Od 1990. godine u hrvatskoj politici je gotovo svakodnevna politièka parola- povratak dijaspore. Razlika od trenutka do trenutka, od prigode do prigode, je u tome, ¹to se jednom govori o povratku i ulaganjima poslovnih ljudi, jednom sporta¹a, jednom znanstvenika, a u su¹tini se izuzev malo pra¹ine u domaæoj javnosti, malo ili vi¹e od toga, uzdaha "dijaspore" bez obzira kojega je socijalnoga profila, ne dogað ni¹ta.

Logièno bi bilo postaviti si pitanje, tko koèi tako sveti cilj i zadaæu? Za¹to ne nahrle ti iz "dijaspore" doma kad ih se tako poziva sa najvi¹ih dr¾avnih i politièkih mjesta?

Prije svega, meni se nimalo ne sviða, niti u tome vidim bilo kakve sociolo¹ke odreðenosti- pojam dijaspora. Danas se u Hrvatskoj barata brojkama od oko pet miliona iseljenih Hrvata, od èega aktivne veze sa Domovinom imaju samo grupacije iz strukture ljudi na privremenom radu vani èije su obitelji u Domovini, oni iz generacije iseljenika koji jo¹ imaju ¾ivu bli¾u familiju svoje dobi, te takoðer oni koji su oti¹li edukativno-poslovnim interesima voðeni, uz izravnu ili neizravnu pomoæ formalnih ili neformalnih tuzemnih institucija.

Studenti, mladi znanstvenici, vrhunski struènjaci koji su se "nau¾ivali" èekanja socijalnih priznanja svoje vrijednosti, koji ostvaruju solidne ili odliène karijerne rezultate u inozemstvu su za Hrvatsku daleki snovi.

Niti bi bilo kojem znanstveniku koristilo vraæanje u lo¹ije uvjete rada, niti bi to bilo ¹to znaèilo za Hrvatsku i njene strate¹ke interese. Najnovije inicijative ministra Primorca o anga¾iranju hrvatskih znanstvenika iz inozemstva i njihovoga povezivanja sa ovima u Hrvatskoj vi¹e ukazuju na oèajnièku svijest èovjeka koji vidi ¹to Hrvatskoj nedostaje, ali koji nema nikakve moæi, ali ni vjere kako se to mo¾e ièim promjeniti. Kad to ka¾em, mislim prije svega na ukupan status kategorije znanja u dru¹tvenoj strukturi dana¹nje Hrvatske. Pozicija znanja opæenito determinirana je dugogodi¹njim gotovo poni¾avajuæim statusom "uma" te favoriziranjem kategorija ideolo¹ke èistoæe, poslu¹nosti, podila¾enja, pravovjernosti svakoga tipa i sl. Èitav niz javnih postupaka pokazuje kako gosp. Primorac to vidi, poku¹ava skrenuti pozornost javnosti na to, usmjeriti ljude na razmi¹ljanje o najva¾nijim strate¹kim potrebama, ali ostaje i postaje sve vi¹e Don Kihot. O njemu æe svjedoèiti almanasi, pa¾ljivi analitièari pamtiæe golemi aktivitet i otvaranje tema koje se ne mogu lako niti brzo zatvoriti. Ako meðutim uzmemo kao naèelo Kennedyjev "prvi korak", onda to ima opravdanja.

Koji su osnovni preduvjeti za povratak, dakle, famozne "dijaspore"? Ja mislim kako je trenutno daleko va¾nije osigurati uvjete za prestanak odljeva talenata i znanja, opæenito mladih ljudi u inozemstvo. Pri tome treba svakako naglasiti, kako je posve uobièajeno u globaliziranom i slobodnom prije svega, svijetu, slobodno kretanje ljudi, znanja i kapitala kao posljedice toga. Hrvatska æe, ako se bude razvijala kako to svi pri¾eljkujemo biti zemlja iz koje æe i nadalje ljudi iæi u svijet iz razlièitih razloga, ali æe, i to ne samo Hrvati, u nju i dolaziti. Trajno ili privremeno. Izbalansirati dakle tu statistiku biæe vrhunac moguæega, i mislim kako je to optimalan cilj svake razumne politike.

Hrvatska je u procesu tranzicije, svakoga tipa, prije svega vrijednosne, gdje se sudaraju jo¹ svje¾a sjeæanja na u puno stvari ogranièene slobode, ali i relativno lagodan ¾ivot minimalne egzistencijalne sigurnosti veæine; sa zahtjevom kreativnoga anga¾mana, na koji jedna vrlo znaèajna struktura nije vi¹e sposobna. Nije to samo hrvatski izum. To je logièna posljedica dugogodi¹njega "pla¹enja" svake kreativnosti koja nije propisana "odozgor".

Takva kreativna struktura je preslikana na sve strukture dana¹nje Hrvatske, od ¹kolstva, gospodarstva, sporta, znanosti do politike. A od tih kategorija se oèekuje promjena, brza i materijalno opipljiva. Odmah!

Dana¹nje najveæe hrvatske kompanije, èast izuzecima, nastale su u "pretvorbi", na blago reèeno sumnjive naèine. Srednja klasa poduzeæa i poduzetnika, da i ne govorimo, koja je dominantno determinirana snla¾ljivo¹æu, vezama sa politièkom strukturom, a poèesto i sa kriminalom, vi¹e od tzv. "najvi¹ih" diktira uvjete promjena. Drugaèije reèeno, treba napisati realnu pozivnicu hrvatskoj "dijaspori". Prije toga ta klasa mora favorizirati i ispisati pozivnicu ¹kolstvu, znanju, kompetentnosti i kreativnosti u zemlji. To æe biti pozivnica "dijaspori", pa i znanstvenicima.

Gonjeni sve sna¾nijom konkurencijom stranih kompanija, biv¹i "snala¾ljivi" tipovi, sve vi¹e upravljanje svojim resursima predaju u ruke znalcima. To je èinjenica i siguran signal kako se neke stvari u Hrvatskoj kreæu naprijed.

Jedna politièka etapa u razvoju Hrvatske takoðer prolazi, a simboliziraju je prije svega politièari generacije na¹ih djedova, koji se rotiraju od osamostaljivanja Hrvatske. Unutarnji procesi u strankama i na politièkoj sceni ukazuju na to kako lagano ali sigurno "metuzalemima" istjeèe vrijeme.

E sada, ¹to æemo sa na¹im znastvenicima vani?

Ni¹ta, ljudi, neka ti ljudi posti¾u ¹to bolje rezultate na svojim podruèjima, jer je to ogroman doprinos imageu i Hrvatske izmeðu ostaloga. U trenutku kada se poslo¾e uvjeti da gospodarstvo, a prije toga politièka volja, definira svoju strategiju na carstvu znanja i konkurentnosti, neæe se morati niti iæi vani. Do tada, svi pozivi su samo prazne parole, koje meðu razumnim ljudima diljem svijeta mame jo¹ poneki uzdah, a sve vi¹e podsmijeh.