Slazem se s  prethodinm navodima (vidjeti M. Pavic) da je bilo nekoliko propusta, osobito prilikom izlaganja postera. Gotovo je nemoguce bilo vidjeti postere jer su bili izlozeni tijekom rada maticnih sekcija. No, znajuci koliki trud se mora uloziti u koordinaciju tako velikog dogadaja to me nije iznenadilo. Na kraju sam bila sretna sto mogu u miru procitati Knjigu sazetaka i svakako cu kontaktirati znanstvenike cije mi se teme cine zanimljivima. Bitno je skrenuti paznju na takve stvari kako bi sljedeci kongres bio bolji. Takoder ne mislim da je neodlazak znanstvenih novaka u Vukovar namjerno izveden – vjerojatnije je sve to bilo pitanje tehnicke strane organizacije. No, ne bih htjela preuzeti ulogu glasnogovorinka organizatora, to vjerojatno oni mogu objasniti.  Nisam bila pristurna potpisivanju deklaracije niti mi je u potpunosti poznat njen sadrzaj pa ne mogu  komentirati sve negativne reakcije koje je izazvala. Nikad nisam ni previse vjerovala spisima i deklaracijama pa me njen sadrzaj i ne moze razocarati – ono sto je za mene bilo bitnije i mislim da ce se vecina sloziti, je da je ritjetko koji skup u Hrvaskoj uspio okupiti toliko pozitivnih ljudi koji zele razgovarati o buducnosti, o promjenama te se ne boje se truda, prisebnosti i snage koje u to treba uloziti. Istina je da se jos uvijek pricalo o proslosti, da se nije moglo pobjeci od stalnog nabrajanja odgovornosti i retorickih nabacivanja. No Prirodna je sekcija pokazala da se moze razmisljati i razgovarati na praktican nacin. Svi su se slozitli da je nuzno organizirati recezentski pool i na tome se radi. Osobno mislm da ce to utjecati i na kvalitetu projekata i njihovih voditelja, kvalitetu znanstvenih novaka koji se zaposljavaju kao i financijsku likvidnost. Spominjala se i smjena generacija i to upravo sa strane domacih profesora . To jest jedno od rjesenja kojim ce se pokrenuti hrvatska znanost i zapravo cijeli taj proces smjene je sasvim prirodan i moze u potpunosti biti bezbolan. Bilo je nekoliko prijedloga o zadrzavanju mladih, izmedu ostalog onemogucavanjem izrade doktorata u inozemstvu sto je smijesno i u potpunosti nepotrebno. No, o tome mozemo posebno razgovarati.

Ono sto je bitno je da se o tome, kao i o ostalim prijedlozima i problemima (nazalost, ponekad se rasprava vracala istim problemima) otovoreno raspravljalo. Raspravljalo se o ocijenjivanju znanstvenika, o projektima i financijama, problemima znanstvenih novaka i profesora, o gospodarstvu i buducnosti i o tome kako mozemo pomoci jedni drugima. Bila sam svjedokom nekoliko primjera na licu mjesta uspostavljene suradnje izmedu hrvatskih znanstvenika u Hrvatskoj i van nje. Bilo je  vazno  cuti i statistike Ministarstva i predavanje Ministra Primorca, uvodne rijeci dr. Pavune i akademika Paara kao i Dejanovu prezentaciju znanosti.org. No, isto je tako bilo vazno sve ono sto se dogadalo van protokola - razgovori u stanci, razgovori s novinarima, razmjena iskustava i sav entuzijazam i optimizam koji su zanstvenici donijeli  i ponijeli sa sobom, a ostatak Hrvatske osjetio u emisijama i interviewima. Mozda je vrijeme da svi pocnemo vjerovati u promjene. I za kraj moram navesti jedan konkretan uspjeh Kongresa: u petak, dan nakon zavrsetka, Ministar Primorac je potpisao Memorandum o suradnji MZOS i Udruge United World Collega Hrvatska kojom ce se, vjerujem, u buducnosti olaksati proces dodjeljivanja stipendija izvrsnim srednjoskolicima za ulazak u program Medunarodne mature. Imam osjecaj da su tom potpisivanju pomogli i atmosfera Kongresa i nekoliko dodatnih informacija koje je je Ministar dobio od sudionika. Dakle, ipak je krenulo! Sigurna sam da ce sljedeci Kongres biti jos uspjesniji i tome se unaprijed veselim. Do tada je bitno primjecivati, predlagati, argumentirano kritizirati i javno, glasno i jasno diskutirati.