Oba èlanka pokazuju da na putu do shvaæanja evolucije planetarnih sustava èekaju jo¹ mnoga iznenaðenja.

Prvi èlanak (Press release Spitzer teleskopa) govori o cirkumstelarnim diskovima iz kojih nastaju planeti. Nedavna promatranja Spitzer svemirskim teleskopom nagovje¹tavaju da je raznolikost tih diskova veæa nego ¹to se mislilo, da diskovi mogu "¾ivjeti" du¾e, te da kamene planetarne jezgre ne nastaju gradualnom akumulacijom malih asteroida, veæ su posljedica sudara "planetarnih embrija" - kamenih tijela velièine izmeðu Mjeseca i Marsa.

Velika raznolikost protoplanetarnih diskova ne bi trebala biti iznenaðenje, jer i zvijezde dolaze u svim velièinama. No dosada¹nji standardni model se uglavnom bazirao na razmatranju moguænosti formiranja planeta iz "standardnog" diska, èija je masa donja granica za disk iz kojeg je nastao na¹, Sunèev sustav. Ekstrasolarni planeti naðeni u zadnjih desetak godina ukazuju da ne postoji preferirana orbita za "odrasle" planete, ¹to je jo¹ jedna èinjenica koja govori u prilog raznolikosti protoplanetarnih diskova.

U èlanku se takoðer spominje da "promatranja podupiru standardnu teoriju nastanka planeta u roku od 10 do 100 miliona godina". 100 miliona godina je vrijednost pro¹irena sa najvi¹e par desetaka miliona godina kao gornja granica, pa je sad mnogo lak¹e "stvoriti" planete unutar standardne teorije, koja ima problema sa stvaranjem plinovitih divova prije nego protoplanetarni plinoviti disk nestane.

Credit: NASA/JPL-Caltech/T. Pyle (SSC-Caltech)

Umjetnièki prikaz sudara "planetarnih embrija" iz kojeg se stvori velik oblak pra¹ine. Animacija sudara i evolucija tog oblaka tokom kru¾enja oko matiène zvijezde: sudar, evolucija.

Dosada¹nji "standardni model" je pretpostavljao statistièki proces - polagano nastajanje jezgre nakupljanjem malih asteroida i kometa. Nasuprot tome, kemijski diferencirani "planetarni embriji" stvaraju planete stohastièkim procesom - udar "embrija" sa velikim udjelom vode u proto-Zemlju ili u proto-Mars potpuno je sluèajan dogaðaj, a kako takvih dogaðaja ne bi trebalo biti puno, nije neobièno da su planeti (u na¹em sustavu) razlièitog kemijskog sastava.

Postojanje "pra¹inastog" diska tako kasno u evoluciji planetarnog sustava daje jake naznake da je nastanak planeta sliènih Zemlji uobièajen u na¹oj Galaksiji.

Drugi se pak èlanak bavi diskom oko zvijezde CoKu Tau 4, iz molekularnog oblaka zvije¾ða Bika. Naime, infracrveni spektar te 1-2 miliona godina stare zvijezde ukazuje da "unutarnji" dio cirkumstelarnog diska nedostaje. Postoji nekoliko (mo¾da i vjerojatnijih) obja¹njenja za¹to bi nestao taj dio diska, no autori zagovaraju planetarnu hipotezu.

Ako bi planet doista bio razlog rupe u disku, bio bi to najmlaði ekstrasolarni planet dosad pronaðen, te bi predstavljao ozbiljan problem za sada¹nju teoriju nastanka planeta (koja predviða nastajanje takvih planeta u roku od 10 do 20 miliona godina).

Alan Boss je zagovornik alternativne teorije nastanka plinovitih divova, u kojoj kamena jezgra (koja uzima najvi¹e vremena u procesu nastajanja planeta) nije potrebna. Ta teorija predviða vrlo brz nastanak plinovitih divova - unutar nekoliko (desetaka) tisuæa godina, no zahtjeva vrlo masivan protoplanetarni disk, te ima velikih pote¹koæa pokazati da oblak plina unutar protoplanetarnog diska mo¾e kolabirati u planet (bez kamene jezgre).

Ako taj mladi plinoviti div stvarno postoji, bez obzira kako nastao, svojim gravitacijskim utjecajem za¹tititi æe manje planete unutar njegove orbite i poveæati ¹anse za razvoj ¾ivota, ba¹ kao ¹to je i Jupiter pru¾io ¹ansu Zemlji.