (fakultetima, zavodima) koji bi onda imali punu autonomiju u odlucivanju da li ce rade zaposliti tajnicu, novaka ili Nobelovca (kojeg bi, naravno, onda placali malo drugacije od ostalih Prof. - pitanje je tu i zasto su svi Prof./Doc./Novaci jednako placeni?), da li ce kupiti namjestaj ili laboratorijsku opremu, ... Jedino ogranicenje bi po meni trebalo biti da recimo ne vise od 60-70% sredstava moze ici za place, a ostalo za opremu.
- Uvesti na sve institute, Sveucilista, ... "Znanstvenu komisiju" vanjskih eksperata (peer review) koja ocjenjuje djelatnost te institucije, savjetuje koje projekte finacijski podrzati (sa sredstvima iz gornje stavke), pomaze pri odredivanju strategije i glavnih (izvrsnih) kompetencija institucije, ...
- Uvesti i u nas sustav znanosti institut post-doca kakav je uobicajen u mnogim zemljama zapada.
Molio bih stoga sve zainteresirane da pokusaju usmjeriti svoju energiju u nacine na koje bi se ti i/ili analogni prijedlozi mogli ozivotvoriti, a ne na pokusavanje dokazivanja da su oni za bilo sto relevantniji ili zasluzniji, jer im ja to "per default" priznajem (ja sam nisam, naravno, relevantan ni zasluzan za bilo sto, pa je dokazivanje istog bespredmentno). |
|
Na #39:
Kolega, očito ste novi ovdje. Proučite malo arhivu ovog portala prije nego nas navodne "revolucionare" optužite za zanemarivanje konkretnih prijedloga. POGOTOVO ako nakon toga iznosite one iste prijedloge koje smo mi "revolucionari" ovdje već u više navrata iznosili.
One koji se zanose modelom "kad se male ruke slože" (kojim sam se ja zanosio prije deset godina) bih ponovio Igorovu preporuku da pogledaju uspješne inozemne modele kako se izvrsnost stvara iz ničega (Finska, Irska, pa i Kina, Indija i Singapur). Prijedlog je konstruktivan, a redoslijed je slijedeći:
1. Vlast odluči "mi (kao država) želimo izvrsnu znanost/tehnologiju/visoko obrazovanje".
2. Vlast definira jedno ili više strateških područja u kojem želi biti izvrsna i odluči osnovati toliko i toliko sveučilišta ili sveučilišnih odjela ili instituta ili centara izvrsnosti.
2. Vlast alocira sredstva za to.
3. Vlast angažira trustove vrhunskih inozemnih znanstvenika/sveučilišnih nastavnika/tehnologa(ili, prema #39, znanstvenih komisija) da izabere vrhunske ljude koje će postaviti NA ČELO tih institucija (pazite, VODEĆE ljude, ne znanstvene novake).
4. Tako izabrani vodeći ljudi (uz savjetodavnu pomoć inozemnih znanstvenih komisija) počinju popunjavati te institucije redoslijedom (pažnja!) top->down i organizirati prateće službe.
5. Nakon početnog razdoblja državne start-up podrške, kroz prelazno razdoblje financiranje takve institucije prelazi na soft money - domaći i inozemni research grantovi, venture kapital za komercijalizaciju itd.
6. Ako koja od tih institucija ne uspije opravdati svoje postojanje, nakon nekog vremena se rasformira, a njezine resurse preuzima probitačnija konkurentska institucija, ili se pak vlast osniva novu.
Eto, ovo je iskušani recept. "Kad se male ruke slože" tu i tamo funkcionira (tako priča kaže) za otkopavanje vlaka iz sniježnog zameta. Razlog zbog kojeg osobno ne vjerujem u ovaj model, a vjerujem u npr. MedILS, je upravo taj da sve velike stvari u znanosti počinju od vodećih ljudi prema juniorima, ne obrnuto. Pravila meritokracije su jednostavno drugačija od onih demokracije. To ćete možda shvatiti kao kao nadobudni junior budete radili za lijenog/letargičnog/nekompetentnog/zastarjelog šefa, ili kada vas kao mladog docenta na npr. Biološkom odsjeku PMF-a u prijedlogu programa studija biologije nadglasaju vaši kolege (vaše dobi!) koji su postali docenti objavljivanjem u "Natura croatica" i kojim misle da biolozima ne trebaju matematika i fizika. Svim mladim ljudima bih poručio: za šefove uvijek tražite bolje od sebe, one koji vam mogu biti uzor, inače ćete vrlo vjerojatno u nekom trenutku zažaliti (slažeš li se, Duje?) I zato ne vjerujem da stvari mogu krenuti od novaka, pa niti od mladih docenata netom pristiglih iz inozemstva. Pogledajte success stories u svijetu, i recept je svugdje sličan... (To znaju i neki evolucionisti ovdje, pa zato i jesu na Princetonu, a ne na Brdu).
A onima koji se ne slažu mogu samo stisnuti ruku i reći "Godspeed"... Kad bolje razmislim, možda zaista trebaju par puta gadno lupiti glavom o zid prije nego posumnjaju da možda nisu odabrali najsretniju metodu za njegovo probijanje. |
|
| Prije nego me netko razapne: pod "sve velike stvari u znanosti počinju od vodećih ljudi, ne od juniora" mislio sam na organizacijske i infrastrukturne stvari. Ne na velike znanstvene ideje i otkrića, naravno. |
|
Quote:
1. Vlast odluči "mi (kao država) želimo izvrsnu znanost/tehnologiju/visoko obrazovanje".
2. Vlast definira jedno ili više strateških područja u kojem želi biti izvrsna i odluči osnovati toliko i toliko sveučilišta ili sveučilišnih odjela ili instituta ili centara izvrsnosti.
2. Vlast alocira sredstva za to.
3. Vlast angažira trustove vrhunskih inozemnih znanstvenika/sveučilišnih nastavnika/tehnologa(ili, prema #39, znanstvenih komisija) da izabere vrhunske ljude koje će postaviti NA ČELO tih institucija (pazite, VODEĆE ljude, ne znanstvene novake).
Nažalost, ovo u sadašnjem trenutku ne može funcionirati u Hrvatskoj. Iz više razloga:
1. Vlast je samodostatna
2. Vlast nije briga za znanost (što se očituje kroz svekoliko i svedžepoliko curenje postojećih sredstava)
3. Vlast preferira svoje "znanstvene" kadrove (tako da se glavne bitke vode tko će biti u kakvom povjerenstvu ili slično)
4. Vlast ne može srediti i neznanstvene prioritete ovog društa (tipa pravosuđe), bez kojih običan čovjek ne može normalno funcionirati
5. Vlast ima pametnijeg posla od razvoja vlastite države
Osim toga, cijela klima u hrvatskom društvo ne potiče bavljenje kvalitetnom znanošću. Počevši od osnovne škole, favoriziraju se izbori za miss, survivor, mijenjam ženu (barem da postoji emisija Mijenjam političara), itd.
Svaka čast Radmanu koji je metodom ucjene vlasti (bit će po mome ili odlazim) uspio nešto načiniti, no koliko radmana ima u hrvatskoj akademskoj zajednici?
|
|
Kao relativno novi Connectovac i hrvatski znanstvenik "oko 35-te" komentirao bih jednu, za mene, vrlo životnu izjavu:
Quote:
Ukratko, u sadašnjim uvjetima entuzijazam jednostavno nije zarazan. Tipičan scenarij u sadašnjem sustavu ne uključuje širenje entuzijazma na okolinu - naprotiv, entuzijazam pojedinca traje sve dok ne primijeti da su mu izrasle magareće uši. Nakon toga se počinje ravnati po stvarnim evolucijskim mehanizmima.
Naravno da nije zarazan i da nažalost puno toga ukazuje da uspješan evolucijski proces uključuje brzinu i bezobzirnost, no ne zaboravimo da je znanost (u pravilu) vrlo etička, postupna, zahtjeva ustrajnost, te da rijetko obuhvaća "revoluciju" osim kod iznimnih otkrića.
Drugo, mislim da revolucionarne promjene ne postoje, osim na papirima državne uprave. Revolucijom se mogu donijeti novi dekreti kojih ćemo se pridržavati, ali način njihove provedbe je (ponovno) postupan i individualan. Ne zaboravimo da treba proći oko jedno desetljeće da se društvene vrijednosti normaliziraju nakon bilo kojega rata, pa je Hrvatska sada negdje na kraju toga puta.
Za Bolonjski proces veliki broj ljudi nije spreman, no život će ih prisiliti da počnu raditi po njegovim normama, kao primjer studenta koji bi dolazio za 2 godine polagati ispit. Neće dolaziti, naravno, a profesor će se na neki način prilagoditi. Netko bolje, netko lošije, a njegov nasljednik će program vjerojatno prilagoditi novim uvjetima. I nekako ćemo preživjeti, da li s vrhunskom znanošću? Vjerojanto tamo gdje postoji entuzijazma će se ona i raditi takvom, znači pojedini zavodi, službe, laboratoriji...
Ostaje problem tko će procjenjivati što je vrhunsko u Hrvatskoj, tu još uvijek nisam kompetentan, barem ne u koliko neke kolege koje su provele dobar dio godina u inozemstvu. U svakom slučaju, osobe koje nisu interesno uključene u ono što procjenjuju ili osobe ocjenjene kao ljudi visokih etičkih normi.
I istina, često se entuzijastičko ulaganje u promjenu sustava vrati tako da kolege koje nisu tako činile sakupe više bodova, simpozija, odbora, privatnih veza važnih za njihovo daljnje napredovanje. No, hoće li takvi ljudi zaista i kroz 10-15 godina biti u prednosti pred onim tko je gradio sebe i okolinu na način da je u njoj djelovao. Ako ćemo promatrati bilo ljudski bilo evolucijski, suradnja pa i dijelom altruizam, uz znanje i cilj (te naravno osjećaj da to što radimo je manje-više izvrsno ili barem jako dobro) su najbolji sigurnosni mehanizmi uspjeha.
|
|
U ovoj raspravi nitko ne dovodi u pitanje vrijednost ulaganja u osobni razvoj, te samoinicijativu pri promjeni stvari.
Ono što #40 ispravno navodi je način kako se stvari organiziraju ako se na umu ima krajnji cilj. Tj. vlast mora odlučiti da hoće nešto napraviti. To nije revolucionarna ideja, to je zdravorazumska procjena. Sve ostalo je hvale vrijedno, ali nedovoljno. To je poanta.
I mi možemo raditi na nekom mikronivou samoinicijativno, ali bitno je mijenjati sistem u cijeli. Isto tako u jednom dobro postavljenom sistemu i osobni razvoj se može maksimizirati i onda ide uz sistem, a ne kontra sistema.
I opet, kada će vlast odlučiti to napraviti? Koja politička snaga u zemlji postoji koja bi pokrenula stvari u tom smjeru? Koliko vremena treba proteći da politička elita prihvati društvo utemeljeno na znanju kao jedan od temeljnih ciljeva? |
|
Komentar #40 je zapravo argument tezi da problem reforme sustava znanosti i obrazovanja nije nedostatak rjesenja nego nedostatak politicke volje.
Drugim rijecima, u ovom pogledu imamo losu vlast i zelimo li istinske reforme trebamo senzibilizirati javnost argumentima zasto politika te vlasti ne valja i na taj nacin ili pritisnuti vlast na promijenu politike ili promijeniti vlast. |
|
Ono što #40 ispravno navodi je način kako se stvari organiziraju ako se na umu ima krajnji cilj. Tj. vlast mora odlučiti da hoće nešto napraviti. To nije revolucionarna ideja, to je zdravorazumska procjena.
Slazem se s ovime navedenim u #44, no ne slazem se s ovime
Sve ostalo je hvale vrijedno, ali nedovoljno.
Netko je tu vlast izabrao, ljudi koji su ju izabrali su smatrali da ono sto ona nudi je najbolje za njih, ili najmanje lose za njih.
I iako se slazem da znanstveni novak, pa cak niti podosta njih nece promijeniti situaciju i poziciju na kojoj je znanost u nasem cjelokupnom drustvu, mislim da svojim djelovanjem moze polako mjenjati kako to drustvo misli. Od djece do poduzentika, da u drustvenoj misli postoji ideja da znanost moze poboljsati nacin na koji osobno zive. Na taj nacin ce vjerovati da se stvari mogu mjenjati i od vlasti ce ocekivati da to sprovede, i mjenjati ce ju i vrsiti pritisak dok se to zaista ne ucini. Slicno vrijedi i za pravosude. Takoder na taj nacin postoji sansa da u politiku udu ljuci koji ce zaista postaviti pravila po kojima znanost moze proci kroz reformu. I tu se slazem s idejom evolucije, mislim da se drustvena misao ne moze promijeniti revolucijski nego samo evolucijski (pogotove ne iz stanja u kojem je sada), do te mjere da drustvo izabere ljude koji su u stanju postaviti kvalitetna pravila igre. Pravila pak se slazem da treba postaviti revolucijski, njihova pak primjena ide nesto evolucijom nesto revolucijom. |
|
#40: kao sto sam rekao, ja nisam relevantan i znacajan (a bas ni tako novi), ali bih Vam savjetovao da i Vi sve ne gledate kroz sebe i ne dozivljavate sve pre osobno, jer, po mom skromnom misljenju, Vas pristup diskusijama, bile one o sustavu znanosti gdje ste jednako meritorni kao i drugi sudionici, ili one o GMO gdje se zasigurno strucniji od mnogih, nisu konstruktivne i ne doprinose kvaliteti rjesenja. Opet, to je samo moje misljenje.
A sto se sad merituma tice: mozemo i dalje iz Svedske, Svicarske, USA ili Njemacke pricati o tome sto bi Vlast (veliko V?) trebala napraviti, ili mozemo sami napraviti barem nesto malo (ja se nekako bavim i stvarima gdje se bottom-up pristup pokazuje cak i uspjesniji od top-down). Zasto npr. na PMF ne prijavite MZOS (ili EU, svejedno) projekt te uzmete novaka koji ce sutra, zahvaljujuci i studijskim boravcima u Svedskoj, kao mladi docent nesto dobroga prenesti na taj isti PMF (tada ce Vas na Zavodu zeljnih promjena biti 2 umjesto jednog - povecanje od 100%(!)). Naravno, novaci nece danas puno promjeniti, ali ako ih za 5-10 god. u sustav "neiskvarenih" ude 2'600 (2'600 "malih" glava i 5'200 "malih ruku") onda ce to ipak biti nesto. Naravno, i Vi znate da samo mladi mogu to pokrenuti, ali mozda je lakse biti u Svedskoj ili Svicarskoj sauni nego na "Brdu" prljati svoje "male ruke" (iako i u Svedskoj/Svicarskoj, i to znate, ima isto puno takvih brda).
Ako dakle Vas "sportski bezobrazluk" (u pozitivnom smislu) usmjerite kao Radman, mozda iz toga nesto i ispadne (nekako sumnjam da ste Vi jedan od onih koji odustaju, iako su glavom vise puta lupili o zid). U protivnom ce to ipak biti samo nizozemske rajcice bez ukusa i mirisa.
Time bih i zakljucio nasu dijatribu (opet, ja nisam relavantan nego si samo uzimam za pravo promisljati odredene stvari - nezeljeni nus-produkt demokracije). Naravno, ako se zelite konkretno angazirati na izradi zakonskog ili web prijedloga regulative (ili bilo kojem drugom ne-deklarativnom vidu aktivnosti) koja bi posluzila da se neke od stvari navedenih u #39 ili Vasima iz #40 ili pak drugdje ovdje na Connectu, pokrenu, rado cu Vam pomoci. Bilo bi lijepo kada bi i Vi smogli snage uciniti isto sa prijedlozima drugih kolega. |
|
Od kada sam član connecta, najbolja rasprava. Sve pršti! nisam znastvenik, niti funkcioniram u tim krugovima, ali slušam, čitam i razmišljam o ovoj zemlji. Osvrnuću se samo na neke, rekao bih izrazito sociološke stvari.
Pažljivo čitajući sve rasprave, nisam stekao dojam kako je netko ovdje "revolucionar" a netko drugi "utopista". Naprosto, različita iskustva usmjeravaju ljude različitim modelima rješenja. Slažem se kako je ključna - politička volja. Vjerujem, kako tek razvoj konkurencije može dovesti do radikaliziranja uvjeta za razvojne i to brze promjene, u svemu, pa i u znanosti.
Drugo, ne bih se previše opterećivao onim "80%", jer, kako je netko već rekao, nikada promjene nigdje u svijetu nisu bile, naročito one dublje, plebiscitarno dočekane. Građani uvijek u svijetu, a naročito u tranzicijskim zemljama, biraju one, koji uz podnošljivu prihvatljivost osoba, najviše, pa čak i neodgovorno nude.
Odgovornost političara se najbolje može vidjeti na primjeru Njemačke, gdje Schreder mora provesti reforme, prilično svjestan kako će ga to stajati vlasti, jer svi pokazatelji ukazuju da Njemačka zaostaje u razvoju/ zaostaje u odnosu na njene mogućnosti, standarde, poziciju i sl./.
U Hrvatskoj je i sada najisplativiji posao-vlast, pa je to jedan od ključnih pokretačkih faktora velike većine političkih stranaka i njihovih čelnika.
Rješenje izlaza iz zaostajanja Hrvatske, vidim u nekoliko stvari: 1. Realan pritisak inozemnoga faktora preko formalne razine; 2. Sve veća kritična masa zahtjeva za jasnim pravilima igre, ali i sankcioniranjem nefer postupaka, naprosto zato što je privatizacija i preraspodjela ekonomskih resursa gotovo završena;3. Sve veće urušavanje logističke osnove za nesposobne operativce u svim sferama, prije svega u gospodarstvu, a odmah nakon toga u politici; 4. Sve veći i javno prisutniji zahtjevi za znanjem u svim oblastima, naročito onim najbližim javnoj percepciji, 5. Pojavom sve više nevladinih, neformalnih trajnih i sporadičnih udruženja, koje bez obzira na očekivano negativan prvi odjek u javnosti, kandidiraju promjene u svim sferama.
Može li connect pomoći promjenama. Slažem se sa prijedlozima o većem popjedinačnom i zajedničkom angažmanu, koliko god to izgledalo kao borba sa vjetrenjačama u određenom trenutku. Mislim kako je dužnost obrazovane manjine u Hrvatskoj upozoravati svim raspoloživim sredstvima na moguća rješenja, ma kako to ponekad izgledalo bogohulno i nepopularno. |
|
Mislim kako vodeći hrvatski znastvenici, u zemlji i svijetu, vrlo malo ili nikako ne izlaze u javnost, naročito u općedostupnim medijima. To bi mogao biti jedan od inicijalnih momenata u stvaranju klime za promjene. Zašto je to tako, pored uobičajeno inertnih medija i krugova koji ih kontroliraju, nije mi jasno?
Umoran sam od "poznatih makroekonomista", "vodećih sociologa", i sl. koji godinama lupetaju iste fraze i govore isključivo ono što moćna struktura želi čuti! |
|
Ja nemam baš previše godina, ali dokle god mi sjećanje seže uvijek je bilo štancano tone i tone deklaracija, projekata reformi, modela kojima bi jedina svrha bila da njihovi autori uzmu honorar za koji prosječan čovjek treba raditi godinu dana. Bezbroj puta je ponovljeno "od danas ćemo drukčije", ali samo ponavljanje govori da ništa nije drukčije.
Sjećam se samo pompoznog programa "S faksa na posao" koji mi je bio najveće razočarenje na rečenom prijelazu s faksa na posao. Ja i cijela moja generacija liječnika-pripravnika imali smo pravo na plaćeni pripravnički staž, međutim ista država koja je program donijela i razglasila ga na sva zvona učinila je sve da ljudi do svojih prava ne mogu doći. Naši zahtjevi da nam se omogući ono što u programu piše su jednostavno ležali u ladici 9 mjeseci dok staž nije istekao.
Otuda moja duboka skepsa prema debelim svescima koji relativno jednostavne stvari teže komplicirati i mistificirati. Najbitnija karika u svakom procesu je politička volja, kad bi političari stvarno nešto htjeli, progurali bi to i bez velike fasade. Međutim, njihov pogled na svijet je kratkoročan, omeđen izborima, i sve što u 4 godine ne utječe na njihov rejting je ne u drugom, nego u trećem planu.
Što se znanosti tiče, ona je u sustavu vrijednosti političara prisutna samo deklarativno, oni u prosjeku ne razumiju niti njen ekonomski potencijal, da ne spominjem njenu čistu draž.
Sve u svemu, htjeti i moći je puno važnije nego govoriti. Mislim da je sadašnji ministar s puno volje i energije ušao u raščišćavanje žabokrečine i nadam se da će imati rezultata. Međutim, dok god ne postoji opća politička volja promjene su upitne, a entuzijazam pojedinaca uvijek ima svoj vijek trajanja ako nema iskrene podrške. |
|
Quote:
Kad bolje razmislim, možda zaista trebaju par puta gadno lupiti glavom o zid prije nego posumnjaju da možda nisu odabrali najsretniju metodu za njegovo probijanje.
Dragi kolega, ono sto zelim poruciti je da cesto glavom kroz zid nije najbolje rjesenje - treba nauciti kako zidove zaobici.
A zaobilazit zidove je cesto prezahtjevan posao za pojedinca.
Inace, jedna od posljedica udaranja glavom o zid je i puno vriske jer je udarac bio bolan. |
|
Quote:
Dragi kolega, ono sto zelim poruciti je da cesto glavom kroz zid nije najbolje rjesenje - treba nauciti kako zidove zaobici.
Slatko. I pogrešno. Razlika je u tome da čak i ako uspijete zaobići zid (za što, iskreno, ni vi ne nudite metodu, samo parolu), zid će još uvijek biti tamo i svi ostali nakon vas će ga morati zaobilaziti. Radi se o nepotrebnom zidu koji je in the way bez ikakve funkcije za dobrobit hrvatske budućnosti i kojega treba ne samo probiti, nego demolirati. A demolirati ga trebaju oni koji za to imaju prikladne instrumente. To nismo mi ovdje. |
|
"...Radi se o nepotrebnom zidu koji je in the way bez ikakve funkcije za dobrobit hrvatske budućnosti i kojega treba ne samo probiti, nego demolirati. A demolirati ga trebaju oni koji za to imaju prikladne instrumente. To nismo mi ovdje."
Mislim da se oko toga da takve zidove treba demolirati slazemo svi, samo nam se misljenja razlikuju u reakciji na shvacanje (otkrice, prosvijetljenje, priznanje..) da to sada nije zeljeno od ikoga (vlast/ljudi/znanstvena zajednica/studenti) u drzavi o kojoj govorimo. Politici isto nije i nece biti u interesu dirati u osinjak. Vikati na politicare zasto to ne promijene je korisno koliko i vikati na jednadzbu da se sama rijesi.
I sada je pitanje kako na to reagirati.
Opcija a) - ljutiti se na to kako svi skupa tamo mogu biti toliko "glupi" da ne vide stvari koje su ostatku svijeta ocite,
opcija b) zakljuciti da svaki narod ima vlast koju zasluzuje i baviti se svojim zivotom (koji ionako vise nije vezan za balkan gdje nas je (ne)sreca bacila da se rodimo) ili
opcija c) priznati da je problem dublji od administrativnih pravila u znanosti (problem je u drustvu i sustavu vrijednosti tog drustva), razmisliti kako i zasto se sustav vrijednosti mijenja (i na kojim vremenskim skalama), pronaci cimbenike koji ce ga mijenjati ili otvarati mogucnost promjene (npr. BP, il |
|
| | |
Edukacija
