2005.01.29. 11:23
Dijalog se održao 27.01.2005 u Splitu (tvđava Gripe) u organizaciji Hrvatske Akademske Udruge, čiji predsjednik Don. dr. Ivan Grubišić sustavno promiče kulturu dijaloga. Dijalog su vodili dr. Ivona Marasović (Oceanografski institut u Splitu), dr. Davor Juretić (PMF-Split) i dr. Mirjana Nazor (PMF-Split). Nakon kratkog uvoda dr. Juretića i dr. Marasović opširna diskusija je pokazala da su balastne vode problem čitavog Jadrana, koji tek treba početi rješavati regulativno/pravno i u operativnoj praksi. Svaki izvoz brodovima iz Jadrana u pravilu je povezan i sa uvozom balastnih voda, koje po volumenu i težini iznose otprilike trećinu izvezenog tereta, a najčešće se ispuštaju ispred luke gdje se obavlja ukrcaj tereta za izvoz. Zbog takvog uvoza balastnih voda do sada je najviše stradalo priobalje Venecije i Trsta, gdje je i dalje najveći promet u smjeru izvoza. Uvezene agresivne vrste već su bitno umanjile raznolikost živog svijeta u tim najsjevernijim dijelovima Jadrana, mada je taj efekt vjerojatno teško odvojiti od uništavanja živog svijeta u podmorju koje su izazvale vode iz rijeke Pad zagađene raznim spojevima koji se koriste u industriji, agrikulturi i domaćinstvima. Radi se o ratu između izvornih i uvezenih vrsta organizama, u kojima agresivne uvozne vrste pobjeđuju, jer im morski promet pomaže u širenju.U diskusiji je spomenuto i to da Hrvatska sada uvozi potencijalno opasne organizme iz okolice Venecije tako da izvozi kamen iz Dalmacije u lučici bivše tvornice TEF u Šibeniku tankerima koji dolaze iz Venecije. Trenutno u Hrvatskoj ne postoji nikakva regulativa o balastnim vodama. Projekt Družba-Adria bi povećao uvoz balastnih voda u Hrvatsku čak 10 puta, a otprilike dva puta za čitav Jadran. Praksa brze analize balastnih voda (u roku od tri sata nakon pristajanja tankera), da bi se prepoznale vode iz potencijalno opasnih mora te potencijalno opasni spojevi i organizmi, i praksa obrade takvih voda u specijalnim bazenima za obradu, morala bi postojati u svakoj našoj luci. To je za Hrvatsku još znanstvena fantastika. Za napraviti ili kupiti sve takve uređaje i za naći ili odgojiti stručnjake koji bi vršili takve analize, koje će (valjda) budući naši zakoni o balastnim vodama tražiti, trebalo bi još tri do pet godina i vrlo velika ulaganja (reda stotinu milijuna dolara). O tome očigledno nisu razmišljali političari i naftaši, koji bi željeli da izvoz ruske nafte započne već u 2005. godini. Pri svemu tome treba uzeti u obzir da će invazivne vrste napasti našu obalu Jadrana i sa juga, a ne samo sa sjevera, čim započne izvoz nafte kroz albansku luku Valona, koji bi trebao biti čak tri puta veći po volumenu od onog koji planira Družba-Adria. Uvezene balastne vode prilikom tog albanskog izvoza širit će se prema sjeveru Jadrana uz čitavu našu obalu u skladu s takvim smjerom morskih struja. Prema tome možemo sa sigurnošću očekivati da će se porazi u ratu sa invazivnim vrstama koje osvajaju Jadran i dalje nastaviti, jer im pogoduje ljudska ekonomija i trgovina utemeljena na potrošnji fosilnih goriva i s tim povezana globalna promjena klime, koja je posebno povoljna baš za širenje najopasnijih invazivnih organizama iz tropskih mora.
Širi okvir ove diskusije je sve žešći sukob interesa sadašnje sa svim budućim generacijama ljudi na Zemlji, kojima će život biti teži i opasniji, zbog toga što je naša kultura spaljivanja fosilnih goriva u pravom smislu riječi kultura smrti, koja nepovratno vodi uništavanja raznovrsnosti života na Zemlji i budućim katastrofalnim promjenama klime. Odabrali smo rat i sa našim potomcima i sa svim drugim živim bićima na Zemlji u kojem arogantno mislimo da pobjeđujemo, jer nam ekonomije još uvijek eksponencijalno rastu. Biolozi znaju da tom ratu mogu pobijediti samo mikroorganizmi i neki kukci, a nipošto više žive vrste, u koje spadamo i mi, makar to ne priznavali. Vrline koje se danas od nas traže su suzdržavanje i predostrožnost. Naše najveće bogatstvo u lijepoj našoj su čisto more, velike zalihe podzemnih voda izvrsne kvalitete i ogromna raznolikost živih vrsta za jednu tako malu zemlju. Za 30-50 godina nafte više neće biti, pa bi naš primarni cilj trebao biti da što više sačuvamo upravo spomenuta nacionalna bogatstva kroz to razdoblje. U tom cilju pomoći će nam i susjedne zemlje, jer Jadran nije samo naš, a pomoći će nam i sve zemlje Europske unije koje imaju na srcu zaštitu okoliša i posebno ugroženih zatvorenih mora kao što su Jadran i Mediteran. Neposredni cilj bi trebao biti što brže proglašavanje Jadrana posebno osjetljivim morem za koje mora vrijediti i posebna zaštita. Nakon ekološke katastrofe, koju su doživjeli zbog uvoza balastnih voda Crno more i američka Velika jezera, Jadran je slijedeći na listi ugroženih zatvorenih mora. Apsurdno je da kapetani brodova moraju poštovati stroge ekološke propise o balastnim vodama kada ulaze u već uništena mora ili jezera, a da to ne moraju raditi kada ulaze u još relativno čisto Jadransko more. Pametni ljudi se uče na greškama drugih, a to bi trebalo vrijediti i za hrvatsku Vladu, sabornike, političare i poslovne ljude. Međutim, političari i sabornici, koji su do sada potpisali građanski Apel za odustajanje od Projekta Družba-Adria, mogu se izbrojiti na prste jedne ruke između oko 2200 potpisa stručnjaka i građana na portalu za elektronsko potpisivanje Apela (http://split.pmfst.hr/cgi-bin/jadran/index.sh). Takve i slične Apele već je potpisalo više od 50000 ljudi, koji su time postigli određenu odgodu u provođenju DA Projekta, što bi trebala biti pouka tihoj večini koja drži da obični ljudi daleko od politike ništa ne mogu promijeniti kada «oni gore» odluče provesti u djelo Projekt koji ugrožava čitav hrvatski turizam, a koristi samo maloj grupici ljudi u Hrvatskoj tijesno povezanih s DA projektom.
Izgleda zaista neophodno da se zelene stranke u Hrvatskoj organiziraju, zajednički nastupe, povežu sa zelenima Europe, izađu na izbore i dobiju svoje saborske zastupnike. Prednost zelenih je da već sada temelje svoj program na uskoj suradnji sa stručnjacima i znanstvenicima, a takvu praksu bi trebali održati i pojačati u budućnosti. Diskutanti Zelenih stranaka istakli su da je Projekt "Družba-Adria" ishitren i stručno nepripremljen s mogućim nesagledivim posljedicama na čitav Eko-sustav Jadranskog mora. Prošle i sadašnje Vlade nisu osigurale stvarnu zakonsku, tehničko-tehnološku, operativnu, sigurnosnu i financijsku regulativu za implementaciju takvog Projekta u budućnosti. Istakli su da ovaj projekt svojim značajem i utjecajem vezuje na sebe čitav hrvatski korpus stanovništva i kao takav zahtjeva otvorenu javnu raspravu, te angažiranje neutralnih, nepristranih, međunarodnih stručnjaka i na kraju slobodno referendumsko glasanje za ili protiv tog Projekta. Također drže da je neophodno uključiti u diskusiju oko svih implikacija Projekta i naše susjede na Jadranu: Italiju, Sloveniju ,Crnu Goru i Albaniju. Zato su "Zeleni Dalmacije" istakli da pozivaju sve institucije sistema (Vladu, Sabor i Predsjednika) da u svojoj unutrašnjoj i međunarodnoj politici sistematski, sustavno i dosljedno skrbe o zaštiti Jadrana i budu promotori održivog razvoja kojem je prioritet da sačuva bogatstvo živog svijeta Jadrana i za slijedeće generacije građana.
Prilog sastavio: Prof. dr. sc. Davor Juretić iz Splita. |
| Prof. Juretić, iscrpno ste obrazložili opasnosti od balastnih voda, a o posljedicama eventualne havarije tankera nije ni potrebna iscrpna analiza da bi se shvatilo da su strašne za zatvoreno more kao što je Jadransko i za zemlju koja u tolikoj mjeri živi od turizma kao Hrvatska. Međutim, mislim da bi nas svih zanimalo i to tko sve u Hrvatskoj i s kakvim sve motivima gura takav projekt? |
|
Izvješće prof. Juretića pročitao sam sa zanimanjem, tim više jer sam osobno zaposlen na poslovima istraživanja i razrade ležišta nafte i plina. To naravno nije primarno povezano s transportom ugljikovodika, ali indirektno i te kako ima veze i pratim takva zbivanja. Stručni osvrt kroz studije podobnosti najpozvaniji su dati bilozi, marinski geolozo, ekolozi i slične struke koje mogu kvantificirati promjene u ekosustavu poput Jadranskog mora. No, moje razmišljenja kao građana ove zemlje ide u pozitivnom smjeru prema projektu Družba Adria. Zašto? Naravno da iza tavih milijunskih projekata stoje međunarodne udruge kapitala, izražene kao kompanije, banke, države. Tako svijet funkcionira i utjecaj politike je neizbježan. No, ne treba sve promatrati crno-bijelo pa vjerujte da i u takvim institucijama se rade studije ulaganja koje biraju između "manjeg zla" ili ukupno pozotivnog rezultata za neku zemlju, zajednicu. Gledajući na Jafransko more kao zatvoreno, epikontinentalno more mišljenja sam kako bilo kakav ekološki incident će se kroz godinu ili dvije odraziti na cijelome području. S te strane svejedno je imamo li terminal i balastne vode (izbačene nesrećom) u Trstu, Omišlju ili Vlori. Strujanje generalno ide obrnuto od kazaljki na satu, a većina voda se miješa i mikrostrujama, pa gledam na to kao sustav u kojem invazivnim organizmima nekoliko desetaka (možda i stotina kilometara) ne igra veliku ulogu. Više je tu ograničavajući faktor temepratura, salinitet i dubina pojedinih mikrozona unutar Jadrana. Griješim li recimo ako postavima tezu da je Omišalj ili Trst za nas svejedno, osim što u Omišlju rentu ipak ubire Hrvatska? Pozdrav!
|
|
Tankere treba držati što dalje od naše obale. Bilo zbog balastnih voda ili zbog mogućeg izljevanja nafte. Zato sam protiv tog projekta, a političari bi trebali urgirati da se taj projekt ne realizira u Trstu. |
|
| Na osnovu onoga sto sam procitala u prethodnim raspravama o ovoj temi u krivu si Tomislav, Trst nema gaz za dvosmjerni promet o kojem je ovdje rijec. |
|
Na zamolbu Urednika (koji je trenutno na putu), prebacio sam vas tekst u sekciju Osvrti/Osvrti i analize. Pozdrav, Mario Juric (Portal/IT) |
|
Teuta! Hvala na linku, nisam znao za to ograničenje Trsta. Ostaje vidjeti koliki je utjecaj politike na nešto ovako poput širenja JANAFA, jer ima tu još varijanti, npr. u INA-glasniku (br. 1842) spomenuto je (dr. Stevo Kolundžić, savjetnik predsjednika Inine Uprave) kako je: "DružbAdria svojevrsni pilot projekt kojima bi zapadnoeuropske i američke tvrtke transportirale naftu iz Kaspijske regije preko Crnog mora (Supsa-Konstanca) do spoja s JANAFOM u Pančevu. Taj projekt...promijenio je odredište pa umjesto ukracavanja u tankere u Omišlju, namjerava naftu transportirati odvojkom koji se treba graditi na pravcu Rijeka-Trst i dalje prema Ingolstadtu. Cijeli projekt je time prešao na cjevovodni transport na području naše države." Činjenica je da su takve odluke u domeni politike, koja nadilazi utjecaj hrvatskih predsjednika i premijera. Stav INE (još uvijek predstavnika hrvatskog naftnog gospodarstva) je da aktiviranje JANAFA pojeftinjuje opskrbu Hrvatske ruskim plinom i naftom. Stav prosječno obrazovanog građana je da hrvatsko naftno gospodarstvo, nakon privatizacije INE, više neće biti Hrvatsko, osim dijelom u pravu države na korekciju cijenu (samo dijelom!). Time se ekološke studije šire i na kopno, odnosno procjenu havarije kod puknuća naftovoda bilo u panonskom dijelu, bilo u kršu. Koliko znam, to jeste dio postojeće studije.
|
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|