Nedavno je iza¹la knjiga Curious Minds: How a Child Becomes a Scientist. U uredni¹tvu Johna Brockmana, knjiga donosi 27 eseja u kojem znanstvenici opisuju dogaðaje iz djetinjstva i mladosti koji su ih motivirali da se bave znano¹æu. Letimièan pregled pokazuje da su putevi prilièno individualni.

Meðu znanstvenicima koje knjiga obraðuje su i Murray Gell-Mann, Nicholas Humphrey, Freeman Dyson, Daniel C. Dennett, Lynn Margulis, Howard Gardner i Richard Dawkins. Ovotjedni Nature donosi osvrt na knjigu (Nature, 431: 904-905), a na stranicama Edge.org se nalazi i kratki rezime iskustva svakog od autora. Ova stranica takoðer sadr¾i linkove na ostale interviewe autora na Edge.org.

Da li mo¾ete izdvojiti jedan dogaðaj koji vas je motivirao da se bavite znano¹æu? Za mene je konkretno najva¾nija bila knjiga Kozmos Carla Sagana koju sam proèitao jedno ljeto nakon prvog razreda srednje ¹kole (premda se inicijalni interes za astronomiju prilièno transformirao kasnije).

Komentari (clanova koji su komentirali: 9) Komentara po autoru:    2 2 1 1 1 1 1 1 1

#1: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-10-21 18:09:16 i meni je to bio Saganov Cosmos negdje ljeto izmedju osnovne i srednje... ali interes za astronomiju se nije transformirao

#2: Saganov Cosmos za male maturante ?(Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-10-22 07:41:43 Meni je bila slikovnica o zivotu mrava. Ilustracije su bile vrlo dobre za djecu (~5 godina), ali tekst nije bio za taj uzrast. Na jednom mjestu su napisali da u mravima postoji neka "mravlja kiselina". Kasnije, u skoli i znanstvenom radu, nikad nista na mene nije ostavilo takav dojam kao ta "mravlja kiselina".     Ja predajem studentima fizike. Znamo da je u Hrvatskoj malo studenata math & science, tehnike, te malo znanstvenika. Zbog toga mislim da je zanimljivo pitanje moze li se situacija popraviti tako da se npr. na kraju osnovne skole djeci pokloni Saganov Cosmos, ili nesto slicno? Ili se tu ipak radi o genima?

#3: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-10-22 07:57:03 Quote: moze li se situacija popraviti tako da se npr. na kraju osnovne skole djeci pokloni Saganov Cosmos, ili nesto slicno? Ili se tu ipak radi o genima?   Mislim da se prije svega radi se o utjecaju okoline. Ideja o poklanjanju knjiga mi se dopada. Evo, bas sam prekjucer pricao tu sa jednim spanjolcem koji tako svako ljeto donira ponesto knjiga knjiznici u malom mjestu u kojem je bio odrastao. Naime, kada je bio klinac na njega je neka knjiga ostavila velik dojam.     Organiziranje takvih donacija bi se uskoro cak moglo i relativno jednostavno srediti. Naime, uskoro se planira (malo trcim pred rudo, ali eto ) unutar znanost.org pokrenuti projekt kojim bi se uspostavila komunikacija izmedju znanstvenika i skola u svrhu odrzavanja popularnih predavanja. Kroz tu istu logistiku mogle bi se organizirati i suradnje oko donacija.    Kako god da bilo, ideja mi se dopada... jer nije cilj napraviti od djece znanstvenike, nego samo im pribliziti znanost. Ako neki zavrse kao znanstvenici, to je samo bonus.

#4: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-10-22 11:12:46 Za mene su odlucujuci bili cylonci u seriji galaktika svemirska krstarica i slika Einsteina isplazenog jezika u novinama. Otac mi je nekako povezao sliku Einsteina (koji mi je bio totalno cool) sa putovanjem kroz svemir, pa sam na prvom danu prvog razreda osnovne skole na pitanje uciteljice sto zelim biti kad odrastem odgovorio: fizicar

#5: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-10-22 11:23:47 Za mene su bile presudne noci na hladnom i cistom zraku u Lici, bez ikakvog svjetlosnog zagadjenja, gdje se izvanredno vidi milki vej. A tek kad je Halleyeva kometa prosla!!! Fiiii!!! Baka i deda su mislili da sam malo "cudna" kad sam se preselila iz tople kuce na mrzli balkon u vrecu za spavanje i buljila u kometu .  Hmmm.. mozda je upravo to znak/predispozicija da ce dijete postati znanstvenik - kad te familija smatra "cudnim" djetetom.

#6: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-10-22 13:09:28 Mislim da je osnovna osobina znanstvenika radoznalost, i mnogi ljudi postaju istinski znanstvenici izmeðu ostalog i zato ¹to je radoznalost prvenstveno djeèija osobina, a oni ¾ele zauvijek ostati djeca, barem u tom jedinom moguæem segmentu. Dakle, nikad zavr¹iti razvoj, nikad reæi da je sad dosta i da se prestaje s uèenjem i otkrivanjem.

#7: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-10-22 15:23:38 U vezi hipoteze "cudnog djeteta", meni je mama (koja inace nikad nije previse komentirala moje skolske uspjehe) nakon sto sam polozila zadnji ispit na faksu s nesto slabijom ocjenom od prijasnjih sva sretna rekla: "Dijete moje, ipak si normalna!"     Sto se tice izbora studija, kljucna je bila profesorica biologije koja nam je pricala zanimljive price o ovci Dolly i ostalim zivotinjama. Iako mislim da je interes za znanost/tehnologiju nesto sto u covjeku ili postoji oduvijek ili ne postoji, za konacni izbor je jako vazna okolina.

#8: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-10-22 19:57:13 Ja vidim dvije stvari kljucne u mom djetinjtsvu: roditelje koji su odlucili da ce im djete biti skolovano i 6 godina stariji buraz koji se vec u osnovnoj zainteresiral za kemiju.   Jedina losa stvar je da sam podsvjesno "morao" kontrati burazu, pa tak danas nemam pojima o kemiji usprkos tome sto se jadan uporno trudil da mi je objasni.     A od konkretnih dogadjaja... znam jedino da sam u 5. i 6. osnovne gutal SF literaturu iako mi nije uglavnom bila jasna. Pogotovo "2001 Odiseja".... Ali sam tada znal da ako hocem biti ko tipovi u SF-u moram se baviti znanoscu.

#9: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-10-22 21:21:41 Svi volimo tragati za onim ¹to nas je odredilo u ¾ivotu. Mislim da prvenstvenu ulogu u neèijoj zainteresiranosti za znanost igra genetska predispozicija, naravno ako nièim nije ometeno njeno ostvarivanje. Knjige i drugi mediji kroz koje se znanost popularizira su zapravo samo pale na plodno tlo. Ja sam ih volio gutati èak i onda kad im sadr¾aj ni pribli¾no nisam mogao razumjeti. Mislim da elektronske knjige nikad neæe istisnuti papirnate, koliko god se usavr¹avale i prilagoðavale korisniku. Ako zbog nièeg drugog, onda zato ¹to èitanje s papira manje zamara od èitanja s ekrana.

#10: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-10-24 19:15:37 "Kap koja je prelila èa¹u" za fiziku bila mi je knjiga Mala kvantna fizika Janeza Strnada. Toliko me se dojmila da sam je ruèno prepisao jer je nisam mogao naæi u knji¾arama, a htio sam je stalno èitati. Tu knjigu preporuèam za svakog srednje¹kolca.    Nju i jo¹ par knjiga iz fizike sam nakon mature ostavio u srednjoj ¹koli, neka budu dostupne uèenicima zainteresiranim za fiziku. Tko zna, mo¾da je nekome od njih neka od tih knjiga koristila.

#11: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2004-10-25 10:36:33 meni je islo na zivce sta sam u osnovnoj skoli jesam bio u stanju rjesit zadatak sa kamenom bacenim s tornja pod nekim kutem, a onda u srednjoj, nakon 'naprednih lekcija', vise nisam bio u stanju raspetljat niti trajanje slobodnog pada. kako mi je bilo jasno da to mora bit nesto imbecilno trivijalno, otiso sam studirat fiziku da konacno skuzim u cemu je stvar...