| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
 Connect::Portal::Gosti
dr.sc. Bojan Žagrović, znanstveni direktor MedILS-a
(opširnije)
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
ubacivanje srednjoskolaca na faks & Bologna
|
 |
 |
 |
|
Poslao/poslala: Zoran Skoda
|
|
|
|
2005.03.24. 21:08
Dobar postotak medju mojim
najboljim studentima
na uvodnim dodiplomskim kursevima u SAD
(recimo Calculus, pa Opca fizika)
bili su napredni srednjoskolci
koji su upisali odabrani
kolegij nakon jednostavnog
polaganja APT-a (advanced placement test).
Ti klinci nisu bili redovni studenti sveucilista, ali su postizali kredite
unaprijed i nisu gubili vrijeme ograniceni
na srednjoskolsko gradivo. AP sustav
postoji na vecini americkih sveucilista
(naravno, to im je i dio dohotka).
Cini mi se da je Bolognski sustav
bodova dobar okvir da se
takva praksa uvede i kod nas. Zanima me
da li je to predvidjeno u sadasnjim nacrtima
i prijedlozima o implementaciji Bolognskog
bodovanja o kojima sad sve bruji.
Zoran Skoda|
| Nazalost nas obrazovni sustav jos uvijek funkcionira po egalitaristickom, a ne po principu izvrsnosti. U pogledu odnosa prema genijalcima, nase skolstvo me oduvijek podsjecalo na Whack the Gopher igru. |
|
Igore, ovom se prilikom moram ne-sloziti s tobom.
Mislim da su stvari ipak malo drukcije. Ja sam imala srecu upoznati nekoga tko bi spadao pod tu kategoriju "genijalaca" relativno rano, jos u osnovnoj skoli. Unatoc tome sto su u obrazovnom sustavu postojali mnogi idioti koji su smatrali da je za njega bolje da se ne istice, ne iskace od mase, uvijek se oko njega nasao netko tko mu je pruzio ruku, pokazao da moze i mora vise od svojih vrsnjaka, bio to nas prastari profesor matematike ili ljudi u njegovoj srednjoj skoli. on je, uz sav svoj trud ulozen u obrazovanje, imao i podrsku sa strane koja mu je omogucila da danas dodje do tamo gdje je... Ukoliko se on sam ne slaze s ovim sto sam napisala, odnosno misli da su se prema njemu odnosili kao prema onom sirotom gopheru, nek se izjasni... ja namjerno stvar ostavljam anonimnom.
Necemu slicnom svjedocim i danas, desetak godina kasnije, na primjeru mog bratica, koji je iznimno talentiran za prirodne znanosti, te se naprosto mora pohvaliti njegova skola na mogucnostima koje mu pruza: grupe ovakve-onakve, kontakti s IRBom, izrada radova, pripreme za olimpijadu iz kemije vode im renomirani sveucilisni profesori. Ponovo, obrazovni djelatnici (pa donekle bi se moglo reci i sustav!) trudi ga se potaknuti da da svoj maksimum.
Znam koji ce biti argumenti onih koji se ne slazu, reci ce da su to samo dva pojedinca koji su imali srece. Istina, naravno da je stvar laksa ako ides u "elitne" zagrebacke skole i da se treba puno raditi da bi to bio standard, konstanta i nesto sto bi bilo normalno. meni je sama spoznaja da pozitivni primjeri postoje nesto sto je pohvalno i cini mi se da je svodjenje cijelog sustava na lupanje po glavama gophera velika uvreda i demotivacija za one koji svoj posao rade do kraja posteno prema talentiranoj djeci...
Iva |
|
Moze li si ovdje jos izreci kritika, a da se to ne shvati kao "velika uvreda"? Naravno da u sustavu postoje ljudi koji za malu placu daju sve od sebe da nadarenoj djeci osiguraju bolji put. No ja sam pricao o cijelom sustavu, o prosjecnom ponasanju. A negativnih primjera gdje se klince talentirane za matematiku, fiziku ili poeziju mucilo zato sto im se nije dalo strebati klasifikacije sisavaca ili datume seljackih buna je puno vise. Ako ne vjerujete da pisem u dobroj vjeri, kako su me neki ovdje optuzili, onda me ignorirajte. S malicioznim ljudima nema smisla raspravljati.
A argumentacija ti ne drzi vodu:
1. I sama kazes da se radi o elitnim gimnazijama. Nazalost MIOC ne spada u reprezentativan uzorak naseg skolstva, vec je jako daleki outlier.
2. I ti pozitivni primjeri su rezultat volje pojedinaca s osjecajem odgovornosti. Ne postoji sustav koji bi se brinuo o nadarenoj djeci.
3. Batinjanje klinaca koji se isticu, kako bi se sveli u granice normalnog, pocinje u osnovnoj skoli, cak i u predskolskom odgoju. |
|
Quote:
No ja sam pricao o cijelom sustavu, o prosjecnom ponasanju.
Nažalost prosječno ponašanje je nešto što ne postoji, upravo kao niti prosječan građanin. Postoji samo raspodjela (iliti distribucija), koja je u velikoj većini slučajeva 'normalna' odnosno 'gausova' odnosno 'zvonolika'. S ovakvom tvrdnjom ti pokušavaš ocrtati cijeli sustav - koji uglavnom ima puno više primjera koji nisu 'prosječni' nego onih koji bi se iole mogli takvima okvalificirati - trpajući sve primjere iz te prilično rasute (disperzne) raspodjele u nekakav zamišljeni (i čisto matematički) pojam 'srednje vrijednosti'. I tako se rađaju mitovi, stereotipi i nepotpune slike stanja društva. Društvo (ne samo hrvatsko, nego bilo koje) je kao sustav koji je toliko složen da jednostavni matematički pojmovi kao što je 'srednja vrijednost' često nemaju nikakvog operativnog smisla. Možeš ih izračunani, ali ti oni o sustavu ništa suvislog ne mogu reći... |
|
| ... uz to, u društvenim (a i brojnim drugim složenim sustavima u prirodi) prilično je česta i raspodjela 'zakona potencije' za koju pojam 'srednje vrijednosti' nema ama baš nikakvog smisla, iako ga se matematički može bez problema izračunati. |
|
Odgovor na #4 i #5:
Krivo, Duje. Niti jedan statistički pokazatelj ne pokazuje sve detalje u populaciji, nego samo prosječnu sliku i trendove. Prosječnu sliku i trendove ne možeš osporavati navođenjem (malobrojnih) primjera s repova distribucije koji odstupaju od velike većine. Ako se većina genijalaca po školama tretira onako kao što Igor kaže (a s čime se slažem), samo navođenje pojedinačnih kontraprimjera neće ni na koji način pomoći toj većini niti osporiti Igorovo opažanje. Isto je bilo prije nekoliko mjeseci s raspravom o (prosječno vrlo lošem) stanju u hrvatskoj znanosti, kada je akademik Paar iz šešira izvukao četiri znanstbenika sa samog repa distribucije kao argument da stanje nije toliko loše. TAKVO pak postupanje nema ama baš nikakvog smisla, a u akcijskom smislu je kontraproduktivno, jer daje onima koji bi trebali nešto promijeniti "argument" da ne treba ništa mijenjati. Naprotiv, treba smisliti strategiju i taktiku koja će popraviti prosječne pokazatelje, što je puno veći i ozbiljniji posao od upiranja prstom u ekstreme.
Što se power law-a tiče, točno je da srednja vrijednost nije informativna, ali zato degree exponent jest, i nije svejedno koliki je ako tom distribucijom modeliraš raspodjelu izvrsnosti u društvu/znanosti/bilo gdje.... |
|
| Ovo sve je ustvari off topic. Postavljac topica je lijepo pitao: "Zanima me da li je to predvidjeno u sadasnjim nacrtima i prijedlozima o implementaciji Bolognskog bodovanja o kojima sad sve bruji. ". I ja bih volio dobiti taj odgovor. Vjerujem da nazalost nije, ali nikad se nezna. |
|
Ovaj put se slazem s Igorom 
Smatram da je najveci problem u mentalitetu samog drustva. Od malih nogu ljude se uci da sute i trude se ne isticati. Tko god se pokusa istaknuti, odmah se, od okoline, ismijava i izopcava, naziva raznim imenima.
Najbolji primjer je da rijec "ambiciozan" ima negativnu konotaciju u Hrvatskoj, za razliku od drugih zemalja koje podsticu poduzentnistvo i meritokraciju (da ne spominjem SAD).
Drugi primjer: stanoviti profesor iz inozemstva je odrzao predavanje na Institutu za fiziku u Zagrebu. Po njegovim rijecima: Iako je dvorana bila puna, on nije mogao doci sebi sto niti jedan doktorant nije postavio pitanje, samo stariji znanstvenici. To mu se jos nije bilo dogodilo. Tipicni mentalitet: "hej ti mali suti, sto se pravis pametan, mislis da si bolje od nas".
Mislim da se hrvatski mentalni sklop treba prebaciti iz socijalistickog oblika egalitarizma u meritokraciju i cijenjenje sposobnosti. |
|
Koliko sam upoznat sa stvarima, Bolonjski proces govori samo o visokoj naobrazbi, te promjenama u njoj, tj. prilagodbama. Isto tako ona je jako važna za to da se smanji broj godina studiranja, i to tako što ako studij je predviđen u tri ili pet godina studiranja (akademskih godina) da onda prosjek studiranja i bude tri ili pet godina, a ne kao danas da studij traje 4 godine, a prosjek studiranja jest 7 godina.
Tu bi se onda trebalo i ulaziti u promjene u srednjoškolstvu, a što nije dio Bolonjskog procesa, ali i to će se morati mijenjati. Barem to ja tako gledam.
Isto tako ne znam koliko bi imalo smisla nešto takvo implementirati na našim fakultetima kada ovako i onako baš ne funkcioniraju kako spada, a mislim da bi još na nešto ovakvo dobili jako "zanimljive" odgovore naših profesora na fakultetima.
Ali moram priznati da se takva ideja već rodila i počela diskutirati među novim studentskim, još ne službeno priznatima, predstavnicima na PMF-u u Zagrebu. Stoga ako oni zapnu, možda će se i o tome raspravljati negdje u budućnosti.  |
|
Duje, za opisivanje pojava u statistici postoje tri nacina:
1. Tockasta procjena (srednja vrijednost)
2. Intervalna procjena (npr. srednja vrijednost +/- stand. devijacija)
3. Distribucija vjerojatnosti (npr. normalna)
Naravno da je distribucija precizniji opis neke pojave. A ti si zapravo opisao ono u cemu je Iva pogrijesila, a to je da je s nekoliko outliera, koji se obicno izbjegavaju, pokusala opisati cijelu distribuciju.
Inace, prof. Srica koji mi je predavao Inovacijski management je bio toliko frustriran cinjenicom da nase skolstvo unistava originalnost i inovativnost da je preveo jednu pjesmicu tako dobro da zvuci bolje nego original. Nazalost nemam sad taj prijevod, pa evo je na engleskom:
Flowers are Red
by Harry Chapin
The little boy went first day of school
He got some crayons and started to draw
He put colors all over the paper
For colors was what he saw
And the teacher said.. What you doin' young man
I'm paintin' flowers he said
She said... It's not the time for art young man
And anyway flowers are green and red
There's a time for everything young man
And a way it should be done
You've got to show concern for everyone else
For you're not the only one
And she said...
Flowers are red young man
Green leaves are green
There's no need to see flowers any other way
Than they way they always have been seen
But the little boy said...
There are so many colors in the rainbow
So many colors in the morning sun
So many colors in the flower and I see every one
Well the teacher said.. You're sassy
There's ways that things should be
And you'll paint flowers the way they are
So repeat after me.....
And she said...
Flowers are red young man
Green leaves are green
There's no need to see flowers any other way
Than they way they always have been seen
But the little boy said...
There are so many colors in the rainbow
So many colors in the morning sun
So many colors in the flower and I see every one
The teacher put him in a corner
She said.. It's for your own good..
And you won't come out 'til you get it right
And are responding like you should
Well finally he got lonely
Frightened thoughts filled his head
And he went up to the teacher
And this is what he said.. and he said
Flowers are red, green leaves are green
There's no need to see flowers any other way
Than the way they always have been seen
Time went by like it always does
And they moved to another town
And the little boy went to another school
And this is what he found
The teacher there was smilin'
She said...Painting should be fun
And there are so many colors in a flower
So let's use every one
But that little boy painted flowers
In neat rows of green and red
And when the teacher asked him why
This is what he said.. and he said
Flowers are red, green leaves are green
There's no need to see flowers any other way
Than the way they always have been seen.
|
|
Quote:
Tu bi se onda trebalo i ulaziti u promjene u srednjoškolstvu, a što nije dio Bolonjskog procesa, ali i to će se morati mijenjati.
Pa i na tome se nešto radi, koliko ja znam. Naime, baš sam prije par tjedana radio prilog s jednom kolegicom koja radi na Institutu za društvena istraživanja, i tamo je zaposlena kao novak na projektu državne mature. Uz nju u istom uredu ima još pet ili šest kolega koji su u istom statusu, na istom projektu. Cijeli projekt vodi (ako se ne varam...) jedan profesor s riječkog sveučilišta.
Jedan od ciljeva uvođenja državne mature je svakako i uskladiti uvjete za prijelaz iz srednjih škola na fakultete, i ujednačiti mjerila izvrsnosti na razini cijele države, a ne samo - kako je to sada riješeno - na razini svake pojedine škole, ili čak svakog pojedinog nastavnika. |
|
Quote:
Inace, prof. Srica koji mi je predavao Inovacijski management je bio toliko frustriran cinjenicom da nase skolstvo unistava originalnost i inovativnost da je preveo jednu pjesmicu tako dobro da zvuci bolje nego original. Nazalost nemam sad taj prijevod, pa evo je na engleskom:
Jel to oće reć da je netko naš napisao tu pjesmicu 'za strano tržište', ili možda da i u anglofonskom svijetu imaju sličnih problema i da možda kod nas - barem u odnosu na 'razvijeni zapadni svijet' - i nije toliko bolno katastrofalno kako ti to pokušavaš argumetirat? |
|
E, da... Što se tiče pjesmica sudnjeg dana o obrazovanju, mogu se i ja sjetit jedne. Samo tu nije još nitko preveo, koliko ja znam pa mogu ja pokušat. Dakle ide nešto kao:
Ne trebamo obrazovanje
Ne trebamo nadzor misli
Ni mračni sarkazam u učionicama
Nastavnici, pustite klince na miru
Hej, nastavnici, pustite klince na miru...
(...pa tako nekoliko strofa zaredom, obrazovni tuga jad i čemer olraund...)
Izvodi ju jedan slabo poznati britanski bend, neki 'Ružičasti Flojd' il ovako nešto. Kad su toliko nezadovoljni sa svojim školovanjem, mora bit da su emigrirali u Britaniju prije nego su to napisali. Šta bi inače pisali na engleskom, kad je tamo obrazovanje turbo dizel.
Samo mi nije nikako jasno šta su onda 'Flojda' uzeli, a ne recimo 'Duju' - tako bi bili puno autohtoniji u svojoj poruci kako je hrvatsko školstvo katastrofično. Ovako će ko još pomislit da na zapadu što ne valja...
|
|
Ne razumijem argumentaciju tipa "i na zapadu imaju problema, pa onda ni kod nas situacija nije losa". Koja je to forma logickog zakljucivanja? Naravno da i oni imaju problema, ali AFAIK tamo ipak postoje nekakvi sustavi koji se brinu za nadarene klince. Jedan primjer je naveo Zoran u prvom postu.
Cak i da je tamo situacija gora nego kod nas, to nije nikakva izlika da imamo skolstvo koje zatire originalnost i inovativnost. Vidi komentar #8.
1. Kod nas je sramota nesto pitati, jer te vrsnjaci odmah izoliraju. Ovo sam dozivio cak i na PDS-u.
2. Kod nas je sramota reci da nesto ne znas.
3. Ako nesto ne znas suti, nemoj pitati, smetas drugima, naucit ces sam kasnije.
4. Vidi njega, otvorio firmu, misli da je pametniji od nas koji radimo za druge, pompozni kreten.
5. Nasi studenti nece prigovoriti ako profesor ne zna o cemu prica, ako nije dobro strukturirao kolegij, ako kolegij nije tehnicki dobro izveden, itd... ali ce zato organizirati peticiju protiv ukidanja dekanskog roka i slicnih izmisljotina naseg skolstva
6. Cudno te gledaju ako ne prepisujes na ispitu
7. ...
Taj egalitaristicki mentalitet rezultira u populizmu koji ubija ovu zemlju u svakom pogledu: gospodarskom, znanstvenom, kulturnom, ... |
|
Točke 1.-3.
Čista stvar kućnog odgoja. Mene su moji roditelji učili da ako nešto ne znam, slobodno pitam. I ja bih pitao i uglavnom dobio i odgovor. I moji učitelji i nastavnici uglavnom nikad nisu demonstrativno odbili pomoći. Bilo je, naravno, tu i tamo iznimki, ali puno manje nego onih voljnih pružiti pomoć. Jesu me u razredu znali zvat i 'filozof' radi toga, ali sam svaku subotu bez obzira na to i bez ikakvih problema bio 'jedan od njih', i to kao glavni vratar razredne nogometne ekipe u utakmicama školskog prvenstva. Dakle, niti moji kolege mi to nisu previše uzimali za zlo. Jedino bi mi onda ćaća svaku subotu prije odlaska na tekmu ispričao vic o ocu koji je imao tri sina, od kojih su dva bila pametna, a treći je bio golman...
Točka 4.
Jučer sam baš čuo drugačiju priču od jedne gospođe koja je prije desetak godina otišla svojevoljno iz dobrostojeće firme i otvorila vlastiti biznis. Kolege joj govorile ' jesi luda, kud ćeš u poduzetništvo, tu ti je sve sigurno'. Al onda kad je posao dobro krenuo, dobila je od bivših kolega i dosta komentara tipa 'svaka čast, stara, dobar potez!'. Naravno, zlih jezika uvijek ima, ali ako poduzetniku podizanje uspješne firme zapinje zbog 'duševnih boli' uzrokovanim ogovaranjem i tuđom sujetom (koje valjda ima u podjednakim količinama u svakom uzorku populacije na ovoj planeti, bez obzira na geografiju), onda to nije problem stanja duha društvene okoline, već dotičnog poduzetnika.
Točka 5.
Da, pa? Dekanski rok je studentima kratkoročno puno važnija stvar nego ovo prethodno. Ionako na kraju krajeva da bi položio ispit student mora sjest za knjigu i naučit šta već treba, a to se sve zbiva van predavanja, i u potpunosti je na dušu studentu samom. Za osmišljavanje i proguravanje dugoročnih strateških promjena, tipa mijenjanje izvođenja nastave na kolegiju, studenti (barem oni koji završe u nekakvom razumnom roku) i nemaju baš vremena i jasno da se uglavnom neće baviti.
Točka 5.
Mene osobno velika većina kolega nikad nije čudno gledala što ne prepisujem na ispitu. To je onda barem jedan protuprimjer navedenoj općoj tvrdnji, a vjerujem da nije i jedini.
|
|
|
Kolega broj #15 ponovo navodi neke anedoktalne primjere (ovaj put iz svog zivota), koji u ni kojem pogledu ne odgovaraju na globalni problem, koji je jos jednom sumiran u komentaru #14.
Ma siguran sam Duje da si i sam naisao na dosta otpora prema svojim aktivnostima ("vidi onog malog Duju, sto se grci i pravi pametan, umjesto da suti i uci"). Znam da jesi, jer ja sam cuo takve, ali i zlobnije i za tebe stetnije, komentare iza tvojih ledja, od ljudi koji nisu znali da smo u istom camcu
Tvoj odgovor "meni to nikad nije smetalo" nije odgovor na generalni problem. Na vecinu ljudi utjece misljenje okoline, i oni stvaraju druge zivotne modele i sustav vrijednosti ("nogometasi i grupies"). U Americi bi ti, sa toliko inicijative, bio car kome se sva vrata otvaraju. Ovdje si dobar dio vremena bio "freak". |
|
Quote:
U Americi bi ti, sa toliko inicijative, bio car kome se sva vrata otvaraju. Ovdje si dobar dio vremena bio "freak".
Ah, al šta je pusta Londra, kontra Splitu gradu... A zlobni komentari na moj račun me vesele, jer to znači da mora bit da nekog vraga ipak dobro radim. Isti su meni više gorivo, nego briga. Mora bit da je to do 'dalmatinskog dišpeta'...
Zapravo, ono na što ja nekako pokušavam progurat kroz ovu priču je da ne vidim ikakve koristi u beskonačnom lamentiranju i tugovanju o tome 'kako nam je loše'. Ono što me malo ljuti a malo žalosti je kad se uhvatimo kritizirat do neba, a bez da se ozbiljno uhvatimo posla da nešto promijenimo nabolje. Još i gore, na stranicama portala sam u par navrata mogao pročitati sasvim destruktivne komentare o stanovitom broju (po mom mišljenju) pozitivnih inicijativa koje su u HR pokrenute u zadnjih par mjeseci. Dakle, opet pljuvanje, bez stvarnog iskaza želje da se nešto konstruktivno napravi kako bi se istima pomoglo. |
|
E pa, iz vlastitog iskustva (pokusati studente zainteresirati da pitaju, da odmah na predavanju rijese neki mali zadatak da bi shvatili o cemu je rijec, i to kroz timski rad, cime se i ta forma potice, pa i kroz provodenje anketa u kojim astudenti mogu ocjenjivati mene i moj rad kao nastavnika) znam da je npr. studente 2. godine vrlo tesko potaknuti na aktivniji pristup nastavi, dok je na 4. godini studija to vec puno lakse.
A sto se lamentiranja tice, a opet iz vlastitog iskustva, znam da je osnovno skolstvo kod nas nemjerljivo bolje (svrsishodnije, otvorenije, ...) nego npr. u Svicarskoj. |
|
Vratimo se na nadarene ucenike, one osnovce i srednjoskolce.
Slozila bi se s komentarom 8 da je okolina u Hr. takva ja nije "plodno tlo" za nadarene ucenike. I definitivno mislim da je "usrednjavanje" i podrezivanje zivice lose.
No isto tako kad bi svi imali "humus" i puno "vode" za rast i razvoj...tesko da bi se neki cvrsti hrast razvio!
NEpogodan teren, surova klima i okolina oblikuju cvrsto stablo.
Ima nesto i u onom dispetu, i u onima koji uporno guraju neovisno o okolini. Onima koji su rasli ko "crne ovce", onima koji su "ambiciozni". Takve je u svakom slucaju teze slomiti i sasjeci. I najcesce su motor drustva!
No naravno ne mislim sada zagovarati tezu da nasim nadarenim ucenicima treba stvari jos zagorcati...
No nisam ni za pretjeranu skrb i vodstvo, koje ce malim "genijalcima" omoguciti da napreduju kroz karijeru bez vecih prepreka drustva i okoline... jer na kraju oni *moraju* biti dio tog netolerantnog drustva i imati potrebu njemu doprinositi. Ukoliko ih se "izolira" cesto se razviju u nekompletne osobe -asocijalne i apoliticne, bez potrebe ili zelje za doprinosom ldrustvu oko sebe.
a nadarene ucenike....
Vjerujem da ih se treba prepoznati, upoznati medjusobno i sutnut ih "nogom u guzicu" napred...i ostaviti da se koprcaju zajedno kako god znaju.
|
|
O nadarenima: Rijeka i okolne opcine vec od ca. 1988. imaju program otkrivanja i stipendiranja nadarenih, i to prilicno dobro funkcionira.
A sto se sustava tice: i svi mi koji smo otisli negdje vani i vrlo brzo smo se uklopili, pa smo eventualno nesto i postigli, dokazujemo nekakao da taj sustav, uz sve svoje slabosti, reforme i probleme ipak i nije tako los.
Vjerujem da ce i Bologna, kao proces koji tek pocinje i koji ce se vremenom 'ispolirati' prema iskustvima i potrebama naseg i Europskog drustva i gospodarstva to dokazati.
I, naravno, jos jednom: najvise mozemo kvaliteti svega toga doprinijeti vlastitim radom i primjerom. |
|
Ocito su komentatori prosirili moje pitanje o sustavu pojedinacnog uzimanja
fakultetskih kolegija po logici tipa AP (advancement placement) kao opcenito
pitanje o polozaju nadarenih. Naravno da je to povezano i dobra tema, no mislim
da bi bilo bolje ostati konkretan. Uopcavanja su ne samo jalova nego pokazuju i
nasu zavisnost o masovnoj propagandi. Konkretan sustav da kvalificiran
(putem APT) srednjoskolac uzima kolegije na faksu je dobar, a prirori je
nezavisan od toga kakva je atmosfera u srednjoj skoli (spominju se u odgovorima
cren ovce i dispet), kakav je drustveni sustav (spominje se socijalizam) i slicno i bjezanje
u takvu argumentaciju je samo bjezanje. Ja sam naveo konkretnu praksu
(ne bih to zvao samo "primjer", to je jedna od najvaznijih
praksi u njihovom sustavu!!) u americkom
sustavu, a mogao sam staviti recimo ruski u kojem postoje specijalne srednje skole
za nadarene u prirodnim znanostima, a studente koji dodju iz tih godina se
na prvoj godini fakulteta upucuje na licno mentorstvo vodecim znanstvenicima
u cije seminare ti ljudi upadaju kao brucosi (par metara od moje sobe je upravo jedan
od takvih svjetski poznatih ruskih mentora, sada prof. u Chicagu); takodjer ta
zavist (kompleks strebera) je daleko izrazeniji u srednjoj skoli u SAD gdje je
peer pressure mnogo jaci (biti popularan, piti, pusiti i drogirati se na srednjoskolskim
tulumima, nerd-kompleks). Prakse ruskih mentorstava i seminara ili univerzitetskih
kredita za srednjoskolce su konkretne nasusne potrebe u svakom sustavu,
i daju mnogo jace rezultate nego moraliziranje o atmosferi, zaostalosti iliti
vjerovanje u neunistivost talenata. Ja sam u svom zivotnom putu sreo dosta
ljudi izvanrednih sposobnosti koji su u momentu kad sam ih sreo obecavali strasno
puno, ali su "propali" u znanstvenom pogledu zbog najbanalnijih razloga i nije
tocno da je uspjeh izvanredno talentiranih invarijanta bez obzira na
neposredne mogucnosti. Nadalje, mnogo je teze uticati na konstruktivne
promjene kompletnog srednjeskolskog sustava nego omoguciti
individualno upisivanje kurseva na fakultetu.
Sto se tice raznih grupa i sekcija u nekim skolama to istina
omogucava intelektualni razvoj, stvara lokalne zvijezde i absorbira im
slobodno vrijeme, a da se cesto te zvijezde iz srednje skole ne snadju kasnije
jer jedna je stvar rad na kratke staze, po inteligenciji i poticaju, a drugo
sustavno ucenje i konkretan napredak. Bitno je da ti studenti zavrse prije,
da se ukljuce u stvarno kreativne procese (stvaranje stvarno novog, a ne slikovnice
i radionice) dok im je intelektualna snaga jos na nivou, a ne da se zamore
sa mnogo sekcija na osrednjem nivou i onda nemaju snage niti da zavrse fakultet
(znam i takvih primjera kraha "srednjoskolskih zvijezda").
Jedan istaknuti francuski matematicar nam je ispricao kako kao srednjoskolac
nije zelio studeirati matematiku jer mu je to bio trivijalan i dosadni kolegij; htio
je studirati violinu. Kad je upao na fakultet upoznao je jednu drugu matematiku
i predomislio se. Nije stvar u kvantiteti nego u nivou, i oni koji su napredniji
moraju preskociti nivo, a ne dobiti vise sekcija da vise snage ulupavaju
na sve jednom te istom nivou.
Zoran
|
|
Jos jedno objasnjenje: dok sam spomenuo da je bodovanje po Bolognskoj deklaraciji
dobar okvir za sustav za napredno upisivanje kolegija (od strane
srednjoskolaca i ne-studenata) na fakultetu nisam
implicirao nikakav stav o samoj deklaraciji -- samo da je onda dobar okvir
za taj konkretni sustav, nista vise. "Ogradjujem" se od bilo kakvog uopcenog
hvaljenja Bolognske deklaracije. Ona je uravnilovka koja ce nastetiti
najboljim evropskim skolama, a koristiti manjim lokalnim skolama, a mozda
i evropskoj privredi, to je sasma druga tema. |
|
| Morali smo prosiriti temu na cijeli sustav, jer da bi se realiziralo to sto predlazete mora se mijenjati cijeli sustav. Kako ocekivati da ce se srednjoskolcima omoguciti upisivanje sveucilisnih kolegija, kad i studenti istog sveucillista tesko upisuju kolegij s drugog fakulteta, nekad cak i s drugog smjera. Kako ocekivati da ce srednjoskolci dobiti vrhunskog mentora, kad mnogi nasi profesori uopce ne shvacaju mentorstvo kao svoju obvezu, vec imate puno sveucilisnih profesora koji nikad nisu producirali novi znanstveni kadar. Osim toga srednje skolstvo ima i vecih prioriteta poput drzavne mature. |
|
Da istina je da je to povezano s problemima cijelog sustava,
no sustav se najbolje mijenja s radilkalnim zahvatima u
ogranicenim segmentima (cjelokupni ga destabiliziraju s
nepredvidivim posljedicama). Kao sto je kineska privreda krenula
sa slobodnim ekonomskim/industrijskim zonama i nikad nije imala
krah zbog promjene ekonomskog sustava ko u Rusiji.
>> Osim toga srednje skolstvo ima i vecih prioriteta poput drzavne mature.
Ovo je (ili bi trebala biti) formalno stvar sveucilista (a ne srednjeg skolstva),
da li ce dozvoliti AP-testove i individualno
uzimanje nekih kolegija; ja to ne bih limitirao na srednjoskolce (naravno tu je onda
pitanje placanja, jer poloziti APT ako ste stariji nije nuzno znak
vrijednog talenta, dakle ne mora nuzno dobiti i financijsku potporu) , kako ne
limitira ni americki sustav. Dapace, na pocetku, to ne mora biti obaveza citavog
sveucilisnog sustava, nego organizacijski korak
onih fakulteta/programa koji to mogu prvi implementirati (dio ekstra rada
na ovim klincima bi im se vratio kad bi oni preskakali te kurseve kod
kasnijeg eventualnog upisa na istom fakultetu, koji je dosta vjerovatan).
Ni u SAD se ne prakticira da su bas svi kolegiji otvoreni
za one koji nisu upisani u odredjeni smjer.
Relevantna pitanja su organizacija AP testiranja te kapaciteti (upisani
na dati smjer imaju prednost; upisne rezultate analizira
maticni odsjek ili prodekan za nastavu u toku procesa).
Financijski za nas bi to bilo pozitivno; s jedne strane to smanjuje rok studiranja
za one koji su prije upisali neke kolegije,
s druge strane taj sustav je prirodno integralan
s mogucnoscu da stranci (koji recimo placaju) upisuju pojedine kolegije na gostujucim
semestrima, a bez da upisuju citav smjer, ili cak punu satnicu kao redovni
gostujuci studenti. Dobra strana Bolognskog sustava je pokretnost studenata,
no, koliko ja razumijem ne predvidja sam po sebi nista o studetima koji nisu
punopravno upisani (tj. koji prodju upisnu selekciju). Pitanje cjelovite
upisne selekcije za strance npr. je tezak zadatak; no upisivanje
odabranih uvodnih kurseva po advancement placementu je daleko lakse pitanje.
Tu se tipicno radi o jako malom broju studenata, na odabranim kolegijima i
pitanje strukovnih kvota, potreba drustva itd. se zamjenjuje pitanjem
da li ima 5 sjedala vise u dvorani i da li klinac zna dovoljno
da moze odgovorno pratiti kurs. Takvi obicno nisu opterecenje, moje iskustvo je
da su ti izvanredni klinci stvarno bili zadovoljstvo i poticaj meni kao predavacu.
>> kad i studenti istog sveucillista tesko upisuju kolegij s drugog fakulteta, nekad cak i s drugog smjera
Moje shvacanje je da je omogucavanje pokretljivosti tog tipa takodjer jedan
od glavnih rezona iza Bologne.
Kad sam ja bio student tu je zakocnu ulogu
imala i studentska organizacija sveucilista koja se bavila
samo neakademiskim pitanjima, cesto neopravdanim,
(npr. cijena studentske menze koja je u to doba ionako bila mizerno niska,
studentski izbori koji nisu imali veze s realnoscu (nitko nije poznavao kandidate),
te status studenata-veterana kjoji su studirali po 10 godina),
a gotovo nimalo potrebama studiranja samog (pokretljivost tipa gore,
koristenje biblioteka na tudjim odsjecima, academic counseling services itd.).
>> mnogi nasi profesori uopce ne shvacaju mentorstvo kao svoju obvezu
Ja to ne bih gurao kao jednu jedinstvenu obavezu; to se mijenja postepeno
uvodjenjem niza manjih mjera. Recimo vodjenje znanstvenih seminara se
kod nas obicno ne placa; seminarski rad zahtjeva rad na podmlatku.
Dalje, svaki fakultet mora imati opce savjetnike (tj. labave mentore) recimo
jedan za svaku godinu, pa s konzultacijama u neko vrijeme; dalje recimo sustav
kao sto smo imali u Wisconsinu da se na kraju 6-tog tjedna daje izvjestaj
o rezultatima (na kolokvijima, zadacama) za sve brucose, i tada se ide
na emergency counseling (neki mijenjaju kurs tako kasno i upisuju neke
pripremne kurseve za one koji se nisu snasli). Dalje, potrebno je vise
ukljucivanja naprednih studenata u organizirani tutoring i demonstracije i slicno
(to im koristi na CV-u i obicno dobiju i nesto placeno, govorim opet
americko iskustvo). Ono sto je najgore u sadasnjem sustavu je gotovo
iskljucivo oslanjanje na sustav predavanje-ispit; a s malo ostalih aktivnosti.
Zoran
|
|
Evo jos jednog primjera da je dobro da se srednjoskolci ubacuju na faks.
Udjoh jutros u biblioteku i pogledah Notices of Am. Math Soc (April 2005)
i vidim u sekciji Morgan Prize honorable mention najkompetetivnije
nagrade za matematiku u SAD koga drugoga nego
Po Shen-Loha mog najboljeg srednjoskolskog studenta iz Madisona
koji je kod mene uzimao univerzitetsku matematiku kao srednjoskolac.
(taj mention je kao drugo mjesto medju ovogodisnjim diplomandima po zapazenosti uspjeha u matematici na dodiplomskima u cijeloj
Americi! naime nagradu je dobio samo jedan, a kako je ne mogu dobiti
dva za Po-Shena su izmislili honorable mention) . U to doba
bio je na natjecanjima iz kemije, kompjutera i ne znam cega i pricao kako ce
se baviti kemijom u buducnosti. Poslije sam ga sreo na aerodromu u Chicagu (ili
mozda San Francisco, ne znam tocno vise) i rekao mi je da je upisao
Caltech i da se zanima za kompjutore. No na kraju eto postao najbolji
matematicar-dodiplomac za samo par godina,
trenutno je na Cambridgeu bavi se matematickom vjerojatnoscu
a slijedece godine ce zapoceti podtdiplomski na Princetonu. Koliko pamtim imao
je na svim testovima barem 100%, a testove bi rjesio u manje od pola sata, neke
zadatke s dvije metode istovremeno (radi sigurnosti da je tocno). Jednom
mu se dvije metode nisu poklapale pa je bio jako zabrinut za faktor od dva,
pa je provjkeravao samo kompliciranu metodu s trostrukim
integralima koja je bila vrlo teska; druga metoda
je bila skoro trivijalna, samo elementarna geometrija,
pa je zakljucio da je valjda ona tocna. No pola sata nakon testa
mi javlja imejlom: znam gdje mi je greska , nema greske, samo jednostavni check
nije dobar jer sam zaboravio staviti 1/2 u dijelu u kojem koristim povrsinu trokuta.
Takve testove je lako ispravljati, treba vam pet sekundi da vidite da je sve tocno.
Evo bas me obradovalo...
Naravno da bi Po-Shen bio dobar i bez ovog ubacivanja na faks no mislim
da mu je ipak bilo korisno slusati nesto na visem nivou u doba najjaceg
intelektualnog razvoja (u doba kad sam ja ucio psihologiju ucili su nas da je
bioloski vrhunac inteligencije za 16 godina starosti, mozda je danasnje
shvacanje malo kasnije, no sigurno nije sa 25; pogledajte cak i u sahu
gdje je iskustvo jako bitno i kvari balans
pravi talenti pokazu punu snagu prije 20-te). |
|
http://www.ams.org/notices/200504/comm-morgan.pdf
(link s objasnjenjem ove najnovije od njegovih nagrada). |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
|
|
|
znanost.org
|
CONNECT
|
Nebo na Poklon
|
Svemirsko ljeto 2007
|
Ljetna skola astronomije
|
Ljudski boravak u Svemiru
|
Sastanak FHA 2007
|
Skola Medijskog Pracenja
|
Casopis INDECS
|
SIWA 2007
|
|
|
| Zadnje komentirano |
 | Skandinavski model doktorske disertacije
(34 kom., prije 9 hrs.) | | Connect::portal dobio sredstva za rad!!
(5 kom., prije 11 hrs.) | | IRB raspisao natječaj za ravnatelja
(3 kom., prije 12 hrs.) | | Popularno znanstveni casopisi u Hrvatskoj i Srbiji
(26 kom., prije 18 hrs.) | | Značaj znanstvenih časopisa
(6 kom., prije 1 dan/a.) | | Martina Grahek Ravančić: Predavanje
(2 kom., prije 1 dan/a.) | | Jedna velika tema koju je connect portal (zasad) prešutio
(6 kom., prije 1 dan/a.) | | Sustainable development: a challenge for European research
(2 kom., prije 1 dan/a.) | | NATJEČAJ za izbor i imenovanje ravnatelja Instituta za Fiziku
(1 kom., prije 1 dan/a.) | | Čestit Božić
(3 kom., prije 1 dan/a.) |
|
|
|
|
Edukacija
2009.01.10. 01:23h CET