Veæ èujem masu neinventivnih glasova koji urlièu: "Skandal! Mi smo jako va¾ni hrvatskom i bilo kojem drugom dru¹tvu i nikako se ne ¾elimo smatrati dijelom kulture, a kamoli imati bilo kakve veze s neèim tako nepotrebnim kao ¹to je umjetnost. Zahvaljujuæi na¹em trudu danas imamo niz tehnolo¹kih dostignuæa koji èine svijet boljim mjestom."

Ok, ok. Naravno. Ja ipak ¾elim sagledati malo ¹iru perspektivu. Donedavno smo imali Ministarstvo znanosti i tehnologije. Danas imamo ministarstvo u èijem imenu se uz pojam znanost ve¾u obrazovanje i ¹port. Hmmm... U sveopæoj navali la¾nih i kozmetièkih reformi i ja dajem svoj dio. Moj prijedlog je puno bolji: Ministarstvo znanosti i umjetnosti. Za¹to?

Svijet je postao ru¾no mjesto. Zadnjih deset godina svjetske povijesti ostat æe zapisano kao najbezidejnije desetljeæe vrlog novog svijeta. Pamtit æemo ga po nekim luðacima koji se avionima zabijaju u civilne zgrade i nekim drugim luðacima koji misle da se bombardiranjem mijenjaju stavovi ljudi. Bijedno. Tko je ukrao ljepotu i ideju ovom svijetu? Novac je pojeo ljepotu. Niz pametnih, solidno obrazovanih ljudi danas trèi za novcem, dobrim autom, kuæom u dobrom kvartu. Rade "po¹tene" poslove koji se sastoje u tome da se ¹to veæim masama proda ¹to vi¹e smeæa i pri tome nemaju gri¾nje savjesti. Kad razgovaram s njima osjeæam se neugodno, osjeæam se lijeno i obijesno. Kako uopæe mogu govoriti o nekakvim fantazijama u vremenu kad je kruh sve, a snovi ne postoje? Kako uopæe mogu zagovarati djelatnosti koje ne donose ni¹ta (barem ne sutra) i tko takve gluposti treba plaæati? Pokunjim se i za¹utim. Oni su vrijedni i cijenjeni èlanovi novih dru¹tava novog, vrlo(g) ru¾nog svijeta, a ja trebam biti sretan jer netko ipak odvaja sitni¹ za moju plaæu. Za moju potpuno beskorisnu, larpurlartistièku znanstvenu djelatnost. Jedno me ipak veseli: ja èuvam komadiæe strgane ljepote, poku¹avam ih uglancati i sastaviti. I to je vrlo korisna djelatnost, a objasnit æu i za¹to.

Galilea je financirala talijanska vojska jer nisu ku¾ili kako iskoristiti topove da krknu ¹to je moguæe vi¹e neprijateljske sile. Newtona su financirale telekomunikacijske kompanije jer im je trebao netko da izraèuna putanju satelita. Maxwella su unajmili za simulaciju pokrivenosti podruèja elektromagnetskim valovima. Heisenberga i Schrodingera financirale su tvornice èipova jer im je trebala simulacija pona¹anja elektrona u poluvodièima. A ne... Pardon, ipak je bilo malo drukèije. Prvo su bili Newton i Maxwell, pa tek onda telekomunikacijski sateliti i mobilna telefonija. Prvo su bili Heisenberg i Schrodinger, a tek onda Bill Gates i dru¾ina. Ali ni Galilei, ni Newton, ni Maxwell, ni Heisenberg nisu radili to ¹to su radili zbog profita nekih buduæih beskrupuloznih kompanija.

Bavili su se znano¹æu zato jer su smatrali to vrhuncem ljudske djelatnosti, a kladim se da su u znanosti vidjeli i posebnu vrstu ljepote! Ima li ièeg ljep¹eg od kreacije modela stvarnosti, poku¹aja shvaæanja kako priroda radi? Na neki naèin, taj èin je umjetnièke naravi, stvaranje nove informacije zahvaljujuæi kreativnosti pojedinca. Mnogi æe reæi da to nije ba¹ tako, da znanstvenik kreira istinu unutar teorija, unutar okvira koji su kreirale mase znanstvenika kroz povijest. Umjetnik se ne mora pridr¾avati neke "opæeprihvaæene" slike svijeta, provjerenih i dokazanih èinjenica, on stvara zbilju iz nièega. Najveæi znanstvenici se pribli¾avaju umjetnièkom èinu. Newton je stvorio koncept sile "od poèetka" (OK, bili su Brahe i Kepler prije njega, ali oni nisu poku¹ali dati sliku svijeta). Einstein je postulirao konstantnost brzine svjetlosti (skoro) "iz nièega". Heisenberg i Schrodinger potpuno su napustili staru sliku fizike, kreirali su potpuno novi koncept svijeta. Nakon njih, dolaze mase manje talentiranih znanstvenika koji marljivo poku¹avaju uklopiti genije unutar nekih shema kako bi ih uèinili razumljivijim i prihvatljivijim. Stvaraju se nove "¹kolske" slike znanosti i genij se uklopi unutar nekakvih tablica, sve se èini konzistentnim i znanost èeka nekog drugog zbog kojeg æe se tablice opet morati preureðivati.

®elim reæi da stvari nisu uvijek onakve kakvim se èine, a pogotovo ne onakve kakvim ih prikazuju nastavnici i profesori u ¹kolama. Znanstvena djelatnost je èin kreativca i umjetnika, ma koliko mnogi po¹teni i vrijedni znanstvenici to htjeli zanijekati. Informaciju i sliku svijeta ili barem malog djeliæa svijeta treba stvoriti od poèetka. Ona se neæe ukazati s displaya instrumenta, nakon dugotrajnog i iscrpljujuæeg mjerenja. Instrument je, kako mu i ime ka¾e, samo sredstvo.

U tom smislu trebamo biti ponosni. Mi doprinosimo ljepoti ovog ru¾nog svijeta, poku¹avamo stvoriti ljepotu kad je veæ oko nas nema. Poku¹avamo stvarati, biti originalni i novi, ma koliko to ponekad bilo razoèaravajuæe. Tko je vidio Mars i Sunce, tko je poslao malo mehanièko èudovi¹te stotinama milijuna kilometara daleko? Ali nije zbog èudovi¹ta, nego zbog snova! Znanost nam je dala uvid u potpuno nove svjetove, nepovratno obogatila na¹e iskustvo slikama koje su daleko izvan svakodnevice. Koliko to ko¹ta? Meni su takve stvari neprocjenjive. Nisu samo Mars i Sunce u pitanju. Pogledajte u sebe. Kako izgleda eritrocit, kako DNA? Kako izgleda struktura tvari koja nas okru¾uje? Kako izgleda kristal? Lijepo! Svijet nanoskopskog (mikroskopskog) je takoðer lijep, za moj ukus èak ljep¹i od svijeta na skalama veæim za dvadesetak redova velièine. Znanost je bitan dio na¹e vizualne kulture, a mi smo prvenstveno vizualna biæa. Slike koje proizvodi znanost, bitan su dio podsvijesti svakog od nas. To su stvari od kojih su sastavljeni snovi.

I ja tra¾im ljepotu u svom malom beznaèajnom komadiæu znanosti. Èak poku¹avam biti i altruist, poku¹avam pribli¾iti ljepotu koju ja vidim zainteresiranoj okolini. Ma nije zbog altruizma, jednostavno me veseli. Èujem da mi se pojedini "ozbiljni znanstvenici" smiju. "Kakva je to znanost sa ¹arenim slikicama? Zabava za masu, podcjenjivanje velièine i ozbiljnosti na¹e djelatnosti." Bar sam ih uspio nasmijati i to je ne¹to. Ali nisam to ni radio za njih. Ljepota je u oku promatraèa i ne mo¾e je svatko vidjeti.

Znanost je mjesto u kojem se izmeðu ostalog i ma¹ta. Ja sam na pravom mjestu. A vi?

Komentari (clanova koji su komentirali: 4) Komentara po autoru:    1 1 1 1

#1: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-10-30 13:36:35 Svaka cast Siberu! Ne mogu sakriti svoje odusevljenje ovime sto i kako radi. Jos ga vecim cini cinjenica sto je vrhunski znanstvenik, a usprkos tome nije produkt 'serijske' proizvodnje fah-idiota koje danas sve vise i vise susrecemo. Gdje je nestao onaj univerzalni covjek? Srecom, oni jos uvijek postoje.

#2: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-11-01 21:05:46 Svaka èast, pravi znanstvenik i ne mo¾e imati drukèiji odnos prema znanosti nego ¹to glazbenik ili slikar imaju prema svojim umjetnostima. To je neusporedivo vi¹e od same profesije, to je strast. Ovaj tekst sasvim odudara od dosadnog tona i pristupa kojim se inaèe o znanosti govori u nas. Uopæe po tekstu ne mo¾ete zakljuèiti iz koje je zemlje autor, jer tekst govori o znanosti, a ona nema granica.

#3: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-11-02 09:17:30 Sjajan tekst i dobar podsticaj za razmisljanje. Ne bih se bavio hvalospjevima autoru,  jer ovaj tekst nije samo intimisticki pogled na znanost, nego i kritika  (percipiranog) polozaja i uloge znanosti u drustvu. U danasnjem "short term  cost-benefit" svijetu doista ima sve manje mjesta za snove. Usprkos tome svi smo mi  upravo zbog snova i usli u ovaj posao, nesvjesni sve prljavstine koja ceka iza lijepe  fasade znanstvenog istrazivanja. Koliko nas (ne mislim samo na hrvatske znanstvenike)  doista "slika svijet", a koliko nas samo odradjuje posao? Koliko nas se od sanjara  preobrazilo u cinike? Koliko nas svaki puta kada govore o znanosti, projektima,  idejama ljudima izvan znanstvenog svijeta - financijerima, prijateljima, rodbini,  ministarstvu ustvari laze o svome poslu, jer se tako mora? Koliko nas je od tragaca  za istinom postalo trgovcima laznim obecanjima?  Neznam, no to su pitanja koja sam si ja postavio nakon citanja Siberovog teksta.

#4: bravo(Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2005-04-12 04:46:42 Svidja mi se kako autor prilazi svom pozivu. Ja bih rekao AUTOPOIETICNO. Spaja znanosti i umjetnost. Jos ako je sin Ivana i Fihrete mi je drazi.  Kolega ne obazirite se na podsmjehe. Iza njih se skriva zavist. Vama je to, vjerujte mi, komplement komplimenta. Na ruzan vam nacin iskazuju da ste bolji.   Pogledajte film Amadeus M. Formana. Mozart u svojoj oholosti talentima koje mu je Bog dao, bio naivan i u Salijeriju, pred smrt, vidio prijatelja. Vi se samo igrajte sa Salierijima oko vas na nacin, kako ste ovdje pokazali.  Bravo!