| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
 Connect::Portal::Gosti
dr.sc. Bojan Žagrović, znanstveni direktor MedILS-a
(opširnije)
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
Reakcija na razgovor s Dr. Dikicem
|
 |
 |
 |
|
Poslao/poslala: Ivo Kalajzic
|
|
|
|
2005.01.14. 21:28
Dragi kolege, Slobodna Dalmacija je objavila clanak reakcije na intervju Dr. Dikica potpisan od strane pet mladjih kolega povratnika iz inozemstva.
Slobodna Dalmacija
Kao sudionik Prvog kongresa znanstvenika iz domovine i inozemstva, zelio bih potvrditi da je Dr. Dikic u svom razgovoru bio u potpunosti u skladu s zakljuccima i Deklaracijom 1. Kongresa. On ukazuje na jedan od vaznih problema u Hrvatskoj znanosti a to je evaluacija uspjesnosti znanstvenog rada, kako u domovini tako i kandidata koji su potencijalni povratnici u znanstveni sustav Republike Hrvatske.
Nije mi dovoljno jasan cilj reakcije na intervju Dr. Dikica jer on ima izuzetno jaku suradnju sa laboratorijem za molekularnu biologiju u Splitu, drzi predavanja, na dodiplomskom I postdiplomskog studiju, te skoluje mladje znanstvenike u svom laboratoriju u Njemackoj. Njegov doprinos suradnji znanstvenika iz Hrvatske I inozemstva moze biti kao primjer koji je u potpunosti u skladu s zakljuccima 1. Kongresa.
Kriticnost u clanku Dr. Dikica ne bi trebala izazvati negativne reakcije mladih kolega povratnika, te bi ujedno trebala potaknuti na razmisljanje kljucne osobe u ministarstvu da o prijedlozima kolege Dikica i ostalih kolega koji su objavljenju u Jutarnjem listu razmisle te ih eventualno pretoce u pozitivne pomake u razvoju Hrvatske znanosti.
Ivo Kalajzic
University of Connecticut Health Center |
|
Ubacio sam link direktno u tekst, tako da mu se moze pristupiti odma sa prve stranice.
Inace, autori postova mogu naknadno editirati svoj post (kliknite na malu ikonicu koja vam se pojavi pored naslova).
Urednik
Dejan Vinkovic |
|
Ni meni nije jasan razlog reakcije mladih znanstvenika. Kritika poput ove prof. Đikića bilo je jako puno prošle godine u medijima.
Možda još čujemo detaljnjije objašnjenje od jednog od potpisnika pisma, Frane Paića, koji je isto član connecta. |
|
Dakle, ovo je apsolutno strašno.
Da se pridružim: ni meni nije bio jasan njihov motiv - pismo mi je ličilo na propagandni pamflet ministra Primorca, po formi sličan mnogima dosadašnjima. No pet minuta istraživanja bilo je dovoljno za neke korisne informacije. Naime, od četiri potpisnika pisma koji imaju radove u PubMed-u vidi se da su barem tri (FP, IEI, AI) izravni suradnici ministra Primorca. Za dvoje nisam našao podatke gdje spadaju.
Dakle, zbog profesionalnog položaja ovih mladih ljudi smatram jako malo vjerojatnim da je ovo pismo nastalo spontano i bez utjecaja sa strane. Zatim, po čemu oni misle da se hrvatska javnost mora diviti žrtvi njihova povratka u Hrvatsku? Niti jedan od njih jš nije niti doktorirao niti postigao bilo kakve značajne rezultate u inozemstvu koji bi dokazali da su sposobni za vrhunsku znanost. Disclaimer: ne kažem da nisu sposobni , ali za oporavak hrvatske znanosti nužni su ljudi koji su dokazali da znaju raditi vrhunsku znanost. Ovih petoro mladih ljudi taj dokaz svojim boravkom u inozemstvu nije pribavilo. Jedna potpisnica (VŠ) je molekularni biolog koja nema niti jedan rad u PubMed-u. Po čemu ona misli da je njezim povratak iz neproduktovnog boravka u inozemstvu plemenit čin za dobrobit hrvatske znanosti? Sorry, ali prosječnima i ispodprosječnima je u ovakvoj hrvatskoj znanosti puno lakše opstati nego u "toplom Frankfurtu"!
|
|
Potpuno je zbunjujuci sadrzaj i nacin odgovora mladih kolega, prije svega jer je clanak prepun nelogicnosti i netocnih informacija. Bilo bi mi drago da clan connecta Frane Paic objasni izvore informacija iznesenih u clanku. Osobno sam voljan s njim porazgovarati i razjasniti da uistinu ne sjedim u toplom stanu u Frankfurtu nego da radim koliko god mogu na edukaciji i unapredenju hrvatskih znanstvenika, iako imam jako zahtjevan posao u Njemackoj. Jedan od zakljucaka kongresa je da znanstevnici iz inozemstva mogu puno vise pomoci izvana nego da se svi vrate u Hrvatsku. Mislim da moji rezultati rada govore sami za sebe i pokazuju kako se moze jako puno napraviti za znanost u Hrvatskoj.
Osobno me zanima kako ta grupa znanstvenika zna da je ministar znanosti meni nudio laboratorij i novake za rad i povratak? Odgovorno tvrdim da nikada nisam niti kontaktiran od ministra znanosti a kamoli da sam dobio bilo kakvu ponudu za povratak. Na kraju krajeva osobno bih i odbio bilo kakve tajne ponuda za povratak, jer jedini pravi put je javni i medunarodni natjecaj na kojem se mogu prijaviti svi koji su zainteresirani i na kojem treba izabrati samo najbolje kandidate. To je garancija za uspjeh hrvatske znanosti.
Osobno mislim da mlade kolege nisu direktno krive za lazne navode iz pisma jer je veca odgovornost na "idejnom mentoru" koji stoji iza pisma a nije se usudio potpisati. S obzirom na informacije iznesene u intervjuu siguran sam da ih je ministar Primorac ili pisao ili instruirao jer neke od tih informacija znamo samo Primorac i ja.
|
|
Da bude sve dostupno na jednom mjestu: doticni "sporni" intervju Dr.Djikica mozete pronaci ovdje.
|
|
Ovako lose nepisan tekst nisam vec dugo procitala. Toliko lose da ne znam od kud bi krenula pisati sto je sve tu lose (osim toga Boris i Ivo su to vec velikim dijelom ucinili).
Sadrzaj, nacin odgovora, nacin razmisljanja..
Pridruzujem se Borisovom: "Dakle, ovo je apsolutno strasno."
|
|
| trebalo je biti napisan u prvoj recenici, sorry |
|
Volio bih da 1. Kongres zaista dovede do pozitivnih rezultata kao sto pisu mladi kolege iz Splita. Medutim otvoriti "reformska mjesta", odobriti nova proracunska mjesta ili uzeti ZAJAM Svjetske banke na racun proracuna nije tesko.
Tesko je izboriti korake prema kvaliteti unutar sustava u Hrvatskoj ili ograniciti silne neopravdane privilegije koje neki unutar tog sustava uzivaju.
Profesor Dikic vrlo opravdano to pominje kao prioritet, i napad u novinama poput vec prije videnih zaista je zalosni korak.
Mi imamo samo jednog Dikica ili Radmana, njih ne moze zamijeniti stotinu prosjecnih znanstvenika. |
|
| Da li netko zna broj telefona Frane Paica jer bih ga zelio osobno kontaktirati? |
|
nije mi jasno cemu ova reakcija. provjerila sam u CC-u, neki od ovih autora nemaju ni CC rada. prema tome, koliko ce cro znanost profitirati od njihova povratka, oni tek moraju pokazati. bilo bi im bolje da mucnu svojom glavom i vide sto su sami sebi napravili ovime, iako vjerojatno nisu direktni krivci.
primorac stalno tvrdi da voli i zeli cuti kritiku i misljenje javnosti. prema ovome sto se odavde vidi i po nekim njegovim izjavama na tv, ne bi se tako bas reklo.
i na kraju, tko je on da ikome nudi bilo kakve projekte, laboratorije i slicno. ako se otvara lab ili nesto, raspisuje se javni natjecaj na koji se prijavljuju svi zainteresirani, projekti podilaze medjunarodnim recenzijama i 'let the best man win'! ministar barem u javnosti govori da se i sam zalaze za tako nesto... |
|
Što se tiče ministrovih metoda, možda je vrijeme da polako prestanemo biti iznenađeni - sada smo ih već vidjeli popriličan broj na djelu. Ako bi se stavio u kožu tih ljudi koji su to potpisali - pitam se čime su sve mogli biti ucijenjeni? Jer potpisati tako nešto i iznijeti javno nije mala stvar - sve i da vjeruju u sve to. Već smo vidjeli ministrove "cheersleadere", ali su to bili stariji profesori, ovo je prvi slučaj da se se mlađi znanstvenici upustili u to.
Ovakvi napadi na Ivana Đikića pokazuju da ministru bilo kakva kritika njegovog rada smeta i nije dobrodošla, i on će svoje vrijeme i energiju utrošiti na "protunapad" koji je unaprijed osuđen na propast (jer koga će ovo pismo u nešto uvjeriti?).
Još se samo nadam da kumulativni efekt ovakvih akcija neminovno radi protiv onog koji ih poduzima. |
|
branimir je u pravu. ovakve reakcije vise stete autorima, kao i Primorcu. iako, mislim da autori nisu bili ucjenjeni, mozda su u situaciji u kojoj im imponira podrzavati ministra, a neki imaju s njim cak i nesto publikacija...
nesto off topic: danas u jutarnjem ima 2 super priloga tanje rudez, razgovori sa 7 nobelovaca i znanost u 2005. moze to netko od nje dobiti i staviti na Portal? |
|
U pismu ima još jedan pseudoargument - pravi patrioti mogu biti samo oni koji su se vratili u Hrvatsku, svi koji ostanu vani moraju nositi teret krivnje i oni su u biti manji patrioti.
Svaki čovjek ima pravo na traženje i ostvarenje osobne sreće (naći će se u bilo kojoj Deklaraciji o pravima čovjeka, u svakom modernom Ustavu) koja onda jednim dijelom nužno uključuje i profesionalni razvoj. Ako ljudi rođeni u Hrvatskoj ju nalaze vani, to nije samo po sebi problem. Kao što je gore rečeno, postoji više načina kako doprinijeti razvoju Hrvatske - obično oni koji napadaju su jaki na riječima, ali ne i na djelima.
Prozivati bilo koga je u najboljem slučaju nepristojno, a autori pozivom "podijelite našu sudbinu" odmah sebi pripisuju vrlinu time što su se vratili - koliko će HR imati koristi od njihova rada - ne znamo. Također nemaju dovoljno skromnosti da to zadrže za sebe. F. Nietzsche ima jednu rečenicu vezanu baš za to (podrugljiva je, ali pogađa bit): "Kreposnicima nije dovoljno što su dobri, oni bi htjeli da im se to i plati.".
Problem je kada se veći broj onih koji odlaze ne vraća ili nadomješta na drugi način (recimo da iz drugih zemalja dolaze visokoobrazovani ljudi u HR). Znanstvenici i stručnjaci obično imaju jedan način dati ocjenu instituciji ili nekom mjestu - idu tamo gdje je dobro. HR mora naći načina da omogući znanstvenicima da ostvare potpuni profesionalni uspjeh doma, a ne da odricanjem od njega pri povratku podnose "žrtvu domovini".
Ovaj pseudoargument patriotizma nije tako rijedak u Hrvatskoj (a dugoročno je opasan), a u ovom slučaju se koristi kao napad na čovjeka kako bi se pobilo ono što on govori (što je logička pogreška u zaključivanju koja se uči u programu 3. razreda gimnazije). |
|
Raspravljati o problemima u znanosti za mene ne predstavlja osobni obracun s nikim nego prije svega demokratsko pravo gradanina i neovisnog strucnjaka da na temelju cinjenica javno iznesem svoje vlastite stavove te da sam kritican prema onome sto smatram losim ili nepravednim. Ukoliko me novinari nesto pitaju necu se bojati reci istinu jer samo tako hrvatska javnost moze biti strucno informirana. Takoder, uvijek sam voljan cuti suprotno misljenje temeljeno na cinjenicama ali se ne zelim osvrtati ne prazna pisma puna javnih objeda koji podsjecaju na medijski linc.
Jako me interesira zasto se ministar Primorac libi osobno razjasniti sto je neistinito i neutemeljeno u mojim javnim izjavama? Zasto ga svaka razlika u misljenju toliko iritira i zasto tako cesto njegove odgovore potpisuju druge osobe? Mislim da se svi mozemo prisjetiti reakcije na pismo prof. Pifat-Mrzljak na koju nije odgovorio ministar nego njegova tajnica na jedan vrlo neprimjeren i nekulturan nacin.
|
|
Buduci da sam dobio upite o ovoj raspravi, skrecem paznju svim citateljima da su svi komentari potpisani punim imenom i prezimenom, ali da bi ih vidjeli morate biti ulogirani na portal (tj. biti clanom Connecta).
Ta imena se ne mogu iznositi u javnost bez dozvole doticnih osoba, pa stoga molim sudionike rasprave da se dodatno potpisu punim imenom i prezimenom ako smatraju da je bitno da javnost zna tko stoji iza komentara.
Urednik
Dejan Vinkovic |
|
jos jedna zanimljiva strana ovog javnog odgovora mladih kolega je i cinjenica da im je uspjelo objaviti taj odgovor u novinama. kada smo mi pokusavali skrenuti medijsku pozornost na dogadjanja vezana uz MedILS to nam nije poslo za rukom(mislim na dnevni tisak u HR),iako smo se svojski trudili.
kako to da pismo ovakvog sadrzaja bez problema osvane u novinama,a bilo kakve izjave koje se ne uklapaju u vladajucu politiku ne dobiju ni par redova?govori li to ista o slobodi medija u HR? |
|
Quote:
kada smo mi pokusavali skrenuti medijsku pozornost na dogadjanja vezana uz MedILS to nam nije poslo za rukom(mislim na dnevni tisak u HR),iako smo se svojski trudili.
to bas i nije istina. pogledaj malo osvrte iz medija koji su objavljeni na stranicama MEDILSa na MZOSovom sajtu. me3dju tim tekstovima dosta ih je koji bas i nisu blagonakloni prema ministru u pogledu projekta MEDiLS. svi su ti tekstovi BILI objavljeni u hrvatskim javnim medijima. osim toga, nije li vijest o samom pismu potpore bila objaljvena u jutarnjem? |
|
Poštovani doktore Ivane Đikiću, cijenjene kolegice i kolege.
Vidim da je reagiranje moje malenkosti i mojih kolega na Vaš članak u Slobodnoj Dalmaciji objavljen 07. 01. 2005. postala prava mala senzacija na stranicama portala.Ne bih se želio osvrtati na komentare kolega u čiji se akademski, moralni, ljudski i bilo koji drugi integritet ne želim nipošto uplitati na isti način, tim više što nisu niti potpisani punim imenom i prezimenom. No osvrnuo bih se na Vaš tekst. Razlog naše reakcije nije kao što bi vjerojatno neki htjeli vjerovati, što smo na bilo koji način ucijenjeni, instrumentalizirani, iskorišteni ili potaknuti od strane ministra znanosti, obrazovanja i sporta dr.sc. Dragana Primorca. Činjenica je da smo s njim u prethodnom razdoblju surađivali (što kanimo i nastaviti) pa čak kako kažu i ponešto objavili no to nas ne čini lovinom za odstrjel. Nismo se imali namjeru niti busati u prsa svojim povratkom niti smatramo da je to činjenica koja zaslužuje neku posebnu pozornost vrijednu bili čijeg divljenja i ne tražimo da itko odricanjem od svog boravka i rada u inozemstvu pri povratku podnese “žrtvu domovini”. Nije dakle bilo ni spomena o nekakvom pseudoargumentu patriotizma jer smo se vjerujem svi mogli uvjeriti zadnjih godina kamo to vodi. Nismo niti bezglavi slugani i beskičmenjaci nesposobni sami sastaviti pismo koje bi potom potpisali pa nam ne trebaju ni “idejni mentori”. Nije nam bila namjera niti kršiti bilo čije ljudske slobode pa nema potrebe da nam bilo tko iščitava deklaraciju o ljudskim pravima niti bilo koji moderni ustav. Nismo htjeli dovesti u pitanje niti Vaš znanstveni doprinos ni Vaše pravo na kritiku bilo koga ili bilo čega. No vjerujem da imamo isto to pravo da se kritički osvrnemo na neke od navoda cijenjenog kolege, a da nas pri tome ne zaspu raznoraznim epitetima i brigom o našoj budućoju sudbini.
Ono što Vam mi zamjeramo, a što smo vjerujemo na jasan način iznjeli u svojoj reakciji, no za one koji u tome iščitavaju nešto treće, da ponovimo je slijedeće:
Kako smo sudjelovali u organizaciji Prvog kongresa hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva znamo da ste bili pozvani da sudjelujete u njegovom radu kao i u radu VIII sabora Svjetskog zbora hrvatskih liječnika. Isto tako znamo da se pozivu niste odazvali. To Vas nije spriječilo da post festum isti nazovete tek pukom političkom promocijom, što samo po sebi nije nikakav grijeh jer svatko ima pravo da misli i govori što hoće, ali bi smo više voljeli da ste isto to kao i sve svoje prijedloge u unaprjeđenju hrvatske znanosti izrekli upravo na tom kongresu jer je isti zbog toga bio i organiziran. Nije stoga riječ o nijekanju Vašeg prava na kritiku već o kritiziranju vremena i mjesta koje ste za to izabrali. Nije li upravo taj kongres bio idealna prilika da se svatko mjerodavan, što Vi uistinu jeste, pojavi tamo i bez dlake na jeziku kaže što misli? Naknadno “idejno mentorstvo” je vjerojatno bezbolnije; reakcije na monolog je lakše odbaciti kao i izražavati čuđenje što se netko s takovim pristupom ne slaže. Očekivali smo tamo i cijenjenog akademika Miroslava Radmana i neke druge cijenjene kolegice i kolege no čini se da ni njima to nije bilo pravo mjesto i vrijeme da se razjasne stvari i zajednički izabere smjer hrvatske znanosti.
Čudim se i tome što u jednom dijelu svog reagiranja na portalu kažete da su naše informacije o nuđenom Vam povratku u potpunosti netočne, a par redaka dalje sami govorite o tome da su iznesene informacije poznate samo Vama i ministru Primorcu. No opet se potvrdilo da je svijet globalno selo i da se do informacija može doći i ne pitajući glavne aktere kao i čini se potvrdila njihova istinitost. S Vašom konstatacijom o potrebi javnog natječaja za povratak hrvatskih znanstvenika se baš i ne mogu složiti jer se radi upravo o potrebi povratka istaknutih pojedinaca poput Vas koji bi po povratku svoju konkretnu ideju i proveli u djelo, a ne čekali da im se prvo nešto ponudi pa onda razmišljali o ponudi i mogućem povratku. Potrebni su nam dakle vrhunski znanstvenici koji će u Hrvatkoj pokrenuti znanost i tako omogućiti mlađim kolegama da u svojoj domovini dobiju ono po što sada odlaze u inozemstvo ili neuspješno očekuju na burzi rada.Ukratko, da više ne zamaram cijenjene kolegice i kolege pa ni Vas, naše neslaganje s Vašim člankom je samo u segmentima koje sam i ovdje ponovo istaknuo, a glede općih vizija razvoja hrvatske znanosti ionako se svi slažemo. S Vama ću osobno (a to žele i drugi potpisnici pisma) dragi doktore Đikiću vrlo rado o svemu iznesenom porazgovarati , no molim Vas i ostale cijenjene kolegice i kolege nemojte me/nas opet optužiti za nerazmišljanje svojom glavom i sluganstvo ministru znanosti obrazovanja i sporta dr.sc. Draganu Primorcu jer iako pojedinim postavkama vašeg članka mislimo drugačije, mislimo svojom glavom, a u rad Prvog kongresa hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva smo svi mi bili itekako uključeni i stoga nam je, što je vjerojatno samo po sebi razumljivo, uistinu stalo da donese rezultate i vrijeđa nas olako politiziranje i nepoštivanje našeg truda. Mi smo se trudili da svi pozvani, uključujući i Vas imaju prilike doći i reći sve što misle, a to što neki nisu smatrali za shodno da to i učine nije problem samo nas već i Vas i cjelokupne znanstvene javnosti u hrvatskoj.
S štovanjem
Frane Paić
Lašćinske ledine 15
10 000 Zagreb
tel: 012347376-kućni
098234853-mobitel
e-mail: frane_paic@yahoo.com
|
|
Da dopunim i podrzim kolegicu Kais, koja je izvrsno uocila navedenu zanimljivost: mi smo uz veliki trud uspjeli postici samo objavljivanje kratke vijesti o potpisivanju Pisma potpore u Jutarnjem listu (iako bi to bilo ionako objavljeno), a nikad rezultata cijele akcije. Smatram da je ta informacija (dakle da je preko 1000 znanstvenika i studenata imalo nesto za reci) ipak nesto vrijednija od gornjeg nekonstruktivnog i neutemeljenog teksta nekoliko ljudi, vecine Primorcevih suradnika, koji nisu niti doktorirali. Boris i Branimir su sve rekli, nemam sto na to dodati.
Na Dujin novi hvalospjev MZOSovim MedILS stranicama, koje po meni ne dokazuju nista, nemam komentara. |
|
mene jos uvijek muci kao su autori teksta onda doznali za informacije koje su mogli znati jedino ivan i primorac? eto, ako bi mi se jos to moglo razjasniti...
a sto se tice upucivanja kritika tijekom kongresa hrv. znanstvenika: znam ljude kojima nije dozvoljeno da pricaju na diskusijama o hrvatskoj znanosti. voljela bih da se one same ovdje jave.
|
|
Da, i mene zanima KAKO ste vi, kolega Paic, i ostali potpisnici one izjave, saznali informacije koje su poznate samo Primorcu i dr. Dikicu? Dr. Dikic vam to ocito nije rekao, dakle krajnji zakljucak je vrlo jednostavan. A ako niste culi te informacije od "glavnih aktera", kako mozete objavljivati neprovjerene informacije, tj. traceve u novinama?
Dodatno mi nije jasno kako je interview dr. Dikica mogao proizvesti tako burnu emocionalnu reakciju kod vas da ste se odlucili na korak poput ovog pisma. Mozda ste se zaista krvavo naradili za doticni Kongres, pa svaku kritiku primate k srcu, premda se cini iz komentara na Kongres da ste mogli i bolje.
I trece, nije mi jasno s kojim kvalifikacijama vi baratate da mozete tako olako kritizirati dr.Dikica, koji je, ponavljam, profesor na Goethe sveucilistu u Frankfurtu i clan EMBO-a, dakle svjetski priznati znanstvenik, dok vi jos niste niti doktorirali?
Takodjer, pravo svakog znanstvenika je ne doci na neki kongres, kako mozete prozivati bilo koga sto nije dosao ne pitajuci za razlog? |
|
| i jos jedna mala ispravka: kolega Paic nas je prozvao da nismo potpisani. svaki clan portala moze vidjeti tko smo, a ako klikne na nase ime i sve ostale informacije, poput radnog mjesta, broja telefona... |
|
Ja bih samo zeljela cestitati kolegi Paicu na hrabrosti... Rijetki bi bili spremni braneci svoje stavove, ostaviti kucni telefonski broj na ovakvom javnom mediju...
Mii koji pisemo na portalu NISMO anonimni te se o nama iz nasih imena i stranica s profilima moze saznati svasta!!! |
|
Dragi kolega Paicu,
vrlo kratki odgovori radi bolje informiranosti clanova portala, a o informacijama koje nisu za javnu raspravu i predstavljaju zalosni dio zakulisnih igara u Hrvatskoj koje vas kao mladeg kolegu mogu zanimati, mozemo popricati osobno preko telefona:
Ivan Dikic, M.D., Ph.D.
Professor, Institute of Biochemistry II
Goethe University School of Medicine
University Hospital, Bldg 75
Theodor-Stern-Kai 7
D-60590 Frankfurt, Germany
tel: (069) 6301 83647
fax: (069) 6301 5577
Par komentara za bolje informiranje clanova portala:
1. Prije svega nisam za osobne obracune i napade nego argumentirane rasprave, ali kolehi Paicu ocigledno nedostaje malo pristojnosti da provjerite sve informacije prije nego ponovo neargumentirano napada ili i dalje poslusno prati instrukcije svog idejnog mentora. Stoga mogu podsjetiti vaseg mentora ministra Primorca na njegove rjeci koje mi je nedavno uputio: "Ja cu vas (misleci na sest znanstvenika koji su napisali savjete za poboljsanje stanja u Hrvatskoj, Jutarnji 06.12.2004) javno pozvati na povratak i dati vam laboratorije i novake pa se dokazite (sto on nije nikada napravio. Nitko od nas naravno ne bi niti prihvatio takve zakulisne igre osobe koja je toliko "svemocna" da nam moze danas dati sve a sutra uzeti sve, samo ukoliko pocnemo plesati valcer a ne diktiranu polku. Mi smo nauceni na javne i medunarodne natjecaje iza kojih stoji kvaliteta i kompeticija i samo na takve pozicije cemo se javljati). Na moj odgovor da je to potpuno neutemeljeno, Primorac je rekao da ce nas u javnosti prozvati da samo solimo pamet a nista prakticno ne radimo za Hrvatsku. ?????Da li je ovo pocetak ili kraj prozivanja preko drugih osoba. Bila bi mi drago osobno i javno cuti misljenje ministra Primorca o uvjetima koje nudi u obliku natjecaja???? Pogledajte zivotopise profesorica Orsulic i Sever, te profesora Bana, Bedalova, Stagljara, i zapamtite da su oni tisucu puta vise napravili za Hrvatsku svojim radom i uspjesim nego brojni samozvani svjetski strucnjaci koje sjede u Hrvatskoj i prodaju svoje velicine bez pokrica. U istom nizu izjava ministar Primorac se nije ustrucavao i javno izreci recenicu: "Ja kontroliram sve medije u Hrvatskoj", tako da komentar kolegica na postu koja se pita kako se nesto tako lose moglo i objaviti u temama dana jednih dnevnih novina u Hrvatskoj nije mozda niti za cuditi.
2. Sto se mog ucestvovanja na 1. kongresu hrvatskih znanstvenika tice, potpuna je laz da sam jednostavno odbio nekoliko poziva. Radi tocnosti, kao dopredsjednik Svjetskog zbora Hrvatskih lijecnika (WACPa) sudjelovao sam zajedno s prof Zeljkom Bosnjakom iz SAD-a (predsjednik WACPa i voditelj biomedicinske sekcije) u pocetnim pripremama skupa WACPa te mu proslijedio i listu stucnjaka koje bi trebao pozvati u svoju sekciju, a zbog prezauzetosti (radilo se, kako sam vec vise puta objasnio, o obrani doktorske teze studentice ciji sam mentor u Svedskoj) bio sam fizicki sprijecen u dolasku u Zagreb. Osobno ne mislim da sam niti ja niti Hrvatska izgubili jako puno na tome sto nisam mogao doci. Vjerujem da su rezultati rada ti koji se mjere vise nego prikazivanje i pokazivanje na takvim skupovima, a moji rezultati pomoci Hrvatskoj su mjerljivi i ocigledni.
3. Pitajte takoder dr. Pavunu, voditelja sekcije za prirodne znanosti, da li sam i njemu pomagao savjetom i radom oko organizacije njegove sekcije. (mozda i Dr. Pavuna moze dodati svoj komentar o problemima u organizaciji kongresa).
4. Stoga je laz da nisam nista radio u svezi kongresa znanstvenika. Nasuprot, istina je da sam radio koliko sam mogao ali nemam potrebu to isticati u javnosti kao NESTO. To je normalna stvar koju svi radimo volonterski. Ja ne mislim da s time imam veci znacaj u ocima ministra.
5. Moj osobni cilj, kao i tisuca znanstvenika u Hrvatskoj, je da taj skup unaprijedi znanost u Hrvatskoj i osobno radim upravo ono o cemu se zakljucno govorilo na kongresu - prakticno pomazem znanstvenicima i projektima u Hrvatskoj. Stoga je moje djelovanje upravo u skladu s pozitivnim i dobrim preporukama i misljenjima HAZU-a, sveucilistaraca i znanstvenika u Hrvatskoj. Osim toga ministar Primorac se hvali da je dobio najveci pljesak na kogresu za izjavu da se strucnjaci iz inozemstva ne moraju samo fizicki vracati nego mogu i jako puno pomoci odrzavajuci aktivnu suradnju sa znanstvenicima u Hrvatskoj, na cemu ja aktivno radim vec 10 godina.
5. S druge strane, nitko ne bi smio biti upetljan u prikrivanje cinjenice da kongres nije bio idealan te da je uz svoje dobre strane imao i dosta pogresaka, a posebice ne na zastrasivanje i blacenje znanstvenika koji imaju argumente kada nesto govore. Npr. potrosena su ogromna sredstva na vecere, primanja i neznanstvene aktivnosti, vrijeme govora za politicare je bilo identicno predavanjima u znanstvenim sekcijama, nije bilo dovoljno vremena za postere itd. brojni drugi komentari su vec diskutirani na portalu. Osim toga zelio bih naglasiti da su pripreme za kongres kasnile, nije bilo niti jednog javnog oglasa ili poziva o tom skupu u svjetskim znanstvenim casopisima, a sudionici iz inozemstva su pozivani email porukama svega par mjeseci prije kongresa. Zato nije za cuditi da mnogi vrhunski strucnjaci nisu obavjesteni ili su bili sprijeceni u sudjelovanju.
6. O samom u_inku deklaracije kongresa dovoljno je citirati rije_i prof. Stjepana G. Me_trovi_a iz SAD-a (unuk kipara Ivana Me_trovi_a), jednog od glavnih sudionika kongresa i voditelja sekcije dru_tvenih znanosti: ?Zavr_ni dokument je deklarativan i uop_enog karaktera. Ne sadr_i nikakve _vrste smjernice za daljnju znanstvenu suradnju. Obe_ano nam je da _emo svojim prijedlozima mo_i sudjelovati u njezinom sastavljanju. Me_utim, rasprava je izostala, a vjerujem i da je papir nastao danima prije nego _to je Kongres zapo_eo. Najbla_e re_eno, iznena_en sam.? (Novi List, 23.11.2004).
7. Mi cjenimo da ste vi radili na kongresu ali vam to ne daje pravo da neargumentirano napadate bilo koga tko ukazuje na opravdane kritike o kongresu. Pa budite malo razumni i sjetite se sto ste vjerujem naucili za vrijeme vaseg kratkog boravka u SAD-u. Tamo ste savladati par pocetnih lekcija iz znanosti : 1. Na kritikama se stvara kvaliteta i 2: Tko izgubi kriticnost prema rezultatima svog vlastitog rada gubi osnovnu karakteristiku dobrog znanstvenika"
Stoga je o kongresu potrebno vrlo otvoreno razgovarati i kritizirati nedostatke s ciljem da sljedeci kongres bude jos bolji.
|
|
Drage kolege,
Nize je pismo koje sam poslao medijima isti dan kad je objavljen clanak o profesoru Dikicu. Pismo jos nije objavljen pa ga stavljam Vama na uvid, a nadam se da ce uskoro izici i u novinama.
PISMO
Kako profesora Ivana Đikića dobro privatno poznajem i budući da s njim već duže vrijeme profesionalno surađujem to sam ponukan reagirati na pismo objavljeno u Slobodnoj Dalmaciji (13. siječnja,2005 : reagiranje na – bit će teško pomiriti Radmana i Primorca). Profesor Ivan Đikic, neosporno je jedan od najkvalitetnijih hrvatskih znanstvenika, a da bi to potkrijepio ukratko ću spomenuti nekoliko podataka iz njegovog životopisa.
Ivan Đikic medicinski fakultet u Zagrebu završio je kao prvi u generaciji s najvišom prosječnom ocjenom 5.0. Svoju karijeru izgradio je radeci u vrhunskim institutima u SAD-u, Švedskoj i Njemačkoj. Dr. Đikić je u dobi od 36. godina dobio najvisu akademsku titulu u Njemackoj, tj. postao je redoviti profesor u trajnom zvanju. Usporedbe radi, takvu titulu u Hrvatskoj (a po kriterijima koji su neusporedivo blaži od Njemačkih) sveučilišni nastavnici obično dobiju u dobi od 55 godina.
Profesor Đikić objavljuje znanstvene radove u najboljim svjetskim časopisima kao što su: Cell, Science, Nature, Nature Cell Biology, PNAS, MCB itd. Do sada su njegovi radovi citirani preko 3000 puta, dok najbolji znanstvenici koji rade u Hrvatskoj imaju oko 1000 citata, a u znatno starijoj životnoj dobi.
Profesor Đikić dobitnik je brojnih inozemnih znanstvenih nagrada. Dodijeli nagrade za najboljeg mladog istraživača u Švedskoj 2002. godine sam i osobno nazočio jer sam bio na usavršavanju u njegovom laboratoriju (tada nisam bio jedini Hrvat u njegovom laboratoriju). Stoga, profesor Ivan Đikić je hrvatski znanstveni biser, znanstveni “Ivanišević” ili “Janica”, te bi njegove znanstvene uspjehe trebalo stalno pratiti i pozdravljati. Umjesto da se njegove sugestije (i sugestije drugih kolega iz inozemstva) o stanju u hrvatskoj znanosti prihvate kao konstruktivne smjernice za dalji razvoj, kolege ga zbog njegovog javno iznesenog stava napadaju. Ne treba naglašavati da se znanstveni rezultati profesora Đikića i njegovih kritičara razlikuju kao “nebo i zemlja”. Stoga je kritika upucena od kolega koje nisu kompetentne da na ravnopravnoj osnovi razgovaraju s profesorom Đikićem o znanosti.
Profesor Đikić je kritiziran i zbog ne pomaganja hrvatskoj znanosti. Istina je potpuno drugačija. U laboratoriju profesora Đikića su se obučavali deseci hrvatskih znanstvenika. Osim toga, profesor Đikić je uvijek bio na raspolaganju za sve što je trebalo hrvatskim znanstvenicima i hrvatskoj znanosti te aktivno radi kao izvanredni profesor na fakultetima u Hrvatskoj. Na pozive kolega znanstvenika desetke je puta dolazio u Hrvatsku i pomagao na raznim državnim znanstvenim projektima. Laboratoriju molekularne biologije u Splitu kojeg vodim donirao je različitu laboratorijsku opremu i skupe kemikalije.
Stoga napadanje intelektualca s ovakvim znanstvenim opusom zbog mišljenja o znanosti u njegovoj domovini je potpuno deplasirano, a sugeriranje da ne pomaže razvoj hrvatske znanosti je potpuno netočno i lažno.
Na kraju, imajući u vidu događanja oko akademika Radmana i ovaj napad na profesora Đikića pitam se: tko i zašto inicira napade na vrhunske hrvatske znanstvenike koji nam pokušavaju pomoći? Čime su oni to “zaslužili”?
|
|
CITAT post #19
"Čudim se i tome što u jednom dijelu svog reagiranja na portalu kažete da su naše informacije o nu?Ęenom Vam povratku u potpunosti netočne, a par redaka dalje sami govorite o tome da su iznesene informacije poznate samo Vama i ministru Primorcu. No opet se potvrdilo da je svijet globalno selo i da se do informacija može doći i ne pitajući glavne aktere kao i čini se potvrdila njihova istinitost."
Dragi kolega Paicu, ipak budite fer i objasnite nam kako ste dosli do takve socne price o ponudama ministra Primorca a ne pitajuci glavne aktere. Kako to mislite da se odjednom potvrdila njihova "istinitost"? izgleda kao da imate astroloske sposobnosti da vidite sve sto se dogada u svjetskom globalnom selu????///na srecu nista ne odgovora istini>>>> cinjenice su potpuno drukcije (post 25)
Ovaj portal je profesionalno mjesto izmjene znanstvenih informacija i ne bi trebali podcjenjivati kvalitetu diskusija i cinjenica koje se prezentiraju, jer se ipak sve na kraju sazna. Stoga nam svima dugujete objasnjenje kako ste dosli do tih informacija???????////////??????? |
|
Apsolutno strasno (uz isprike Borisu za plagijat ali tesko je naci bolji komentar). I jednostavno nevjerojatno da se sve ovo odvija pod krinkom obrane znanosti.
Znanost je, po definiciji, cinjenicno utemeljena i, barem u svom nastojanju, strukturirana i jednostavna. Sto bi trebalo znaciti: lisena politike, osobnih obracuna i namijenjena dobrobitu svih, koji na koncu konca, za nju velikim dijelom i placaju.
Svi se slazu da hrvatska znanost prolazi kroz teske porodjajne muke. Ono sto je ubija u najranijim danima jesu upravo politicki obracuni i atmosfera neznanosti.
Nevjerojatno je da ministar Primorac i nekolicina mladih kolega koji su s toliko entuzijazma organizirali Prvi kongres hrvatskih znanstvenika u inozemstvu, ne spominju Internacionalnu konferenciju za unutrastanicni signaling u Dubrovniku, koja je, 6 godina nakon svog pocetka postala prestizno okupljaliste Nobelovaca i vodecih svjetskih znanstvenika u podrucju signalinga.
Organizirana u suradnji dr. Dikica i Instituta Rudjer Boskovic, ova znanstvena konferencija toliko je pridonijela prepoznavanju Hrvatske, vrhunskoj edukaciji mladih znanstvenika i otvaranju vrata prema svjetskoj znanosti na profesionalni nacin da je cudno (nevjerojatno upravo) da nije istaknuta kao svijetli primjer kojeg treba slijediti. Ako nije dovoljno jasno: na takvoj konferenciji mladi se ljudi educiraju i eksponiraju, izlazu svoje radove ravnopravno sa svjetskim znanstvenicima, mogu upoznati buduce suradnike, kontakte i laboratorije gdje se mogu dalje usavrsavati. Osobno sam prvi put srela Dr. Dikica na prvoj Dubrovackoj konferenciji i nakon toga imala priliku uciti u njegovom laboratoriju.
Zivotni put Dr. Dikica je primjer pomaganja hrvatskoj znanosti na direktan, svrsishodan, ucinkovit i znanstveni nacin. Organiziranje ljetnih skola pristupacnih PhD studentima i novacima, vodjenih od strane top znanstvenika, edukacija studenata, novaka i znanstvenika u vrhunskom laboratorijima u Svedskoj i Frankfurtu, brojne suradnje, predavanja na Sveucilistima i nadasve - edukacija nase javnosti.
To je ista javnost koja odlucuje o buducem ministru, kako ce se njena sredstva usmjeriti te tko ce i kako raditi znanost u Hrvatskoj u godinama sto dolaze.
Dr. Dikic prepoznatljivo i konzistentno govori u medijima o mjerilima koja su u svijetu prepoznata kao jedina znanstvena mjerila- javni natjecaji, otvoreni projekti, objavljeni radovi, citati.
To je prvi korak u uspostavljanju javne znanstvene atmosfere kao sto bi osobe koje su educirane u inozemstvu trebale znati. Uspostaviti otvorene kriterije, prihvatiti kritiku i pozdraviti ljude koji govore djelima i cinjenicama.
Uistinu je tuzno, strasno i nevjerojatno vidjeti da sve to ostaje u prikrajku, napadnuto od strane ministra i nekolicine cija bi duznost upravo bila istaknuti Dr. Dikica kao vodeceg hrvatskog znanstvenika i primjer koji treba slijediti.
Ako jos uvijek pricamo o znanosti.
ps Hvala Janosu na odlicnom pismu, jednostavnom i s cinjenicama koje su vrlo lako provjerljive. |
|
Quote:
#11: Poslao Anita Kriško dana 2005-01-15 17:26:14
--------------------------------------------------------------------------------
i na kraju, tko je on da ikome nudi bilo kakve projekte, laboratorije i slicno. ako se otvara lab ili nesto, raspisuje se javni natjecaj na koji se prijavljuju svi zainteresirani, projekti podilaze medjunarodnim recenzijama i 'let the best man win'! ministar barem u javnosti govori da se i sam zalaze za tako nesto...
Quote:
#5: Poslao Ivan Dikić dana 2005-01-14 23:43:39
--------------------------------------------------------------------------------
Na kraju krajeva osobno bih i odbio bilo kakve tajne ponuda za povratak, jer jedini pravi put je javni i medunarodni natjecaj na kojem se mogu prijaviti svi koji su zainteresirani i na kojem treba izabrati samo najbolje kandidate. To je garancija za uspjeh hrvatske znanosti.
Apsolutno se slazem s ovom izjavom dr. Dikica i Anite. I smatram a nema sto ministar "ispod stola" nuditi laboratorije i institute "povratnicima" . Niti sadasnji ministar dr. Dikicu niti bivsi dr. Radmanu. Postoje javni natjecaji i izabere se najbolji s najozbiljnijim projektnim prijedlogom.
|
|
Mene takodjer zanima odgovor g. Paica na pitanje otkud mu informacije o ponudi za laboratorij. Ako veci broj ljudi pokaze zanimanje, mozda doznamo.
BTW, pitanje kako bi se vrhunski znanstvenici trebali vracati u Hrvatsku i bi li im se trebali graditi laboratoriji pitanje je, cini mi se, puno sire od principijelne razine koristenja medjunarodnih natjecaja. Pretpostavka je, naravno, da Hrvatska ima malen broj doista vrhunskih znanstvenika i da je stoga financiranje njihovoga povratka u drzavu i otvaranje svjetsko jakoga laboratorija stvar strateske nacionalne odluke barem jednako toliko kao i stvar natjecaja. Dakle, trebala bi se donijeti odluka na razini nacionalne znanstvene politike koja podrucja trebaju dobiti privilegirano financiranje (povrh uobicajenih proracunskih izdavanja, a ne, kao ove godine, za dovrsenje medilsa) i, ukoliko zelimo poticati povratak znanstvenika, uz javni natjecaj direktno kontaktirati najbolje hrvatske znanstvenike na tim podrucjima. |
|
| Dakle, moze li nam kolega Paic, clan Connect-a, objasniti otkud mu te informacije o dr. Dikicu? Ukoliko se ne javi, sklona sam pomisliti da ima nesto za skrivati. |
|
Dvoje kolega koje su kritizirale profesora Dikica nemaju niti jedan rad. Kolega Paic je u Americi proveo tri godine, a bez objavljenog rad i uzima sebi za pravo da na ravnopravnim osnovama raspravlja s prfesorom Dikicem o znanosti. Osim toga neke od kolega i nisu tako mlade, tj. prema podacima na connectu maturiranje 86. godine, znaci da danas imaju 37. godina.
Nadalje, vecina kolega koji su napali profesora Dikica vise ne rade u znanosti. Tj. troje ih radi klinicke specijalizacije u Zagrebu, mislim da jedna kolegica radi u administraciji, a za kolegu Paica ne znam gdje je. Sve to stavlja njihovu reakciju u "cudan" kontekst.
Potpuno podrzavam stav iznesen na portalu tj. javni natjecaj za povratnike, a ne nejasni obrasci povratka. Mozda bi smo trebali izraziti organizirani stav connectovaca o nekoliko (ili samo jednom) najvaznijih pitanja koja muce Hrvatsku znanost. Sto kazete? |
|
Dr. Terziću,iako su logične vaše želje za organiziranim stavovima connecta, nemojte zaboraviti da connect ima skoro 500 članova od kojih svima treba pružiti priliku da se izjasne ako bi došlo do nekavih zajedničkih izjava,
No, urednik je već najavio ovdje da će se na Portalu instalirati neki kolaboracijski alat (npr. po uzoru na Wikipediju) gdje će članovi connecta moći zajednički raditi na dokumentima.
Procjenjujem da je to maksimum koji connect može postići što se tiče zajedničkog istupa u javnosti. Connect je sociološki "agregat", sastavljen od ljudi najrazličitijih odgoja, profila, struka i stavova. Mnogi se uopće ne javljaju na portal, i bilo bi svakako nedopustivo i u njihovo ima sastavljati javne izjave.
|
|
Mozda bi pomoglo ako bi prijedlog bio vrlo jednostavan i o samo jednoj vrlo vaznoj stvari. Npr. trenutno se stvara mogucnost da se otvore vrata za povratak po nekoliko znanstvenika na svako Sveuciliste. Prema pisanju medija povratak bi realiziralo svako Sveuciliste za sebe, a kriteriji odabira su nejasni. Mi bi mogli traziti od connectovaca da podrze odabir povratnika prema znanstvenim normama tj. prema broju i kvaliteti radova.
Takav mail poslati svima clanovima connecta i izbrojati broj kolega koje na taj mail odgovre (pritiskom na reply). I to je to.
Nakon toga bi se moglo reci npr. 358 (tj. koliko ih odgovori) clanova connecta traze da odabir zn. povratnika bude transparentan i prema znanstvenoj kvaliteti. Ako bi uspjeli progurat makar kojeg dobrog kandidata puno smo ucinili. |
|
| Ja svakako podrzavam tu inicijativu, ali mislim da je ne treba nuzno vezati za Connect. Prvo, kao sto je Hrvoje vec rekao, ne mozemo ocekivati da se postigne konsenzus medju svim clanovima Connect-a, a drugo- ima puno ljudi koji bi to podrzali a koji nisu clanovi Connect-a. U Connect-u, isto tako, nisu samo znanstvenici, te je upitno koliko ostali clanovi imaju interesa/znanja/informacija o toj problematici. Najbolje je da netko (ili grupa ljudi) napise dokument i organizira nekakvo potpisivanje, slicno kao sto smo mi napravili na 'Za MedILS'. Tekst bi u tom slucaju morao sadrzavati konkretni prijedlog kako odabirati povratnike, da ne bi zavrsio poput vecine deklaracija- u kosu za smece. |
|
Moje je misljenje da se Connect treba drzati podalje od 'zajednickih zakljucaka i stavova'. Connect dozivljavam kao mjesto, zelite li kao nekakav alat, u svakom slucaju tehnicku pomoc pri komunikaciji ljudi slicnih interesa i/ili stavova. Sve sto nastane "upotrebom" Connecta bi trebalo odvojeno prezentirati. Vrlo vjerojatno jedan dio clanova Connecta nece podrzavati svaku inicijativu nastalu na Connectu i vrlo brzo bi ostali samo clanovi sa istim ili vrlo slicnim pogledima na svijet. Mislim da to ne bi bilo dobro.
O pismu u novinama nemam komentara, jos samo jedan u nizu od napada na sposobne ljude. Vrlo zalosno. No, nadam se da ce Slobodna Dalmacija objaviti i odgovor dr. Terzica. Ima li kakvih naznaka o tome? |
|
Ne slazem se s Janosem koji smatra da bi netko morao imati objavljene radove da bi "na ravnopravnim osnovama" raspravljao s bilo kim pa tako i dr. Dikicem. Ja nemam nijedan znanstveni rad, ali to me ne sprjecava da kritiziram bilo koga. PRavo na kritiku imaju svi! I oni koji nisu nista objavili i oni koji imaju 37 godina i oni koji uopce nisu u znanosti. Druga je stvar koliko je ta kritika utemeljna.
Ako zelite osporiti kritiku osporite njezine argumente, a njezine autore.
|
|
| Slazem se, Igore, ali autori tog teksta sebe navode kao povratnike iz inozemstva sa "znanstvenog usavrsavanja" koji su se zrtvovali tako da su dosli raditi u Hrvatsku, sto implicira da su bili toliko izvrsni da su mogli nastaviti karijeru i vani. Kakvo je to usavrsavanje koje nije rezultiralo znanstvenim radovima i/ili doktoratima? Oni tamo iznose kritike smatrajuci sebe ravnopravnima dr. Dikicu, znaci da su ni vise ni manje izvrsni mladi znanstvenici, a u stvarnosti je jedan od njih npr. studirao molekularnu biologiju 13 godina i s 36.g jos nije uspio niti doktorirati. Covjeka s 37.g. nitko nece vise uzeti na post doc, a da ne pricam o mogucnostima dobivanja profesure s 40.g i vise. No, to su svjetski kriteriji, u Hrvatskoj kakva je sad vjerojatno ima velike sanse. |
|
Igor, Janošev stav se upravo i odnosi na argumente iz pisma - ne radi se o kome tko ima pravo kritizirati, nego što kritizira i kako. Problem je što autori pisma povlače neumjesne paralele (ili antiparalele) između sebe ii prof. Đikića: oni su se, eto, vratili, a prof. Đikić neće "podijeliti njihovu sudbinu". Argument broja radova služi isključivo da ukaže na to da je razlika između njihovog povratka i eventualnog povratka prof. Đikića nebo i zemlja. U slučaju nekih od potpisnika pisma radi se o ljudima bez ikakvih znanstvenih rezultata (i u inozemstvu i u Hrvatskoj), za koje pouzdano znam da su i kao studenti po akademskom uspjehu bili u DONJIH 25% na svom studiju (ovo nije kleveta - ako me netko bude tražio da to dokažem, spreman sam to učiniti). Reći osobi znanstvene reputacije jednog prof. Đikića da bi se trebao ugledati na njih bilo bi smiješno kada ne bi bilo žalosno.
|
|
Dragi kolege puno hvala na podrsci.
Smatram da connect mora ostati mjesto kriticne izmjene znanstvenih informacija i razlicitih misljenja, a ne biti ukljucen u bilo kakve zajednicke inicijative. uspjeh apela "Za MedILS" je i bio u tome da su ga organizirali ljudi sa imenom i prezimenom i svojom vlastitom energijom, neovisno od portala.
Posto se ova inicijativa pokrenula povodom komentara o meni u Slobodnoj Dalmaciji zelim vas samo obavijestiti da cu se osobno obratiti i javnosti svojim odgovorom na nekorektan komentar - to smatram moralnom duznoscu radi istinitosti u informiranju javnosti.
Connect ce biti i dalje neovisan i kritican samo ukoliko ce dopustiti svima da iznesu svoje misljenje na temelju cinjenica ili vlastitog prosudivanja. No ipak bih zelio dodati da medu nama clanovima portala mora postojati odredeni kodeks ili pravila ponasanja. Razlike u misljenjima i sukobi na temelju cinjenica su dobre i neophodne (vec sam napisao - kvaliteta se gradi na kritikama), ali ne i osobne lazi, podmetanja i prozivanja zbog politickih ili inih interesa. Oni koji javno i ocigledno iznose neistine trebali bi se ipak zapitati da li su u skladu sa takvim kodeksom.
U dodatku, slazem se sa postom #37 da svatko ima pravo iznijeti misljenje bez obzira na svoje strucne kvalitete, dob ili profesiju, jer zato i imamo portal za komunikaciju. Zelio bih takoder spomenuti da ne zamjeram toliko tim neiskusnim i mladim kolegama na neistinama iznesenim u novinama jer vjerujem da su bili izmanipulirani, ali me zalosti cinjenica da nas kolega sa portala Fran Paic nema hrabrosti ili odgovoriti kako je dobio informacije koje smo samo Primorac i ja mogli znali, ili se bar isprica za ocigledno krive navode (o odbijanju sudjelovanja na kongresu, ignoriranju 1005 znanstvenika, spominjanju mesije iz toplog Frankfurta, nekim mutnim ponudama o laboratorijima i novacima itd) posebice sada kada zna puno vise informacija. |
|
| Takoder me cudi da je stil pisanja, koristenje rjeci i lingvistickih konstrukcija u pismu Slobodnoj Dalmaciji i ovog odgovora Frana Paica na portalu potpuno razlicit (procjenu sam dobio od profesionalnog lingviste). To upucuje na moguci zakljucak da je Frane Paic samo potpisao pisma upuceno Slobodnoj Dalmaciji jer ga je netko drugi napisao umjesto njega?????????? Sto kolega Paic veli na to? Jos uvijek cekamo odgovor o tome kako ste dosli do informacija o ponudama ministra Primorca? |
|
| Drage kolege, tek sam jucer postala clanom connecta, a evo vec se javljam s komentarom. Nisam imala namjeru bilo sto komentirati, medjutim, tema i komentari koje sam procitala ponukali su me na to. Vec se dva mjeseca nalazim na DAAD stipendiji, pa sam cak samu sebe uvjerila kako sam se uspjela odmoriti od razine komunikacije u nasoj domovini. No, onda sam procitala komentar na vrlo razlozan i korektan intervju kolege Dikica u SD. Poznajem cetvoro od petoro kolega potpisnika "protestnog" pisma. To su simpaticne osobe, ali to im ipak ne daje za pravo tako se obrusavati na kolegu Dikica koji u intervjuu nije iznio nista neistinito, senzacionalisticki utemeljeno ili pak -nekoga uvrijedio. Naprotiv, kolege-nicim izazvane- svode kolegu Dikica na svoj nivo (neki ga ni ne titulitraju pravilno, ili da ga barem oslovljavaju s kolega), pri tom ga vrijedjaju nazivajuci ga "mesijom" iz toplog Franfurta, koji kao "dijeli savjete". Kao da je Dikic to mjesto u Frankfurtu dobio po nekim politickim zaslugama ili "preko veze". Pa i sami su bili vani i naucili su koliko treba odricanja da se tako nesto postigne. Osim sto kolegama nedostaje samokriticnosti, ovim su pokazali i da im nedostaje osnovno postovanje akademskog kodeksa. Dakle, ne uvazavati misljenje kolege cak i kad se ne slazes s njim. Stovise, na prilicno argumentiran intervju odgovoriti bez ikakvog jakog argumenta. Uglavnom vrijedjanjem. Osobno mi se cini da je ovo pismo odraz stanja duha u Hrvatskoj, vise pravilo nego izuzetak. K tome mi se cini da u Hrvatskoj generalno ne postoji postovanje spram znanstvenog rada i obrazovanosti (gotovo bih rekla jedan "antiintelektualni" stav) i potpuno kriva mjerila vrijednosti. Ipak je to uvredljivo, a pismo versus Dikic je upravo na tom tragu. |
|
Quote:
Takoder me cudi da je stil pisanja, koristenje rjeci i lingvistickih konstrukcija u pismu Slobodnoj Dalmaciji i ovog odgovora Frana Paica na portalu potpuno razlicit (procjenu sam dobio od profesionalnog lingviste
Stil pisanja i lingvističke konstrukcije mogu biti uvjetovani i vrstom medija, te publikom kome je tekst namijenjen, u sto se i mi sami mozemo uvjeriti kada pisemo ovdje na portalu, a kada pisemo npr. novinski clanak. Naravno, ne osporavam tu mogucnost da su ona dva teksta pisale razlicite osobe, daleko od toga - ali da li je doticni profesionalni lingvist uzeo specificnost naseg Portala u obzir?
|
|
| I moja podrska prof. Dikicu. Kako se moze pokreniti hrvatsku znanost kad se neutemejlivo blati nase najbolje znastvenike bas kada pokusavaju pomoci. Prvo optuzba Radmanu, a sada ovo pismo Dikicu. |
|
Kolega Kaluder (komentar 37.) je u pravu kad kaze da svi trebamo ravnopravno razgovarati o znanosti. Zao mi je ako se je stekao dojam da se ja tome protivim.
Jedino sto sam htio naglasit jest da o tome kako oziviti i prakticirati znanost zna vise onaj koji redovito stvara i objavljuje znanstvena otkrica, od bilo koga tko je objavio malo. Po mojem misljenju, meritornija je procjena profesora Dikica, nego kolega koje ga kritiziraju.
Ono sto je izaslo u Slobodnoj jest: 1. ocjena stanja Hrvatske znanosti od strane profesora Dikica, a potom 2. clanak negativnih komentara o profesoru Dikicu. Uz uvredljive izraze poput: "mesija"; "iz toplog frankfurta"; "ignoria 1005 znanstvenika" itd.
Ako uzmemo u obzir da su sve optuzbe netocne jer profesor pomaze Hrvatsku znanost (vidi moje ranije pisanje), iz prepiske na portalu vidimo da je profesor Dikic pomagao u realizaciji kongresa onda se s razlogom treba pitati: zasto ga napadaju i pokusavaju diskreditirati? I protiv toga dici glas.
U cijeloj prici imena uopce nisu vazna.
Tesko cemo poboljsati Hrvatsku znanost bez pomoci iz vana. Da mozemo sami (znanstvenici u tuzemstvu) stvoriti dobru znanost onda bi i do sada redovito izlazili Nature i Science papiri s Hrvatskim adresama. Na zalost, istina je da je zadnji takav clanak iz Hrvatske objavljen pred 40-50 godina (ispravite me ako grijesim). Pojedine Hrvatske znanstvenike koji rade u inozemstvu i koji nam pruzaju ruku pomoci ovako napasti je sramotno i vrlo stetno.
|
|
| Cuo sam se sinoc s Franom Paicem. Bilo mi je drago vidjeti da je skupio hrabrosti i osobno nazvao te da smo proveli dosta vremena u konstruktivnom razgovoru. Vjerujem da je uvijek dobro osobno i otvoreno razgovarati, posebice medu clanovima portala, te razjasniti nesuglasice na temelju cinjenica. Drago mi je bilo takoder cuti da je Frane rekao da sada zna puno vise detalja i cinjenica, te da ce malo razmisliti i mozda se javiti i objasniti neke nedoumice na ovom portalu. |
|
Dragi kolega Frane Paicu,
nije mi jasno zasto se ne javljate sa vasim odgovorima na portalu. prije dva dana ste rekli da sada znate neke nove cinjenice i da shvacate vise oko stavri na koji nacin mi je nuden posao.
Obecali ste da cete malo razmisliti i javiti se. jos jednom vas pozivam da iznesete vasu stranu price kako ste mogli doci do informacija da mi je ministar Primorac nudio laboratorije novake itd...??????????
Mislim da vase prozivke i u javnosti i na ovom portalu bacaju sjenu na vas kao osobu, a i krse pravila ponasanja na portalu (posebice o blacenju i neutemeljenom prozivanju kolega).
U zadnja dva dana zvao sam vas 4 puta i nikada se niste mogli ili zeljeli javiti niti na mobitel niti kucni telefon. takoder niste odgovorili na moj e-mail. Stvarno mi nije jasno da sada izbjegavate kontakt a prije dva dana ste jako dugo pricali sa mnom. U cijelom razgovoru sam bio vrlo konstruktivan (vidi post 46) i rekao sam vam da vas osobno ne krivim jer mislim da ste izmanipulirani, ali mi nije jasno da ipak nemate toliko karakternosti i morala da nam odgovorite kako ste dobili pricu o nudenju pozicije od strane ministra Primorca???? |
|
Nakon ne tako davnih, namještenih, teških optužbi protiv akademika Radmana, te neargumentiranih žestokih napada na profesora Đikića ne mogu da se ne upitam:
- Kad ce se još neki vrhunski hrvatski znanstvenik iz inozemstva usuditi približiti Hrvatskoj?
Bojim se da je odgovor: "malo sutra".
Umjesto da svjetsku znanstvenu elitu, s Hrvatskom putovnicom drzimo ko' kap vode na dlanu mi ih nastojimo unistiti. Kakva sramota. Jel' to radi jos koji narod?
Nameću se i još neka pitanja. Evo jednog. Ako su ovakvim pritiscima izloženi vrhunski znanstvenici s razvijenom karijerom kako je onima na početku ili onima kojima je karijera u razvoju? |
|
Ako su ovakvim pritiscima izloženi vrhunski znanstvenici s razvijenom karijerom kako je onima na početku ili onima kojima je karijera u razvoju?
Takvi bjeze iz Hrvatske glavom bez obzira, i to vec godinama. |
|
Drage kolege,
U danasnjoj Slobodnoj Dalmaciji je izaslo moje pismo koje sam poslao pred tjedan dana, a koje sam bio stavio na portal. Važno je da je pismo izašlo i u Slobodnoj jer Slobodnu čita široka Hrvatska javnost kojoj je i bila upućena kritika profesora Đikića.
Zahvaljujem urednicima koji su omogućili da argumentirano odovorim kolegama koje su kritizirali profesora Đikića. |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
|
|
|
znanost.org
|
CONNECT
|
Nebo na Poklon
|
Svemirsko ljeto 2007
|
Ljetna skola astronomije
|
Ljudski boravak u Svemiru
|
Sastanak FHA 2007
|
Skola Medijskog Pracenja
|
Casopis INDECS
|
SIWA 2007
|
|
|
| Zadnje komentirano |
 | ESOF2008 Euroscience Open Forum – Predstavljanje strategije razvoja sustava obrazovanja i znan
(18 kom., prije 4 hrs.) | | 1. Hrvatski festival znanstvenog filma?
(19 kom., prije 1 dan/a.) | | Genetska karta Europe
(48 kom., prije 1 dan/a.) | | "in honour of my seniority"
(2 kom., prije 4 dan/a.) | | Zlato, srebro i bronca hrvatskim ucenicima na Medjunarodnoj Informatickoj Olimpijadi 2008.
(3 kom., prije 5 dan/a.) | | Dr.sc. Ivo Derado: Sudbonosna energetska dilema
(25 kom., prije 8 dan/a.) | | Homo sapiens neanderthalensis Made in Croatia
(4 kom., prije 9 dan/a.) | | Otok znanja - ovih dana
(9 kom., prije 9 dan/a.) | | Svaki treći Hrvat sa završenim fakultetom živi u inozemstvu
(3 kom., prije 9 dan/a.) | | Odnos znanstvenika i znanosti u RH spram novca (resursa) |
| | |
Edukacija
