| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
Connect::Portal::Gosti
dr.sc. Bojan Žagrović, znanstveni direktor MedILS-a
(opširnije)
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
Nije prvotravanjski štos: Sliku prvog ekstrasolarnog planeta obradio hrvatski znanstvenik
|
|
|
|
|
Poslao/poslala: Bojan Pečnik
|
|
|
|
2005.04.01. 11:59
U timu koji je načinio prvu direktnu snimku planeta u orbiti oko neke druge zvijezde je i mlada hrvatska astrofizičarka Ana Bedalov.
Astronomi su dosad otkrili više o 150 planeta van sunčevog sustava. Velika većina tih ekstrasolarnih planeta otkrivena je mjerenjem radijalnih brzina zvijezde, a dosad niti jedan planet nije direktno opažen. U lovu na prvu sliku planeta oko neke druge zvijezde ukljuceni su mnogi znanstveni timovi širom svijeta, a sudeći po
astro-ph/0503691 članku tim dr. Neuhausera iz Jene je bio najs(p)retniji.
Ova je vijest zanimljiva i po tome što je član tima koji je slikao prvi planet oko neke druge zvijezde i Ana Bedalov, bivsi zagrebački student fizike, trenutno na doktoratu iz Astronomije u Jeni. Osim profesionalnom astronomijom, Ana se bavi i popularizacijom znanosti kroz brojne projekte, od kojih je trenutno najaktivniji Nebo na Poklon .
Kratki članak (Astronomy & Astrophysics Letter) govori o planetu 1 do 3 Jupiterove mase, u orbiti oko zvijezde GQ Lup, udaljene oko 450 svjetlosnih godina od Zemlje, u regiji Lupus u kojoj se upravo stvaraju mnogi zvijezdani sustavi. Promatranja su obavljena sa VLT teleskopom Yepun Europskog Juznog Opservatorija (European Southern Obsetrvatory, ESO), a korištene su i javno dostupne snimke japanskog teleskopa Subaru i americkog svemirskog teleskopa Hubble.
Planet, za razliku od zvijezde, ne sjaji vlastitom svijetlošću, nego samo reflektira svijetlost matične zvijezde. "Odrastao" planet (npr. Jupiter) je oko milijun puta manje sjajan od zvijezde oko koje se vrti.
Stoga je vidjeti planet oko druge zvijezde vrlo teško, gotovo kao da pokusavate vidjeti žar cigarete čovjeka koji stoji iza reflektora za nogometno igraliste. No u toku nastanka planetarnog sustava i zvijezda i planet su dosta sjajniji u odnosu na kasnije faze, ali tada je mladi planet (plinoviti div) "samo" tisuću puta slabijeg sjaja od mlade zvijezde.
Zbog toga je tim dr. Neuhausera, kao jedan od kriterija, odabrao promatrati vrlo mlade zvijezde, koje će jednog dana postati slične nasem Suncu. Nakon višegodisnje potrage taktika se napokon pokazala uspješnom; "Bio je poseban osjecaj gledati u netom obrađenu sliku planeta GQ Lup b - u tom sam trenutku bila jedini čovjek koji je vidio planet u orbiti oko neke druge zvijezde", rekla je Ana Bedalov, inace aktivni član portal.connect.znanost.org zajednice.
Prošle je godine ESO pres-konferencijom pompozno objavio vijest o direktnoj snimci planeta oko smeđeg patuljka (Chauvin et al, 2004, A&A, 425), da bi se na kraju ispostavilo da nije u pitanju planet, već da oko smedjeg patuljka kruži drugi smedji patuljak.
Najveći izvor pogreške u određivanju identiteta (mase) planetarnog kandidata jesu teorijski modeli zvjezdane evolucije. Naime, standardni modeli koji se koriste za određivanje mase i starosti zvijezda i smeđih patuljaka (modeli Burrows et al., 1997 i Baraffe et al., 2002) nisu pogodni za odredjivanje svojstava vrlo mladih objekata (do nekoliko miliona godina), jer kod njih evolucija počinje sa pretpostavljenom unutrašnjom strukturom (zvijezde, smedjeg patuljka ili plinovitog divovskog planeta). Nedavno se pokazalo da ti modeli, za mlade objekte, predviđaju barem dvostruko veću masu od stvarne. A ako objekt ima masu veću od petnaestak Jupiterovih masa (toćan broj ovisi o detaljima strukture objekta), onda je on smeđi patuljak, a ne planet.
Stoga ne čudi opreznost recenzenata i urednika casopisa Astronomy & Astrophysics, koja se lako moze vidjeti u cinjenici da je za objavu pisma (Letter) bilo potrebno vise od 6 mjeseci, iako se znanstvena izdanja tog tipa obično objavljuju unutar tjedan ili dva. To takodjer objasnjava i opreznost u izjavama koje iznose autori pisma - ne spominju direktno riječ "planet", vec "sub-stellar companion", mase izmedju 1 i 42 mase Jupitera. Medjutim, gornja granica za masu (koja daje smeđeg patuljka) proizlazi iz Baraffe modela, za koje i sami autori (Isabella Baraffe) priznaju da nije naprikladniji za određivanje mase mladih objekata. Nasuprot tome, model Wuchterl & Tscharnuter (2003), koji uzima u obzir inicijalni kolaps primordijalnog oblaka plina, predvidja masu od 2+-1 mase Jupitera.
Autor najiscrpnije planetarne enciklopedije , Jean Schnider, je jucer (31.3.2005) objavio vijest o
direktnom snimku GQ Lup b, u kojoj spominje isključivo masu predviđenu teorijskim modelom Wuchterl & Tscharnuter. Stoga je, po svemu sudeci, naša Ana "uslikala" prvi planet u orbiti oko neke druge zvijezde.
|
sliku planeta mozete naci ovdje. Ana Bedalov
|
|
Na Web stranicama space.com-a pojavila se udarna vijest o ovom fantastičnom otkriću. Apsolutno sve čestitke mladom profesoru Neuhauseru i njegovom timu u kojoj se nalazi Ana! |
|
| Iako znam jako malo o astronomiji, vjerujem da je otkriće bitno i čestitam svima koji su sudjelovali, pogotovo Ani. |
|
|
|
Cestitam Ani na "a really exciting historical photo" i zelim jos mnogo takvih uspjeha. Zanima me sto tocno znaci "Metallicity: [Fe/H]" za star u Notes for GQ Lup ? Vidim da na www.space.com pise: "Neuhaeuser's team has also detected water in the planet's atmosphere. The world is expected to be gaseous, like Jupiter." Moze li netko od vas astrofizicara napisati malo o istrazivanjima i rezultatima za kemijski sastav tih objekata ? |
|
|
Bravo Ana!!! Jos jedan dokaz da i mi, unatoc samo 7% visoko obrazovanih, "konja za trku imamo", pa i da nas skolski sustav koji stvara takve stucnjake i nije tako los. Zalosno je samo da mnogi od njih za sada svoje najbitnije rezultate postizu u inozemstvu, ali valja se nadati da ce i Anino Nebo na poklon pomoci da sutra neke nove cure i decki dostizu ta neba i kod nas. |
|
Lijep pozdrav svima i hvala na cestitkama. Odmah da naglasim nije ovo otkrice moj osobni rezultat nego ponajprije rezultat mog mentora prof.Neuhaeusera i zatim cijelog tima od 6 ljudi koji su vrijedno radili na potrazi i dokazima. Meni osobno je ovo sjajno i vrijedno iskustvo vidjeti iz prve ruke kako se radi "top science". Iako smo prvu sliku napravili jos u lipnju 2004. do danas smo se borili s raznim kriterijima koje je trebalo zadovoljiti da bi dokazali da je to planet. Bilo je trenutaka od euforije i uzbudjenja kad smo u kolovozu dobili prvi spektar pa do razocaranosti i tjeskobe dok smo se 5 mjeseci "natezali" s recenzentima. Ono sto me sad veseli je da je ovo pocetak nove ere direktnog otkrivanja ekstrasolarnih planeta i da ce posla i novih uzbudljivih svjetova biti sve vise! Sto se tice pitanja o metalicitetu nasla sam jednu dobru definiciju ovdje A pitanje o kemijskom sastavu planeta je dosta opsezno i nazalost nemam sada puno vremena raspisati se. Osnovno je da sve sto znamo kemijskom sastavu planeta i atmosfere je iz spektra. Primjer spektra GQLup b se nalazi u clanku Fig 3. i poglavlje 2.3 pise bas o analizi tog spektra. Spektar se usporedjuje s vec postojecim standardiziranim spektrima zvijezda, Jupitera i smedjih patuljaka, te s teorijski modeliranim spektarima. Napraviti spektar one male jedva razlucive tockice pored zvijezde je nesto na granici mogucnosti danasnje tehnologije i zato su i spektri puni šuma i potrebno je puno znanja atomske fizike da bi se iz tog spektra nesto pak moglo i procitati i zakljuciti.
|
|
Čestitke Ani; što se njenog komentara #9 tiče, smatram da je ključno da najbolji mladi hrvatski znanstvenici barem neko vrijeme provedu a mjestu gdje se radi top science. I pored osobnog talenta, spontana pojava znanstvene izvrsnosti u nestimulativnim okružjima je vrlo, vrlo rijetka Međutim, duboko se ne slažem s načinom razmišljanja iz #8: Quote:
Jos jedan dokaz da i mi, unatoc samo 7% visoko obrazovanih, "konja za trku imamo", pa i da nas skolski sustav koji stvara takve stucnjake i nije tako los. Ovo je opet generalizacija na temelju ekstrema. Naprotiv, neki od najuspješnijih mladih znanstvenika ovdje vrlo su nezadovoljni režimom i sadržajem sveučilišnog obrazovanja na matičnim studijima. Nitko nikad nije sporio da u Hrvatskoj ima izuzetno talentiranih mladih ljudi koje ni objektivno loše i arhaično sveučilišno obrazovanje neće spriječiti da steknu znanje i budu uspješni. Bez obzira što među npr. bivšim zagrebačkim studentima molekularne biologije ima vrlo uspješnih, iz mojeg vlastitog studentskog i kasnije nastavničkog iskustva znam da bi se uz bolji i suvremeniji režim od najtalentiranihih studenata svake godine proizvesti nekoliko koji bi mogli "take the world". I zato sadašnjim sveučilišnim nastavnicima nemojte tepati da su dobri ako neko od njihovih bivših studenata uspije u svijetu, jer će si lako umisliti da je to njihova zasluga, što u pravilu nije istina. Naprotiv, oni su zaslužni za PROSJEČNU sliku (7% visokoobrazovanih, visoki dropout rate, prosječno trajanje studiranja među najduljima u Europi, a da netko ide mjeriti, mislim da objektivno znanje prosječnih završenih studenata nakon njihovih prosječnih osam godina ili više studiranja nije nešto čime bi se objektivno mogli ponositi. Ovi posljednji ne otkrivaju nove planete, ali su zato visoko zastupljeni u npr. državnoj upravi, školstvu itd. A tamo nikakvi ekstremi ne mogu spasiti posljedice objektivno lošeg prosjeka. |
|
Pridružujem se čestitkama mladoj znanstvenici A. Bedalov. Međutim kako namjeravam napisati nešto više o uspjehu naših stručnjaka u svijetu, zanimalo bi me kako je A. B. došla u tim prof. Neuhaeusera. Puno uspjeha svima koji su u inozemstvu, ali i onima koji ovdje rade. Igor Čatić |
|
Boris (#10), ipak mislim da nije lose sto od tih 7% puno njih koji otidu van (a to je onda par promila ukupnog stanosvnistva) postanu vrlo uspjesni i postignu vrlo dobre rezultate. To ipak pokazuje da im je baza koju su stekli dobra. I Ana, i Vi pa, ako smijem biti neskroman, i moja malenkost, da ne pricam o jos puno drugih nasih u svijetu, su nekakav dokaz tome. Iako kao "indijanci" upadnemo u nepoznati sustav gdje, uz svu sustavnost u promicanju kvalitete, domaci ipak uvijek imaju nekakvu prednost, nekako se ipak probijemo i pokazemo da smo dobri. Nazalost moram reci da sam, i u diskusiji o GMO-o, stekao dojam da ste Vi pomalo iskljucivi u svojim stavovima, sto mozda ipak ne pridonosi kvaliteti diskusije. U svakom slucaju predlazem da ovdje ne kvarimo nasom eventualnom polemikom zasluzeno slavlje i uspjeh Ane i njenih suradnika, nego da pokrenemo malo siru diskusiju po pitanju kvalitete naseg sustava na drugom mjestu (pod drugim "naslovom" na portalu), ali svakako ne sa ciljem da se nas dva ili vise ubjedujemo tko je u pravu ili krivu, nego da pokusamo identificirati prednosti naseg sustava (koje onda i u buducnosti treba znati ocuvati i razvijati), te njegove mane (kojih svakako ima i koje i kroz bolognski proces treba onda pokusati svesti na minimum ili eliminirati). |
|
Lijep pozdrav, i jos jednom hvala svima na cestitkama. Da odmah odgovorim na upit 11: Code: zanimalo bi me kako je A. B. došla u tim prof. Neuhaeusera. Mjesto za poslijediplomski sam si trazila oko dvije godine (4. i aps. godina studija). Zeljela sam raditi astrofiziku nakon diplome (rad pod mentorstvom dr.G. Pichlera, tema: "Sirenje natrijevih rezonantnih linija u atmosferi vodika kod Smedjih patuljaka ) Prof. Neuhaeusera sam upoznala u jednom od posjeta Garchingu (kraj Munchena.) na Max Planck Instututu. U Garching sam otisla posjetiti institute i grupe. Upoznala sam mnoge grupe zahvaljujuci hrv. PhD studentima Domagoju Pavicicu (optika), Bojanu Pecniku (astrofizika), Petru Mimici (astrofizika), koji su tada radili doktorate u Garchingu. Iako sam poslijediplomski pocela na projektu "Radial velocity planet search around young stars and supermetalrich stars " na Tautenburskom opservatoriju pod mentorstvom Prof.Dr. A.Hatzes-a, Dr. Eike Guenther-a. Nakon 6 mjeseci (Jan. 2004) promijenila sam institut, grupu i projekt na: "Direct imaging of substelar companions of young stars" , pod mentorstvom Prof.Dr. Ralph Neuhaeusera na AUI, Jena. Bila je to dobra odluka ne samo zbog danasnjih rezulatata nego i zbog samog rada u zadnjih godinu dana u izvrsnoj atmosferi. Prof. Neuhaeusera jako cijenim kao covjeka i znastvenika. Izmedju ostalog daje mi punu podrsku u mom angazmanu na popularizaciji i edukaciji znanosti ( Nebo na poklon, S3 ,...) te to komentira na nacin :" This should be also part of your PhD experience!" Ana Bedalov
|
|
Bravo i cestitke Ana! Ajde sada usnimite jedan malo manji i malcice hladniji :-) Igor P.S. Ah, ne mogu odoliti ne dodati na komentar #8 i #12. Mislim da je i Ana a i vecina nasih uspjesnih znanstvenika postala uspjesna NE zahvaljujuci sistemu vec sistemu USPRKOS i da je netko pitao vodece ljude na fizickom odsjeku Ana se ne bi sad bavila ovom hoby-znanoscu kako je zovu na PMF-u. Hrvatski sustav obrazovanja je los i nestimulativan i oni koji pokusavaju isplivati van i napraviti nesto novo nailaze na ogromne prepreke od ljudi koji kreiraju i vode taj sustav (kao samo jedan primjer je ukidanje smjera astrofizike na fizici u Zg). Btw, slazem se s Borisom i mislim da je za mlade znanstvenike studiranje i rad na drugim institucijama i u drugim zemljama nuzno. Iskustvo koje se tako stekne je neprocijenjivo. Zalosno je da ne mogu strani studenti doci na poslijediplomski u Hr sveucilista. |
|
Cestitke Ani & timu prof Neuhaeusera na planetu! Sada na nama teoreticarima ostaje da objasnimo koliku stvarnu masu ta kugla plina ima, te kako je tamo dosla (Bojan, ja, itd.) . Bojan, imas kakvu ideju kako oko K zvijezde formirati (i zadrzati) ~few Mj planet na 100AU? Sto se tice #12 potpuno se slazem sa #14 - da se radi o USPRKOS, a ne ZBOG, te o efektu "repa" distribucije (na ~150 upisanih na fiziku godisnje, iz populacije od 4.5 mil. ljudi, statisticki mora biti par koji odskacu, neovisno kroz sto ih gurali). To nije dokaz kvaliteta institucije, vec teorije statistike. Malo tko od nas je pretjerano zahvalan za zadnju stepenicu "edukacijskog" sustava kroz koji smo zbog (ne)srece rodjenja u Hrvatskoj morali proci, i kada bi mogli birati ne bi odabrali ponovo isto sveuciliste. To je najbolji test koliko mislimo da nam je pomoglo ili nije. |
|
Odgovor na meni upuceno pitanje #15, naravno da je i komentar drugih ljudi na to pitanje vise nego dobrodosao... Imam ideju otkud planet na 100 AU. Zapravo, Imam ih dvije: * planet nastao unutar 10-20 AU od zvijezde, izbacen kroz planet-planet interakciju na vrlo eliptičnu orbitu. Na eliptičnoj orbiti planet/objekt (daleko) najviše vremena provodi na djelovima putanje najudaljenijim od zvijezde. Zato ga je i najvjerojatnije usnimiti tako daleko. ** u slucaju da je primordijalni disk velik i masivan, nije potpuno nezamislivo da je planet stvoren upravo u orbiti u kojoj ga sad vidimo (na 100+ AU od zvijezde). Tada bi njegova orbita bila kruzna, a ne cirkularna. Na tim udaljenostima postoje problemi sa stvaranjem dovoljno velike jezgre da se inicira klasična "jezgrina nestabilnost", za koju se vjeruje da prethodi formiranju plinovitih divova. Pogotovo je problem napraviti takvu jezgru tako daleko, a unutar 1-2 miliona godina. No postoje i drugi mehanizmi kako je planet tamo mogao nastati. Prilicno bitna stvar je da su plimne restrikcije maticne zvijezde na tako velikim udaljenostima gotovo nepostojece, tako da nije potpuno očito da se standardni model formiranja plinovitih divova može jednostavno ekstrapolirati na 100+ AU. Obećao sam Ani da ću biti kratak, stoga nema više o planetima. Zasad.
|
|
Još samo komentar da i ja milsim da se radi o USPRKOS a ne ZBOG. Također moram spomenuti da je ovaj članak na portalu (o Aninom planetu) bio SVJETSKA PREMIJERA!. Iako se space.com hvalio da imaju ekskluzivu, članak na portalu je izašao par sati prije... I, za kraj najava da vrlo skoro (danas ili sutra) izlazi objava da je prihvaćen još jedan Anin članak (ponovo A&A) u kojem su našli (još jedan novi) planet! Ovaj put je planet detektiran radial velocity (uobičajenom) metodom, te nije ni bilzu senzacija kakva je GQ Lup b, ali se svejedno radi o radu koji je u samom vrhu svjetske promatračke astronomije. Dakle Igore, idući planet je "malo" bliže zvijezdi, al nažalost nije još slikan....
|
|
|
meni su super vijesti kod kineza: ovaj i ovaj |
|
|
Iako nevoljko (i dalje smatram da to tu ne spada) ipak se izgleda moram vratiti na svoje komentare #8 i #12. I meni je naravno jasno da puno toga kod nas ne funkcionira, a zbog cega je puno nasih znanstvenika (i ja) vani, ali, ako se malo igramo statistike: - ako je stvarno 100'000 visokoobrazovanih Hrvata zadnjih godina otislo vani (a sto bi bila 1/3 svih visokoobrazovanih u Hrvatskoj, sto je teze za povjerovati); - onih stvarno vrhunskih je onda, opet po nekoj vjerojatnosti, ili po tom "repu" Gaussove razdiobe, 1-2%, ili 1-2'000; - e sad, lako je zamisliti da je barem 50% njih bilo pre staro za uklopiti se u novi sistem, ili jednostavno nisu imali srece pa su se u krivo vrijeme nasli na pravom mjestu; - to nas ostavlja sa ukupno 500-1'000 vrhunskih ili potencijalno vrhunskih hrvatskih znanstvenika u svijetu, koji su se morali tu izboriti za svoj dio "neba" u konkurenciji sa vise desetaka ticuca talentiranih znanstvenika iz Amerike, Njemacke, Svedske, Kine, Indije, ...; - nakon samo par godina vise desetaka istih (a na 1. konresu hrvatskih znanstvenika ih je, iako valjda ipak svi nisu bili tamo, bilo i par stotina) objavljuju u Scienceu i Natureu, sa 30 i par godina su redoviti profesori na Berkelyu, da bi im se osiguralo mjesto na ETH se mijenjaju svicarski zakoni ... i bivaju prvim zemljanima (!!!) koji vlastitim ocima vide planetu udaljenu 450 svjetlosnih godina; - jednom rjecju, njihov uspjeh je daleko nadprosjecan (cak sam i ja koji sam u svemu prosjecan ili ispodprosjecan u tom svijetu u ostroj konkurenciji ipak nekog vraga postigao). E pa sad, ili su svi ti nasi "na repu" isisali iz nekog vesla nesto sto ih cini talentiranijima od svih talentiranih Amerikanaca, Nijemaca, Kineza, Indijaca, ... ili su u tim nasim skolama, ponavljam - uz sve evidentne probleme, ipak nesto i naucili. Alternativa su poopcavanja i kliseji u stilu: svi Muslimani su teroristi, svi Talijani su mafijasi, ... a svi hrvatski profesori su losi. Mozda ste Vi stvarno imali nesrecu sresti samo takve, ali ja sam imao vice broj vrlo dobrih profesora od kojih sam, u tom i takvom sustavu kojeg su i oni bili dio, pa su ga dakle i oni formirali i odredivali, jako puno naucio, a sto mi je pruzilo jako dobru startnu poziciju za daljnji rad i razvoj. I na tome sam tim profesorima i sustavu koji je formirao kako njih tako i vecimu nas na Connectu, jako zahvalan. |
|
| Ja se slazem s time (#21) i tu nemam primjedbe. I ja sam imao divnih profesora tijekom svog skolovanja i studiranja i od kojih su neki vrlo jako utjecali na tijek mog skolovanja. No, skoro svi ti profesori su djelovali "izvan" sustava i na svoju ruku, spontano i najcesce su trosili svoje slobodno vrijeme za to. Nisu dobivali nikakvu podrsku od Ministarstva obrazovanja, a niti od ravnatelja skola, vec se to najcesce ignoriralo, dosta cesto je bilo presutno odobravanje. Dakle, nije se moglo podrzati ali se, ne uvijek, nije niti zabranjivalo. Nakon borbe s takvim sustavom i kolicinom improvizacija potrebnom za rad nasi ljudi uistinu jesu dobri kad dodju negdje gdje stvari funkcioniraju. |
|
Danas je vijest o prvoj snimci ekstrasolarnog planeta Anine grupe u Jeni preplavila njemačke medije: link google-ova tražilica vijesti pobrojala je 40-ak objavljenih članaka! Između ostaloga, vijest je na naslovnici znanstvenih sekcija Handelsblatta, FAZ-a,Focusa...
|
|
|
New York Times je dao jedan dobar osvrt.
|
|
Ana čestitke, fna fotki u Jutarnjem si super ispala Dunja |
|
Zahvaljujem se Ani što je objasnila kako je došla do radnog mjesta u Njemačkoj. Zašto sam pitao? Zato što je jedna od onih koji su sami tražili mjesto, poput mene. Moji nasljednici imali su nešto lakši put, obadvojica su uz moju potporu dobili najprije stipendije DAAD, a jedan i onu Zaklade Alexandar von Humboldt. Prvo da raščistimo kakav će biti uspjeh pojedinca u životu, obzirom na mjesto studija. Pred dvadesetak godina objavljena je knjiga, ne sjećam se više ni tko je autor ni kako se zvala. Raščlanjeni su životopisi oko 2 000 vrlo uspješnih znanstvenika. Pokazalo se da pritom nije bilo odlučujuće na kojem su sveučilištu studirali, velikom ili malom. Može se pridodati, ni iz ocjena se ne može sve zaključiti. Neki izvrsni se ne dokažu u životu, prosječni iskoče. Osobno, boravio sam na institutima u Francuskoj i Njemačkoj. U Francusku sam došao bez poznavanja francuskog jezika, kao suprug stipendistice. Na policiji su mi rekli da oni znaju takve, da su to makroi. Bio sam 9 mjeseci volonter, ali smo preživjeli. Nisu me pitali za diplomu, došao sam jednim člankom iz Hrvatske i to je bilo sve od formalnoga. Razgovarao sam s profesorom i primio me. Objavio sam tada i kasnije 5 radova u njihovim relevantnim časopisima. Tada 1964. još nije bilo tako važno pisati u CC časopisima. Ti su mi članci otvorili vrata u Njemačkoj. Kada sam došao praktički na način kuc-kuc u vodeći svjetski institut, poslije dva razgovora s profesorom po pet minuta, između je bilo razgledavanje instituta, rekao mi je. »Ne pričajte, dođite i načinite«. Ukratko dobio sam stipendiju DAAD-a. Uslijedila je jedina čvrsta podrška tadašnjeg predstojnika Zavoda, svi ostali u Zavodu bili su protiv. On je rekao: »ne tiče me se što će tamo raditi, važno je da ide«. Naime službeno sam se tada bavio metalima, a htio sam se usavršavati na području prerade plastike i gume. Kada sam kasnije dobio stipendiju Zaklade Alexander von Humboldt, bilo je to usprkos svima. Što se može zaključiti. Ako želiš i znaš, ne treba previše formalnosti da dobiješ posao, pa i svima usprkos. Mislim da sam na svom fakultetu dobio dobru osnovu, a od jednog profesora sam jako puno naučio i to tijekom postdiplomskog studija. Bolje je kada imaš vjetar u leđa, ali može i obrnuto. Mislim da je jedan od komentatora dobro napisao. Ima u Hrvatskoj izvrsnih znanstvenika i nastavnika (ne postoji među tim nazivima automatski znak jednakosti). Postoje prosječni i oni treći. Ali to je svuda tako. Ono što je problem za mene je sljedeće. Tko je želio pred stoljeće i više biti majstorom, morao je ići u „fremt“ dakle u drugu sredinu. Zato je izvrsno da mladi ljudi idu u inozemstvo, osobito oni najbolji. Ali problem je, ne vraćaju se u zemlju. Svima koji žive i rade u inozemstvu želim puto uspjeha, a bilo bi dobro kada bi neki našli ponovno mjesto u našoj sredini. Međutim mnogo toga govori protiv toga. Prvenstveno što se u Hrvatskoj malo radi na stvaranju nove vrijednosti. Pa nema novaca za liječnike, prirodoznanstvenike, duhovnu kulturu itd.
|
|
|
|
Cestitke Ani i grupi prof Neuhaeusera na otkricu ekstrasolarnog planeta. Samo mali komentar o informacijama koje sam cuo tijekom vecere u Frankfurtu. Pokrenula se i rasprava o tom otkricu te da li je to pravi planet ili ne. Prof. Werner Khuelbrandt, direktor Max Planck instituta za biofiziku, istaknuo je da je to jedan od velikih i originalnih uspjeha grupe europskih znanstvenika na svjetskom nivo. Posebno je naglasio cinjenice da je to napravila relativno mala grupa entuzijasta te originalnost u izvedbi cijelog projekta. Drago mi je bilo napomenuti da je i Ana, znanstvenica iz Hrvatske, sudjelovala u tom otkricu. |
|
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
|
|
|
znanost.org
|
CONNECT
|
Nebo na Poklon
|
Svemirsko ljeto 2007
|
Ljetna skola astronomije
|
Ljudski boravak u Svemiru
|
Skola Medijskog Pracenja
|
SIWA 2007
|
WikiFF
|
| Zadnje komentirano |
 | Europska povelja za istraživače i Kodeks o zapošljavanju istraživača - POZIV (9 kom., prije 6 hrs.) |  | HSIN prisiljen otkazati stručnu suradnju s AZOO? (4 kom., prije 1 dan/a.) |  | Sindrom Paar (32 kom., prije 2 dan/a.) |  | Poziv na predavanje (1 kom., prije 3 dan/a.) |  | Komemoracija u spomen na prof. dr. sc. Gretu Pifat-Mrzljak (1 kom., prije 3 dan/a.) |  | Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta na IRB-u (24 kom., prije 5 dan/a.) |  | Financijska potpora za hrvatske doktorande u inozemstvu (14 kom., prije 6 dan/a.) |  | Gašenje hrvatskih znanstvenih časopisa? (15 kom., prije 6 dan/a.) |  | VL: 'USKOK i na "Ruđeru": Sumnja se na izvlačenje novca' (5 kom., prije 6 dan/a.) |  | Akcijski plan za mobilnost istraživača: konzultacije o položaju mladih znanstvenika (2 kom., prije 7 dan/a.) | |
|
|
|