Ne pratim blog scenu no prije par dana mi je skrenuta (thanks Dea, :-*!) paznja na ovaj post na blogu jedne hrvatice koja zivi u L.A.-u.

"Ideja je, a interesira me cuti misljenje, kako bi bilo da se organizira online, website za pocetak, koji bi bio za te iste mlade, koji dodju po prvi put u US, s nadom da ce tu steci ili naobrazbu, te se vratit/ostati, ili su dosli s poslom i s radnom vizom. ... Moja ideja je da se podijele priche, iskustva, kontakti ljudi (najcesce mladih), koji su prosli kroz tu Sodomu i Gomoru i voljni su napisati koju rijech. Okrenuti koji broj, ako treba, podijelit iskustvo... nista s obavezom, nista s ikakvom materijalnom koristi."

Bilo je puno reakcija na ideju, velikom vecinom pozitivnih, za koju mislim da je odlicna. Takav website bi za, npr. studente, bio dosta koristan. A koliko sam se cuo sa akterima(icom) price, realizacija je u tijeku (procitajte novije postove na istom blogu). Ima naravno (u manjini) i suprotnih misljenja...

Iako je dosta ljudi pohvalilo ideju kao vrijednu i korisno (sa cim se definitivno slazem), nevjerojatno je isto kakvi su se negativni komentari pojavili. Npr.:

"Pa najbolje osnujte dru¹tao u Americi,dru¹tvo u Njemaèkoj,dru¹tvo u pripizdini,sa ciljem kako ¹to vi¹e mladih spasiti i izvuæi iz Hrvatske sodome i gomore,pa æe nas biti svugdje,samo ne u ljepoj na¹oj.A onda jednog dana nas vi¹e neæe biti nigdje,jer zapamti tvoja djeca neæe znat Hrvatski,ona æe bit Amerikanci i zato se okani æorava posla spa¹avanja mladih Hrvata iz Hrvatske,a onaj tko se ne snaðe vani dao Bog da se vrati doma."

Zasto se ponekad ljudi osjecaju ugrozeno zbog ovakvih ideja? Zbog cega teza da je jedini nacin zadrzati Hrvate u Hrvatskoj tako da ih se na neki nacin prisili da tamo ostanu (ili se vrate)?