Nemir u Ozu i strategija obrane

Rektor Paviæ u prvi mah se nije sna¹ao pa je novinarima otvoreno rekao kako je vlasnik stana u Splitu, a kreditom koji mu je odobrio Senat trebao je “prebiti” komercijalni kredit kojim je kæeri kupio stan.“ (Jutarnji, 30.10.2008). Pisanje medija uvodi i MZO© u igru, pa rektor shvaæa da se mora pribrati, te donosi strategiju obrane koju je odluèio temeljiti na prièi:
- da su ga drugi predlo¾ili za taj kredit jer ga je zaslu¾io
- da ga je on eksplicite odbio jer je èastan èovjek
- da je ovo orkestriran napad na njega po politièkoj liniji
- da je i prihvatio, ne bi bilo kr¹enja nikakvih odredbi ni proceduri
i sve „zaslaðeno“ dugim ekspozeima o ostvarenom razvoju Sveuèili¹ta.

Zatim “damage control” kreæe pressicom na kojoj su se morali pojaviti svi prorektori, te njegovi vjerni prijatelji koji su mu emotivno stali u obranu. Odmah nakon toga produ¾io je na Radio Split na podu¾e “prijateljsko” gostovanje u emisiji bez pitanja slu¹atelja gdje je naglasio kako umjesto da ga se hvali zbog odbijanja takvog kredita, njega se napada. Tj. on je ¾rtva.

©to toèno znaèe izjave rektora i njegovih vjernih prijatelja?

Prorektor za pravna i kadrovska pitanja prof.dr.sc. Dragan Bolanèa ka¾e kako je on predlo¾io rektora za taj kredit. Ako je to toèno, moraju slijediti posljedice i po njega i po rektora zbog dviju stvari.

Prvo, to bi znaèilo da je do¹lo do kr¹enja procedure, tj. odluke 17b Senata od 20. rujna 2007. kojom se je i uvela moguænost da se ti krediti dodijele izvan redovne liste. Ta odluka ka¾e: “U okviru kvote stambenih kredita koja je pripala Sveuèili¹tu u Splitu Senat æe na prijedlog rektora dodijeliti odreðen broj prava na stambeni kredit izvan redovne rang liste Povjerenstva za stambenu problematiku....”
Dakle, jedino rektor mo¾e predlo¾iti nekog za kredit izvan redovne liste.

Drugo, èlanak 19. i èlanak 40. Statua sveuèili¹ta definira da prorektore predla¾e sam rektor, dakle, ako ga je prorektor predlo¾io za kredit, i dalje vrijedi pravilo sukoba interesa. Upravo su zato i prorektori bili eksplicite navedeni u Zakonu o sprjeèavanju sukoba interesa u obna¹anju javnih du¾nosti (o tome vi¹e ispod).

Do kr¹enja procedure u stvarnosti nije do¹lo jer je rektor bio taj koji je predlo¾io tu listu, a to na èiji nagovor je to uradio je potpuno irelevantno. Da je tako i bilo svjedoèi i sam zapisnik sa sjednice Senata od 11.rujna 2008. gdje se u spornoj odluci u toèki 16 ka¾e: “... na prijedlog rektora, dodjeljuje se 6 (¹est) stambenih kredita sa subvencioniranom kamatom izvan konaène redovne rang liste Povjerenstva za stambenu problematiku Sveuèili¹ta u Splitu”.

Ako tome nije tako, tj. ako zapisnik nije toèan, onda:
a) treba odogovarati osoba koja je krivotvorila zapisnik i podmetnula ga Senatu na usvajanje na iduæoj sjednici
b) treba poni¹titi èitavu odluku dok se ne istra¾i kako je do¹lo do te nepravilnosti i ima li ih jo¹ u tom popisu dobitnika kredita

Zanimljivo kako je na samoj pressici reèeno da je Senat predlo¾io (tj. izglasao) rektora za subvencionirani kredit. Naime, prof.dr.sc. Josip Milat, dekan Filozofskog fakulteta u Splitu, izjavio je kako je „istina da je Senat, ¹to je u skladu sa zakonskom procedurom, predlo¾io da rektor Paviæ dobije subvencionirani stambeni kredit...“. A da bi Senat to mogao napraviti po zakonskoj proceduri, kao ¹to je veæ obja¹njeno, rektor je morao slu¾beno predlo¾iti samog sebe. Time je „ugazio“ u strahoviti sukob interesa, ali oèito vodstvo sveuèili¹ta to ne do¾ivljava sukobom interesa tako dugo tok ti netko drugi ka¾e da sam sebe stavi¹ na popis. No, ovako kad ga gledam, rektor mi se èini starijim od 18 godina, ¹to znaèi da je punoljetna osoba koja zakonski snosi odgovornost za vlastite postupke.

Takoðer je zanimljivo kako rektor ka¾e da je njegova gre¹ka ¹to se zapisnik se na¹ao na webu: “Nakon sjednice odbio sam potpisati takvu odluku, no ona je na internetskim stranicama gre¹kom objavljena“. Potpisivanje zapisnika se ne mo¾e naknadno odbiti zato ¹to se je on u meðuvremeno predomislio, buduæi da zapisnik samo opisuje ¹to se na sjednici de¹avalo i glasalo. Senat je taj koji potvrðuje zapisnik i to je napravljeno na iduæoj sjednici. Isto tako, rektor je po èlanku 28 Statuta sveuèili¹ta du¾an sprovoditi odluke Senata. Dakle, ne mo¾e se naknadno poni¹titi èinjenica da je na sjednici sam sebe predlo¾io za kredit, i to je Senat izglasao jednoglasno, ¹to znaèi da je i sam rektor glasao za tu odluku buduæi da i on ima pravo glasa u Senatu!

Gdje se je to toèno rektor kategorièki izja¹njavao protiv toga da mu se dodjeli kredit nije jasno. Na sjedicama Senata oèito nije, jer da je uistinu tako èastan èovjek kakvim se i prikazuje onda se njegovo ime uopæe ne bi pojavilo na popisu kojeg jedino on mo¾e predlo¾iti Senatu. On se samo mo¾e odluèiti sada, kao dobitnik tog kredita, odbiti kredit, ali to je u èitavoj prièi irelevantno jer si je sukob interesa veæ „odradio“.

Posebno je zastra¹ujuæa izjava prof.dr.sc. Josipa Milata koji je na pressici rekao kako Senat nikoga nije o¹tetio svojom odlukom buduæi da je ostalo devet nerasporeðenih kredita ponuðenih od MZO©-a. Da, nikoga osim poreznih obveznika koji to plaæaju iz svog d¾epa!!

Jo¹ jedan “detalj” koji bode oèi je i izjava prorektora Bolanèa da oèitovanje MZO©-a, u kojem se ka¾e da je odluka Senata neetièna i neprihvatljiva ako se poka¾e toènom, nije i stav ministra Primorca. Time tvrdi da se ministar zapravo sla¾e s njihovom interpretacijom dogaðaja, te je tako bacio i rukavicu ministru u lice.

Pravila igre u Ozu

Ono ¹to me je iznenadilo sa zakonske strane èitave prièe je odluka Sabora iz svibnja ove godine kojom se iz Zakona o sprjeèavanju sukoba interesa u obna¹anju javnih du¾nosti bri¹e eksplicite spominjanje du¾nosti rektora i prorektora u smislu tog zakona. U prvotnoj verziji rektori i prorektori bili su navedeni i da su jo¹ uvijek onda bi rektor Paviæ i prorektor Bolanèa mogli iz tog zakona nauèiti da:

Èlanak 3.
..... Graðani imaju pravo biti upoznati s pona¹anjem du¾nosnika kao javnih osoba.

Èlanak 6.
Du¾nosnicima je zabranjeno postupati na sljedeæi naèin:
....
i) na koji drugi naèin koristiti polo¾aj du¾nosnika utjecanjem na odluku zakonodavne, izvr¹ne ili sudbene vlasti kako bi postigli osobni probitak ili probitak povezane osobe, neku povlasticu ili pravo, sklopili pravni posao ili na drugi naèin interesno pogodovali sebi ili drugoj povezanoj osobi.

Èlanak 14.
Du¾nosnici kojima je suprotno odredbama ovoga Zakona, ponuðen dar ili kakva druga korist povezana s obna¹anjem javne du¾nosti du¾ni su:
1. odbiti takvu ponudu,
2. poku¹ati utvrditi identitet osobe koja je to ponudila,
....
4. navesti svjedoke dogaðaja ako je to moguæe,
5. podnijeti u razumnom roku pisano izvje¹æe o dogaðaju nadle¾noj osobi ili tijelu,
6. prijaviti sluèaj nadle¾nim tijelima za voðenje postupka.

Ovako oni to ne moraju “znati”. I to je sve opet na tragu problema kojeg sam istaknuo i prije: autonomija sveuèili¹ta se u Hrvatskoj pretvorila u samovolju, jer nikome zakonski vi¹e nisu odgovorna za svoje pona¹anje.

(paralelna rasprava na Pollitika.com)