2008.10.29. 10:14
U Vjesniku 13. kolovoza 2001. objavljen je tekst pod navedenim naslovom. Kao i uvijek u sličnim situacijama, osoba kojoj su postavljena pitanja nije odgovorila. Gospodina Gorana Radmana upoznao sam nedavno, tijekom otvaranja Cresko-lošinjske prividne poliklinike. Za razliku od turista – znatiželjnika, njegova nazočnost bila je višestruko utemeljena. Kao člana Predsjednikove komisije za informatizaciju Hrvatske i direktora Microsofta.
Za ovu priču važna su još dva podatka iz životopisa G. Radmana. Bio je najmlađi direktor tadašnje Televizije Zagreb. Za njegovu natječajnu prijavu (sada se to u novohrvatskom zove aplikaciju) za sadašnju dužnost, kažu da je bila naprosto briljantna. Zato visoko cijenim mišljenje G. Radmana.
Povod za ovaj tekst je njegov razgovor s novinarom Marinkom Bobanovićem (Vjesnik 29. srpnja 2001.). Od više tema izdvojio bih dvije: stavove o tekstilnoj industriji i o prodaji znanja.
Stjecajem okolnosti poznajem neke od problema tekstilne industrije. Tamo radi niz vrlo dragih ljudi s kojima često raspravljam, jer je tekstilna industrija tijesno povezana s onom plastike i gume.
Na prvi pogled mogao bih se složiti s G. Radmanom da nemamo perspektive u tekstilnoj industriji. To proizlazi i iz jedne studije tekstilaca. Ali, temeljno je pitanje zašto ta industrija nema perspektive. Naime, ta je industrija izvozila još 1997. godine robe u vrijednosti od oko 700 milijuna američkih dolara i ostvarila visoki višak izvoza nad uvozom. A pričaju da je nepotrebna barem već dvadesetak godina. U 2000. višak izvoza nad uvozom bio je svega kojih 30 milijuna dolara. A ta je hrvatska industrija po svim tehničkim pokazateljima danas na svjetskom vrhu. Nije li pravo pitanje za raspravu, zašto se to ne može i dalje nastaviti? Nisu li možda preskupa država i bankarski sustav neki od razloga takvom stanju? A u tome ima raznih troškova kao onih da ta ista država plaća skupo ono što može dobiti besplatno. Ili za znatno manje para. Tekstilcima treba svim snagama pomoći da uđu primjerice u proizvodnji inteligentne odjeće. Nekada je bilo u toj industriji zaposleno oko 80 000, sada su na polovici. Hoće li oni slijediti u svakoj zemlji najelitniju industriju, onu alatnih strojeva koja je u Hrvatskoj desetkovana?
No, najspornija je tvrdnja »možemo prodavati znanje«. Na prvi pogled tvrdnja je logična. Ali, koliko ljudi može zaposliti prodaja znanja, samo je jedno od pitanja. Ako ne prije, barem od ove godine je jasno da je priča s »tehnološkim dionicama«, e-biznisom itd. bila i jeste napuhnuta. Ništa ne mijenja stvar što su se neki obogatili. Valja pogledati vrijednosti tih dionica, pa da se pomisli na svojevrsni financijski inženjering. A treba li ponavljati koliko su ljudi otpustile najveće svjetske tvrtke s područja telekomunikacija i sličnih djelatnosti.
Hrvatska je imala izvrsnu industriju telekomunikacija, što je ostalo od nje? Hrvatska je proizvela vrhunsko računalno rješenje kada su današnje »informatičke poglavice« bile još đaci. To su mjerenje i obradba rezultata na Mediteranskim igrama, što se postupno razvilo u jedan vrhunski svjetski proizvod. A nisam čuo da je vodeći stručnjak tog rješenja i savjetnik dosadašnjeg predsjednika Međunarodno olimpijskog odbora, B. Sakač bio upitan nešto o informatizaciji Hrvatske.
Svrha je ovog teksta da potaknem G. Radmana da javno odgovori na neka pitanja, ali potkrijepljeno s brojkama. Koje znanje može Hrvatska prodavati i kome? Koliko to otvara novih radnih mjesta? Koliko se mora uvesti u Hrvatsku opreme za prodaju znanja, čije i uz koji devizni trošak? Koliko može Hrvatska izvesti tog znanja na svjetsko tržište? Dakle, koliki će biti devizni neto efekt? Vjeruje se da bi odgovore na ta pitanja rado dobila odgovore i najšira javnost. Naime i hrvatska javnost je podijeljena na one koji misle da se može živjeti samo od izvoza pameti (nova ekonomija) i one koji su za množinsko gospodarstvo, sretan spoj starog, realnog i novog gospodarstva. I to je jedna od tema za javnu raspravu.
Bilo bi dobro kada bi se mogao hrvatski proračun u cijelosti pokriti iz prodaje znanja. Ali to ne uspijeva, barem trenutno nijednoj zemlji. Jer, svi radno sposobni nisu sposobni proizvoditi i prodavati znanje. Zato dok ne dostignemo cilj da Hrvatska živi samo od prodaje znanja, mora živjeti i od mukotrpnog rada tekstilaca. A svako radno mjesto manje u toj grani industrije znači izravno manje novca za zdravstvo, školstvo, kulturu pa i sigurnost zemlje. Nažalost tu jednostavnu istinu ne razumiju među ostalim ni najveći broj sindikalnih »poglavica«. Oni bi stalno više novaca u našoj vrećici, jer žive od postotka naših plaća. Svi to želimo, ali treba najprije zaraditi da bi se imalo što dijeliti.|
Postovani profesore,
Sasvim uspjesno zivim od prodaje znanja vec 10 godina, i islo bi mi znacajno bolje da me nisu proglasili izdajicom nacije jer prodajom znanja pomazem dusmane, te sto mi na sve nacine nisu pokusali pokazati da to sto radim ne valja.
Prema procjeni koju sam radio prije desetak godina ima prostora za 50-tak tisuca visokokvalificiranih radnih mjesta u podrucju prodaje znanja da Hrvatska ne radi sve sto moze da to onemoguci.
Naime, nasa je prednost je jeftina obrazovana radna snaga, koja je vrlo kompetitivna na trzistu. Kako u isto vrijeme imamo strasno skupu i potpuno neobrazovanu manualnu radnu snagu, koja osim toga bas i ne zeli raditi, ne mozemo biti kompetitivni u industrijskoj proizvodnji.
Sve dok neka industrijska grana prezivljava na svjetskom trzistu bez subvencija, ne treba je gasiti, cak i ako ona nema nikakve dugotrajne sanse jer je radno intenzivna. Medjutim, ima jedna industrijska grana koja godisnje unisti 3 mlrd dobrih kuna poreznih obveznika, svi znaju da ju treba zatvoriti, ali nitko se to ne usudi uciniti.
Ali ne smeta meni da se dobri turisticki novci bacaju u odrzavanje industrijskih mrtvaca na zivotu, to si mozemo priustiti. Smeta medjutim sto vi i mnogi drugi vodite krizarski rat protiv drustva znanja. Ako vi nemate znanja za prodati, zasto ne date priliku nama koji imamo?
Tragicno je da u stvari time pomazete konobarizaciju i sobarizaciju Hrvatske, prihranjujuci zombije, a obarajuci se na drustvo znanja. |
|
Poštovani kolega Izvozniče znanja!
Najprije jedna primjedba. Imate li Vi u Vašem računalu hrvatsku tastaturu jer pišući ovaj odgovor morao sam stalno ispravljati slova. Ne trpim hrvatske tekstove bez hrvatske abecede. Ima još nekolicina koji nas u Hhrvatskoj maltretiraju na Connectu s pisanjem bez dijakritičkih znakova.
Dakle prepoznali ste u tekstu kojeg sam stavio odvojeno na portal. A sada na suštinu.
Nedvojbeno je da vrlo uspješno živite od prodaje znanja već 10 godina. To mi svi znamo. Plaćaju Vam rješavanje zadataka manje nego svojima (»naša je prednost je jeftina obrazovana radna snaga« , a hrvatski stručnjaci s fakulteta na kojem radite su poznati i priznati u svijetu. Pritom su svi zadovoljni.
Ne razumijem što ste htjeli s iskazom:»išlo bi mi značajno (dakle karakteristično) bolje da me nisu proglasili izdajicom nacije jer prodajom znanja pomažem dušmane, te što mi na sve načine nisu pokušali pokazati da to što radim ne valja.« Za tu priču nisam još čuo.
Bilo bi dobro da je javnost upoznata s tom Vašom procjenom od pred 10 godina da ima u Hrvatskoj prostora za 50-tak tisuća visokokvalificiranih radnih mjesta u području prodaje znanja da Hrvatska ne radi sve sto može da to onemogući. Nažalost ne znam kako Vas se u tome sprječava. Brojka od 50 tisuća je vrlo velika, pa je trebala pobuditi zanimanje. Međutim to je ipak samo nekoliko postotaka ukupne radne snage.
Vrlo je zanimljiv Vaš stav: »Kako u isto vrijeme imamo strašno skupu i potpuno neobrazovanu manualnu radnu snagu, koja osim toga bas i ne želi raditi, ne možemo biti kompetitivni (je li to nekada bilo konkurentni) u industrijskoj proizvodnji. Imali smo nekada jako dobre majstore, ali uništenjem industrije smo i to uništili. A ako je dobro plaćena radna snaga koja zarađuje između 2000 i 3000 neto, svaka Vam čast na ocjeni.
S ovime se mogu složiti: »Sve dok neka industrijska grana preživljava na svjetskom tržištu bez subvencija, ne treba je gasiti, čak i ako ona nema nikakve dugotrajne šanse jer je radno intenzivna. Međutim, ima jedna industrijska grana koja godišnje uništi 3 milijardi dobrih kuna poreznih obveznika, svi znaju da ju treba zatvoriti, ali nitko se to ne usudi učiniti.«
Mogao bih dodati. Kada se američki i islandski bankari zaigraju, onda ne propadaju, već ih država na ovaj ili onaj način sanira. A vjerujem da će s pričom o jednoj industrijskoj grani, o kojoj dijelimo slične stavove (moji su poznati javnosti) osobito biti oduševljeni članovi dijela Vašeg fakulteta.
Opet izmišljate ono što nisam rekao. »Smeta međutim sto vi i mnogi drugi vodite križarski rat protiv društva znanja. Hoćete li konačno definirati što vi razumijevate pod društvom znanja. Ja sam to već višekratno definirao da kao i uvije dođu neki mudraci pa ubace sintagmu društvo znanja a da ne znaju rastumačiti što pod time razumijevate. Ja shvaćam da prodajete programe, rješavate neke zadatke, kao dio većeg tima, pod vodstvom stranog šefa-naručitelja. Takvih mudraca imali smo još 1986. kada je jedan tada mladac rekao da će Hrvatska živjeti isključivo od informatike.
Hoćete li Vi odgovoriti na pitanja koja su postavljena svojedobno gospodinu G. Radmanu. Hoćete li Vi ili netko drugi jednom objaviti podatke koliki je uvoz i koliko izvoz softvera i hardvera za informatiku i komunikacijsku tehniku.
Kada sam pred neku godinu računao, promet moje ne baš osobito društveno cijenjene plastike i gume bio je oko 1,3 milijarde eura. Nikako nisam mogao doći do te sume za vrhunsku ICT. Moj je proračun bio oko 700 milijuna eura. Ja se nikada nisam bavio prodajom softvera, jer se ne razumijem u to. Neka prodaje tko to zna i može.
Samo jako površan poznavatelj mog lika i djela može napisati: »Tragično je da u stvari time pomažete konobarizaciju i sobarizaciju Hrvatske, prihranjujući zombije (tko je to???), a obarajući se na društvo znanja (što je to u ovom kontekstu). Očito da niste uočili neke finese. Da društvo znanja ne znači ukidanje proizvodnje, već na nju postavlja bitno više zahtjeve. Za što treba više znanja. Uključivo nove načine vođenja proizvodnje (regulacija i upravljanje), bolji transport na licu mjesta s pomoću robota. I druge kolega na Vašem fakultetu jednako uspješno izvoze svoje znanje. Npr. za svjetsku automobilsku industriju. Šteta što nemaju zadataka koje bi mogli rješavati za hrvatsku proizvodnju.
Ne znam je li proračunati prihod od nešto više od 7 milijardi eura od turizma 25 % bruto domaćeg proizvoda. Ali mi je jedan stručnjak kojem zaista vjerujem rekao. Pred desetak godina sam pokazao u tri teksta da za svaku kunu prihoda turizam načini 6 kuna štete. Novi primjer. Koliko nam plaćaju turisti s kruzera. Recimo 10 eura. A zidine Dubrovnika titraju li titraju. A kada izađu kruzeri na slobodno more, istovare ogromne količine smeća.
Da završim. Kolega nastavite biti uspješnim izvoznikom – sveučilišnim poduzetnikom i obogatite se kao naši tajkuni. Nisam Vam zavidan. Ali računajte da se mora ipak voditi računa o zapošljavanju puno većeg broja ljudi od onog kojeg ste naveli.
|
|
Znanje se nikada ne moze prodat u visini cijene gotovog proizvoda.
U mega-korporaciji za koju i sam radim postoje ljudi koji rade programe (programeri) i ljudi koji rade s opremom-tj prodaju sustave. Mi radimo ovo drugo.
I ima nas 10 puta manje a zaradujemo oko 10ak puta vise 
I kad trazimo bilo sto da nam treba od rukovodilaca - za to nema problema. Programeri nemaju uvjete koje mi imamo. |
|
Na #3 Slažem se s kolegom D.R. Samo znanje urađeno u IT i programske alate (software) koji se mogu i kod nas izrađviati kvalitetno (naši inženjeri uspješno to rade za SIEMENS ali zato jer su oni postali sada jeftinija a dosta kvalitetna "radna snaga" u odnosu na EU inženejre. No što će biti kada se pojave indijci, kinezi i drugi na našem tržištu?
Nikada se ne može prodati znanje po višoj cijeni od znanja koje se gradi u finalni proizvod visoke tehnologije ili drugih tehnologija i proizvoda. Mislim da je zadaća nas inženjera da unapređujemo postojeću proizvodnje (ili nove) s naprednim IT, automatizacijom upravljanjem, robotizacijm, energetskom učinkovitošću kako bi postojeće proizvodnje postale jeftnije i konkurentnije na tržištu.
Moramo biti spremni dočekati napredne tehnologije koje nam dolaze iz EU-a jer samo tako ćemo znati što nam treba. U nekim područjima možemo sami raditi i "izvoziti znanje" ali to je manji broj, po meni, možda sam u krivu.
Za sada to radimo u okviru i za potrebe stranih kompanija (da ih ne imenujem uvdje) a problem je kako to uraditi sa svojim manjim ili većim tvrtkama. Mislim da nam nedostaju pravi "manageri" |
|
#3 to sto tvrdite meni zvuci kao totalni science fiction, ali bit cu sretan kada me prosvjetlite? Mozda ste pomijesali ICT s R&D-em? 
#2 sve sto sam insinuirao ste potvrdili, nemam vise komentara. |
|
Mora da je neka velika vojna tajna to znanje koje izvozite. Dali ste mi izvrsni ideju za jedan skup. Upisat ću da je obveza sveučilišnih nastavnika i izvozni manadžer. Uvjet, moraš po po modelu #2 obvezno biti jeftiniji od onoga u zemlji naručitelju ali zato kvalitetniji. Jasno među svim ostalim. Ja bih rekao da se mi u nekim ocjenama slažemo. u nekim se duboko razilazimo. Nisam za Vas javno čuo kada sam otvorio temu da ne želim konobarizaciju. Ali već 1998. sporio sam se s jednim uglednikom. Ne stavljaju se sva jaja u jednu košaru. Pa bila to informatika, rješavanje nekih problema u automatizaciji, robotici, proizvodnji ovoga ili onoga. Treba imati množinsko gospodarstvo. A neki tamo lijevi Švicarci i Austrijanci imaju udio proizvodnje viši od 30 % BDP-a. Svejedno je, radi li se o ICT-u, R&D radi se o suštinski istom. A uspješan izvorni R&D na Vašem fakultetu rade i neki drugi zavodi i katedre.
Zapravo ste Vi načeli jednu temu o kojoj sam također jednom zgodom pisao. Malo će biti maših koji će biti čelnici projekata i sl. Mi ćemo dobivati poslove koji će nam se činiti atraktivnima. a zapravo će nas odvlačiti od onog što bismo morali raditi u vlastitoj zemlji. Prvenstveno za naš probitak. Ali to je za osobnosti poput #2 totalni science fiction. Kao i za one koji jedino znaju procjenjivati uspješnost jesi li u modnom trendu prema mišljenju komercijalnih podatkara.
A da prezirete hrvatski jezik i to je poznato odavno. To demonstrirate upornim izbjegavanjem pisanja hrvatskih znakova. Nažalost niste jedini na Connectu. |
|
#6 savrseno ste potvrdili sve moje tvrdnje o export harassmentu :-). Medjutim, Vase se argumentacije osim na ad hominem, temelje jos i na wishful thinking argumentima, ili na jednostavnoj lobistickoj racunici. Moji su argumenti osnovani na jednostavnoj ekonomici niske produktivnosti neobrazovane radne snage u RH koju je neozbiljno usporedjivati sa Svicarskom ili Austrijom.
Ja bih radije, kao strojar, kada biste vi bili u pravu, medjutim, dok mi ne pokazete rezultate makroekonomskog modela po kojem je u nasim uvjetima niske produktivnosti, lose obrazovne strukture i visokog udjela turizma u GDP-u moguce izgraditi austrijsko-svicarski model, ostati cu skeptican prema tome, cak i unatoc Vasim cijenjenim lektorskim naporima.  |
|
Na #6 Bravo, Ovo je poanta svega što se kod nas trenutno odvija:
"Mi ćemo dobivati poslove koji će nam se činiti atraktivnima. a zapravo će nas odvlačiti od onog što bismo morali raditi u vlastitoj zemlji. Prvenstveno za naš probitak."
Tko to ne vidi taj je slijep i pored vlastitih očiju. No more comment |
|
Na #8: Ne, kolega. Onaj koji takvo nešto VIDI je ozbiljno pobrkao lončiće što je čiji posao u državi i društvu. Tko je to "MI" tko će dobivati poslove koji mu se čine atraktivnima? Hrvatski stručnjaci koji prodaju znanje. Poslovi koji se stručnjaku čine atraktivnima tom stručnjaku i jesu atraktivni (bilo kao profesionalni izazov, bilo kao materijalno lukrativna aktivnost). Vaša i ideja #6 po kojem se stavlja jednakost između onoga što je dobro i atraktivno za stručnjaka i onoga što je korisno za državu je potpuno neutemeljena. Stručnjak se brine za sebe. Državna uprava se dužna brinuti za državu i upotrijebiti instrumente kojima će utjecati na atraktivnost pojedinih poslova za stručnjake. Ovdje Vi očekujete da se stručnjaci umjesto nesposobne državne uprave brinu za državu i sami od sebe dati prednost nečemu što je navodno dobro za državu umjesto za njih same. Nek vam je sa srećom. "Stručnjaci" koje ćete moći dobiti na tu liru vjerojatno nisu najbistriji.
|
|
Kolega #9 je ispravno postupio. Otišao je raditi tamo gdje mu je bolje. To je najbolji mogući recept kojeg će slijediti sve više potencijalnih proizvođača znanja. Ne padaju na lire iz #6. Ne misli se samo na tehničare. Ova zemlja će ih školovati (briga države) a oni će lijepo onda otići (privatni interes). Školovanje istina nešto košta, pa se i za to zadužujemo. Svi stanovnici Hrvatske. Ali to nije interes stvaratelja znanja.
Inače mi se sviđa što neki u dalekom svijetu pišu s hrvatskim znakovima. Znači nije problem. Nekima u Hrvatskoj, Zagrebu i Rijeci jeste.
Kolega #8. Imate velik problem. Budući da je Vaša orijentacija da živite i radite u Hrvatskoj, prečesto se suglašavate s nekim sljepcima, neznalicama, nebistrima itd. Zato svako malo dobijete packe od svjetskih veličina. Iz Zagreba ili Tanzanije, svejedno je. Trebate se ugledati u pristaše svjetske vlade, jednog jezika, organizatore lohn intelekstualnih poslova itd. Tada ćete biti veličina na Connectu.
Koji postaje sve zanimljiviji. Pa sada su već na redu tužbe, neki odustaju od Connecta. A neki uporno šute na otvorena pisma, jer baš i nemaju argumenata. Pa pišu jedna drugome kako su odustali od privatnih nominacija jer se tome protive neki bliski nekih uprava. Prekrasni izgovori. Za dojenčad. |
|
Na #9
-----------------------------------
Poslovi koji se stručnjaku čine atraktivnima tom stručnjaku i jesu atraktivni (bilo kao profesionalni izazov, bilo kao materijalno lukrativna aktivnost). Vaša i ideja #6 po kojem se stavlja jednakost između onoga što je dobro i atraktivno za stručnjaka i onoga što je korisno za državu je potpuno neutemeljena.
----------------------------------
Ono što se nekom znansteniku ili stručnjaku čini atraktivnim a nije od interesa za društvo, industriju, proizvodnju, medicinu ili bilo koju oblast djelovanja u hrvatskoj, ne vidim razloga da ga plaćaju porezni obveznici. Taj neka ide u privatne škole, osnovne, sredenje pa u privatne fakultete, i neka onda i ode lijepo van i tamo se "zabavalja" samodostatan sebi ali ne na trošak radnika koji zrađuju 1500 -2000 kuna i izdvajaju za njegovo školovanje. Meni se čini dosta utemljenim |
|
| Na #11: Pa slažem se, kolega. Ono s čime se ne slažem je tko to treba misliti na dobrobit države. Sposobna državna vlast organizira stvari tako da ono što je korisno za državu učini (na ovaj ili onaj način) atraktivno stručnjacima. Vi hrvatsku nesposobnu vlast apsolvirate od te zadaće i frčete nosom na one stručnjake koji se drže onog što im je atraktivno umjesto da rade ono što im je neaktraktivno a navodno korisno za državu. I Vi i kolega #10 izgleda da zamišljate da hrvatski stručnjaci trebaju biti kao fanatični vojnici kojima je interes države ispred vlastitog. Malo sutra. Dobro vođena država (ili tvrtka) se dodvorava svojim najboljim ljudima, ne oni njoj. Ne tražite od najsposobnijih da budu žrtve u navodnu korist zemlje u čijim vladajućim strukturama nikome ne pada na pamet da bude žrtva, naprotiv. |
|
Na #12 Ma niti slučajno, ne apsolviram, i te kako da je na njoj -državi-vlasti da se brine što je njen interes. Ali ona nije imaginarna tvorevina, nju čine ljudi.
I s ovim se slažem :
---------------
Sposobna državna vlast organizira stvari tako da ono što je korisno za državu učini (na ovaj ili onaj način) atraktivno stručnjacima.
----------------------
Ne, ne trebaju se hrvatski stručnjaci biti fanatični vojnici, kojima je vlastiti interes ispred državnog, ali ono što oni rade trebalo bi biti sukladno državnim interesima, jer je ona njihov poslodavac. Ako to nije slučaj i ako stručnjaka-znanstvenika financira netko drugi, privatni kapitali, institut ili slična institucija ovdje ili vani onda mu je sloboda neograničena pa može raditi i smo što god želi ako to njegov poslodavac plaća pa čak i za svoj "groš" iili ego |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
2009.01.09. 22:27h CET