| Ja bih rekao da je to jednostavno objasniti: količina frustracije je ovdje mjera raskoraka između stvarnosti i očekivanja. Kod Hrvata postoji najveći raskorak između njihove predodžbe o sebi samima (važnosti u svijetu, pameti, sposobnosti, povijesnom porijeklu, povijesnoj ulozi itd itd) i stvarnosti. Hrvati možda najbolje stoje u regiji, ali je kod njih najveći raskorak između stanja u kojem jesu i stanja koje misle da im pripada po svemu što su sami sebe uspjeli uvjeriti o svojoj veličini. |
|