Mislim da je Prof. Đikić u potpunosti u pravu. Sama činjenica da su u kongres ulupani silni novci koje je japanska vlada donirala (US$ 5Mio) u svrhu stimulacije povratka, umjesto da su npr. iskoristili taj novac da ili a) financiraju nekolicinu mladih znanstvenika-povratnika nekom vrstom "repatriation granta" i na taj način pruže ljudima normalne uvijete za rad ili b) za potpis ugovora o znanstvenoj suradnji sa EC i uplate novac koji je potreban da bi se Hrvatski znanstvenici mogli natjecati unutar europskog FP6 programa na istoj razini kao i ostale zemje članice i kandidati (Rumunjska, Bugarska i Turska su ugovor potpisale i platile članarinu - mi nismo). Ovako nam ostaju dostupne Koliko je "san o povratku" gospodina Primorca medijsko-reklamni događaj govori i činjenica da iz ministarstva izostaje čak i simbolična podrška u vidu projekta MZT povratnicima (barem za financiranje znanstvenih novaka, drugo je nerealno očekivati). Nakon što sam se vratio, već VIŠE OD GODINU dana čekam da projekt koji sam poslao u MZT bude RECENZIRAN (ne odobren, nego recenziran!). Usprkos tome što je izostala bilo kakva podrška od ministarstva i zahvaljujući u prvom redu podršci i samofinanciranju mojih studenata, uspjeli smo napraviti puno (vidi ovdje) i na kraju čak i objaviti sa visokim impaktom, no svejedno ostaje mi prilično gorak okus u ustima.
|
|