Znaèi li prednominacija prof. dr sc Ljube Jurèiæa i prof. dr sc Ive Josipoviæa da je u vrhu hrvatske politike do¹lo do definitivnoga sazrijevanja ideje da je znanje moæ? Nakon ¹to je hrvatsku dr¾avu vodio pokojni predsjednik Tuðman, koga usprkos akademskim zvanjima javnost nije percipirala kao znanstvenika, zatim aktualni predsjednik Mesiæ, èiji ni stil ni afiniteti javno nikada nisu bili bliski znanosti i obrazovanju, mo¾e li Hrvatska dobiti treæega predsjednika – znanstvenika i uglednoga sveuèili¹noga profesora.

©to bi to znaèilo za znanost u Hrvatskoj? Iako predsjednik dr¾ave nema gotovo nikakvoga utjecaja na izvr¹no upravljanje zemljom, mo¾e li izbor sveuèili¹noga profesora i znanstvenika biti ozbiljan doprinos jo¹ sna¾nijem razvoju znanosti i obrazovanja?

Zanimljivo je naglasiti da je od prvih demokratskih izbora, na vrhunskim polo¾ajima u dr¾avi, bilo najvi¹e doktora medicinskih znanosti. Dolazi li u ovome trenutku do promjena u raspodjeli politièkoga znaèaja u korist dru¹tvenih i humanistièkih znanosti, ili je to samo stjecaj okolnosti i karakteristika SDP-a?

Kako uspostaviti racionalnu relaciju izmeðu, s jedne strane pobjede i izvrsnih rezultata na lokalnim izborima, poduzetnika i ljudi iz opæenito neintelektualnoga miljea, te nominacija nacionalno prepoznatljivih intelektualaca za predsjednièke izbore? Jesu li Jurèiæ i Josipoviæ prepoznati kao intelektualci i znanstvenici ili politièari? Je li to bitna razlika i ima li je? Uspredimo njihovu javnu percepciju sa Graniæem, Kostoviæem, Hebrangom, Flegom, Primorcem, Kraljeviæem..., koji su bili i politièari i znanstvenici u najvi¹oj vlasti.

Znaèi li to da ljudi svakodnevnicu i sposobnost operativnoga upravljanja radije prepu¹taju ne-znanstvenicima, a sferu tzv. visoke politike njima. Je li to prastara forma o "radu" i "pametovanju" koja je dugo godina bila alibi za osporavanje znanja na raèun spretnosti, snala¾ljivosti i podobnosti?

Mo¾e li se ova prednominacija oznaèiti prekretnicom u pona¹anju politièkih vodstava i poku¹ajem nametanja najvi¹ih moguæih kriterija u voðenju ove dr¾ave ili je to odraz uspostavljanja politièke dominacije akademskih krugova u vodeæim  strankama?

Zanimljivo je pitanje kako hrvatska javnost percipira Josipoviæa i Jurèiæa, kao znanstvenike, sveuèili¹ne nastavnike ili politièare? Èemu mogu zahvaliti svoju nominaciju sa stajali¹ta stranke, koja je vrlo vjerojatno o njihovoj javnoj percepciji jako vodila raèuna?

Kako æe odgovoriti HDZ i smje¹i li se hrvatskoj akademskoj zajednici najva¾niji dr¾avni polo¾aj u zemlji? Je li dr Sanader odgovor?