| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
 Connect::Portal::Gosti
dr.sc. Bojan Žagrović, znanstveni direktor MedILS-a
(opširnije)
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
Akcijski plan za mobilnost istraživača: konzultacije o položaju mladih znanstvenika
|
 |
 |
 |
|
Poslao/poslala: Dunja Potočnik
|
|
|
|
2010.02.01. 12:56
Prošle je godine pri MZOŠ-u formirano Povjerenstvo za mobilnost istraživača s ciljem donošenja Akcijskog plana (AP) za mobilnost istraživača te praćenja implementacije istog. Akcijski plan je usvojen u rujnu i na žalost još nije objavljen na netu ali MZOŠ obećaje da će to biti skoro učinjeno.
Trenutno se ide u prvi krug izmjena usvojenog Akcijskog plana, što, između ostalog, obuhvaća i moguće promjene u smjeru olakšavanja mobilnosti mladih znanstvenika.U prvom krugu izrade AP-a moj je prijedlog, kao znanstvene novakinje i predstavnice Mreže mladih znanstvenika (MLAZ) u Povjerenstvu, bio da se izrijekom definira da institucije/mentori svim znanstvenim novacima u HR tijekom njihova novačkog statusa trebaju osigurati najmanje jedan boravak u trajanju od najmanje tri mjeseca na drugoj instituciji u HR ili inozemstvu. U navedenom sam se rukovodila time da je jedna od najčešćih zapreka mobilnosti mladih znanstvenika koje smo, svjesni zabrana od strane institucije ili mentora, a čija je najdalekosežnija posljedica da mladi znanstvenici po doktoratu izlaze nedovoljno pripremljeni na europsko i svjetsko tržište rada. Zbog brzine donošenja prvog AP-a i ne nalaženja pravog načina kako da se takva direktiva uključi u AP bez konzultacija sa visokoškolskim i istraživačkim institucijama u HR, moj prijedlog nije usvojen. No, sada je, u drugom krugu pisanja AP-a, odlučeno pokrenuti konzultacije barem s mladim znanstvenicima u HR (znači novacima te doktorima znanosti koji još nisu izabrani u neko od znanstvenih zvanja). Konzultacije o problemu mobilnosti mladih znanstvenika već su pokrenute unutar MLAZ-a, no, kako MLAZ ima ograničen opseg članova odlučila sam pokrenuti diskusiju i na Portalu. Stoga vas molim da iznesete svoja iskustva i razmišljanja o mobilnosti mladih znanstvenika, vodeći se pritom ključnim točkama koje sam izvadila iz dva dokumenta koji definiraju smjernice za mobilnost istraživača u Europi:
- European partnership for researchers
LINK
- European Charter for researchers and a Code of conduct for their recruitment
LINK
Točke na koje se referiram su:
- države i Europska komisija (EK) trabaju osigurati otvorene i transparentne natječaje temeljene na kompetentnosti i zapošljavanju najboljih istraživača te osigurati prepoznavanje kvalifikacija istraživača iz drugih država
- države i EK trebaju osigurati portabilnost individualnih grantova dodijeljenih od strane nacionalnih agencija i fondova EU
- države i EK trebaju osigurati dostupnost informacija o socijalnom i mirovinskom osiguranju za sve istraživače
- države i financijeri trebaju olakšati razvoj karijere mladih istraživača reguliranjem njihovih prava te širom autonomijom i boljim obrazovanjem i treningom
- države i financijeri trebaju osigurati da svi oblici javnog financiranja istraživača budu praćeni pokrićem socijalnog osiguranja
- države trebaju osigurati bolju povezanost znanstvene zajednice i industrije pospješivanjem regrutiranja znanstvenika u industriju tijekom njihova školovanja
- poslodavci i financijeri trebaju prepoznavati važnosti geografske, međusektorske, inter- i trans-disciplinarnosti, kao i mobilnosti između javnog i privatnog sektora kao važno sredstvo postizanja znanstvene izvrsnosti na svim stupnjevima istraživačke karijere.
Molim sve koji su u razdoblju novačkog statusa u HR imali iskustva s mobilnosti u sustavu znanosti (bilo u HR ili inozemstvu) da iznesu ta iskustva te moguće prijedloge za poboljšanje. Navedeno možete učiniti i slanjem poruke na moju adresu dunja_at_idi.hr
Hvala!|
| Akcijski plan za mobilnost istraživača dostupan je na internet stranicama MZOŠ-a: http://public.mzos.hr/fgs.axd?id=16118 |
|
Postoji li u domaćem sustavu uopće način da se smjernice iz akcijskih planova visoke razine na konzistentan način provedu u praksu na fakultetima? Svjestan sam postojanja barem nekoliko “Akcijskih planova” koji stvarnu provedbu nikad nisu niti neće doživjeti - jednostavno zato što je to nemoguće. Općenito mislim da se i ovog puta, kao uostalom prečesto na domaćem prostoru, daje gotovo komično pretjeran naglasak na formu, a uopće se ne razmišlja o sadržaju i provedbi. Inicijativa za mobilnosti ne može doći top-down iz hijerarhije nego mora biti pokrenuta od samih znanstvenih novaka i to na pojedinačnoj razini. Prema mojem razumijevanju točaka predloženog akcijskog plana, prvo se trebaju promijeniti države, financijeri, poslodavci i politika znanstvenih institucija, da bi se tek tada ostvarii ciljevi dokumenta – odnosno da bi znanstveni novaci postali “mobilni”. Umjesto toga, predlažem mnogo pragmatičniji i prirodniji pristup.
Također sam znanstveni novak u HR, a tijekom svojeg trogodišnjeg staža, imam iskustvo boravka u US, AT i NL s čim do sada nisam imao nikakvih institucionalnih problema o kojima akcijski plan govori. Naime, iako vjerujem da postoje ustanove i mentori koje “zabranjuju” svojim doktorandima akademsku slobodu u koju spada i boravak na inozemnoj instituciji, isto tako vjerujem da su te zabrane implicitne i da nemaju pravo opravdanje. Takve ustanove prvo bi trebale shvatiti da osnovni cilj sveučilišta nije samo nastava, nego da je stvaranje znanja ono što visokoškolku ustanovu čini boljom ili lošijom. Jednako tako bi trebale shvatiti da znanstveni novaci novo znanje ne mogu stvarati u izolaciji od međunarodne akademske aktivnosti, iza zatvorenih vrata, a istovremeno opterećeni npr. 60 satnim radnim tjednom koji se sastoji isključivo od administrativno-birokratskog posla i održavanja nastave. Moja prva tvrdnja je da ustanove i mentori koji to ne shvaćaju, zapravo nisu akademske ustanove i mentori (osim možda po formalnom nazivu). Druga stvar koju, po mojem mišljenju podjednako ne shvaćaju ni institucije ni neki istraživači je to da u akademskoj zajednici ne bi trebala postojati klasična hijerarhija s odnosima podređih i nadređenih koji više nalikuju na neku vojnu ustanovu nego na istraživačko sveučilište. To je možda kulturološko naslijeđe, ali na temelju takve formalne hijerarhijske ovisnosti se zbivaju sve “zabrane” o kojima dokument govori. Sa stajališta tehničkih znanosti, mnoge naše ustanove u nedostatku dovoljne količine znanstvene aktivnosti, znanje generiraju u stručnim projektima što smatram da nije nužno pogrešan put , ali zbog toga se znanstveni novaci često zaokupljaju stručnim poslom, uz skoro potpuno zanemarivanje znanstvene djelatnosti i njihovog akademskog razvoja. Osim toga, takav trud se u našoj akademskoj ljestvici napredovanja se ne valorizira, pa su svi prisiljeni maksimizirati svoju akademsku i publicističku aktivnost umjesto stručne.
Ako se osvrnemo na drugu stranu piramide, onu naizgled manje formalnu - tu je pojedinac-istraživač koji je u potisnutom položaju uslijed navedenih institucionalnih zabrana. Moje pitanje je tko uopće može istraživaču stvarno “zabraniti” istraživačku znatiželju i želju za akademskim radom i koje instrumente taj netko može koristiti da bi to ostvario? To vodi do druge strane začaranog kruga ovisnosti gdje zapravo istraživač koristi “institucionalne barijere” kao opravdanje za vlastitu lijenost. Čega se boje znanstveni novaci koji stvarno imaju želju i razlog otići na usavršavanje na znanstvenu ustanovu u inozemstvu? Vjerojatno toga da će se po povratku smatrati politički nepodobnim u svojoj ustanovi i kao takvi da neće moći dobiti položaj koji bi mogli da su, robovkom strpljivošću, kročili utabanim putevima lojalnosti (i vrlo vjerojatno-nekompetentnosti) u svojoj ustanovi ne usudeći se prigovoriti za bilo što niti bilo što predložiti. Pa, rekao bih da su prošla vremena kad su si ustanove mogle dozvoliti takav luksuz i nedodirljivost i da je taj strah znanstvenih novaka neopravdan. Osim toga, ionako je u prirodi istraživačkog posla da se ponekad mijenjaju mjesta i ustanove da bi se povećala produktivnost. Također je u prirodi tog posla veliki rizik, a ne apsolutna i doživotna “job security” kao što i dalje neki pogrešno misle. I konačno, u interesu svakog pojedinca trebalo bi biti da svoju kvalitetu postigne u okviru otvorenog akademsko-tržišnog okruženja umjesto u okviru često puta izoliranih hijerarhija svojih matičnih ustanova. Putevi napredovanja u tim dvama sustavima se nekada vrlo razlikuju i nekada su čak međusobno konfliktni, ali mislim da svi mi novaci to trebamo zasad prihvatiti.
Istraživač treba biti samostalan i prema tome mora se sam znati izboriti za svoje ciljeve koristeći sva raspoloživa sredstva, a ne samo kročiti utabanim stazama jer to naprosto nije u skladu s prirodom akademskog posla. U skladu svega navedenog, mislim da ustanove ne bi trebale biti “dužne osigurati” znanstvenim novacima boravak u inozemstvu jer to samo po sebi nema nikakvog smisla, osim možda turistički. Ustanove trebaju POTICATI svoje novake da SAMI pronađu SVOJE područje interesa i ustanovu u kojoj će, ako to već ne mogu kod kuće, izučiti znanstveni zanat. Ono što možda mogu, je financijski pomoći svoje doktorande na tom putu, ali isto tako poticati da novaci SAMI traže i prijavljuju izvore financiranja za svoj rad. Primijetite da stavljam naglasak na bottom-up inicijativu, a top-down podršku, a ne suprotno kao što sugerira akcijski plan. Upravo iz tog razloga nikad neće biti proveden, jer je ustanovama uvijek u interesu što više sačuvati status quo po organizacijskoj prirodi stvari. Mijenjat će se samo onda kad imaju za to razlog, ali ne formalni već živi i sadržajni.
U tom kontekstu, HR sustav znanstvenog novaštva bio bi dobar u obliku kakav je sad (6 god za doktorat). Dodana vrijednost tog sustava trebala bi biti sloboda izbora teme i stvaranje međunarodne mreže koje bi u budućoj karijeri novaka institucija eksploatirala za podizanje vlasitiog međunarodnog rejtinga. Za takav rad je, naravno potrebno više vremena od klasičnog trajanja financiranja doktorata (3-4 god). Ali ukoliko ministarstvo i ustanove naprosto budu kopirale zapadni sustav financiranja doktorata uz trenutnu razinu i kvalitetu znanstvene aktivnosti, tada će biti vrlo vrlo teško bilo kome objasniti zašto bi trebao biti znanstveni novak baš u HR, a ne npr. u USA. To će dovesti do gubljenja svake akademske dimenzije koja je još preostala u našem sustavu i pretvoriti će ga u još veću i još manje produktivnu nastavno-birokratsku mašinu bez ikakve akademske vrijednosti.
Dakle smatram da znanstveni novaci nisu u toliko potlačenom položaju kao što se često tvrdi i da to prvo moramo sami shvatiti i tek nakon toga predložiti smislene radnje kako od toga krenuti dalje. Postoje načini kako pomiriti boravak na znanstvenoj ustanovi u inozemstvu i istovremeno nastavne i administrativne zadatke na matičnoj ustanovi. Mogućnosti e-learning alata i ostalih mrežnih tehnologija su postale toliko široke da je moguće obavljati posao daljinski. Nastava se može odrađivati u “blokovima”, i slično. Naravno da treba postojati i “politička volja” unutar ustanove da se tako nešto omogući novaku, ali opet kažem da je odgovornost svakog novaka pojedinačno da tu volju motivira i opravda. Mislim da akcijski plan treba ići u tom smjeru i da tek tada može stvarno pomoći novacima u HR.
|
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
|
|
|
znanost.org
|
CONNECT
|
Nebo na Poklon
|
Svemirsko ljeto 2007
|
Ljetna skola astronomije
|
Ljudski boravak u Svemiru
|
Skola Medijskog Pracenja
|
SIWA 2007
|
WikiFF
|
| Zadnje komentirano |
 | Europska povelja za istraživače i Kodeks o zapošljavanju istraživača - POZIV
(9 kom., prije 15 hrs.) | | HSIN prisiljen otkazati stručnu suradnju s AZOO?
(4 kom., prije 1 dan/a.) | | Sindrom Paar
(32 kom., prije 2 dan/a.) | | Poziv na predavanje
(1 kom., prije 3 dan/a.) | | Komemoracija u spomen na prof. dr. sc. Gretu Pifat-Mrzljak
(1 kom., prije 3 dan/a.) | | Natječaj za popunu upražnjenih sistematiziranih radnih mjesta na IRB-u
(24 kom., prije 5 dan/a.) | | Financijska potpora za hrvatske doktorande u inozemstvu
(14 kom., prije 6 dan/a.) | | Gašenje hrvatskih znanstvenih časopisa?
(15 kom., prije 6 dan/a.) | | VL: 'USKOK i na "Ruđeru": Sumnja se na izvlačenje novca'
(5 kom., prije 6 dan/a.) | | Akcijski plan za mobilnost istraživača: konzultacije o položaju mladih znanstvenika
(2 kom., prije 7 dan/a.) |
|
|
|
|
Edukacija
2010.03.14. 10:57h CET