2005.03.13. 13:59
Dragi moje connectovke i connectovci, vjerojatno dio vas zna da od sljiedećeg tjedna Hrvatska ostaje i bez posljednje novine velikog formata. Naime, 'Vjesnik' - kako onaj tjedni, tako i onaj nedjeljni - pridružuju se sve prisutnijem svjetskom trendu i prelaze na novi, manji format...
Volio bih da ovaj tekst prvenstveno shvatite kao moju osobnu zahvalu 'Vjesniku' kao mediju koji mi je otvorio put u medijske djelatnosti. Naime, 9. ožujka 2003.- dakle prije skoro točno tri godine – upravo je u 'Vjesniku' objavljen moj 'znanstveno-novinarski' prvijenac. Svakako ovdje moram napomenuti i to da se ja osobno više smatram 'promotorom znanosti' nego pravim znanstvenim novinarom. No iznimna mi je čast da sam zahvaljujući upravo svojem dosadašnjem medijskom djelovanju upoznao brojne prave i ozbiljne hrvatske znanstvene - a i druge - novinare, te da sam k tome dio njih uspio uvjeriti da se aktivno pridruže connect zajednici. Ovaj je razgovor stoga posvećen svima njima.
Iako 'Vjesnik' nije jedina hrvatska tiskovina u kojoj se redovito prate teme iz znanosti - naravno prvenstveno tu još treba spomenuti 'Novi list' i 'Jutarnji list' – on jest jedna od rijetkih naših novina koji imaju redovitu rubriku posvećenu znanosti. Početni poticaj za ovaj razgovor je bio istražiti kako će upravo ta rubrika 'proći' s promjenom formata, no cijela je priča na kraju otišla i puno šire. Moj je sugovornik bio pomoćnik glavne urednice 'Vjesnika', g. Karlo Rosandić. Sve u svemu, nadam se da ćete ju naći ugodnim štivom za ovo nedjeljno poslijepodne. Uživajte, komentirajte i sve ostalo što već uz connect portal ide!
duje bonacci
VJESNIKOVO NOVO RUHO
Karlo Rosandić je rođen 1953. u Gospiću. Novinarstvom se počeo baviti još u gimnazijskim danima, i kako sam veli, još ga nije pustilo. Profesionalnu novinarsku karijeru započeo je u čakovečkom tjedniku 'Međimurje', nakon čega se tri godina okušao i na radiju u Vrbovcu. Nakon što je shvatio da mu više leži pisanje nego pričanje u eter – iako, opet kako sam kaže, voli pričati – slijedećih četvrt stoljeća marljivo je odradio za 'Večernjak', prvo kao dopisnik iz Siska, pa kao urednik regionalnih izdanja, a onda čitavo desetljeće kao pomoćnik glavog urednika. Uz pisanje, bavi se i novinarskom fotografijom: za foto-uratke i doprinos početkom Domovinskog rata zajedno s cijelom ekipom fotoreportera 'Večernjeg lista' dobio je "Zlatnu kameru" Hrvatskog novinarskog društva. Uz ovo, u dosadašnjoj je karijeri malo i 'vozio' kao pomoćnik glavnog urednika 'Auto kluba', a onda dvije godine 'surfao ' s ekipom sjajnih mladih ljudi kao glavni urednik 'T-portala', nekadašnjeg 'Htneta'. Sad je sretno zabavljen zanimljivim poslom u istinski dobroj ekipi Vjesnika koja tim dnevnim novinama vraća negdašnji sjaj.
D.B.: Od ponedjeljka hrvatska medijska scena ostaje i bez posljednjeg dnevnika 'velikog formata'. Možete li mi nešto reći o motivaciji za takav potez?
K.R.: Što se mene tiče, mislim da je sadržaj uvijek najvažniji. Što to znači Hrvatska ostaje bez dnevnika velikog formata? Kad je o sadržaju riječ, on će se mijenjati sasvim sigurno – na bolje. Vjesnik ne odustaje od svoje tradicije i dalje ćemo objavljivati samo provjerene informacije, naši će novinari i ubuduće pisati komentare i analize po kojima je Vjesnik drugačiji od ostalih.
Manji, praktičniji format nije „iz prsta isisana odluka“. U svijetu, a posebice u Europi, istraživanja su, ali i praksa pokazali da se i na manjem formatu mogu raditi dobre novine.
Smanjivanju formata su se priklonile i mnoge novine u Velikoj Britaniji – gdje do tradicije itekako drže – pa su tako manjim formatom bivši veliki zamijenili Independent, pa poznati Times, a u pripremi je slična promjena i u Guardianu. Da ne pogriješe, na Otoku su neko vrijeme čak tiskali i veliki i mali format istodobno pa su se s vremenom čitatelji ipak opredijelili za – praktičniji format.
U redakciji ćemo se itekako potruditi da ne iznevjerimo stare čitatelje i oni će sigurno i ubuduće biti zadovoljni s nama bez obzira na format. U našem konceptu dvoje novine za istu cijenu bazični dnevnik „Vjesnik“ i dalje će se baviti političko-gospodarskim temama, obrazovanjem, zdravstvom, kulturom i znanošću, te sportom. Dodatni iskorak je samo u činjenici da u ovom brzom XXI. stoljeću idemo na kraće i zanimljivije priče jer svi skupa imamo sve manje vremena za dugačke 'štorije'.
Vjesnikov čitatelj svakodnevno će sada dobiti još jedne novine - „Obiteljski glas“. I sve za istih 6 kuna. Obiteljski će po uređivačkom konceptu biti novina za mlađe.
D.B.: Rekao bih da 'Vjesnik' nije usamljen u ovakvom pristupu, već da je to trend na hrvatskom tržištu. Možete li to komentirati?
K.R.: Novine su roba. Istina, 65 godina prisutan brand „Vjesnik“ nije se uvijek okretao tržištu onako kako se to od njega očekivalo. Promjene na hrvatskom medijskom tržištu su stalne. Tako se pojavio Jutarnji list, pa se eto ovih dana ponovo grafički „umio“, dotjerao, urednički više prilagodio svojim čitateljima, mijenjao se i mijenja Večernjak.. stigao je i novi dnevnik „24 sata“. Što je u tom onda logično?
Da i Vjesnik kaže što ima za reći! A zaista imamo što pružiti hrvatskom čitatelju. U našem fokusu više nisu samo politika i političari. Novi Vjesnik i formom i sadržajem prilazi mlađem čitatelju, ženama, obitelji, umirovljenicima.... Vjesnik su i do sada citirali, a od sada će ga s guštom i citirati i čitati.
Primjerice, naš Nedjeljni Vjesnik koji će se u Zagrebu moći čitati već u petak navečer nudit će troje novine: Vjesnik, Obiteljski glas i „7 dana“.
D.B.: 'Vjesnik' je percipiran kao jedna od rijetkin dnevnih novina usmjerena 'elitnom' čitateljstvu. Kako mislite da će stari stalni čitatelji reagirati na ovu promjenu?
K.R.: Kako vi kažete, elitne čitatelje ćemo sigurno zadržati jer naš novinarski pristup temama i događanjima iz različitih područja života ostaje isti. No, uz naše vjerne čitatelje elitni će postati i oni novi koji će svakog jutra doći na kiosk po novine koje neće plasirati poluinformacije nego činjenice i komentare ljudi koji imaju svoj stav i ne ustručavaju ga se iznijeti.
Mislm da u prošlom razdoblju nismo imali dovoljno ležernijeg sadržaja tipa odgoja djece, obrazovanja mladih, trendova u modi, kuhinji, uređenju interijera, reportaža i sl. koje, kad se opuste, ne čitaju samo žene i mladi, već i muškarci koji će nakon teških političkih priča zaviriti i u one malo laganije.
Sve reakcije, ankete, pisma nakon našeg „nultog“ broja koji smo priložili u jednom od Nedjeljnih Vjesnika potvrđuju da smo na dobrom putu. Štoviše, taj kontakt s čitateljima sadašnjim ali i budućim ćemo održavati stalno. Ne forme radi, nego ćemo „osluškivati“ što od nas žele i vjerujte, tako ćemo uređivati novine. Možda djeluje kao fraza, ali - čitatelj je ispred svega!
D.B.: Mislite li da će se s povećanjem broja dnevnih listova u Hrvatskoj otvoriti i više prostora za neke specijalizirane teme, kao znanost, obrazovanje ili kulturu?
K.R.: Povećanje broja dnevnih novina je poželjno kako zbog čitatelja, tako i zbog profesije, ali i novina koje već postoje na tržištu. Na čitateljima je da prepoznaju koje novine nude štivo za njih.
Vjesnik je, osim po svojim komentatorskim stranicama, prepoznat i po senzibilitetu koji ima za znanost, ekološke teme... Od toga nećemo odustati, štoviše, u prilogu „7 dana“ ćemo imati četiri stranice posvećene znanstvenim temama na popularan način. Naši će suradnici biti ugledna imena iz tog područja, pa tako da spomenem samo akademika Miroslava Radmana, dr. Sanju Radeljak… Iako su znanstvenici, oni neće za široku javnost pisati na nerazumljiv način, dapače, njihovi tekstovi u Vjesniku bit će izrazito zanimljivi za različite profile naših čitatelja.
D.B.: Kako vidite scenu hrvatskih dnevnih medija kroz tri do pet godina?
K.R.: Hrvatska medijska scena nije zasićena. Novih će novina biti. Kako dnevnih tako i revija... Ovih su dana u pripremi neki novi naslovi koji će se pojaviti još tijekom proljeća, a na jesen, nadam se i još jedan dnevni list… Prema tome, čitatelji će imati veliku mogućnost izbora a opstat će, nadam se, oni koji budu vjerodostojni, koji budu baratali činjenicama, a ne manipulacijama i poluinformacijama. U svakom slučaju „Vjesnik“ kao ozbiljne, vjerodostojne novine sigurno će znatno popraviti svoj položaj.
Uz sadašnje čitatelje steći ćemo i nove, a vjerujem da će nam se vratiti i dio naše bivše publike. |
Oduševljen sam, baš nam je sad trebao još jedan tabloid ne bi li se nastavilo daljnje zaglupljivanje nacije! U "Vjesniku" kao da ne žele shvatiti da je glavni problem ne-nezavisno novinarstvo, a ne format i nedostatak "ležernijih sadržaja". |
|
Da li je mijenjanje formata Vjesnika dio Bologna Disaster II Svako ozbiljno istraživačko novinarstvo, a kojem je Vjesnik kao težio zahtijeva i dugoročnu politiku obrazovanja takvih novinara. Da li Vjesnik čini što takvo u ovom trenutku? Apsolutno se slažem s Hrvojem da nije problem u formatu. Vrlo sam skeptičan. |
|
Mislm da u prošlom razdoblju nismo imali dovoljno ležernijeg sadržaja tipa odgoja djece, obrazovanja mladih, trendova u modi, kuhinji, uređenju interijera, reportaža i sl. koje, kad se opuste, ne čitaju samo žene i mladi, već i muškarci koji će nakon teških političkih priča zaviriti i u one malo laganije. Ovo zadnje je za mene nova informacija, Vjesnik je do sada bio namjenjen muskarcima srednje i starije dobi? Pa da ako se uzme da "teske politicke price" nisu za zene onda zaista je |
|
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|