2005.04.25. 21:07
U Jutarnjem listu je prije nekoliko tjedana izašao članak (link) o mladom hrvatskom znanstveniku Marinu Soljačiću (31) koji trenutno radi kao Principal Research Scientist na Massachusetts Institute of Tecnology (MIT) u SAD-u. Marin je ovogodišnji dobitnik vrlo prestižne nagrade Adolph Lomb Medal, koju svake godine dodjeljuje Optical Society of America jednom znanstveniku (bilo gdje na svijetu) mlađem od 35 godina za značajna dostignuća na području optike.
Nakon završenog MIOC-a u Zagrebu, Marin dobiva stipendiju za studiranje na MIT-u, gdje je 1996. diplomirao fiziku i elektrotehniku. Već diplomski rad na MIT-u sa Prof. Lisom Randall i Prof. Alanom Guthom u području kozmologije predskazuje iznimnu karijeru. Diplomski rad je rezultirao Marinovom prvom publikacijom u Nuclear Physics B 472, 337 (1996) i do sada je citiran (prema WoS-u) 78 puta. Do sada je Marin objavio više od 50 publikacija u prestižnim znanstvenim časopisima (npr. ima 13 radova u Phys. Rev. Lett.). Nakon diplomskog rada, dobiva stipendiju za doktorski rad na Princetonu, gdje započinje raditi s Nobelovim laureatom Frankom Wilczekom, kod kojeg je i magistrirao na temi vezanoj uz spinska stakla.
Marin na Princetonu upoznaje Prof. Motija Segeva i nastavlja karijeru u području nelinearne optike, te 2000. godine brani doktorsku disertaciju Nestabilnosti u nelinearnim valnim sustavima u optici. U suradnji s M. Segevom Marin je izradio niz zapaženih radova vezanih uz optičke solitone i nestabilnosti u nelinearnim optičkim sustavima. Neki od njegovih radova s Prof. Segevom su otvorili nova područja unutar nelinearne optike što se vidi po njihovoj citiranosti (npr. rad M Soljačić et. al. Phys. Rev. Lett. 84, 467 2000 na kojem se temelji Marinova disertacija je citiran 53 puta). Mislim da su radovi izrađeni u suradnji s Prof. Segevom dobrim dijelom zaslužni za nagradu Adolph Lomb koju je Marin ove godine dobio. Imao sam zadovoljstvo i sam surađivati s Marinom, koji me uveo u područje nelinearne optike i upoznao s M. Segevom, kod koga sam naposljetku bio postdoktorand.
Marin se nakon uspješnog doktorata na Princetonu vraća na MIT gdje dobiva prestižnu stipendiju Papallardo i postaje postdoktorand kod Prof. J.D. Joannopoluosa gdje se bavi fotoničkim kristalima, vrlo obećavajućem području optike, posebno prema primjenama u tehnologiji. O tome svjedoči i niz od 14 patenata na kojima je Marin koautor. Nakon post-doca ostaje na MIT-u kao Principal Research Scientist.
Budućnost je nemoguće sa sigurnošću predvidjeti, ali kad bi se ljudi kladili na budućnost mladih znanstvenika (možda tako nešto i postoji u Engleskoj?), siguran sam da bi omjeri na kladionicama bili u Marinovu korist.
Hrvoje Buljan
PS. Marinov home page:
http://www.mit.edu/~soljacic/
|
|
| Čitanje Marinova CV-a je uzbuđujuće i inspirirajuće! Čovjek se očito probio svojim radom i trudom. Želim mu još puno uspjeha! |
|
|
imam pitanje onima koji se bolje od mene kuze u sustav znanosti u RH: Bi li Marin (ili bilo tko drugi s njegovim referencama i uspjesnoscu) u RH mogao s 30 godina doci do pozicije odgovarajuce Principal Research Scientistu na Princetonu? Bi li mogao imati svoju grupu? Ili bi ga hrvatski sustav znanosti progutao, gurajuci ga u tudje grupe, na tudje projekte? Iva |
|
Subjektivna procjena distribucije vjerojatnosti varijable "sto bi bilo da je Marin ostao u Hrvatskoj": 1. Cekajuci mjesecima opremu za lab, postao nogometas 2. zupanijske lige sjever: 20% 2. Prepisao od svog mentora magistarski, doktorski i nekoliko znanstvenih radova te postao voditelj grupe: 10% 3. Cekajuci nekoliko godina na novacko mjesto, otvorio kafic i postao ugostitelj: 20% 4. Postao konformist i glavni protagonist bolonjskog procesa: 10% 5. Objavio nekoliko radova, platio clanarinu za akademiju, umislio si da je vrhunski znanstvenik i postao ministar znanosti: 20% 6. Isfrustriran okolinom, posandrcao i poceo se bavit uzgojem konoplje na rudjeru: 10% 7. Intenzivnim unosom etanola sveo kognitivne sposobnosti na 5% i postao saborski zastupnik: 9,9999% 8. Postao vrhunski znanstvenik kakav je danas: 0,0001% |
|
| Haha, Igore, tocku #8 mozes slobodno staviti na 0. |
|
| Igor je, nazalost, vjerojatno u pravu. Nagradno pitanje je: sto i kako ucniti da bi to promijenili? Mozda je dio odgovora u entuzijazmu ljudi poput onih koji organiziraju Festival znanosti, a mozba bi i nasa NZZ mogla financirati natjecaj za najbolji odgovor na tu temu. |
|
Drago mi je sto mogu spomenuti (kao nastavak osvrta) da je Marin dobio ponudu (i prihvatio ) da postane profesor ("tenure-track Assistant Professor") na MIT-u, sto je s 4 nobelovca od ukupno ~60 profesora jedan od najboljih odsjeka za fiziku (a prema mnogim misljenjima i najbolji) u SAD-u.
|
|
Mladi hrvatski znanstvenik Marin Soljačić ovogodišnji je dobitnik prestižne nagrade "TR35", kao jedan od 35 najboljih mladih inovatora na svijetu. Riječ je o nagradi koju dodjeljuje Technology Review, najstariji časopis za tehnologiju na svijetu. Vidi članak u današnjem Jutarnjem listu: link |
|
| Marin Soljacic je uistinu izvanredan mladi znanstvenik i jako mi je drago sto sam imala priliku upoznati ga. |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|