| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
 Connect::Portal::Gosti
dr.sc. Bojan Žagrović, znanstveni direktor MedILS-a
(opširnije)
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
Poslao/poslala: Ivan Đikić
|
|
|
|
2008.10.15. 17:48
TR u clanku u JL donosi pricu o naprednom kompjutorskom pretraživaču teksta nazvanom eTBLAST. Cudno je da ovakav program nije vec prije uveden u regularno skriniranje objavljenih radova:
"Pretraživač eTBLAST uspoređuje radove u bazi Medlinea i otkriva znanstvenike koji prepisuju" |
|
Mislim da je promptna reakcija CMJ-a hvale vrijedna. Također znam da najveća odgovornost stoji na autorima i da oni svojim potpisom jamče orginalnost rada i činjenicu da nije prije objavljivan. Međutim, kolika je odgovornost časopisa?
Jasno mi je da ovakve stvari nije uvijek lako otkriti, da možda ne postoje dostupni i efikasni alati. Također, upitno je da li jedna loša odluka može pokvariti stotine ili tisuće drugih.
Ipak, čudi me kako je CMJ-u ovo promaklo.
U spornom radu, Evaluation of Single Intensive Care Unit Performance by Simplified Acute Physiology Score II System 9, koji je još uvijek dostupan na stranicama CMJ-a, autori navode:
...only few similar studies from developing countries
have been reported so far (5,6).
Referenca 5 je upravo rad koji je identificiran kao izvor od kojeg je iskopiran sažetak. Kako je moguće da nitko od recenzenata, stručnjaka iz tog područja, i urednika nije primjetio sličnost. Da li su je trebali primjetiti? Da li je to realno od njih očekivati? Da li i oni snose dio odgovornosti?
|
|
Na #2
O pitanju odgovornosti urednika u otkrivanju i sprječavanju plagijata i drugih prekršaja etike publiciranja, urednici CMJ-a pisali su u Medical Journal of Australia (http://www.mja.com.au/public/issues/184_12_190606/mar10515_fm.html.)
Ukratko, urednici nisu policajci i nije njihova dužnost provjeravati svaki rad. Urednički rad i izdavanje časopisa, kao i cijela znanost, zasnovani su na povjerenju. Recenzenti, stručnjaci u tom području nisu otkrili problem s radom o kojemu kolega #2 piše; jesu li to možda trebali (prvi) otkriti autori koji su čitali rad koji je napisao njihov kolega?
Srž pravila dobre uredničke prakse je:
što manje optuživanja, kažnjavanja i javnosti, važna je edukacija i čuvanje ispravnosti javnoga zapisa.
Za urednike postoje pravila dobre prakse kojih se oni trebaju pridržavati, a postoje i na hrvatskom, na stranicama MZOŠ-a (http://public.mzos.hr/Default.aspx?sec=2978 ).
Na kraju, nešto prijateljski, čak i osobno (razmislite dobro prije nego komentirate): mi u CMJ možemo i znamo provjeriti svaki rad na plagijat, ali to ne radimo ZBOG APRIORNOG POŠTOVANJA PREMA KOLEGAMA AUTORIMA. Mi naše autore, prije svega, volimo, poštujemo i zahvalni smo im za povjerenje koje nam iskazuju nuđenjem svjih najboljih djela. Ne mogu podnijeti pomisao da bismo u njih apriori sumnjali! Držim da nemamo moralno, znanstveno i akademsko pravo zbog jednoga od tisuću sumnjati i "policijski" provjeravati njih 999.
Uostalom, MOLIM VAS primijetite da je slučaj kolege Deše bio "deep down" bezazlen i da se kolega ponio predivno: pogriješio je zato što je nepromišljeno htio "premostiti" svoje slabo znanje engleskog, a kad je problem otkriven - želio se ispričati (javno!) i sam je povukao članak!
Tvrdim da je njegov primjer DOBITAK za znanost i znanstvenoistraživačku čestitost.
Ispričavam se zbog tolikog izražavanja osjećaja, ali - NE ZABORAVITE - u (CMJ) slučaju Crljen Manestar i slučaju Kurjak (neki) autori su se ponašali SASVIM DRUKČIJE: organizirali su grozne napade na urednike - optužujući ih upravo za ono što su ONI učinili: za znanstvenu prjevaru. U tome su angažirali vodeće ličnosti hrvatske medicine i afera je poprimila međunarodne razmjere te stigla čak na redovitu sjednicu hrvatskog SABORA. Na medicinskom fakultetu u Zagrebu glavni urednici CMJ-a (Ana i Matko Marušić) OSUĐENI su javnim opomenama, a samo je mudrost i plemenitost dekana Medicinskih fakulteta u Osijeku (prof. P. Filaković), Rijeci (prof. M. Kapović) i Splitu (prof. S. Janković) - spasila CMJ od potpunog uništenja! Četiri pokušaja preuzimanja časopisa (od strane vodstva Medicinskog fakulteta u Zagrebu) spriječili su rečeni dekani, a jedan (peti!) Upravni odbor časopisa. (O tome je CMJ izvijestio javnost na www.cmj.hr.)
Zato bih želio da svi zajedno promislimo o važnosti slučaja Deša i da kolegi ČESTITAMO! Ako nam se, ne daj, Bože, nešto slično dogodi - ugledamo se u njega.
Ne morate se suglasiti, ali želim da znate što misli glavni urednik CMJ-a, koji je sva tri narečena slučaja osobno vodio (a ne, npr. prof. Ana Marušić ili doc. Vedran Katavić).
Matko Marušić
|
|
Na #3
Zahvaljujem na vašem odgovoru. Uvijek je zadovoljstvo čuti vaše mišljenje. Napominje da mi nije ni najmanja intencija nekoga prozivati ili optuživati. Ponajmanje CMJ za koji znam da je učio dosta po pitanju edukacije i promocije vezano uz ovu temu. Cilj mi je bez i mrvice malicioznosti ili skrivenih interesa pokrenuti otvorenu raspravu.
Ovo ste krasno rekli:
"Mi naše autore, prije svega, volimo, poštujemo i zahvalni smo im..."
A i ovdje ste pogodili u sridu:
"...jesu li to možda trebali (prvi) otkriti autori koji su čitali rad koji je napisao njihov kolega..."
Zna se što znači biti prvi autor, a nisu drugi tu na izletu. I oni su stavili svoj potpis da su sudjelovali u izradi i odobrenju završne verzije. Meni osobno moj potpis puno znači. Zašto niste tražili da se svi oni potpišu na ispirku objavljenu u CMJ-u? Zašto samo kolega Deša? Koji se, slažem se s vama, ponio časno.
Vaša uređivačka politika je takva kakvom ste je predstavili, i ne tvrdim da je trebate mijenjati. Međutim, svakome dobro dođe preispitivanje s vremena na vrijeme. Da li bi bilo toliko loše da uključite neku vrstu kontrole. Ovakvi slučajevi, čini se, javljaju se redovito. Također i sam Deja Vu projekt pokazuje da nisu tako rijetki. Da li bi se autori zbilja našli uvrijeđeni time? Ja osobno ne, a mislim i svatko drugi tko je pošten. Ako ništa već bi uvođenjem takve mjere preventivno djelovali, pa vam se loši ne bi niti javljali. Na kraju krajeva šta je recenzija u obliku u kojem je danas poznajemo, nego sumnja. Zar ne sumnja recenzent u sve što čita u članku? Naravno ima pozitivan pristup, ne želi zlo, al bez sumnje nije nam niti potreban? Zar nije znanost sama po sebi sumnja?
Zašto ne pitate autore koji su kod vas objavili što misle o ovme? Evo ti podatci bi me zaista zanimali, a imali biste i uporište za svoju praksu. Pošaljite svim corresponding autorima koji su ikad objavili u CMJ-u poziv za online survey i pitajte ih. Da li bi ih uvrijedilo uvođenje automatskog otkrivanja plagijata? Da li bi pristali na to? Da li bi se zbog toga odlučili za neki drugi časopis?
Jasno mi je da vi, kako i sami kažete, to možete učiniti. Mislim da aludirate na otvaranje Pandorine kutije. Nasreću danas su svima dostupni rečunalni alati koji to mogu pouzdano učiniti. Koga zanima, na ovoj se adresi nalazi jedna poprilično dobra lista spomenutih alata: http://answers.google.com/answers/threadview?id=376603
Postoje oni koji uspoređuju tekstove međusobno, ali i oni koji traže sličnosti s izvorima na Internetu.
Vi želite manje optuživanja, kažnjavanja i javnosti. Kao i svi, kome je uopće ovo ugodno. Uzmimo na primjer da ste kada je ovaj rad objavljen imali praksu da provjerate sve zaprimljene radove. Zar ne bi to bilo bolje za kolegu? Mogli ste tada vi interno zaključiti da je pogriješio, obavijestiti ga, educirati, pomoći mu da prepravi rad i kao takvog ga objaviti. Koja varijanta bi bila bolja za njega? Interno saniranje ili ovo što mu se sad dogodilo, a što nije nimalo ugodno. Razmišljam na glas, ne morate se složiti.
|
|
Kolega imate fundmentalnu gresku u pristupu.
Kazete "zar nije znanost sama po sebi sumnja". U neku ruku jest, ali ne sumnja u ljude. U razvijenim demokracijama nitko nije kriv i u nikoga se ne sumnja dok mu/joj se to i ne dokaze. U komunizmu, socijalizmu i evo u post-socijalistickim drustvu svi su sumnjivi jer svi kao nesto muljaju. Kao rezultat od svih se trazi na pr. ovjereni preslik diplome ili potvrda o nekaznjavanju. I nama odnosno vama je to normalno. Umjesto da se primjereno kazne oni koje se uhvati da su preradili preslik diplome ovaj sustav sumnja u sve i kaznjava ih time da moraju ovjeravati preslike svojih diploma. Ako poslodavac (drzava) zahtijeva da je za odredjena radna mjesta neprimjereno zaposljavati prethodno kaznjavane onda je on duzan i provjeriti svakog kandidata. Moze se traziti izjava o nekaznjavanju pa onda sankcionirati one koji daju laznu izjavu a ne sumnjati da ce svi dati laznu izjavu pa zato moraju donijeti potvrdu od policije.
Tako je i kod objavljivanja radova. Kako vam je prof. M.M. objasnio urednici/izdavaci vjeruju svojim autorima. Da parafraziram vase pitanje Zar znanost nije sama po sebi moralna. Mi urednici (i sam sam jedan od urednika (associate editor) znanstvenog casopisa International Journal of Hydrogen Energy kojeg izdaje Elsevier) vjerujemo da su autori moralni i da nece prepisivati i varati. Lakse nam je tako nego svakoga provjeravati. Elsevier zahtijeva potpisanu izjavu od glavnog autora (koji potpisuje i u ime svih koautora) da je rad originalan i da nije objavljen ili poslan na objavljivanje nigdje drugdje. I nama je to dovoljno. Gdje bi dosli kad bi svaki rad i svaku referecu u njemu detaljno pregledavali. Pa meni kroz ruke prodje vise od stotinu radova godisnje. Naravno da ima onih koji iskoristavaju takvu "dobrodusnost" sustava - velika vecina takvih je upravo iz (post)komunistickih zemalja u kojima su ljudi naucili da ih drzava kontrolira pa nemaju taj osjecaj samokontrole (ili moralnosti ako hocete) i smisljaju nacin kako zaobici sustav kontrole.
Jedan od najnovijih nacina varanja je istovremeno slanje jednog te istog ili vrlo slicnog rada na objavljivanje u nekoliko casopisa. To je gotovo nemoguce otkriti u procesu recenzije cak i uz pomoc elektronskih alata jer oni usporedjuju rad sa objavljenim radovima a ne s radovima u postupku (pogotovo kod drugih izdavaca). Takva se prevara moze otkriti samo slucajno - da urednici u razlicitim casopisima posalju rad na recenziju istom recenzentu. Sto u uskim znanstvenim podrucjima i nije tako mala vjerovatnost. Mi smo u zadnje vrijeme imali takvih slucajeva. Jedino sto kao urednici mozemo napraviti je zabraniti tom autoru/autorima buduce objavljivanje u nasem casopisu ilu u svim casopisima doticnih izdavaca (iako se tu moze postaviti pravno pitanje), ali mozemo uputiti dopis dekanu fakulteta s kojeg je autor (sto i radimo) i upozoriti ga/nju na necasne radnje tog autora, pa onda neka ga/nju oni kaznjavaju sukladno njihovim propisima i moralnim nacelima.
Zakljucak je da urednici ne mogu biti policajci i provjeravati svaki rad. Novi elektronski alati ce im doduse to omoguciti ali domisljati autori ce uvijek pronalaziti nacin kako prevariti program. Naposlijetku ljudi su pametniji i domisljatiji od racunala.
|
|
Hvala na vaše inputu. Mislim da nemam grešku u pristupu, a pogotovo ne fundametalnu. Koji je to uopće moj pristup/stav? Gdje sam ga ja to jasno izrazio. Ako ste primjetili postavio sam samo puno pitanja. Sebi i drugima. Svega onoga što je prof. Marušić iznio jako sam svjestan. Međutim, zašto se ne igrati, zašto ne provocirati i razmišljati. Zašto zacementirati jedan stav danas i držati ga se 100 godina, pa onda kad ga Nature promjeni, promjenit ćete ga i vi.
Zar znanost nije sama po sebi moralna?
Ne znam. Izgleda da nije.
Po mom mišljenju profulali ste s cijelom pričom o socijalizmu s jedne strane i razvijenim društvima s druge. Kako mislite u nikoga se ne sumnja? Kako se onda ikad dokaže da je netko kriv? Zašto su ovi ljudi iz Deja Vu projekta sumnjali? Treba li zabraniti sumnju? U ovom slučaju to što ste rekli o razlikama socijalizma i razvijenih demokracija ne drži vodu. Šta mislite na kojim fakultetima se ovaj software najviše koristi za procjenu studentskih radova? U kojim zemljama? Iz kojih zemalja najčešće dolazi ovakav software? Iz kojih zemalja najčešće dolaze ovakve inicijative?
Kažete: "velika vecina takvih je upravo iz (post)komunistickih zemalja u kojima su ljudi naucili da ih drzava kontrolira pa nemaju taj osjecaj samokontrole"
Velika većina? Molio bih referencu za ovaj podatak. |
|
Na #5
Spomenuli ste Elsevier i što je njemu/vama dovoljno.
Evo što oni misle i rade po tom pitanju.
Prenosim s http://www.elsevier.com/wps/find/editorsinfo.editors/plagdetect
Plagiarism detection
The peer-review process is at the heart of the success of scientific publishing. As part of our commitment to the protection and enhancement of the peer-review process, Elsevier has an obligation to assist the scientific community in all aspects of publishing ethics, especially in cases of (suspected) duplicate submission or plagiarism.
Our journal editors frequently ask us how we can support them by using software to detect plagiarism. We take their concerns regarding plagiarism issues very seriously, and we would like to address this need, but it is important to point out that simple or imminent solutions do not exist. We are currently investigating new ways of detecting plagiarism and are exploring the effectiveness of plagiarism-detection software. For example, we are one of the first participants in the CrossCheck pilot, as described below.
Investing in plagiarism-detection software
Cases of suspected plagiarism (or duplicate submission) are rarely limited to the same journal or publisher. More often than not, multiple journals and publishers are involved. Software solutions, therefore, ideally require cooperation between (all) publishing houses. We, together with five other publishers, recently entered into collaboration with CrossRef to develop a system that allows publishers to verify the originality of submitted and published works. The service is called CrossCheck. And involves software from External link iParadigms, known for providing plagiarism software to the academic world. CrossRef members co-operate to maintain a single database of published articles (perhaps later also to include submitted articles) against which checking can take place.
After a successful six months pilot with eight leading publishers, Elsevier has integrated CrossCheck into its editorial workflows as part of its efforts to support the peer review process and assist the scientific community in all aspects of publishing ethics. Elsevier will contribute nearly nine million journal articles to the CrossCheck database, which is launching with a commitment of over 20 million journal articles from publishers including the Association for Computing Machinery, American Society of Neuroradiology, BMJ Publishing Group, Elsevier, Institute of Electrical & Electronics Engineers, International Union of Crystallography, The Journal of the American Medical Association, Nature Publishing Group, Oxford University Press, Sage, Informa UK (Taylor & Francis), and Wiley Blackwell.
Finally, at Elsevier, we devote many resources to supporting our editors in following up on suspected plagiarism, duplicate submissions, or falsifications. We provide support for more than 400 cases per year. We are committed to continuing this level of support, irrespective of the outcomes of the CrossCheck pilot. Although we estimate only 0.1% of submitted articles are ever suspect--with considerable variation of occurrence between different academic areas--a workable software solution for plagiarism detection can lower the burden on our editors and pay off in terms of resources required to detect plagiarism. We recognize this burden and are committed to searching for the best solutions.
One of Elsevier's core tasks is supporting our editors by supporting and fostering the peer-review process. We have an ongoing commitment to safeguard the ethics of publishing and a responsibility to strive to prevent or minimize all aspects of unethical publishing behavior. Whether software can help in the detection and prevention of plagiarism is the core question that the CrossCheck pilot seeks to answer. We will keep you informed as we explore and discover new ways and means of solving this important issue. |
|
Zao mi je sto ne razumijete grijesku u pristupu. Vi ste postavili pitanje odgovornosti urednika za plagijate. I prof. MM i ja smo vam pokusali objasniti da urednici ne mogu biti odgovorni jer ne mogu svaki rad i njegove reference detaljno analizirati i da polaze od pretpostavke da su svi autori posteni. Cinjenica je da ih 0.1% (prema Elsevieru) nije ali ne mozemo zbog tih 0.1% sumnjati u sve i maltretirati i njih i sebe.
Za sumnjati u nekoga morate imati neki razlog. Ne mozete sumnjati u sve zato jer 0.1% mozda mulja.
Zao mi je sto niste shvatili usporedbu s drugim maltretacijama zaostalim iz socijalizma. Ja sam zivio i u onom sistemu, zivio sam na zapadu i sada sam nazad i dobro vidim razlike i slicnosti u pristupu. Vi ne vidite jer ne znate za bolje.
Podatak o velikoj vecini je iz mog vlastitog iskustva i u prvom redu se odnosi na Kinu. Nisam vodio evidenciju ni statistiku.
|
|
#8 "Cinjenica je da ih 0.1% (prema Elsevieru) nije ali ne mozemo zbog tih 0.1% sumnjati u sve i maltretirati i njih i sebe. "
Elsevier laze. To pokazuje moj slucaj s Chaos Solitons and Fractals. U medjuvremenu sam saznao da niz ljudi zna za problem
i da je Elsevier vec cuo za to a ne rjesavaju. A nekoliko 10taka posto clanaka tamo su smece, koje objavljuje jedan neposten gang. Evo neki dan je bio njemacki gost kod mene. Spomenuo
sam samo ime zurnala i odmah mi je citirao svoje iskustvo s time.
Ajme pozivate se na komercijalnog lesinara koji se zove Elsevier...
|
|
Nacelno se slazem s kolegom 2 i 4 u ovim stavovima:
- bilo bi dobro kada bi postojao skrining sistem (jednostavan, brz i jeftin) koji bi prije objave u casopisima mogao pronaci ukoliko je rad kopija vec prije objavljenog rada. To nije zadaca jednog casopisa nego bi to trebao biti pristupacan program za sve casopise. Time bi se sprijecilo da manji broj plagijatora nanosi veliku stetiu znanosti. Osim toga casopisi kao Nature, JCS i drugi vec imaju timove koji istrazuju plagiranje u prilozenim radovima jer time stede i sebe od afera koje iako malobrojne (manje od 0,1% prilozenih radova) nanose ogromnu medijsku stetu casopisu i kvalitetnim znanostvenicima.
- drugi komentar koji je na mjestu ukazuje da je nedovoljno da samo prvi autor povuce rad nego je uobicajeno da svi autori koji se slazu s tom odlukom potpisu pismo retrakcije. U nekim slucajevima dogodilo se da pojedini autori nisu zeljeli povuci svoje rezultate. Stoga me zanima sto se u konkretnom slucaju dogodilo u clanku u CMJ, da li su svi autori odgovorni za ovu gresku i da li su se i oni slozili s povalcenjem tog rada? Ukoliko nisu zasto nisu ukoliko jesu koji je njihov doprinos u objavljivanju krivog rada? |
|
#9 Prave analize nisu one koje dolaze od komercijalnih izdavaca
nego one koje dolaze od profesionalnih drustava kao sto je American Physical Society, American Mathematical Society i slicno.
Ovaj prvi screening govori samo o onom plagijatima koji imaju
preprisivanje na nivou recenica i strukture izraza. No isti sadrzaj
se da reci sasma drukcije i taj softver ga nece otkriti. Zato su brojke od samo 0.1 % nerealne. |
|
slazem se da bi bilo dobro kad bi postojao nekakav jednostavni i brzi screening i na tome se radi sto i je uostalom tema ove rasprave. Ali prava rasprava bi trebala ici u smjeru zasto istrazivaci (koliki je postotak je potpuno nevazno) pribjegavaju prepisivanju.
Zbog inzistiranja na broju objavljenih radova (kao gotovo jedinom kriteriju) imamo inflaciju objavljenih radova (i casopisa). Objavljuje se sve i svasta jer autorima o tome ovisi egzistencija. Impact faktor, citiranost i sl. su samo pokusaji kvantificiranja necega sto se tesko moze kvantificirati i o tome smo vec imali brojne rasprave na ovom portalu. |
|
Tak skrining je tako mali postotak stvarnog plagijarizma da je tesko vrijedan sire paznje znanstevne javnosti, amda sam po sebi nije losa niti nova ideja (kao student nekoliko postdiplomskih kolegija u racunarstvu krajem 90-tih slusao sam o nizu algoritama upravo za to). Postoje mnogo ozbiljniji fenomeni u postupcima recenzija, i mogucnosti mnogo drugih tehnickih rjesenja koje bi se bavile mnogo sirom klasom slabije prepoznatljivih plagijata. U nekim diskusijama Americkog Mat. Drustva spominjalo se da bi neki casopisi pribjegli periodu predobjavljivanja clanaka u kojem bi svatko na internetu mogao dodati primjedbe; neke vrste dodatnog peer reviewa sirokog raspona; nadalje tu je pitanje neleksibilnosti u vremenu recenzije.
Danas ljudi imaju jako malo vremena za recenezije i ne naprave posao onako ozbiljno (meticulously) kao u vremena pred
30 godina i vise. Dakle treba gledati nacine kako ustedjeti vrijeme recenzenata da mogu ono vremena koje imaju iskoristiti kako treba.
Ja sam nekoliko puta u J. Phys. A inzistirao da u slucajevima kad
je clanak vrlo lose pisan (engleski, sustavnost itd.) gubim previse vremena na recenziju i da bih volio da mogu vratiti clanak na brzu dordu formalnog tipa a da se ne biljezi kao prvi reject. Naime neki casopisi dozvoljavaju samo jedan resubmission. A imate prvu fazu u kojoj vidite formalne zamjerke prvi dan kad dobijete clanak i mozete poslati natrag na doradu u tim formalnim stvarima, a tek cete nakon toga citati clanak ozbiljno. Meni bi to jako ustedilo vrijeme kod clanaka koji su lose pisani a mozda imaju vrijedan sadrzaj. Nadalje tu je handlanje korespodencije sa samim autorom. Ako imam pitanje koje se tice razumijevanja clanka,
zasto moram ici preko editora da kontaktiram autora s pitanjem o tome (neki casopisi cak nemaju ni tu proceduru), zasto ne bi postojao online mehanizam da ne cekam reakciju editora?
Zasto ne bih mogao postaviti progress report, tj. prije konacne verzije da upozorim autora da cu dok bude gotov traziti reviziju i da stavim onaj dio primjedbi s kojima sam gotov vec online
u sustav. Tada autor vec zna prije dobivanja konacnog odgovora da imam tu i tu primjedbu i moze pripremiti odgovor ili djelomicnu reviziju prije i time se stedi na vremenu do objavljivanja. Nadalje, desi se da urednik jednostavno dok kasnite s recenzijom da nekom drugom na recenziju i time baci u vodu vas napor samo zato sto je bila stiska s vremenom. Dakle usteda na vremenu svim trikovima, a oni su moguci s internetom, bazama podataka i naprednim softverom je bitna za kvalitetu revizija, nedupliciranje
recenzentskog posla itd. Ako se ustedi vise vremena ostane vise mogucnosti za vise recenzeneta (jer su ottereceni) a time je i vjerovatnost da je rad ocjenjen kavlitetnije, korigiran, da su reference na poznate radove ukljucene, i plagijarizam ima manje sanse. Mnogo manje sanse! Naravno, komercijalni casopisi
zele SEBI pojednostaviti posao, a respekt prema recenzentima je sve manji, rokovi sve kraci, a odluke da se usred recenzije zbog par dana kasnjenja prebaci recenzija na durgog sve cesce.
|
|
Na #8
"Zao mi je sto ne razumijete..."
"Zao mi je sto niste shvatili..."
"Vi ne vidite jer ne znate za bolje..."
Da li da ove vaše izjave shvatim kao osobnu uvredu?
Prvo si dajete za pravo reći da sam ja fundametalno u krivu. Ne da vi to mislite nego to je tako, citiram "Kolega imate fundmentalnu gresku u pristupu." Ne znam samo po čemu je vaš pristup jedini ispravan po kojem bi se svi ostali trebali mjeriti.
Onda tvrdite da vaš poslodavac Elsevier ima isti pristup kao i vi. Ja vam na to dokažem da nemate pravo citiravši vam što Elsevier kaže.
Vidim treba još dokaza.
Pogledajte tko su članovi CrossCheck-a:
• American Academy of Pediatrics
• The American Association for the Advancement of Science (AAAS)
• American Association on Intellectual and Developmental Disabilities
• American Institute of Physics (AIP)
• American Physical Society (APS)
• American Society of Neuroradiology (ASNR)
• Ammons Scientific
• Annual Reviews
• Association for Computing Machinery (ACM)
• BMJ Publishing Group
• British Institute of Non-Destructive Testing
• Cambridge University Press
• Elsevier
• European Respiratory Society
• Fundacion Infancia y Aprendizaje
• Geological Society of America
• Hindawi Publishing Corporation
• Inderscience
• International Union of Crystallography (IUCr)
• Journal of Zhejiang University SCIENCE
• Mary Ann Liebert Inc.
• New England Journal of Medicine (NEJM)
• Oxford University Press
• Royal Irish Academy
• ScienceAsia (Mahidol University)
• Springer
• UroToday
A onda pročitajte što im je cilj:
CrossCheck powered by iThenticate is a new initiative from CrossRef to help the scholarly publishers verify the originality of submitted manuscripts.
Nije li to pogrešan pristup. Ne ne čekajte ja imam pogrešan pristup, znači vaš je pravilan i vi tvrdite isti kao Elsevirov, a Elsevirov je ovo gore. Sad više ništa ne razumijem.
I nije vam dosta moje otvoreno priznanje da nikoga ne pljujem niti prozivam, nego eto raspravljamo kako učiniti sve skupa boljim i pokušavam gledati stvari iz različitih kutova gledišta. To vam nije dovoljno, nego onda opet vi zaključujete što ja razumijem i što ja shaćam, a završavate s time što ja znam, odnosno što ne znam. Poprilično omalovažavajuće.
I onda odjedanput u #12 kažete "...slazem se da bi bilo dobro kad bi postojao nekakav jednostavni i brzi screening i na tome se radi sto i je uostalom tema ove rasprave..." Od kud sad to? Ja sam mislio da vi ne sumnjate u nikoga, a sad ipak da.
Slažem se s ovim što ste rekli: "Naposlijetku ljudi su pametniji i domisljatiji od racunala." Da istina uvijek će biti novih načina koje ne možemo otkriti. Na kraju krajeva možemo samo zamisliti koliko plagijata nije uočio Deja Vu. Ali tim više je interesantno koliko ih je otkrio jednom jednostavnom metodom. Pogledajte malo njihovu statistiku. Trenutačno je oko 100 radova hrvatskih autora tamo označeno kao suspektno. Uzmite malo vremena, pa pogledajte neke i vidjet ćete da će ih sigurno još "pasti" samo nisu još došli na red. Šta nije glupo pasti na običnoj usporedbi teksta? Šta nije totalno glupo, a alati su dostupni objaviti rad koji ima 99% identičan abstract s drugim koji je već u bazi? I svatko tko ukuca određene ključne riječi u Pubmed vidjet će ta dva rada skupa.
Vama kao uredniku ne bi baš ni malkice bilo krivo da vam se dogodi ovo što se dogodilo prof. MM kao uredniku, a tako očito prepisivanje, dakle niti skriveno parafreziranje, niti muljarenje oko rezultata i sl. Vama kao recenzentu ne bi ni trunke bilo krivo? Nije li bezobrazno od urednika tratiti vrijeme recenzenata tako što im šalje rad koji je ovako notorno prepisan? Ti ljudi sad ulažu svoj trud i vrijeme u nešto što je banalno iskopirano, a moglo se lako i brzo provjeriti?
Pitanja su vrlo jednostavna.
Ima li plagijarizma?
DA
Je li on nešto loše?
DA
Treba li se protiv njega boriti?
DA
I? O čemu onda pričamo. Da, slažem se što vi i prof. MM govorite, da treba poraditi na edukaciji, osvješćivanju, promociji, prevenciji. Prof. AM i MM lijepo su u svom članku usporedili ovu borbu s onom vezano za bolesti. Jasno da je prevencija bolesti nešto krasno čemu treba težiti, ali ne možemo zato prestati liječiti one koji su već bolesni. Prihvatimo činjenicu u kakvom vremenu i prostoru živimo. Kako se stvari budu popravljale revidirajmo mjere i dajmo manje značenje ovome što vi nazivate policijskim poslom.
|
|
Interesantno mi je ovo što ste spomenuli
"...spominjalo se da bi neki casopisi pribjegli periodu predobjavljivanja clanaka u kojem bi svatko na internetu mogao dodati primjedbe.."
Susreo sam se s nečim sličniim priliko objave članka u Journal of Medical Internet Research:
Urednici kažu slijedeće:
We are currently conducting an open peer-review experiment. Please indicate in your cover letter whether you wish to participate in this trial. If you participate, we may choose to select your paper for open peer review, inviting a broader community of peers to comment on your paper before formal publication, instead of or in addition to sending it out to editor-selected peer-reviewers. Your paper would be deleted from the Internet once the comments' period has ended.
Ista ekipa koja vodi spomenuti časopis napravila je nešto slično s recenzijom radova koji su poslani na kongres u njihovoj organizaciji. Selekcija je učinjena i kongres je prošao, ali nešto o tome možete pročitati
ovdje. |
|
Da ne nabrajam brojeve, a gore ih nema previše, reći ću općenito:
- Kolegu #2 shvatio sam kao dobronamjernog i znatiželjnog, hvala. Ideja da se autore (naknadno) pita bi li pristali na pretragu dobra je, čestitam. Mi u CMJ bavimo se takvim istraživanjima (to je moj MZOŠ-projekt) i imamo vrlo zanimljivih nalaza. (Ne baš o plagijatima, primarno proučavamo pouzdanost autorstva, imamo finih nalaza; ti su nalazi na prvi pogled katastrofalni, ali kad se bolje pogleda - vidi se da ljudi/autori nisu nepošteni koliko su - neuki. ZATO se intenzivno bavimo edukacijom - da sada ne gnjavim opisom svojega projekta, oprostite i na ovome.)
- Kolega #10, ispravno i oštroumno. Dužan sam odgovoriti, pa - odgovaram: svi su autori odobrili ispriku i povlačenje članka. Nisam ustrajao da se u isprici pojave i njihova imena, jer mi je prva i osnovna dužnost - povlačenje članka ("ispravnost javnoga zapisa"), a ne prokazivanje ljudi.
Za one kojima ovo što sam rekao nije baš drago reći ću ovo: ovakve su stvari vrlo neugodne i treba biti blag i oprezan; kolege su se ponijele vrlo fair i - ja sam bio i ostao zadovoljan.
Ukratko: uvijek djelovati, ali korektno i blago (govorim o djelovanju urednika).
Nije baš "znanstven" dodatak, ali - držite na umu: drugi časopisi niti provjeravaju, niti reagiraju, nego SAKRIVAJU takve stvari. Imam dokumentaciju o dva takva slučaja. Treba vidjeti i što će Acta Medica Croatica učiniti - molim pratite.
Molim vas, također, da se sjetite svih posljedica koje je imao CMJ (i OEZVO) kad se počeo - I NAJBLAŽE - baviti ovim stvarima!!!
To ne znači da smo uplašeni ili obeshrabreni, ali - znate onu izreku "lako je tuđim..." Osim nekoliko ljudi pojedinačno (Đikić, Silobrčić, Škoda, Zelenika) NITKO iz Hrvatske nije CMJ podržao ni jednom riječi, NITKO - niti kad smo bili na rubu anihilacije!
ZATO uvijek ovdje govorim: idemo zaboraviti osobne simpatije/antipatije i - radimo ZAJEDNO na dobrobit hrvatske znanosti. To nije fraza! Strašne smo stvari proživjeli - moji suradnici i ja, STRAŠNE - zato što smo dirnuli u tu temu.
Pa ću vas podsjetiti:
prof. Ana Marušić i ja OSUĐENI smo, a na naše slanje odgovarajuće dokumentacije i traženja zaštite UOPĆE NISU ODGOVORILI:
- rektor Aleksa Bjeliš,
- Senat Sveučilišta u Zagrebu,
- Etički savjet Sveučilišta u Zagrebu (osim, u slučaju preskakanja 13 slučajeva Suda časti medicinskog fakulteta u Zagrebu, kad nam je javio da NIJE MOGAO UTVRDITI JE LI TO NEETIČNO !!!),
- Hrvatska liječnička komora (Povjerenstvi za etiku),
- Hrvatski helsinški odbor.
Ne ću ulaziti u pojedinosti, zacijelo vam je to dosadno, ali - TO JE MOJ ŽIVOT - VEZANO NA OVU TEMU.
Hvala svima, svi ste lijepo govorili (zapravo i nema nesuglasja), ali - dalek je put...
MM |
|
| Zanimljiv clanak o znanstvenom publiciranju u Economistu:economist.com |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
|
|
|
znanost.org
|
CONNECT
|
Nebo na Poklon
|
Svemirsko ljeto 2007
|
Ljetna skola astronomije
|
Ljudski boravak u Svemiru
|
Sastanak FHA 2007
|
Skola Medijskog Pracenja
|
Casopis INDECS
|
SIWA 2007
|
|
|
| Zadnje komentirano |
 | Internet, dezinformatori i znanstvena novinarka
(20 kom., prije 17 hrs.) | | Zastoj u radu portala
(15 kom., prije 1 dan/a.) | | cross citations
(21 kom., prije 1 dan/a.) | | Civitas, znanstvenici i mediji protiv nasilja
(1 kom., prije 2 dan/a.) | | Postotak (više) i visoko obrazovanih u Hrvatskoj
(29 kom., prije 10 dan/a.) | | Započela javna rasprava o strategiji energetskog razvoja republike Hrvatske
(1 kom., prije 10 dan/a.) | | Obama novi predsjednik SADa - dobitak za znanost
(30 kom., prije 10 dan/a.) | | Novi list proširio rubriku 'Znanost' na 8 stranica
(7 kom., prije 11 dan/a.) | | Gunther Wuchterl - stranac koji dolazi za sveučilišnog profesora prirodnih znanosti u Hrvatsku
(62 kom., prije 11 dan/a.) | | Prezentacija Energetske strategije Hrvatske
(15 kom., prije 11 dan/a.) |
|
|
|
|
Edukacija
2008.11.22. 08:05h CET