2008.08.25. 12:49
ESOF2008 Euroscience Open Forum – Predstavljanje strategije razvoja sustava obrazovanja i znanosti RHProf dr. sc. Dragan Primorac, ministar znanosti, obrazovanja i športa boravio je u Barceloni na Euroscience Open Forumu, najprestižnijem europskom znanstvenom skupu koji okuplja interdisciplinarne stručnjake s područja biomedicinskih i humanističkih znanosti te tehnologije. ESOF, jedna je od najsnažnijih i najutjecajnijih ne samo europskih već i svjetskih znanstvenih organizacija, koja formira vodeće trendove u svim aspektima znanstvenih istraživanja. Forum (ESOF) je prilika za aktivnu diskusiju i utjecaj na budućnost istraživanja i inovacija u Europi u čemu sudjeluju svi relevantni čimbenici poput znanstvenika, predstavnika gospodarstva i institucija koje stvaraju okvire znanstvene politike. Tako je ESOF okupio vodeće znanstvenike poput Iaina Mattaja iz European Molecular Biology Laboratories (EMBL), Alana Leshnera iz American Association for Advancement of Science (AAAS) ujedno i izdavača najuglednije znanstvene publikacije "Science". Na skupu je sudjelovalo i nekoliko nobelovaca te predstavnika vodećih europskih sveučilišta i znanstvenih instituta poput Max Plancka i primjerice Oxforda.
U sklopu Forumske sekcije "Utjecaj vlada na znanstveni razvoj i istraživanje" ministar Primorac, inače jedini ministar znanosti iz Europe koji je pozvan prezentirati rezultate znanstveno obrazovne politike, tim povodom je održao predavanje "Budućnost razvoja sustava znanosti i obrazovanja RH".
Ministar Primorac u svojoj prezentaciji je predstavio najvažnije aktivnosti koje ministarstvo provodi na područjima obrazovanja i znanosti, a posebnu je pozornost tijekom predavanja posvetio strateškim promjenama u sustavu obrazovanja i znanosti učinjenim u posljednjih pet godina, kako bi se zadani cilj "Hrvatska društvo znanja" do 2010. godine i postigao.
Ministar Primorac u svome izlaganju govorio je i o uvođenju i značenju promjena u osnovnim školama u proteklom mandatu, informatizaciji hrvatskog školstva i uvođenju drugog stranog jezika kao obveznog, o nastavku mjera koje prate uvođenje obveznoga srednjoškolskog obrazovanja, te o nacionalnim ispitima i državnoj maturi kao i značajkama uvođenja vanjskoga vrjednovanja. Također, osvrnuo se i na prednosti u visokome školstvu koje su nastale uvođenjem Bolonjskoga modela na hrvatskim visokoškolskim institucijama, o modernizaciji i informatizaciji sustava, o načinu financiranja znanosti u Republici Hrvatskoj i povratku hrvatskih znanstvenika iz dijaspore. Implementacija Bolonjskoga procesa, uvođenje vanjskoga vrednovanja te brojni programi financijske pomoći poput besplatnih udžbenika, besplatnog prijevoza i smještaja u učeničke domove, besplatnog diplomskog studija, samo su neki od, naglasio je Ministar, konkretnih pomaka koji su učinjeni, a koji su nužni kao temelj daljnjega napredovanja na području obrazovanja i znanosti. U tom kontekstu posebno je spomenuo i proračun Ministarstva koji je od 2003. godine rastao za nevjerojatnih 54,77 posto (ukupno sa kreditnim zaduženjem više od milijardu eura).
"Stvaranje društva znanja počiva na osnovnoškolskom obrazovanju i nastavlja se kroz cijelu vertikalu obrazovanja. Svjesni smo da je riječ o procesu koji, ukoliko želimo da funkcionira, traži promjene od samih početaka.", kazao je ministar Primorac nastavljajući kako su veliki iskoraci koji su učinjeni, uvelike omogućeni zahvaljujući zalaganju Vlade RH koja je cilj "Hrvatska društvo temeljno za znanju" postavila kao jedan od najvažnijih državnih prioriteta, a kojeg je podržala i Svjetska banka te za pomoć njegovu ostvarenju za obrazovanje odobrila kredit od 67,8 milijuna eura, a za znanost i tehnologiju 31 milijun eura. Posebno zanimanje okupljeni stručnjaci pokazali su za rapidnim povećanjem broja studenata na Hrvatskim sveučilištima - više 32 000 kao posljedica nedavnih reformi. Isto tako, prezentiran je jedinstveni model uvođenja obveznog srednjeg školstva do prve kvalifikacije koji uključuje besplatne udžbenike, prijevoz i smještaj u domovima što je samo ove godine u RH povećalo broj srednjoškolaca za 1200. U sustavu znanosti posebni interes je pokazan za projektima "Jedinstvo kroz znanje" i "povratak mozgova u RH" koji je pak rezultirao povratkom 65 znanstvenika u RH tijekom posljednje 3 godine. Veliko zanimanje je izazvala i nedavna publikacija ministra Primorca o Reformama hrvatskog sustava znanosti i obrazovanja koja je prije samo nekoliko dana objavljena u jednom od najprestižnijih europskih časopisa EMBO Letters.
Na marginama skupa, ministar Primorac sastao se sa španjolskim ministrom zdravstva Bernatom Soria. |
Postovana kolegice ZR,
ukoliko vec imate potrebu nesto poruciti vasim postom ili "propagandom MZOSa" mozete li nam takoder odgovoriti o pitanjima koje je ministar primorac dobio na tom skupu? Cuo sam da su neka bila dosta skakljiva po ministra osobno. Ono sto su meni kolege koje su sudjelovale na skupu pisale puno je manje optimisticno nego sto vase priopcenje kazuje.
Osim toga ESOF skup bio je 18.07.2008. Zasto sada nakon vise od mjesec dana postavljate ovakva bezlicna medijska priopcenja s MZOSa na connect portal? Ukoliko je naredba od vasih pretpostavljenih oprostite na osobnom pitanju. Mozete li onda upitati one koji su vam rekli da stavite ovo priopcenje na znanstveni forum da odgovore na nasa pitanja.
Biti cu sretan sudjelovati u ovoj raspravi ukoliko je ministar osobno zainteresiran za otvorenu diskusiju o ovoj temi. No nisam siguran da ce biti sretan cutii sto neki od ljudi u EU misle o njegovom egoizmu, ponasanju i nekulturnom fotografiranju. Cini mi se da ipak nije predstavljao HR i osobe koje rade u MZOSu na korektan nacin. Mozda se mozemo sloziti da je sam sebi mislio da radi dobru reklamu "bacajuci nepotvrdene podatke i zakljucke" i ne mareci za one koji odraduju projekte, ali naravno prikazujuci sebe i samo sebe kao covjeka koji je napravio najvece, najbolje, povijesne promjene u HR znanosti. Molim vas pogledajte sto mu porucuju daci i studenti na ulici....
Srdacan pozdrav, ID
P.S.
Reformama hrvatskog sustava znanosti i obrazovanja koja je prije samo nekoliko dana objavljena u jednom od najprestižnijih europskih časopisa EMBO Letters
Kako nestrucno od MZOSa. Radi se o casopisu EMBO Reports a ne Letters. Posto sam clan editorial boarda tog casopisa pokrenuta je inicijativa da se napise tocan i balansirani clanak o stanju u znanosti u HR koji ce korigirati mnoge netocnosti prezentirane u clanku DP. Na srecu u medunarodnim znanstvenim krugovima politikanstvo i lazi ne prodiru daleko. Naprotiv nemaju nikakav ucinak osim perpetuiranja laznih priopcenja za domacu siru javnost...Zar ministar vec nije nauciio da se treba posvetiti svom poslu i rjesavati probleme daka, studenata i znanstvenika, a ne praznom samoreklamiranju... |
|
Kolegica ZR je suradnica Uprave za znanost, a postavila ja post po mojem nalogu - a i dalje ce postavljati priopcenja za javnost Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta. Smatram duznoscu drzavne uprave informirati javnost na connectu sto se dogadja u Ministarstvu.
Kolegica je stavila gornje priopcnje tek sada zato jer tek sada vratila s godišnjeg, a priopćenje je objavljeno na webu Ministarstva 18. srpnja 2008.:
Priopcenje
Dakle, nema neke posebne namjere u timingu.
Hvala na pitanjima i komentarima iz #1, prenijet cemo ih u kabinet ministra.
Puno pozdrava,
H. Mestric, ravnatelj Uprave za znanost.
|
|
Na 2.
Hvala vam na brzom odgovoru. Biti ce mi drago ukoliko se odgovorni iz MZOSa ukljuce u ovu raspravu, jer po mom misljennju ovo priopcenje donosi nekoliko nekorektnih interpretacija dogadaja.
koliko je tocna ova opet NAJ izjava: U tom kontekstu posebno je spomenuo i proračun Ministarstva koji je od 2003. godine rastao za nevjerojatnih 54,77 posto (ukupno sa kreditnim zaduženjem više od milijardu eura). meni nije jasno gdje je nestalo vise od milijardu eura jer se HR ne moye vidjeti ulaganje tolikih novaca.
ili svrnuo se i na prednosti u visokome školstvu koje su nastale uvođenjem Bolonjskoga modela na hrvatskim visokoškolskim institucijama, o modernizaciji i informatizaciji sustava, o načinu financiranja znanosti u Republici Hrvatskoj i povratku hrvatskih znanstvenika iz dijaspore
Koje su to prednosti?
MZOS se uz to treba potrudite da pise tocna priopcenja npr: imena casopisa iz kojih donosite informacije...ukoliko vec zelite tocno informirati javnost.
Osim toga zar nema znacajnijih dogadaja u MZOSu od ovih. Npr nedavno je pisano u novinama o suradnji HR i NCI, te mogucnosti usavrsavanja na jednoj od vodecih SAD institucija. To mi se cini puno vanije za clanove portala nego reklamiranje ministra i njegovih putovanja. To posebice vrijedi za one koji zele otici na dodatno educiranje u inozemstvu te povratak i primjenu tih znanja u HR.
Link A
Link B |
|
na # 2
Sasvim prijateljski naputak osobe iz medija. Stara izreka kaze nista na svijetu nije starije od jucerasnjih novina. Mislim da u danasnjem, globaliziranom i strasno ubrazanom svijetu, ta izreka vrijedi ne samo za tiskane medije (kojima zbog brzine sirenja informacija putem weba svuda u svijetu padaju tirazi) nego opcenito za nacin komuniciranja. Vijest o ESOF-u koji je odrzan u srpnju je naprosto stara. Inace sam primjetila da kolege na Connectu cesto stavljaju informacije iz medija stare i po nekoliko mjeseci; znanstvenici ocito imaju drukciju perecepciju vremena i nacina na koji se informacije plasiraju i sire nego novinari. |
|
Na #4 Slažem se s vama kolegice jer je vijest iz #0 nije stara nego je prestara.
Kao da doživljvam deja vu. BTW u jednom drugom postu je kolega I.K. z USA postavio jedan od tekstova iz EMBO Reports. ne znam jeli to taj?
------------------------------------------------------
I.K. Nedavno je ministar Primorac objavio viewpoint u casopisu EMBO.
http://www.nature.com/embor/journal/v9/n7/full/embor2008117.html
--------------------------------------------------------------
Mi "obični znanstvenici" nemamo pristup tim člancima, slično i u
EMBO reports 9.  |
|
Da postavio sam taj link na EMBO reports.
Mi, obicni znanstvenici u USA srecom i zaslugom nasih institucija imamo pristup ovom caspisu a i mnogim drugim casopisima iz kojih cesto posaljem radove kolegama u Hravtskoj jer nemaju mogucnost doci do njih.
Da se novcem bolje upravi, mozda bi bilo moguce da imaju pretplatu na vise casopisa. Naime, manje PR-ova, manje propagande, vise djelovanja, manje megalomanskih skupova znanstvenika iz dijaspore i domovine, a vise konkretnih poteza u znanosti.
Evo kopiram moj prijasnji komentar. A ovo u postu # 0 nije informiranje vec propagandno informativni uradak a ciljem prezentacije lika i djela.
Podsjeca me na jutarnje informisanje u bivsoj JNA.
Kolega HM, vi ste svojim radom, u UKF-u pokazali da mozete puno bolje od ovoga. Pa se nastojte oduprijeti svom nadredjenom u ministarstvu da ne morate ovakve uradke stavljati u javnost.
Postovani kolega IC
Nedavno je ministar Primorac objavio viewpoint u casopisu EMBO.
I u tom teksu (vidi dolje) je u stanju mazati oci citateljima. Primjer o financiranju znanstvenih projekata.
( In 2006, the MSES introduced an international peerreview evaluation system for research project applications, and new criteria for project funding, in line with EU standards, to stimulate and reward excellence, and to encourage the mainstreaming of resources
into larger research programmes. )
Dakle, tako on podrzava excellence, da financira 80% od prijavljenih projekata u 2006/2007.
Na osnovu djelovanja MZOS-a, ovakve izjave ministra u javnosti (EMBO journal) govore o tome da ne zna sto prica ili da ako zna sto govori,onda su to nesitine.
|
|
Bio sam na spomenutom predavanju naseg ministra u Barceloni i mogu potvrditi kako je bilo izuzetno zanimljivo. Jedan dobro odradjen predizborni govor, ali cini mi se pred pogresnom publikom, sa izuzetno mocnom neverbalnom komunikacijom. Ministar Primorac je bio govornik zajedno s Albert Teich-om (American Association for the Advancement of Science) i Keith O'Nions (Director General of the Research Counsils/ Oxford). Na ESOFu u tom predavanju Hrvatska je prikazana kao izuzetno progresivna zemlja sa dobrim receptima u vezi reforme sveucilista, obrazovanja, znanosti i skolstva. Svi grafovi su imali rast i zbog prezentacije netko moze pomisliti kako je san svih snova zivjeti, raditi, studirati i baviti se znanoscu u Hrvatskoj. Ministar se osvrnuo na mnoge stvari i sve sto je prezentirao je prikazano u najboljem svjetlu. U cijelom govoru mnogo toga mi je bilo zanimljivo komentirati ali zbog citavog koncepta ESOF-a uspio sam postaviti samo par pitanja i komentara.
Osvrnuo sam se na informatizaciju skolstva i kao komentar nadodao da je istina kako imamo u sklopu mog fakulteta racunalne ucionice s dobrim i brzim racunalima i sa dobrom vezom na internet ali racunalna ucionica je do prije par mjeseci bila zakljucana i nedostupna ukoliko se tamo ne odrzavaju neka obavezna predavanja ili vjezbe. Pa se nekako namece pitanje cemu sve to. Ministar je tipicno politicki odgovorio kako mu moram reci tko pravi probleme i da ce se on osobno pobrinuti za to.
Drugo pitanje je bilo usmjereno na citavu prezentaciju Hrvatske znanosti i obrazovanja, tj. trazio sam komentar ministra na cinjenicu kako se ni jedno Hrvatsko Sveuciliste ne nalazi medju top 2000 sveucilista na svijetu kao ni medju top 500 sveucilista u Europi, a Hrvatska je prikazana u stvarno dobrom svjetlu i kada ce se ocekivati nekakav pomak na tom polju, tj. kako se planira to promjeniti. Odgovor je bio kako se na tomj reformi radi i treba jos puno raditi te kako je ministar svjestan tog probelam, i "ekskluzivno" mi je najavio kako ce se sljedece godine, a to bi bila valjda ova akademska godina koja slijedi, neka od Sveucilista ukinuti jer ne pridonose dobro Hrvatskoj znanosti. Shvatio sam to na nacin da valjda misli o pojedinim fakultetima ili visim skolama. Nisam nazalost stigao pitati nista u vezi provjere kvalitete nastave i profesora, u vezi odustajanja velikog broja PhD studenata od studija, u vezi raspodjele novaca po znanstvenim projektima, administracije, korupcije i slicnog.
Od druga dva predavaca sam trazio komentar da, ako uzmemo to isto rangiranje sveucilista medju top 500 u svijetu, izuzmemo li Veliku Britaniju, Europa daje jako malo kvalitetnih sveucilista i vecina dolazi iz USA, (cini mi se da je o toj temi pisano na portalu prije ljeta) pa da mi komentiraju kako to da su oni u tome uspjeli i eventualno da nam daju savjet.
Pozvao sam ministra da dodje na moje predavanje koje sam odrzao na ESOFu i na kojem nisam bas u najboljem svjetlu pricao o znanosti i visokom obrazovanju kod nas, te sam ga na to i upozorio, no vjerujem kako nije bio u mogucnosti doci zbog svojih obaveza. Moje predavanje zajedno s kolegom iz Francuske Livio Riboli-Sasco i Peter Rebernik iz Austrije je bilo usmjereno na dijalog o tome kako mlade generacije mogu utjecati na reformu sveucilista i otvoriti nove perspektive u znanosti. Mislim da bi ministru bilo korisno da je svratio.
Inace citav ESOF mi je malo prekaotican, ali sam se iznenadio koliko nesposobni i neentuzijasticni predavaci mogu unistiiti izuzetno zanimljivu temu. Mislim da bi svim znanstvenicima bilo potrebno organizirati obavezni tecaj kako napraviti dobru i interesantnu prezentaciju. Bilo je, u manjoj mjeri dobrih predavanja i predavaca, ali sve skupa jedno dobro iskustvo. Mislim kako bi trebali razmisliti o tome da na nasem podrucju organiziramo jedan veliki znanstveni skup. |
|
Ministar je tipicno politicki odgovorio kako mu moram reci tko pravi probleme i da ce se on osobno pobrinuti za to.
Ovaj odgovor je jedan od onih koji je nasmijao izrazito neverbalnu znanstvenu publiku koja je nasla za shodno o tome pisati u email porukama.
Nama na portalu je vaznije znati koja je dobrobit takovog nerealnog politickog govora pred znanstvenom publikom kada vecina strucnjaka u EU zna domete HR znanosti. Stoga se slazem s vama: Jedan dobro odradjen predizborni govor, ali cini mi se pred pogresnom publikom... |
|
#7 "Europa daje jako malo kvalitetnih sveucilista i vecina dolazi
iz USA"
Niz je tu fenomena, o kojima se vec puno govorilo od
sredstava, preko atraktivnosti americkih sveucilista za strane studente (recimo, americka sveucilista dobivaju mnogo novaca
od studenata iz Azije) itd. Htio bih spomenuti jedan aspekt o kojem se mozda nije dosad pisalo na konektu a nedavno me
upozorio jedan americki sv. profesor ruskog porijekla. Njegov sin
je vrhunski tenisac, a prvu godinu univerziteta (major: mathematics) zavrsio je na jednom dobrom evropskom sveucilistu.
Razmatrao je da nastavi studij u Parizu ili Njemackoj (jednako
dobro govori francuski, njemacki i engleski), no dosao je do
zakljucka kako sport nije dobro inkorporiran u sveucilisni sustav u zapadnoj Evropi za raliku od vecine americkih sveucilista
(i recimo moskovskog drzavnog sveucilista gdje je takodjer
tradicionalno dobro rijeseno to pitanje, a sveucilisni timovi
su bili uvijek osnova olimpijskih timova, pogotovo u doba Sovke).
Pod tim podrazumijeva prije svega raspored sati,
i ravnopravno upisivanje treninga iz sporta kao i
drugih kolegija (recimo iz matematike koju je odabrao kao struku). Dakle da bude tenisac u Parizu morao bi treninge obavljati u neka cudna vremena, kasno navecer i slicno) sto je
iscrpljujuce, a i tesko uskladiti ako imate trazenog i vrhunskog trenera.
Opcenito je u pitanju reforme korpusa nastavnog gradiva
(curriculum reform) koje se uci konfuzija u EU i borba za
kompromise bez misije je cesto problem.
Ne samo losa integracija
sportskog obrazovanja studenata koji se bave i vrhunskim sportom
nego i niz drugih pitanja modernizacije
(npr. neprakticna i verbalna nastava). Vrlo cesto se "proizvode"
ljudi koji ce poslije gotovo sigurno raditi u zanimanjima
za koja se nisu skolovali. Svaki vikend vozim se vlakom i
cesto vidim otvorene biljeznice studenata koji se vracaju u Zagreb.
Biljeznice pune verbalnih gluposti, prazna nabrajanja rijeci
koje studenti crtaju u raznim bojama. Study cases, primjeri
iz prakse, logicka analiza teorijskih postavki, diskriminacija
dobrih od losih praksi i postupaka, trebaju zamijeniti
nabrajanja i verbalno i nekriticno pamcenje predavanja.
Liste najboljih fakulteta tipa one Shangajske
su radjene na osnovu istrazivackih i publicistickih
uspjeha i ratinga predavaca -- to je znacajno,
no jos bi znacajnije bilo da se mjeri uspjeh zavrsenih studenata u struci, pogotovo snalazenje neposredno nakon fakulteta.
Nesto tipa opce tehnicke obrazovanosti
u Njemackoj koja je jedan od glavnih faktora buma Njemacke nakon izbjeglicke i poslijeratne krize poslije drugog svjetskog rata. To bi bilo u realnosti znacajnije nego koliko Nature-a objavi zagrebacko sveuciliste.
|
|
Na # ) Poštovani kolega s ovim vašim prijedlogom se apsolutno slažem. Jedan od glavnih kriterija uspješnosti fakulteta (osim znanstvenog-publikacia - zn. projektii, citiranosti itd treba biti ovo što ste napisali.
---------------------------------------------------------------------
no jos bi znacajnije bilo da se mjeri uspjeh zavrsenih studenata u struci, pogotovo snalazenje neposredno nakon fakulteta.
-----------------------------------------------------------------------
Uspjeh završenih studenata bi se mogao mjeriti njihovim brojem
zaposlenih, napredovanjem u poslu (u tvrtkama) i napredovanjem u struci i znanosti onih koji nisu u gospodarskim tvrtkama, već su ostali na fakultetu (mali broj).
To je po meni jedan od najvažnijih kriterija uspješnosti fakulteta i njihovog "proizvoda".
Tu bi se moglo u suradnji s Zavodima za zapošljavanje provjeriti broj završenih studenata na Zavodu a preko Gospodarske komore ili stručnih udruga ili Alumni -kojega imaju skoro svi fakulteti, znalo bi se gdje i kako rade isti diplomirani studenti. |
|
| na #9 i #10 jako je vazno da se covjeka vrednuje kako u znanstvenom tako i u pedagoskom smislu. Jer dobar znanstvenik uopce ne znaci dobar predavac i obrnuto. Kod nas je tuzno sto se profesore i predavace po fakultetima uopce ne nagradjuje i ne motivira da idu na raznorazne simpozije i dodatnu edukaciju u vezi edukacije |
|
Na #11 Slažem se kolega i o tome se raspravljao na nekim postovima na Portalu, kako je potrebna edukacija asistenata, novaka i profesora o samoj edukaciji, naičnu prireme, izvođenja, organiziranja predavanja, vježbi, provjere znanja, načina ispitivanja, ocijenjivanja itd ...itd
Sve je to ostavljeno na svakom pojedincu koji radi po svome.
Kod nekih grana znanosti i na nastavnim fakultetima recimo Filozofski, Filološki, Pedagoški to je dobro rješeno a na tehničkim i ostalim sigurno nije, jer dobar inženjer, projektant, magistar ili doktor građevine, strojarstva, elektrotehnike ne mora biti i dobar prenositelji znanja studentima. Za to je itekako potrebna edukacija i to kontinuirana LLL.
Jedno nastupno predavanje kod uvjeta za izbora ne može puno otkriti |
|
Na #12
Mozda glupo pitanje, ali nije li svaki fakultet "nastavni"?
U Hrvatskoj ne postoji distinkcija izmedju filozofskog i filoloskog fakulteta. U nas se filoloski predmeti studiraju na filoloskim odsjecima u sklopu filozofskih fakulteta.
I ne znam zasto mislite da je edukacija nastavnika na Filozofskom (kojem tocno u Hrvatskoj?) ili bilo kojem drugom fakultetu u zemlji dobro rijesena. |
|
Na #12 Kolega mislim da na filozofskom- (bivšem pedagoškom fakultetu) sigurno studenti više uče diadaktiku, metodiku i organizaciju nastave nego na tehničkim fakultetima. To sam htio reći
Ne znam jeli dobro rješeno tamo ali je činjenica da nekima koji završe druge fakultete nedostaju ta znanja, a odmah ulaze mladi ljudi u nastavni proces.
Imaju samo tehnička znanja ali ne i kako sve to prenijeti na studente, načini prireme, izvođenja, organiziranja predavanja, vježbi, provjere znanja, ispitivanja, ocijenjivanja itd itd. To je bila poenta.  |
|
|
Na #14
Da, studenti nastavnih smjerova na filozofskim fakultetima uce didaktiku, metodiku i slicne predmete, ali od njih imaju male ili nikakve koristi, pa smatram da niste u pravu kada tvrdite da je edukacija nastavnika "dobro rijesena".
E sad, zasto studenti od pedagoskih predmeta imaju malo koristi? Zato sto je nastava iz tih predmeta ocajna. A zasto je ocajna? Zato sto se bavi nepotrebnim teoretiziranjem pomocu kojih znacajan broj ljudi cuva radna mjesta koja bi u dobro uredjenom sustavu visokog obrazovanja davno izgubili.
Jedan od gorucih problema naseg sustava visokog obrazovanja: premalo nastavnika za potrebne predmete, previse za nepotrebne. |
|
Na #16:
Izvrsno ste to kazali, kolega. Apsolutno potpisujem.
-bg- |
|
#16
Gori problem od toga je sto kod nas ne postoji dovoljno hrabra i luda osoba da stane na kraj tome. Sto ne postoji ujedinjena kriticna masa nezadovoljnika. Sto oni koji mogu, ne zele jer i sami drugima moraju cuvati ledja.
Meni je zalosnija od toga cinjenica kako connect.portal nije djelotvorniji. |
|
meni se cini da je portal dosta uspjesan u svojoj namjeri: slobodnoj razmjenu znanstvenih i obrazovnih informacija. Na kraju uspjeh portala ovisi o angazmanu ali i osobnim ocekivanjima clanova odnosno pojedinaca. U brojnim situacijama portal se dokazao kao mjesto strucne i kriticne rasprave koja je pokrenula vazne projekte u HR (nr. izbor clanova NVZ, podrska brojnim projektima od nekoliko javnih apela do konkretnih skupova i edukacijskih vjezbi, zadnji primjer je prijedlog o festivalu znanstvenog fima itd.
sto se tice vase procjene o masi nezadovoljnika i cuvanju leda tu ste potpuno u pravu.
Jedan od razloga sveopceg nezadovoljstva i rezignacije medu znanstvenicima u HR lezi u cinjenici da su mnogi izgubili nadu da ce se u njihovim karijerama nesto promjeniti na bolje..jedina nada je stvaranje kriticne mase mladih koji ce sami nametnuti promjene u sustavu, no za takvu vrstu promjene ce trebati dosta vremena i pozrtvovne eduacije onih koji shvacaju koliko je vrijedno ulagati u nove generacije |
|
Obrazovani i stručnjaci trebali bi vući naprijed, no kod nas nema tko to učiniti, jer nije riječ o proizvodu do kojega brzo dođete, nego treba utrošiti godine i godine rada, odnosno obrazovanja, dok ne dođete do tog, najvažnijeg proizvoda – obrazovanog stanovništva.
Riječi su to ...
tko god je ovo rekao vrlo je blizu realnosti stanja u HR.
Medutim na te rijeci dolazi odgovor CRO-POL lose verzije D. Cooperfielda koji zivi u svom sviejtu lazi i iluzija stalno ponavljajuci naucenu pjesmicu kao ucenik u prvom razredu ne shvacajuci potpuno sadrzaj niti odgovornost za izreceno:
- imamo najpropulzivniji rast studenata u Europi, jer smo od 137.076 studenata iz školske godine 2003./2004. došli do 170.404 studenta u tekućoj školskoj godini. Također, uz zadržavanje sadašnjeg rasta, Hrvatska bi 2013. imala 13 posto stanovništva sa sveučilišnim i sedam posto sa stručnim diplomama, dok bi 2018. godine bilo 16 posto završenih na sveučilišnim i deset posto na stručnim studijima, što je, dakle, visokih 26 posto visoko obrazovanih -
a malo rijeci o kvaliteti studija i visoko obrazovanih???
vise u ovom clanku. |
|
Quote:
a malo rijeci o kvaliteti studija i visoko obrazovanih???
Mozda je dio odgovora u:
Quote:
Treba napomenuti da je u ovoj projekciji izvršena kalkulacija 65-postotne prolaznosti, premda je trenutačna prolaznost na višim i visokim studijima veća, odnosno iznosi 75 posto.
U zadnjih 15-ak godina broj studenata se povecao negdje oko 80%, boj nastavnika 30-ak%. Uz to, svako selo koje ima slobodnu livadu, pogotovo ako je blisko visim razinama vlasti (zupanije, drzava) otvara visoko uciliste. Uz to, svi ekonomski i srodni fakulteti otvaraju dislocirane studije po cijeloj zemlji, te cak i u inozemstvu. Dakle, nastavnik koji vec na maticnom fakultetu ima 1000+ studenata, dobiva ih svake godine jos par postotaka vise, drzi jos nastavu na 2-3 dislocirana studija, pa, buduci da nova sveucilista i veleucilista nemaju kadrova, gostuje i tamo ... i uz sve povecava prolaznost. Ah da, bavi se i znanoscu. Laku noc pameti, ma gdje bila. |
|
Nadam se da ce ministar napokon nauciti da ovakvim nerealnim i neistinitim nastupima nece puno postici te da ce biti stalno izlozen javnoj, strucnoj i konstruktivnoj kritici.
U srijedu/cetvrtak imamo sastanak urednickog kolegija EMBO J / EMBO Reports - jedna od tema biti ce rad DP objavljen u EMBO reports (july 200 (posebice navodenje netocnih podataka, manipulacije zakljuccima i prikrivanje ozbiljnih problema u znanosti u HR, te koristenje EMBO Reportsa za jeftino politikanstvo u javnosti u HR kojim se sluzi ministar i MZOS - to su sve tocke koje su u suprotnosti sa osnovnim ciljevima radova objavljenih u casopisu EMBO Reports - koji MZOS reklamira kao "jednom od najprestižnijih europskih časopisa EMBO Letters". |
|
Citam sve ovo gore i - nije mi drago. Kao da mnogi zaboravljaju koliko je Hrvatska nerazvijena - govorim o znanosti (kao i vi), napose o vrhunskoj. Uza svu opravdanu nervozu što ne napredujemo bolje i brže, donosim ovdje jedan moj članak iz 2000., u kojemu sam analizirao stanje na Sveučilištu (Zagreb, ali vrijedi i za druga).
Poanta je da je takvo blato jako tesko "isušiti" i da za to trebaju državni, strateški i zakonski okviri, koji, kad se donesu, ne čine se baš važnim... ali bez njih se ništa ne može. A iznad svega - treba nam sloga, razumijevanje situacije i - ISKRENA želja da se stvari poprave. SLOGA NA PROJEKTU bolje, europske Hrvatske.
Clanak je dugačak, tko ne će čitati ne mora, ali - jako je sexy...
O REFORMI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU, GODINE GOSPODNJE 2000.
ILI
RAVNOTEŽA NISKE VRIJEDNOSTI
Odgovor Rektoru, prof. dr. Branku Jerenu u odnosu na inicijativu ISKORAK 2001 (poziv na broj 01-1456/1-2000)
Matko Marušić, Zavod za fiziologiju Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb
Izvješća inozemnih stučnjaka iz prve polovice 2000. (1,2) o Sveučilištu u Zagrebu jasna su, konkretna i istinita. Njihova opažanja stoga ovdje ne treba ponavljati. Samo ću, kao uvod vlastitom prilogu raspravi, naglasiti najvažnije opće zaključke. Služit ću se običnim i jasnim jezikom, jer u strašnoj situaciji u kojoj se nalazi Sveučilište uporaba fraza i dimnih zavjesa bila bi više od licemjerja, prava izdaja.
I. BITNI NALAZI INOZEMNIIH STRUČNJAKA
Iako napravljana na osnovi razmjerno površna uvida u situaciju, začuđujuće duboka i ispravna raščlamba pokazuje da se radi o vrstnim stručnjacima i da se stanje na Sveučilištu dade lako razaznati.
A. NALAZI
Stručnjaci dvaju rečenih odbora nisu uočili NI JEDNU pozitivnu stvar, događaj, ili smjer na Sveučilištu. To je tim gore stoga što oni nisu proučavali dvije najveće negativnosti Sveučilišta, i to one koje se odnose na bit njegova postojanja: katastrofalno nisku znanstvenu produktivnost i posvemašnju nebrigu za nastavu.
Moramo se prisjetiti da je cijela hrvatska znanstvena produktivnost manja od produktivnosti talijanskog grada Palerma (3). Od ukupno oko 9.000 ubilježenih hrvatskih znanstvenika, možda manje od 5% vidljivo je na međunarodnoj razini (4). Ukupnoj hrvatskoj znanstvenoj produkciji, humanističke struke doprinose 2,3% (4).
Postoje razmjerno vjerodostojne (iako ne i provjerene i objavljene) procjene da se od 30% (na najboljim fakultetima) do 80% (na najslabijim fakultetima) nastave na Sveučilištu uopće i ne održi.
Savjestan sveučilišni nastavniik ne smije prešutjeti činjenicu da su ostala tri hrvatska sveučilišta 6 do 10 puta slabija od zagrebačkog, i to nakon normalizacije na broj nastavnika ili studenata (5).
B. PREPORUKE
Sve preporuke koje su dali inozemni stručnjaci vrijedne su i primjerene stanju na Sveučilištu. No, zbog površnosti uvida, a zacijelo i akademske uljuđenosti, srž problema nije dotaknuta pa stoga ni dane preporuke, čak kad bi se i prihvatile i primijenile, ne bi bile učinkovite.
Stoga ću ovaj svoj prilog raspravi ISKORAK 2001 posvetiti onim problemima Sveučilišta koje držim najtežim, i zapravo izvorom svih njegovih nevolja.
II. OSNOVNI PROBLEMI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU
U Sveučilištu u Zagrebu postoji mnogo problema, od kojih je većina nabrojena u Izvješću o samoocjenjivanju iz siječnja 2000 (6). No postoji još nekoliko nenabrojenih a ključnih problema bez čijeg prepoznavanja i rješavanja ne može uspjeti nikakva reforma niti se može postići postići vjerodostojan napredak. Bez sagledavanja temelja naše nevolje, besmisleno je raspravljati o popravljanju boje na fasadi.
Nije točno da je problem Sveučilišta u nedostatnu financiranju (koje jest nedostatno), neprimjerenom ustroju (koji jest neprimjeren), ili ugroženoj nezavisnosti (koja nije ugrožena). Ključni problemi Sveučilišta leže u neradu i nemoralu. Iz tih dvaju osnovnih zala proistječu i ona specifičnija, koja se stidljivo spominju kad se rasprava više ne može izbjeći.
A. Nerad
Na žalost, prema Zakonu o visokom školstvu, sveučilišni nastavnici ne moraju dolaziti na posao, nego tek u funkciji održavanja nastave. Budući da nema nadzora održavanja nastave (o kvaliteti da i ne govorimo), velik broj nastavnika ne samo što uopće ne dolazi na posao nego ne dolazi ni na propisanu nastavu. Najčešće ne postoji ni formalna administrativna evidencija održane nastave. Doduše, predviđen je automatski nadzor količine i vrsnoće rada kroz ocjene znanstvene, stručne i nastavne aktivnosti pri izborima u viša zvanja, ali taj sustav, zahvaljujući akademskoj korupciji (7), uopće ne funkcionira. Posljedica je da je radno vrijeme na Sveučilištu posve nepoznat pojam. Nerad se onda širi i na one prirodno marljivije te na prateće službe. Konačno, kad netko nešto i želi napraviti, sustav mu to ne dopušta. Posljedica je da je cijela Hrvatska znanstveno slabija od Palerma i da studenti nevjerojatno dugo studiraju, s golemim udjelom onih koji odustaju od studija.
Na žalost, to nije i jedini negativan rezultat: prave posljedice osjećaju se na razini društva u cjelini, kroz kolaps gospodarstva, sudstva, zdravstva, obrane i – svih oblika dužne civilizacijske razine življenja.
Nevolje života u Hrvatskoj ne dolaze od politike nego od Hrvata. Cvijet hrvatstva jest hrvatska inteligencija, predvođena zagrebačkim Sveučilištem, a ono izgleda onako nepovoljno kao što je opisano u rečena dva izvješća, i još gore, kao što piše ovdje. Svi oni koji rade u njemu to i sami dobro znaju.
B. NEMORAL
Stručnjaci koji su pisali dva rečena izvješća čude se, na više mjesta, što Sveučilištu nije definirana funkcija, barem u najširim crtama. Ta je funkcija mogla ostati nedefinirana iz dva moguća razloga: nemara ili stida. Ako je bio nenamjeran, propust da se Sveučilište proglasi stožerom napretka hrvatske države i naroda govori o načinu rada na Sveučilištu, a ako mu funkcija nije navedena od stida što je upravo suprotna od stvarnosti, nade možda još i ima.
Nemoral sam jednom nazvao “akademskom korupcijom” (7) i razmjerno podrobno je opisao. Prvo, već je sam nerad nemoralan, a drugo, nadasve je nemoralno studente – osnovu buduće inteligencije i napretka, podučavati nemarno i neprimjereno. To je ustvari ravno veleizdaji.
Nemoralno je da ljudi prihvaćaju funkcije koje ne misle obnašati. Nemoralno je ne odgovarati i ne tražiti odgovornost, ili barem rezultate rada. Ostale vrste akademskog nemorala, kao što je korupcija ispita, nepotizam, zaštita nesposobnosti i promicanje s pomoću protuusluga, poznatiji su, površniji i manje zloćudni oblici nemorala na Sveučilištu.
Nemoral se ne odnosi na druge, nego na NAS. Mi znamo kolege koji ne dolaze na posao, koji ne publiciraju, koji prodaju ispite, koji se protuzakonito koriste svojim položajem i koji su napredovali u službi protivno i najblažim akademskim kriterijima. Upravo je naše Sveučilište prednjačilo u priznavanju lažnih vojnih potvrda u vrijeme i poslije Domovinskog rata. Danas se zgražamo nad prevelikim brojem ratnih invalida i umirovljenika, a upravo je Sveučilište 1991. započelo sa zloporabom rata, još dok su se današnji lažni invalidi strastveno borili na frontu.
C. ISTINA I MI
Je li istina ovo što ja govorim? Nije li to kakvo neurotično pretjerivanje ili osveta kakvog nezadovoljnika? Tko drži da je tome tako, neka sam za sebe promisli koliko primjera akademske korupcije zna, a ništa glede toga nije učinio. A tko se ljuti, pozivam ga da u otvorenu dijalogu iznese konkretne i razumljive protuargumente.
Je li važna istina? Možda je ipak važniji rezultat, ili pak sama slika u narodu i u svijetu? Treba li uopće izreći strašnu istinu, čemu to? Ja držim da poboljšanja bez istine ne može biti. Uostalom, tko skriva istinu, i sam je zacijelo kriv. Dug put počinje prvim korakom, a ovdje je to vlastita i iskrena dijagnoza stanja. Vlastita ocjena stanja, napravljena u siječnju 2000. (6), nije dosegla dužnu iskrenost i dubinu.
III. OPĆI OBRAZAC RADA NA ZAGREBAČKOM SVEUČILIŠTU
Uz nerad i nemoral, znanstvenostraživački je rad mali a nastava slaba. Stoga studenti, dijelom i neprimjereno probrani, uče malo i slabo pa malo i nauče. Tome se doskoči snižavanjem kriterija pa ispite padaju i godine gube samo oni koji se oko toga jako trude. Snižavanje kriterija nadalje snižava studentsko znanje i sposobnosti, a nerad i neodgovornost nastavnika snižava i akademske vrijednosti. Konačno se uspostavlja “ravnoteža niske vrijednosti”, gdje u prosjeku nisu dobri ni studenti ni nastavnici. Budući da država ne mari a stanovništvo ne zna, dijeljenje počasti i diploma stvara privid sustavna, promišljena i vrijedna događanja i barem nacionalne vrijednosti.
No već pogled s osrednje međunarodne razine otkriva kulise i razvaline, bez i jedne čvrste i zdrave uporišne točke.
IV. REFORMA SVEUČILIŠTA
Sve stvari su najbolje u najboljem mogućem svijetu, i naše Sveučilište ne može biti bolje od nas. No, sveučilište je ipak malo drukčije i od nas samih, od športa, politike ili kazališta; sveučilište je poput crkve – institucija od koje bi čovjek očekivao da, i ako nije bolja od njega, barem pokazuje put i stremi boljemu. Proistječe da se NE smijemo pomiriti s postojećim stanjem. Uostalom, Sveučilište - to smo mi! Razina uljuđenosti neće se popraviti sama od sebe; stranu pomoć imali smo predugo i prebolno; više nisu krivi ni komunisti, ni Srbi ni HDZ. Ostajemo sami sa svojom odgovornošću. Nemamo se kamo sakriti.
A. KLJUČEVI REFORME
Kozmetički popravci oslonjeni na ustrojavanje prema europskim uzorima ne mogu ni pokrenuti ni provesti reformu Sveučilišta. Reforma MORA obuhvatiti one ključne probleme koji čine – moglo bi se reći – tvarnu osnovu slabosti Sveučilišta.
1. Opet nerad
U Zakon o visokom školstvu treba jasno i nedvosmisleno uvesti nužnost da i sveučilišni nastavnici bez iznimke rade 40 sati tjedno. Nadzorni mehanizmi izgradit će se teško, a bit će podložni svakoj vrsti izobličenja, no, bez osnovnog pravila, uspjeh se nikako ne može postići.
Tek nakon zakonske odredbe o radnoj obvezi propisanoj i za sve druge djelatnike, može se razgovarati o svemu ostalom: nadzoru, stimualcijama, kaznama, popustima, pa i dopunskim zaradama.
Današnji regulativ, u obliku obveznog ispunjenja nastavnih, stručnih i znanstvenih postignuća pri izboru u zvanja nije dobar, jer ne može izdržati pritisak korupcije. Bez uvođenja NORMALNOG RADNOG VREMENA nema reforme sveučilišta. To je prvi i osnovni uvjet oporavka, i bez njega ne vrijedi raspravljati ni o jednom drugom.
2. Dekani
Kao što su dužnosnici, dakle oni koji su formalno ponijeli odgovornost, upropastili državu, tako su dekani upropastili fakultete (a time i Sveučilište). Do toga se zaključka može doći na dva načina, logički i iskustveno. Logički, dekan preuzima upravljanje fakultetom i za nj odgovara, a budući da su fakulteti znanstveno i nastavno posve zatajili, odgovorni su oni koji su ih vodili i vode, dakle dekani. Samo poznavanje stanja i običaja na Sveučilištu otkriva da pozicija dekana nije posao nego titula. Dekan nikad svoju funkciju ne shvaća kao radnu obvezu i odgovornost, nego samo kao još jedno postignuće u nizu svojih formalnih akademskih uspjeha. Drugim riječima, koliko god se, najčešće putem akademske korupcije, trudili da to postanu, dekanima samo jedna stvar ne pada na pamet, a to je da svoj fakultet teškim i pregalačkim radom vode do kakva objektivna postignuća.
Dekani se u načelu ne odriču svojih prethodnih funkcija ili obveza, a napose ne onih koje donose honorare. Na fakultet dolaze rijetko i kratko, a rabe ga uglavnom u svrhu iskorištavanja ovlasti i privilegija koje im pružapozicija dekana. Kao primjer navest ću Medicinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu: dugogodišnji dekan bio je istodobno i potpredsjednik vlade i ministar, a sadašnji je ujedno i ravnatelj bolnice, rukovoditelj odjela, vlasnik privatne ordinacije, te član brojnih važnih tijela i nadzornih odbora.
Voluntarizam u obavljanju funkcije dekana prenosi se na djelovanje u Senatu. Stoga nema nikakva izgleda da se reforma Sveučilišta provede kroz Senat ili uz njegovu pomoć.
Ključni preduvjet promjene odnosa dekana prema fakultetima jest proglašenje funkcije dekana jedinim poslom koji dekan smije raditi i to u punom radnom vremenu. Napose se zabrana mora odnositi na privatno poduzetništvo koje donosi zaradu. Dekan smije biti samo dekan i ništa drugo. Tek nakon toga može se razgovarati o njegovim prethodno pokazanim sposobnostima, upravljačkim vrlinama i akademskim vizijama.
3. Kriteriji
Današnji problem Sveučilišta nije visina kriterija (svih vrsta, no ponajprije onih za izbore i napredovanjja), nego njihovo nepostojanje. Doduše, negdje neznano zapisani, kriteriji postoje, ali se krše na svakom koraku, svakoj razini i u svakoj instituciji.
Prema tome, prvo, kriterije treba izričito PROPISATI u zakonu, ne ostavivši nikakvu mogućnost njihove relativizacije ili iznimaka.
Drugo, oni moraju biti KVANTITATIVNI, jer je takve teže izvitoperiti. Kvantitativno vrjednovanje mora se odnositi na sve tri skupine uvjeta: znanstvene, nastavne i stručne.
Treće, treba osiguurati njihovo poštivanje. To, za početak, znači da moraju biti CENTRALIZIRANI, a ne demokratski. Jedna od važnih praktičnih funkcija Sveučilišta mogla bi biti sadržana upravo u provjeri zadovoljavanja nužnih kriterija za sve izbore i napredovanja.
Četvrto, kriteriji moraju biti MEĐUNARODNI. Znanost je svojina cijeloga čovječanstva, pa se njezina vrsnoća može vrjednovati samo na toj razini – međunarodno priznatim i prihvaćenim mjerilima.
Peto, kriteriji moraju biti manje-više JEDNAKI za sve struke. Sveučilišni su nastavnici po definiciji znanstvenici, i nema razloga da se među njima prave ikakve načelne razlike. Za sve zamislive struke i podstruke postoje priznata i poznata međunarodna mjerila (tj. časopisi i indeksne baze podataka), što isključuje potrebu za ikakvim iznimkama ili popustima.
4. Studenti
Razredbeni ispiti na Sveučilištu listom su nestručni i neprimjereni i manje ili više korumpirani. Jedna od najvećih nakaznosti je tzv. studiranje po osobnim potrebama, koje je ustvari ulaz nesposobnih za sitni novac. Razredbeni ispiti u globalu otkrivaju bolje pristupnike, a kako su upisni pragovi niski, pristupnici koji ne postignu upisni prag a ipak budu upisani kvare i kriterije i moral rada na sveučilištu. To tim više što su oni tako upisani, te oni upisani korupcijom, najčešće djeca utjecajnih roditelja koji utjecanjem na sveučilište snižavaju kriterije kako bi ih prilagodili svojoj djeci ili štićenicima.
Jedna četvrtina do jedna trećina najslabijih studenata, od razredbenog ispita do kraja studija doista treba plaćati studij. No, prvo ta cijena mora biti ekonomska, a ne smiješna kao sada. Drugo, da se tko ne bi lažno opravdavao siromaštvom, u tu svrhu studentima treba omogućiti dobivanje regularnih bankovnih kredita. Treće, kako bi svi imali iste uvjete a i prilike za popravak, procjenu najslabijih treba obavljati svake školske godine. I ponovno je najvažnije da u procesu ne smije biti mjesta ni za kakve iznimke (sjetimo se prevara s ratnim potvrdama).
Najbolje studente valja nagrađivati mogućnošću odabira radnih mjesta. Jedini kriterij vrsnoće smije biti prosjek ocjena, jer je njega ipak najteže izvitoperiti.
5. Uspjeh studiranja
I pored visoke razine korumpiranosti i niskih kriterija za prolaz na ispitima, uspjeh studiranja na zagrebačkom sveučilištu upravo je zaprepašćujuće slab. Na žalost, zbog neprimjerena probira upisnika i nemarna odnosa prema nastavi te izostanka ikakve odgovornosti nastavnika, fakulteta i sveučilišta za uspjeh studenata, ta se tužna činjenica neće promijeniti dok se ne poprave sve ostale mane. (Jedino je moguće, a i prilično realno, da se umjetno još jače snize kriteriji i tako lažno poveća uspješnost i nastave i studiranja.)
No, problem nije samo u studentima koji dugo studiraju ili napuštaju studij. Još je veći problem veoma upitno znanje i sposobnosti koje sa sobom u stvarni život nose studenti koji diplomiraju. Stanje u hrvatskoj znanosti, školstvu, gospodarstvu, sudstvu, medicini i zapravo svim aspektima života, a napose kad se usporedi s mjerilima razvijenog svijeta, pokazuje da sa sveučilišta većinom izlaze diplomci slaba znanja, morala i radnih navika. U praksi se potom svim silama nastoji izbjeći i najmanja natruha vrjednovanja vrsnoće, primjerice prosjeka ocjena postignutih za vrijeme studija, pa i oni malobrojni vrijedni budu zatrti sivilom ili natjerani u emigraciju.
Da je dobre volje i marljivosti, tom bi se problemu moglo doskočiti mjerom koja bi djelovala brzo, učinkovito i bila samodostatna. Na razini ministarstava trebalo bi uvesti poštene, velike i kvantitativne državne ispite za sve struke. Potom nitko ne bi mogao dobiti stalno zaposlenje ili napredovati u službi dok ne položi takav ispit. Rezultati ispita vjerno bi oslikavali kakvoću pojedinaca, njihovih škola pa i samih nastavnika, a to bi državi i sveučilištu omogućilo primjerene intervencije, pravedno vrjednovanje i učinkovit probir onih najboljih za najvažnije i najodgovornije funkcije.
Sadašni državni ispiti nemaju nikakve veze s opisanim, pa se od njih ne treba ničemu nadati, a napose iza njih ne bi trebalo zakrinkavati postojeći nemar. Državni ispit mora biti centralizirani pismeni test od najmanje 400 pitanja koja nose kvantitativnu vrijednost i ne smije se održavati više od dva puta godišnje.
6. Ispiti
Ispiti za studente moraju biti pismeni, takvi da ih se može kvantificirati, moraju se održavati istodobno za cijelu studentsku generaciju i ne smije postojati više od dva (najviše tri) roka godišnje.
Nažalost, tehnologija ispita ne može se, i ne smije, popraviti prije nego što se popravi kvaliteta nastave.
A. DVA PRIVIDNO VAŽNA PITANJA
1. Odnos Ministarstva i Rektorata
Bez ključnih civilizacijskih reformi, prijenos moći (novca) s Ministarstva znanosti i tehnologije na Sveučilište, može biti samo kontraproduktivan. Profesori su zaštićeniji od političara jer uvijek budu reizabrani; pa će zloporabe samo biti veće ako reforma ne počne reformom osnovnih problema. Inače su inozemni stručnjaci u pravu: Sveučilište treba imati vlastiti proračun i samo njime raspolagati. No, valja vrlo ozbiljno upitati – što će onda raditi Ministarstvo, i tko će na Sveučilištu raditi ono što sada radi Ministarstvo? Kome će Sveučilište odgovarati? Čime? Bez jasnih odgovora na ta pitanja, “lump sum” novac dodijeljen Sveučilištu, kako to preporučaju stranci (2), doista bi bio – bačen novac.
2. Odnos fakulteta i Sveučilišta
Prema svemu što postoji u svijetu, a napose u Europskoj zajednici, fakulteti će morati prestati biti samostalne pravne osobe. Moram priznati da se s dozom zlobe tome radujem. Fakulteti stvarno nikad nikome nisu polagali račuuna o tome što su učinili s teško stečenim novcem koji su olako dobili. Mi znamo da su ga uglavnom podijelili sami sebi, hraneći svoju taštinu i nerad. No, isto se nakon reforme ne smije dogoditi na razini sveučilišta. Prije ukidanja fakulteta kao pravnih osoba, treba definirati odgovornosti sveučilišta. Priznajem da ću s golemim zanimanjem pratiti taj uzbudljiv proces.
C. JE LI MOGUĆA REFORMA SVEUČILIŠTA?
Kako sada stvari stoje, reforma Sveučilišta nije moguća. Naravno, pod pritiskom međunarodne zajednice poduzet će se različite mlake, polovične i licemjerne akcije od kojih će se neke, ili možda sve zajedno, proglasiti reformom. No, to smo već viđali i nije vrijedno spomena.
Reforma sveučilišta prepoznat će se po njegovim rezultatima. Dok svi sveučilišni nastavnici ne budu imali prosječnu znanstvenu produkciju srednje Europe i dok hrvatski studenti ne postignu rezultate prispodobive rezultatima njihovih europskih kolega, reforma Sveučilišta u Zagrebu (i cijeloj Hrvatskoj) nije izvedena, nego je ponuđen rog za svijeću.
Srećom, za reformu ne treba nikakav dodatni novac.
D. NA ČEMU SE MOŽE TEMELJITI REFORMU?
Nije sve crno; postoje i zrnca vrsnoća, a duboko u blatu zaostalosti krije se pravo blago vrijednosti. Njega treba prepoznati, iskopati, i upotrijebiti. To bi trebao biti intelektualni cilj reforme Sveučilišta.
Osnovne vrijednosti Sveučilišta u Zagrebu prispodobive su i ostalim hrvatskim sveučilištima i zemlji u cjelini. Navedene se vrline ne odnose na sve i svakoga, ali vrijede za dostatno velik broj ljudi pa ih je vrijedno spomenuti i konkretno s njima računati.
1. Ljudi
Razmjerno velik broj sveučilišnih nastavnika je DOBRO OBRAZOVAN. Još više njih vrlo su INTELIGENTNI. Golema većina ČEZNE za dosezanjem međunarodne razine. To znači da ljudi imaju međunarodne kontakte, poznaju pravila i prepoznaju vrijednosti. Ljudi su i MARLJIVI, a njihova neaktivnost proistječe iz nepostojanja vodstva. Ljudi su POŠTENI, a rade nepošteno jer su onima iznad sebe povjerovali da se samo nepoštenjem (“akademskom korupcijom”, ref. 7) može napredovati. Bez obzira na politička uvjerenja, svi su Hrvati OTVORENI EUROPI i žele se s njom izjednačiti i mjeriti. Drugim riječima, oni nisu nazadni, zatvoreni, nacionalisti ili izolacionisti, nego upravo suprotno. Navedene oznake daju im tek njihovi neprijatelji, ali posve neutemeljeno, čak do razine gluposti. No, neprijatelji – svih vrsta i boja – su pobijeđeni, i od njih više nema straha. (S njima bi se ustvari trebalo početi izrugivati.)
Što onda nedostaje? Nedostaje SAMOPOŠTOVANJE INTELIGENCIJE, koja bi trebala prihvatiti vodeću ulogu. Komunisti su govorili “poštene inteligencije”, misleći na one spremne zatajiti Hrvatstvo, no to nije bilo točno ni onda ni danas. Radi se naprosto o tome da ljudi iz sebe izvuku ono najbolje, shvate da su dobri i kvalitetni, i – počnu pošteno raditi. Problem Hrvatske, hrvatske inteligencije i hrvatskih sveučilišta je u tome što inteligencija odbija preuzeti svoju domovinsku odgovornost. To je razlog što u statutu Sveučilišta nema definicije njegove uloge!
2. Dobra
(Barem) zagrebačko sveučilište ima prekrasne i vrijedne zgrade i druga dobra nužna za razvoj i napredak. Mora se jako jasno reći da novaca ima dovoljno, ali se, na žalost, veći dio potroši besmisleno. O nadzoru, odgovornosti ili procjeni dobitka u odnosu na utrošak nema ni govora. Kao i svugdje, država je i sveučilištu nesposoban gospodar.
Ovdje opet valja uočiti kako je žalosno da – u državi koja je NAŠA i koju činimo MI, a ne netko drugi – nemamo snage sredstva te naše države namijenjena našemu radu tretirati kao naša. Ne, mi ih tretiramo kao tuđa, iako je pitanje koji bi to moral dopustio da se i s tuđim novcem tako olako postupa.
3. Opće hrvatsko ozračje
Ono rečeno o hrvatskim intelektualcima vrijedi i za cijeli hrvatski narod i opće ozračje u zemlji: ljudi su pametni, marljivi, otvoreni i čeznu da postanu građani zapadnoga svijeta. No, samo malobrojni uspijevaju sami topogledno što i poduzeti. Nedostaje vodstvo. O tome sam već govorio: ako to vodstvo ne mogu preuzeti hrvatski intelektualci, oni će ostati bez prava na pritužbe i tužbalice, čak ako i izbjegnu sramoti i kazni.
4. Opće europsko ozračje
Opće europsko ozračje jednako je povoljno kao i hrvatsko. No, zahvaljujući tradiciji slobode i demokracije, tamo postoje ljudi koji su spremni voditi, makar i po cijenu odgovornosti. Europa će nam pomoći, pritiskajući nas da je oponašamo.
E. KAKO PROVESTI REFORMU?
Sveučilište samo ne može izvesti reformu, jer problemi zbog kojih je reforma nužna leže i proistječu iz samoga sveučilišta. Budući da su izravni krivci za stanje na sveučilištu upravo oni ljudi koji ga i čine, volja za reformom i sama reforma moraju doći izvana. Nažalost, najsvetije pitanje svjetovnog života – rad sveučilišta – trebaju riješiti političari, ljudi koje sveučilište najmanje želi. Kad će, pak, zašto i kako političari odlučiti zagristi tu kiselu jabuku, nikako se ne može znati. Njihovoj savjesti i ljubavi prema Hrvatskoj i hrvatskom narodu, kao što znamo, ne možemo se utjecati. No, moguće je da će dostatan pritisak na njih izvršiti međunarodna zajednica, a moguće je, iako mnogo manje, da će shvatiti da propast tvorevine kojoj su na čelu ne ovisi samo, pa ni uopće, o njima, nego i o onima koji bi stvarno mogli pomoći, a to su obrazovani stručnjaci i intelektualci. Ukratko, dosegnemo li razinu siromaštva, postoji mogućnost da se poželimo primjereno obrazovati. No na toj se je razini već vrlo teško obrazovati, čak i kad se pojavi najbolja volja. Ta slika, dakle, ne obećava mnogo.
Je li moguće da će nas i opet tuđin morati voditi?
Ako neće inteligencija okupljena u sveučilištu – tko će drugi? Pa eto – međunarodni su stručnjaci već tu i ne vide ništa dobro. Krug se zatvara.
Referencije
1. Frenyo L, Green M, Jarab J, Wiesmeth H. The Universities Project of Salzburg Seminar. Report on the University of Zagreb, Croatia, May 1-5, 2000.
2. Meira Soares V, Holenda J, Josson I, Frazer M. Institutional evaluation of the University of Zagreb. CRE reviewers’ report. Geneve: June 2000.
3. Lacković Z. Who needs Croatian Medical Journal? Croat Med J 1992;33:67-77.
4. Klaić B. Analysis of scientific productivity in Croatia according to Science Citation Index, Social Science Citation Index, and Arts & Humanities Citation Index for the 1980-1995 period. Crpat Med J 1997;38:88-98.
5. Jonjić S, Lučin P. The science at Croatian universities: a gloomy view through SCIsearch and MEDLINE. Croat Med J 1996;37:2-6.
6. Anonymous. Self-evaluation report. Zagreb: University of Zagreb, Croatia; January 2000.
7. Marušić M. Slobodna Hrvatska, znanost i znanstveni kriteriji. U: Polšek D, urednik. Vidljiva i nevidljiva akademija. Zagreb: Institut društvenih znanosti Ivo Pilar; 1998. str. 47-56.
|
|
| Na #23: Sve točno, danas jednako tako kao i 2000. kad je tekst napisan. Nalazi inozeminh stručnjaka danas bi bili (i jesu) jednaki. Znanstvena produktivnost NIJE statistički značajno povećana (vidi SCI). Dekani i dalje imaju 17 funkcija i manje-više ne rade ono što bi trebali raditi. Fikus-rektoricu nasljedio je njezin pulen, fikus-rektor. Sada se samo treba pitati - na što je potrošeno zadnjih osam godina? Hoće li i sljedećih osam proteći tako? Kako stvari sada stoje, hoće. Nemojmo se zavaravati. |
|
Na#23. previse je slicnosti iz teksta godine 2000 i danas da bi to bilo slucajno, zar ne kolega 23?...Zar bi danas moglo biti slicno da izvrsna vlast ne uziva u status quo? Zasto bi se trebali brinuti o kvalitetnim znanstvenicima i odgovarati na njihove velike prohtjeve, jer je lakse podrzavati kaos u bazi te zajednicki izvlaciti sto vise osobne koristi...
Danas je jos zabavnije jer se malo tko na Sveucilistu obazire na ozbiljne pokazatelje (ne)uspjesnosti naseg obrazovnog sustava. Njima je najveci uzitak uzivati u showu kojeg tamo jedan mali od kuzine priprema, trceci okolo i stalno pricajuci bajke po medijima, hvaleci sebe i samo sebe, a u isto vrijeme presutno dopustajuci rektorima i dekanima da rade sto god zele. Na taj nacin se zatvara krug nekompetentnosti, povezanosti, pranja budgetskog novaca kroz "kao z-projekte" iz kojih se moze izvuci brza zarada za sve pri vrhu (ala gradevina, novi kampusi, malo u HR malo u inozemstvu, privatni laboratoriji, nova ucilista itd.).
A KVALITETNA nastava, znanost, studenti, odgovornsot, uspjesi, rezultati i na kraju prenosenje znanja i iskustva na nove generacije strucnjaka ostaju na papiru novina kao ruzno pace za ismijavanje nekim neukim politicarima koji jos nisu savladali matematiku i statistiku...ali jesu princip klanskog bogacenja...
|
|
Dragi kolega,
Sve je to tako vec nekoliko desetljeća. Niti jedna se vlast ne moze amnestirati jer niti jedna nije stvarno pokusala išta korjenito promijeniti. Sadašnja vlast ipak nosi veći stupanj odgovornosti jer smo eto sada u vlastitoj državi, bez komunističke diktature i (uvjetno rečeno) u demokratskome društvu. Uostalom ona je sadašnja pa, ako i zaboravimo prošlost, što radi i namjerava raditi. Neki od sadašnjih političara su na vlasti oko 18 godina. Sadašnji je ministar o čijem resoru govorimo izabran po drugi put. I... ništa. Nije pošteno reći: svi smo mi odgovorni. Pa nismo svi bili ni u vlasti ni pri vlasti. Štoviše svaka je kritika dočekana na nož, kritičari ušutkani i marginalizirani a ulizice i korumpirani napreduju. Kolege koje govore istinu doživljavaju monstruozne javne i anonimne napade i proglašava ih se nehrvatima, izdajicama, plaćenicima itd., a oni koji su stvarno odgovorni ne rade ništa suvislo i - napreduju. Mučno mi je od toga što ovo moram stalno ponavljati! Neću više! I tako je sve to što govorimo notorno!
Ako se ikad dogodi u nas da političar koji napravi kardinalnu grešku u svome resoru, ili ne poduzme sve da sredi svoj resor, pod kritikom javnosti jednostavno odleti s položaja, moći će se vidjeti svijetlo na kraju tunela. Do tada možemo - lamentirati. |
|
Na #24, 25 i 26
Naravno, suglasni smo. No, kritike su uvijek postojale, napose nakon osamostaljenja i demokracije, a nije se ništa dogodilo. Akademska zajednica (i političari) zaštićeni su u svim sustavima - JER NE POSTOJI SUSTAV NADZORA NJIHOVA RADA.
Da, ostaje nam "samo lamentiranje". No - malo je. Treba SMISLITI AKCIJU. Hrvatska - to smo mi (svi). Ono sto se ovdje piše - nije dovoljno. Kritika da, što oštrija, ali i suradnja i konkretna pomoć.
Kao što sam predlagao da izradimo pravilnik za nagrađivanje za vrhunske radove, predlažem da ovdje izradimo prijedlog organizacije sveučilišta.
Onda barem znamo na čemu možemo ustrajati!
Molim, bez ljutnje, dopustite da simbolično branim ministra, primjer (vrlo važan):
- donio je Bolognu, praktički "dekretom". Napadan je da "akademska zajednica nije bila pripremljena;
- a ne bi se ona nikad pripremila - "dekret" zato smatram velikim, pozitivnim potezom;
- u akademskoj zajednici Bologna je bojkotirana i izdana; tko je odgovoran? Ministar? Da, ali on je POTPUNO SAM! NIKAD niste spomenuli strahote postupaka akademske zajednice! Štrajk studenata natovarili ste ministru, a on je zapravo bio protiv loše PROVEDBE Bologne!
- na zagrebačkom je sveučilištu ODBIJENO da ministarstvo može poslati inspekciju! Znate li to, ili ne znate?!
- u sadašnjoj situaciji ministar NIŠTA ne može na sveučilištu;
- proistječe da trebaju novi zakoni, koji, kakvi????
- držim da ljudi poput Connectovaca U TOME mogu puno pomoći;
- prijedlozi znače pritisak i na ministra i na akademsku zajednicu - racionalni, konkretni i suvremeni;
- reći ću, po mojemu mišljenju, ključne probleme, koje TREBA IZGOVORITI.
A) SVEUČILIŠTA MORAJU STVORITI ODJELE;
B) ODNOSI (KOMPETENCIJE) MINISTARSTVA I SVEUČILIŠTA MORAJU SE JASNO DEFINIRATI;
C) REKTORI I DEKANI MORAJU BITI PROFESIONALCI;
D) NE MOGU IH BIRATI LJUDI KOJIMA ĆE ONI SUTRA ZAPOVIJEDATI;
E) MISLIM DA REKTORI I DEKANI TREBAJU BITI DRŽAVNI NAMJEŠTENICI, IZRAVNO ODGOVORNI MINISTARSTVU. (Tako je na Zapadu; akademska neovisnost tu se krivo tumači.)
F) UZA SVO POŠTOVANJE PREMA AKADMSKOJ SLOBODI, TREBA JASNO DEFINIRATI RADNE OBVEZE I KRITERIJE USPJEŠNOSTI.
Itd., dajte vi koji znate TO recite, i ovdje i u novinama i službenim dopisima i - sudjelovanjem u upravljanju.
Inače - samo ćemo lamentirati...
Ja ne znam reći bolje.
Moja POANTA nije u "traženju krivaca" nego DA SE STVARNO NEŠTO NAPRAVI.
Evo moje definicije (molim ne ljutiti se, primarno je simbolična):
ONAJ TKO STVARNO ŽELI DOBRO HRVATSKOJ ZNANOSTI NE MOŽE SE SAMO ZADOVOLJITI KRITIKOM, NEGO MORA I SVE UČINITI DA STVARI KONKRETNO POBOLJŠA.
Pri tome treba progutati dosta gorkih pilula - sastančiti, moljakati, pritiskati, pisati, kritizirati, ali i uključiti se u LOŠE institucije i raditi s ljudima koji NE rade dobro.
Znam da vam to ne će biti drago, ali - vi onda recite bolje, ali - DA USPIJE. Makar malo - lijepo ste primijetili da se od 2000. ništa nije promijenilo nabolje; pa to vidi i slijepac.
I - gdje je onda ministrova "krivnja" ili "zasluge"? Donio je odluke, stvorio institucije, agencije - OKVIRE za rad, odlične. Da, mogao je i više i bolje, ali JEST napravio velike stvari, stvari koje nikad nisu postojale. No, u tome mu treba pomoći, kritikom (ali konkretnom) no više od toga - uključivanjem...
Uzmite recenzije projekata, koje ste toliko kritizirali: ministar je definirao SUSTAV, a - sustav ne radi! Tko je kriv? Pa i mi smo bili recenzenti, da - i stranci su bili... Gdje je pogrješka? NIJE u ministrovoj lošoj namjeri, a SAMO njega napadate... proučite u čemu je bila pogrješka i ustrajte da se SADA to popravi...
Najlakše je reći "ne valja"; dajte recite KAKO.
Ja sam gore rekao o sveučilištu, dajte (pomozite) da vidimo kuda treba krenuti, jesam li izvalio nešto glupo ili se to može razraditi.
S Draganom Primorcem se MOŽE RADITI, a to bi trebalo iskoristiti. Stvaranjem i potpirivanjem neprijateljstava dobit će se samo gorčina, jad i - neuspjeh. |
|
Na #27: Sve je to u redu, profesore, osim jednog malog detalja: nije dosta samo predlagati prava rješenja - nego ih trebaju i provoditi ODGOVARAJUĆI LJUDI, ODGOVARAJUĆIM REDOSLIJEDOM. A ako pazimo na to, onda ćete morati zaključiti da u ovom trenutku/fazi ni Vi ni ja ni kolege 25 i 26 ne možemo učiniti ništa nego ponuditi svoje savjete i iskustva - što činimo već godinama. Uz sve svoje pokazane ljudske nekvalitete, Primorac nije blesav i vjerojatno zna što bi u načelu trebalo učiniti. Međutim, ili mu nije stalo do toga, ili se boji da ne nagazi na nečji papak na koji ne smije nagaziti. Što mi možemo konkretno načiniti sada u smjeru razvlašćivanja samoupravne strukture, integracije sveučilišta i formiranja sveučilišnih odjela? NIŠTA! To je isključivo posao Vlade, uprave i pravosuđa. Za Vaše točke A-F treba
1. znati ŠTO se želi učiniti (to je manje-više jasno, a oko detalja treba pročitati izvješća koja ste naveli u #23, te novija - u svima piše manje-više isto)
2. konzultirati odgovarajuče pravne stručnjake KAKO to učiniti
3. implementirati te promjene.
Osim minimalnog savjetodavnog utjecaja u točci 1, ništa od toga nije ni moj ni Vaš posao, profesore. A sadržaj točke 1 je manje-više jasan svima. Točke 2 i 3 su "problematične" jer uključuju RAZVLAŠĆIVANJE sadašnje akademske hijerarhije. Tu ne treba biti ni kompromisa ni "dijaloga" s onima koje treba razvlastiti. Jednostavno treba osigurati pravne instrumente i provesti razvlašćivanje thatcherovski rezolutno. Treba računati na bunt. Treba računati na štrajkove. Tu je veliki problem s Primorcem kao ministrom - on se već pokazao kao prevelika kukavica, populist i demagog za izdržati bilo kakav pritisak takvog tipa, a kamoli za racionalno odreagirati na njega.
|
|
Quote:
Što mi možemo konkretno načiniti sada u smjeru razvlašćivanja samoupravne strukture, integracije sveučilišta i formiranja sveučilišnih odjela?
Ugazite na papak! |
|
na #27.
Mislim da vam je dobro poznata odgovornost u izvrsnoj i akademskoj zajednici u HR (to ste dobro opisali 2000 godine). Drzite se tog principa i danas pa necete trebati cijeli ovaj post (uz predavanje u Barceloni, clanak u EMBO) koji vam objasnjava tko "kao nije" odgovoran ali tko je ZASLUZAN za sve. I vi shvacate da to nije realnost HR, nego politikanstvo za sire mase. Kako onda mozete pisati tolike izgovore u 27?
Sadasnji ministar nazalost tesko uci, a posebno tesko prihvaca strucne savjete, jer ne voli uspjesne i pametnije u svom drustvu. U osobnom razgovoru sam mu rekao da mu je najvaznije slusati strucnjake i njima dopustiti da vode, planiraju i odlucuju ali i odgovaraju za obavljeno. Medutim zbog opijenosti svojom slikom i djelom, ili zbog mozda neutazene zelje postati predsjednikom zemlje pod svaku cijenu, ministar odbacuje takva nacela rada. Stoga i ne cudi da se okruzio poslusnicima i onim mocnicima na sveucilistu i fakultetim (i gradevnim firmama) kojima odgovara statu quo. Upravo radi toga ali i brojnih drugih manjaka, neznanja, manipulacije i nepostenja, tesko je danas nesto strucno i transparentno raditi sa ekipom koja "vlada" u MZOSu.
Osim davanja savjeta (koji su veliki doprinos HR znanosti) mnogi od nas rade i dosta konkretnih stvari. Za sebe cu samo spomenuti nekoliko zanimljivih informacija:
- edukacija studenta u laboratorijima (broj preazi 20+)
- predavanje na fakultetima (od 2002 do danas predajem na MF u Splitu)
- objavljivanje rezultata iz HR laboratorija u svjetskim casopisima (do kraja godine izlazi jos jedan rad u natureu sa ST adresama - to je treci ove godine)
- donosenje medunarodnih grantova i stipendija (izmedu 80 000- 100 000 eura godisnje donosim iz inozemstva za rad TBP laboratorija u SPlitu; U tom laboratorijundvije djevojke vec imaju EMBO fellowshipove, a jedna UKF grant)
- rad na edukaciji sire javnosti - upravo pokrecemo Nobel ST program u SPlitu (sljedeci tjedan ce Aaron Ciechanover odrzati predavanje u Splitu za siru javnost 16.09.2008 u 18 sati na Ekonomskom fakultetu u SPlitu.
- organizacija znanstvenih skupova - ove godine EMBO Mol Medicine u cavtatu (300 sudionika - budget 120 000 eura), EMBO prakticni Kurs u MediLSu (30 000 eura), u 2009 FEBS Prakticni kurs (ulagannje 50 000 eura)
Rjesenje sadasnje situacije u MZOSu vidim jedino u dolasku novih strucnih ljudi koje ce moci napraviti ono sto kolega #26 tako lijepo elaborira u mnogobronjim prilozima na portalu. Potrebna je promjena onih koji su dokazano neuspjesni i neiskreni prema HR znanstvenicima. Jedan primjer bezobraznosti je i kolega 29 (PR MZOSa) koji jos uvijek nije naucio bonton znanstvene niti PR struke. Zar mu je tesko nauciti da je bolje sutjeti nego se javljati kada nema bas nista za reci... |
|
Na #30 Ja Ivana volim i poštujem i to zbog mnogo stvari, a navest ću samo (i) one koje je je naveo u #30.
Međutim, ne odobravam njegovo pisanje o Draganu Primorcu - ne takav ton i takve stvari. Iva, ne ljuti se, ali JA sam ti u njegovo ime nedavno nudio vrlo važnu funkciju u hrvatskoj znanosti i - odbio si. To je u redu - nikako ti se to ne može zamjeriti to odbijanje, čak ako je to "zbog Dragana (njegove ponude)". No, NEMAŠ pravo pisati da on ne želi surađivati. To je ta fina razlika u činjenicama, koja me jako rastužuje.
A Vi, Boris, mlađi brate, sine, daj molim te taj svoj Genij malo - eto, npr. preko mene - sluga sam - dajte hrvatskoj znanosti, u kojemu god želite obliku...
I - opet ću reći: NIJE ISTINA da Dragan Primorac ne želi surađivati s kvalitetnim ljudima. Ja ovdje svjedočim da on za time ČEZNE.
Samo toliko. |
|
Na 31.
Odbio sam sve ponude koje sam dobio iz HR jer se ne zelim baviti politikom niti pozicijama (u Saboru ili Vladinom resoru) nego samo edukativnim i znanstvenim radom u laboratorijima i institutima. Imam dovoljno svojih sluzbenih obaveza u Njemackoj da bih prihvacao nekakve pozicije ili obaveze sastancenja u HR. Za to ne zelim trositi svoje slobodno vrijeme jer moj angazman u HR je na volonterskoj bazi i moja obitelj predobro zna koliko vremena je ulozeno u HR.
Vjerujem da se slazemo da mogu puno vise pomoci HR objavljujuci jos 2-3 rada u Nature nego sjediti u odborima MZOSa ili Sabora.
O tome da ministar Primorac cezne za suradnjom vjerojatno bolje znate od mene. Nisam tvrdio da ministar ne pokazuje vanjsku zelju za suradnjom nego da nije sposoban suradivati sa strucnjacima. Moj dojam je da on nuzno treba neke promjene (rezultate) u resoru znanosti i obrazovanja zbog svojih politickih ciljeva ili konstelacija snaga unutar HDZa i da zato pokazuje volju za vanjskom suradnjom. To je takoder legitimno i mozda pozitivno za HR znanost kada bi stvarno promjenio stil svog rada.
Shodno tome sam i izjavio da cu biti sretan promatrati i pozdraviti pozitivne promjene koje se zele uvesti u MZOSu te da cu pomagati HR znanosti svojim znanstvenim radom i javnom kritikom svih koji rade lose za znanost u HR ukljucujuci i ministra osobno kada radi suprotno svojim obecanjima. Na to sam dobio pozitivan i ohrabrujuci odgovor.
Medutim radi posta 0 (ministar tvrdi da mu nije stalo do osobne promocije nego interesa znanstvenika - to se ne vidi iz sadrzaja), te radi clanka u EMBO Reportsa (danas sam cuo tocne detalje o pozadini objavljivanja tog clanka) reagirao sam direktno u ovoj raspravi, jer smatram da ministar prelazi granicu dobrog ukusa i interesa znanstvenika u HR svojim praznim obecanjima i lazima (pogledajte jos jednom svoj opis iz 2000 godine koji je i danas primjenjiv - hocete li vi sami napisati clanak u EMBO Reports o stanju znanosti u HR i zamoliti ih da ga objave?). Uz to mozemo dodati clanak u SD, bacanja krivnje na druge glede problema s maturom, cistog politikanstva s promocijom svoje knjige, interesnim nabacivanjem vjerskih pamfleta u javnosti (kako sma se vratio Bogu, svoje vjerske osjecaje zelim zadrzati za sebe ali se javno promovira iznajmljivanje cartera za 60 ljudi iz HR (Ukljucucjuci i neke sveucilisne profesore i dekane) za odlazak u Lourdes, procesija do Sinja, i sve to dok djeca vec 5 godina cekaju da se odobri program za spolni odgoj u skolama) i mnogih drugih primjera cini mi se da ministar nije promjenio svoj stil rada nego da mu je i dalje vaznija njegova zelja za osobnim probitkom u politici nego iskrene promjene u znanstvenom i obrazovnom sustavu u RH.
Nazalost takvim politicarima strucnjaci ne mogu pomoci jer jednostavno ne postoji zajednicki jezik i neophodno povjerenje da se veliki projekti i promjene provedu na strucan nacin. |
|
Na #32
Dobro pismo, očekivao sam i gore...
1) Nevažan (moj) komentar:
- ipak pišeš s jedom o Draganu, iako on nije središnje pitanje rasprave koju vodimo. S time nisam suglasan (tj., ne odobravam u smislu kolegijalnosti, korektnosti i zajedničkog cilja), a držim da je ukupno i kontraproduktivno - za tebe, njega i sve nas.
- Kritika da, ona može više ili manje stajati i poželjna je, ali fokusiranja na Dragana - preveliko je da bi bilo objektivno i potrebno, a izaziva vrlo neugodne osjećaje, barem kod mene (a nisam naivan, neupućen i znam čitati tekstove).
- Ministar, naravno, zaslužuje ključnu kritiku za sve probleme, ali ona ne bi trebala biti toliko osobna, a morala bi biti i dublja, šira, objektivna: za probleme smo krivi svi, vjerujem najviše sustav upravljanja akademskom zajednicom. (Pa se odgovarajuća promjena može tražiti od ministra, a njegova vjera nas ipak ne bi trebala zanimati. Ona s njegovim RADOM ipak nema nikakve veze. Uzmimo da je ministar na određeni način bolestan, npr., kompulzivno kopa nos, da se jako neobično oblači, da ima 3 braka i javnu ljubavnicu/ka, da je homoseksualac - bismo li jednako tako isticali njegovu manu/posebnost - u raspravi o resoru koji vodi?)
- Ukratko, miješaš njegove osobne i privatne značajke (pri čemu nije bitno jesi li u pravu ili u krivu) s POSLOM koji on radi. To se vidi iz aviona u svakom tvojemu nastupu i - to nije dobro, ponajprije za tvoju uvjerljivost.
2) Važan komentar:
Trebalo bi ovo što pišeš analizirati konkretno, recimo da na to, na neki način, u ime ministra, odgovori kolega 0. Iskreno rečeno, mene samo to i zanima - što je istina u onome što je Dragan iznio u ER. Ako to JEST istina, onda tvoja kritika ne stoji; na primjer: ako proračun za znanost JEST povećan kako on kaže, onda tvoj argument da je stanje u znanosti loše (kao što jest) - nije primjeren. Po toj logici možeš ga kao ministra športa optužiti da je sve što je u špotrtu učinio loše, glupo, laž - jer nas je jučer Engleska potukla do nogu.
3) ER - vidim da si tamo urednik (ili tako nešto) - DA, prihvaćam da stanje u hrvatskoj znanosti tamo opišem - na način na koji sam je opisao u #23. Predlažem da uredništvu to predložiš, i da budeš jedan od recenzenata.
Ovo se, naravno, ne guram za članak, nego želim reći da bi takav članak možda pridonio razjašnjenju naših nesporazuma o ovoj temi; moje je mišljenje (da zaljučim) da je Dragan PUNO napravio za hrvatsku znanost i da ne laže, ali da ima još puno, puno posla, da je put JAKO DALEK i da pri tome svi moramo staviti glave zajedno; a on je odličan za tu strategiju JER JE JAKO SURADLJIV.
4) Spolni odgoj - LIJEPO si to spomenuo!!! Vidiš li koliko se Dragan time muči i koje se strahote događaju. Pa hajde - kad to spominješ - izjasni se i ovdje i u hrvatskim medijima O TOME. Da te vidimo, autoritet si, s prvom! Gotovo da i nema ništa opasnije! Ne, ne ću te za to prozivati (ovo je simbolično navedeno, jer si ti spomenuo), ali na osnovi tvojega spominjanja spolnoga odgoja u kontekstu kritike DP "nanjušio" sam poziciju većine hrvatskih intelektualaca: NE izjašnjavaju se, a što god ministar učini bit će dočekano "na nož": ako je "katoličko" - onda je ustaša i nazadnjak, ako je liberalno - onda je izdajica svoje vlastite vjere (i javnih nastupa)...
Kaj misliš da ne kužim što se zbiva?
Pa sad čuj(te) mene:
HRVATSKA JE DRŽAVA I DRUŠTVO NASTALA NA KATOLIČANSTVU, VIŠE OD 90% LJUDI VJERNICI SU I OSNOVNE ZASADE VJERE KRISTOVE MORAJU BITI I OSNOVA NAŠEGA POGLEDA NA DRUŠTVO, A NAPOSE NA ODGOJ DJECE.
Izazivam bilokoga na javno TV sučeljavanje, a tebe, Ivane, da dođeš i BUDEŠ NA MOJOJ STRANI. Jer znam da misliš i osjećaš isto.
Pusti ministra da se kuha u svojemu vrućem ministarskom loncu, ali - isprsi se tamo gdje treba i gdje - trebaš.
5) Predlažem da raspravu o Draganu prekinemo, da nas ne bi odvela u stare svađe. Uzimam sebi za pravo da vas obojicu volim i cijenim i smatram da ste dragocijeni za hrvatsku znanost, SVAKI NA SVOJ NAČIN. O osobnim manama - nemam ovdje potrebe govoriti, a nemaš ni ti. Ja s Draganom imam čvrst dogovor da ni on protiv tebe više nikad ništa niti čini, niti govori. Čak niti da misli - ali takve grijehe ipak ne znam nadzirati (v. točku 4).
Love, M. |
|
|
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
