| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
 Connect::Portal::Gosti
dr.sc. Bojan Žagrović, znanstveni direktor MedILS-a
(opširnije)
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
Dr.sc. Ivo Derado: Sudbonosna energetska dilema
|
 |
 |
 |
|
Poslao/poslala: Damir Kovačić
|
|
|
|
2008.08.01. 10:51
Dr.sc. Ivo Derado poslao je Uredništvu Connect::Portala zanimljiv i kritičan osvrt o problemima uvođenja nuklearnih elektrana u Hrvatskoj. Dr.sc. Ivo Derado je znanstvenik svjetskog glasa, rođen u Splitu 1929. godine. Od 1968. do mirovine je bio voditelj eksperimentalne grupe za nuklearnu fiziku visokih energija na Max-Planck-Institut für Physik (MPI) u Münchenu.
Uredništo zahvaljuje dr. Deradu na ovom članku i poziva sve članove Connecta da iznesu argumentirana mišljenja.
Sudbonosna energetska dilema
Vodeće industrijske nacije stoje danas pred dilemom: Povećati investicije za gradnju novih nuklearnih reaktora na račun zapostavljanja razvoja obnovljivih izvora energije, ili prekinuti daljnju izgradnju nuklearki a povećati investicije u obnovljive energije.
Vođa pronuklearnog scenarija je Francuska, a scenarija obnovljivih energija je Njemačka.
Kroz zadnjih tridesetak godina je kod političara oscilirala dominacija jednog ili drugog scenarija, ovisno o momentalnim tehničkim i psihološkim problemima vezanim uz nuklearke kao i od duljine svjesne memorije većih atomskih nesreća poput Harrisburga (USA), Lucensa (Swiss), Windscale odnosno Sellafielda (GB), Saint-Laurenta (Francuska) i Černobila (Rusija) i veliki broj manjih ili većih tehničkih smetnja.
Većina aktivnih građana je protiv nuklearne energije, ali to nije slučaj za industrijske bosove. Razlog je jednostavan: ako država (poreznici), investira u gradnju jedne nuklearke, onda danas samo pogon privatnoj industriji donosi u prosjeku dnevno po milijun eura čiste zarade. Kod tolikog novca lako dolazi do korupcije i političke malverzacije na štetu objektivnosti u diskusiji i ne obaziranja na želje i dobrobit građana.
U Toyatu (Japan) se na nedavnom sumitu šefova vlada vodećih industrijskih zemalja (G7 + Rusija) predlagala izgradnja preko tisuću novih nuklearki kao rješenje zatopljenju zbog stakleničkih plinova. Po toj financijski i tehnički utopijskoj sugestiji bi se navodno moglo do 2050. prepoloviti produkciju CO2-a. Pritom se zaboravlja da sve današnje nuklearke produciraju približno 16% svjetske električne energije, ali samo 2.1% globalne primarne energije. Iz toga se vidi kako se pretjeruje njihova važnost za smanjenje ugljičnog dioksida. Sumit je u medijima prouzročio novu euforiju za pro-nuklearni scenarij sa sloganom „renesansa atomskih reaktora“. U stvari se radi samo o renesansi propagande za nuklearke, jer nijedna od G7 zemalja momentalno ne gradi ni jednu. Cilj lobiranja atomske industrije je dobivanje državnih subvencija (kako je to bilo do sada) za gradnju i osiguranje nuklearki, jer je i jedno i drugo previše riskantno da bi zanimalo privatne investitore. To je jedan od razloga da od 30 zemalja koje imaju nuklearke samo 12 grade nove, i to pretežno u istočnoj Europi i Aziji.
U SAD-u, naprotiv već tri desetljeća se ne planiraju nove nuklearke, i to uglavnom zbog toga što država ne preuzima financijski rizik, a privatnom kapitalu se to ne isplati. Na primjer, kod nesreće Three Mile Island reaktora 1976. godine se dogodilo da je u nekoliko minuta propala investicija u milijardama dolara s dodatnom milijardom za čišćenje od radioaktivnog materijala, a da i ne govorimo o padu vrijednosti nekretnina u tom području. Ne mora svaka nuklearna nesreća biti u kategoriji Černobila da bi upropastila državni proračun i turizam male zemlje poput Hrvatske.
Srećom, nedavno je došlo u svijetu do revolucionarne spoznaje i konsenzusa (koji se, nažalost, skoro ne odražava u hrvatskim medijima) da je dugoročno nuklearni scenarij slijepa ulica i da su obnovljive energije jedina alternativa. Posve je neupitno da su, dugoročno, obnovljive energije jedino samoodrživo rješenje sa stanovišta resursa, ekologije, cijene, izbjegavanje ratova i terorizma. Ostaje samo tehničko pitanje koliko vremena znači dugoročno.
Često je riječ o energetskoj katastrofi poslije 2050. godine, kad relativno jeftina nafta i plin budu iscrpljeni. U stvari, katastrofu doživljavamo već danas s novim cijenama svih vrsta energija. Najvažniji dio rješenja za tu neposrednu katastrofu je štednja energije i njena efikasnija upotreba. Za to nam treba bitna promjena tehničke tradicije i dosadašnjeg načina života!
Pogledajmo malo detaljnije pro i kontra argumente za nuklearni scenarij.
Argumenti za nuklearne je da produciraju puno manje CO2 plina od fosilnih, i da cijena fosilnih resursa brzo raste zbog ograničenih rezervi, dok potrebe, osobito u zemljama u razvoju, rastu još brže. No, to je samo djelomično istinito jer se prešućuje kompleksni ciklus za dobivanja goriva za nuklearke. Evo što se prešućuje:
Nuklearka od 1000 MWe (milijun kilovat električne snage) treba godišnje 200 tona prirodnog urana. Da se to dobije treba u prosjeku 100 tisuća tona uranove rudače. Cijena jednog kilograma prirodnog urana 2003. godine bila 60 dolara, a početkom 2008. već 510. Danas rudnici zadovoljavaju oko 60% potrebe svjetske potražnje urana, pa se za sada taj manjak nadopunjuje s 90% obogaćenim uranom iz zaliha za atomsko oružje SAD-a i Rusije! Da se dobije prirodni uran treba puno električne energije, koja se dobiva iz elektrana na ugljen. Time u stvari svaka nuklearka danas producira oko 20 % CO2 , što ga producira kombinirka na plin i paru. Za usporedbu kombinirke su u gradnji najjeftinije elektrane i imaju 60 % efikasnosti što je već jako dobro. Efikasnost se penje čak na 90 % korištenjem topline za grijanje. Efikasnost nuklearnog reaktora je međutim ~33 % , što znači da 67 % energije treba odstraniti hlađenjem. Tu je toplinu teško koristiti jer se, zbog radijacije i sigurnosti nuklearke ne grade u blizini potrošača topline, tj. blizu gradova.
Kako prirodni uran ima samo 0.7 % korisnog izotopa 235, treba ga obogatiti do 2-3 % s izotopom 235, što se radi u velikim specijaliziranim postrojenjima pomoću difuzije ili centrifugalno. Tako obogaćen se stavlja u nekoliko metara duge cijevi koje onda služe kao jezgra nuklearnog reaktora. Taj kompletni kompleksni proces obogaćenja i pakovanja košta otprilike isto toliko koliko i dobivanje prirodnog urana iz rudače.
Cijena proizvodnje kilovatsata je ista u Njemačkoj i u Francuskoj, ma da Njemačka dobiva samo 25 % električne energije od nuklearki, dok Francuska, koja se je davno opredijelila za nuklearni scenarij, dobiva gotovo 80 %, a izvozi 40 % svoje proizvodnje. Neovisno o cijeni iz nuklearke, cijenu određuje burza i prema cijeni burze se kupuje ili prodaje električna energija u zapadnoj Europi. Cijena obnovljive energije će se polako stabilizirati (jer je neiscrpna) dok će cijena nuklearne energije stalno rasti ( kilogram urana skočio od 60 na 510 dolara u zadnjih 5 godina). Rezerve Urana s današnjim načinom korištenja su manje od rezervi plina! Općenito govoreći rezerve neće nestati, ali cijena će biti nedostiživa. Obnovljivi resursi su besplatni! Odatle slijedi da nuklearni scenarij ne može dugo biti stabilan. Francuske će se stare nuklearke amortizirati, ali kada će se isplatiti nove (poput eventualne Hrvatske nuklearke) ako se uzme u obzir da od projektiranja do funkcioniranja nove elektrane može proći i petnaest godina?
Dosad smo diskutirali cijenu proizvodnje nuklearne energije, ali je otpad veliki problem. Do danas ne postoji na čitavom svijetu ni jedan deponij za jako radioaktivan otpad, pa nuklearna industrija uz ostalo ostavlja ceh našim unucima. Treba znati da svaka nuklearka danas u prosjeku godišnje producira oko 30 tona radioaktivnog materijala, uključujući 200 kg visoko otrovnog plutonija, s poluživotom od 24000 godina. Lako je ilustrirati značaj tog velikog broja: da su Neadertalci imali nuklearke, danas bismo još bili potencijalno izloženi četvrtini njihovog plutonija u privremenim deponijima. Element plutonij je materijal za bombe. Ne postoji u prirodi, nego je umjetno proizveden kao otpad u nuklearkama. Poznato je koliko problema imamo s deponijima za obične otpatke. Nitko ga ne će u svojoj blizini. Za radioaktivni deponij je problem tisuću puta veći! Samo jednu minutu nezaštićenog zadržavanja blizu male količine plutonija znači sigurnu smrt. To je najefikasniji materijal za teroriste. Zato proliferacija nuklearki može postati konac civilizacije!
Treba biti oprezan i sa stručnim ocjenama. Tako je Heisenberg, nobelovac, veliki fizičar koji je prvi pokušao u Europi graditi atomski reaktor, tvrdio 1955. godine, da je radioaktivni otpad dovoljno zakopati tri metra u zemlju.
Nedavno je u Tricastinu (Francuska), gdje tri nuklearke proizvode 75% električne energije za obradu uranovih resursa, isteklo 30 kubičnih metara tekućine s uranovim sastojcima. Turistima je zabranjeno kupanje i ribarenje u rijeci, a seljaci ne smiju upotrebljavati vodu. Kako je s podzemnim vodama i kakvu će reperkusiju imati izljev zagađene Rhone u more za kupaće još je nepoznato. Ponovno 24.7.2008 nuklearna nesreća u Francuskoj. To je četvrta nesreća unutar dvije sedmice u šampion zemlji za nuklearke. Ironično je ili neupućeno zvati nuklearnu energiju čistom samo zbog toga što jedan dio procesa proizvodnje te energije izbacuje u atmosferu manje ugljičnog dioksida od staromodnih elektrana na ugljen! Poslovi s radioaktivnim materijalom zahtijevaju visoku tehniku, gornje izjave pokazuju opasni manjak tehničke kulture kod nas!
Mnogi ekonomisti smatraju da jedino energetsko rješenje do polovice 21. stoljeća su obnovljive energije: sunce, vjetar, voda geotermik, biomasa i ugljen s tzv. „Clean Coal Tehnologijom, „zero emission of CO2“ (filtriranje ugljičnog dioksida). Interesanto je napomenuti da Kuwait gradi elektrane na ugljen s jeftinim australskim ugljenom, da bi prodavao skupo svoju naftu
Koji scenario za Hrvatsku?
Danas je u Hrvatskoj najveći izvor električne energije štednja i efikasnija proizvodnja i raspodjela električne energije. Elektrane na ugljen moraju imati efikasnost 45 do 50% s dekarbonizacijom. Plinske elektrane moraju biti kombinirke koje se mogu vrlo brzo izgraditi.
Inteligentna je tendencija decentralizacija produkcije električne energije, napr. Vjetroturbine i južne krovove pokriti s fotovoltajičkim panelima, gorive ćelije koje lokalno vrlo efektivno stvaraju struju i toplinu, mini hidrocentrale i slično. Kako je već dugo slučaj u Njemačkoj, počeli su se organizirati i kod nas poduzeća s namjerom da iznajme južne krovove da bi o svom trošku ugradili fotovoltaičke panele i prema novom zakonu o obnovljivim energijama unosno zarađivali na investiranom kapitalu prodajom subvencioniranog kilovatsata! Standardni centralizam, favoriziran u prošlom stoljeću polako se reducira. Zato treba nova moderna električna mreža za transport električne energije koja bi bila u rukama poduzeća neovisnog od poduzeća za produkciju, kako to zahtjeva i Europska komisija. To favorizira ubacivanje u globalnu mrežu električnu energiju produciranu s obnovljivim izvorima energije, eventualno kupovanje na burzi električne energije i time spriječiti monopol HEP-a. To nisu male investicije, ali su investicije u budućnost bez financijskog rizika kako je to slučaj kod nuklearki. Naš put morao bi biti bez nuklearki, jer one nisu kompatibilne s obnovljivim energijama. Naime obnovljive ovise o meteorološkim uvjetima, a nuklearke se ne mogu prema potrebi bez velikih financijski troškova isključiti ili uključiti što je vrlo jednostavno s fosilnim elektranama. I nuklearke su kapital intenzivne, ali bez novih radnih mjesta za razliku od obnovljivih. Novac se može samo jednom potrošiti. Hrvatska ne može financijski slijediti oba puta: nuklearni i obnovljivi. Cijena novih nuklearki je u stvari nepoznata, tvrdnja 3-4 milijarde eura je optimistička. Jedini EPR (Europian Pressurized water Reaktor) treće generacije reaktor u gradnji u zapadnoj Europi (Olkiluto, Finska) već danas još u gradnji od predložene cijene dodatno košta 1.5 milijardi eura. 1975. godine tzv. „Rapid Brider“ reaktor, tada euforično smatran kao jedini ekonomski tip reaktora, skočio od predložene cijene 700 milijuna maraka na 7 milijardi i 1991. zbog političkih razmirica na koncu napušten bez da je proizveo jedan kilovatsat energije. Takvo nešto može se priuštiti bogata Njemačka, ali ne Hrvatska!
Smatram da saborski moratorij za nuklearke i novi zakon za obnovljive energije, sličan njemačkom, su ispravne odluke. Zato ih treba čvrsto zadržati! Ako se Njemačka nada, sa svojom velikom industrijom , bez nuklearki riješiti svoje energetske potrebe i ispuniti Kyoto protokol, mada ima skoro dvostruko manje insolacije nego Hrvatska, a fortiori može to i Hrvatska! Mi još k tome imamo prostora da se inteligentno odlučimo za industriju koja ne troši puno električne energije.
Na koncu konca treba naglasiti da ma koliko bile sigurne nuklearke, pa i one s tzv. pasivnom sigurnošću tipa IV. generacije, ipak u konačnosti sigurnost ovisi o čovjeku, bilo tehničaru u pogonu ili teroristu fanatiku. Naša tehnička kultura je manja od ruske tehničke kulture, a mirni rutinski rad je neprijatelj sigurnosti! Slučaj Černobilske nesreće s radioaktivnim zagađenjem prostora polovice Hrvatske ostavio bi nas bez lijepe ali s radioaktivnom domovinom. Hrvatska je mala i mi nemamo gdje iseliti! Zato bez obzira na ekstremno malu vjerojatnost događaja ne bi se smjelo riskirati, jer je to za nas apsolutni rizik i ne može se usporediti s relativno lokalnim rizicima ili riziku u prostorno velikim zemljama!
Što god radimo u životu vezano je uz rizik, ali prihvaćanje rizika je uvijek osobno, a ne znanstveno pitanje. Zato u demokratskom društvu može samo plebiscit odlučiti koji ćemo put odabrati. To vrijedi za sve demokratske zemlje, pa se može dogoditi, osobito poslije jedne supernesreće, da u bogatim industrijskim zemljama reaktori budu napušteni, a atomska tehnologija obsolitna. To bi imalo reperkusije za daljnji pogon nuklearke i u Hrvatskoj!
Zamislite turističku Hrvatsku, u globalnoj konkurenciji, u kojoj dominira obnovljiva energija i produkcija biološke hrane. Ne rušimo tu fantastičnu viziju s nedovoljno promišljenom gradnjom atomskih reaktora.
Ne odlučujmo brzopletno, konačna odluka je sudbonosna, jer Hrvatska neće ostati ista s novim reaktorom ili bez njega!
Daljnja budućnost može biti samo „obnovljiva“. Zato započnimo čim prije taj put!
fizičar dr.sc. Ivo Derado, München
|
Zahvaljujem se dr. Deradu na njegovim razmisljanjima. No uvijek kada se pise samo u superlativima o jednoj opciji, a drvljem i kamenjem ide na drugu meni to postaje predobro da bi bilo istinito, a obicno se ispostavi da i je tako...
No nemojte odmah shvatiti da sam protiv obnovljivih izvora... Dapace, jako ih podrzavam... No pitanje i problem obskrbe energije je ono koje po meni nema jednoznacno rjesenje i u biti predstavlja odabir najmanjeg zla..
Prosle godine sam u suradnji s HTV-om i Britanskim veleposlanstvom u Zagrebu sudjelovao kao znanstveni savjetnik na projektu snimanja dokumentarca „Obnovljivi izvori energije i razvoj lokalne zajednice – Britanska iskustva“. Takodjer, objavio sam clanak o tom putovanju u Novom listu, gdje se jos jednom zahvaljujem glavnom uredniku, a posebno urednici priloga Znanost Elviri Marinkovic Skomrlj, na odlicnoj suradnji koju smo razvili...
S obzirom da sam napisao clanak o tome (u nastavku teksta), necu dalje duljiti no glavna poanta je da se Velika Britanija okrece diverzifikaciji energetskog sustava koji do 2020. ukljucuje 33 GW nove instalirane snage iz obnovljivih izvora te 8-10 novih modernih nuklearnih elektrana (zakonski okvir za to je upravo u procesu donosenja). Zato me malo ljute recenice koje impliciraju u gornjem tekstu da se samo u Aziji i istocnoj Europi grade nove nuklearke implicirajuci teznju da RH ne zeli biti "u tome drustvu"...
Sto se tice RH... Prosle godine smo donjeli zakonsku regulativu koja omogucuje proizvodnju i prodaju struje u sustav HEP-u. Takva regulativa bi trebala pokrenuti proizvodnju obnovljivih izvora no tu postoji limit, a to je starost energetskog sustava pogotovo onog dijela koji se tice distribucije. Studije HEP-a pokazuju da se u prijenosu elektricne energije gubi skoro cetvrtina (mislim da je bilo 23%) elektricne energije dok je EU prosjek gubitka u distribuciji 6-9%. Takav zastarjeli sustav onemuogucava prikapcanje velike snage i broja novih proizvodjaca... Neke studije pokazuju da nas sistem tesko da moze primiti vise od 300 MW instalirane snage iz tako rastrkanih obnovljivih izvora sto je daleko premalo za bilo kakav gospodarski razvoj.... Jednako tako HEP nije dizao cijenu energije vec godinama te je zbog toga jako trpjela obnova i modernizacija citavog energetskog sustava...
U RH se trenutacno nalaze dva parka vjetroelektrana (Ravna na Pagu i Trtar Krtolin u zaledju Sibenika) ukupne snage nesto manje od 20 MW. U planu su i u izgradnji 50tak novih projekata poput parka vjetroelektrana koje gradi Koncar izmedju Dugopolja i Splita no svi ti projekti ne mogu previse pomaknuti letvicu od trenutacno 0.18% udjela obnovljivih izvora u proizvodnji elektricne energije... INA ima projekt geotermalnih izvora koji bi se mogli pokazati jako dobrim na regionalnoj razini u istocnom dijelu RH.
Obnovljivi izvori su sjajna stvar pogotovo za lokalne zajdnice i regionalni razvoj no trenutacno i u blizoj buducnsti ne mogu znacajnije izmjeniti energetsku sliku RH.
Takodjer, mnogi od projekata trenutacno kasne radi lokacijskih dozvola i nedonesenih prostornih planova pojedinih opcina... Mozda jos napomenuti da i postoji odredjeni konsenzus medju hidrolozima da su nasi financijsko isplativi vodeni resursi vec vecinom iskoristeni da se ne treba ocekivati neka veca izgradnja hidrocentrala....
Jednako tako nemojmo se zavaravati da postoji "besplatan rucak" i da obnovljivi izvori imaju nepresusan bunar energije... Konkretno vidio sam neke proracune modela u SAD-u gdje su dali predvidjanja da kada bi jedan dio (mislim trecina) energije svijeta dolazila iz vjetroelektrana da bi se promjenio sistem strujanja i polja vjetrova te time promjenila klima na globalno razini....
Kao sto vidite postoje objektivne specificnosti RH po pitanju energije. Mislim da je tu stvarno pitanje struke da se izjasni i nadje najmanje bolno rjesenje, a to je obicno diferzfikacija energetskih resura.... Nemojmo se zavaravati da ce bilo koje od rjesenja biti bezbolno ili da ce nam doci netko iz inozemstva ili neka tehnologija i magicnim stapicem razrijesiti energetsku situaciju u RH. Vrijeme planiranja i izgradnje elektrana mjeri se u desetljecima i sada je potrebno da ih pocnemo planirati ukoliko zelimo biti energetski nezavisni u buducnosti....
-----------------------------------------------------
Clanak - NL
Za one koji nemaju pretplatu na NL evo tekstualnog dijela clanka:
Budućnost u obnovljivim izvorima energije
NAKON POVRATKA S DALEKOG JUGA I EKSKLUZIVNOG IZVJEŠTAVANJA S ANTARKTIKE ZA >NOVI LISTObnovljivi izvori energije i razvoj
lokalne zajednice - Britanska iskustvazločestog novinara< te provokativnim
pitanjima prema sugovornicima pokušam otkriti i >drugu stranu medaljerešetao< pitanjima o novoj strategiji Britanske
vlade da se okrene nuklearnim izvorima energije, a s druge strane ljude
vezane uz vjetroelektrane pitanjima poput koliko ptica ubiju njihove
turbine. Suradnja s novinarima poput Tene i Darka svakako je promijenila
moju percepciju novinarskog posla te vjerujem da sada, kao znanstvenik, puno
lakše ostvarujem komunikaciju s medijima.
Čitav projekt je bio jako zanimljiv jer je uključivao posjete od
velikih postrojenja pa sve do malih koji doprinose životu lokalnih
zajednica. Bilo mi je jako zanimljivo vidjeti dualnost politika gdje s jedne
strane vlada na nacionalnom nivou okreće diverzifikaciji izvora energije te
međuostalim planira izgradnju novih nuklearnih reaktora, a s druge strane
lokalne vlasti se sve više okreću obnovljivim izvorima i mogućnostima koji
oni pružaju.
Engleska
Obnovljivi izvori energije su trenutačno jako popularni u Britaniji.
Mediji i sama kampanja političara, poput one gradonačelnika Londona,
za >Zeleni London< uvelike utječu na javno mijenje. Sam posjet Engleskoj
prošao je u dvije faze. U Londonu smo više kontaktirali s političarima i
ljudima koji se bave razvojem energetskih strategija, a u ostatku Engleske
obišli smo i projekte koji uključuju obnovljive izvore energije. Oba
putovanja su se dešavala unutar razdoblja koje je bilo turbulentno i važno
što se tiče upravljanja Velike Britanije energetskim resursima kao i pitanja
obnovljivih izvora. S jedne strane postoji niz dokumenata na nacionalnom
nivou poput >Energy White Paper 2007< koji postavlja vrlo ambiciozne ciljeve
o udjelu obnovljivih izvora u energetskoj bilanci i smanjenju koncentracije
CO2, a s druge strane postoji skepsa i pitanje da li Velika Britanija uopće
može ostvariti zacrtano po tom pitanju. Trebalo je dugih 14 godina Velikoj
Britaniji da dosegne 1 GW instalirane snage vjetroelektrana, da bi joj za
drugi GW trebalo samo dodatna godina i danas se nalazi u društvu 8 zemalja s
preko 2 GW instalirane snage za konverziju energije vjetra. Sada je vrlo
jasno da će gotovo nemoguće ostvariti cilj da do 2010. godine dobiva 10
posto električne energije iz obnovljivih izvora, no ozbiljnost pristupu te
strategije posebice one koje se tiču instalacije priobalnih vjetroelektrana
snage 33 GW, ostavljaju realnu mogućnost da ipak ispune svoje ciljeve i sa
sadašnjih 2posto dođu 2020. do 20 posto udjela obnovljivih izvora u
proizvodnji električne energije.
Jedna od zanimljivosti putovanja je spoznaja da općenito danas u
Velikoj Britaniji glavni moment i zamašnjak u razvoju tehnologija i
projekata koji se tiču obnovljivih izvora energije nisu više zeleni pokret i
udruge civilnog društva, kao što je to bilo u početku, već tvrtke, razvojne
agencije te sveučilišta. Spoznaja da je svijest prosječnog građanina o
zaštiti okoliša, smanjenju CO2 i usporavanju globalnog zatopljenja porasla
toliko da su mnogi pojedinci spremni platiti veću cijenu za čistiju odnosno
tzv. zelenu energiju, pokrenula je lavinu ulaganja gospodarstva u nove
tehnologije.
Prema onome što smo vidjeli i posjetili, danas je Velika Britanija
svakako vodeća zemlja u razvoju tehnologija vezanih za iskorištavanje
energije plime i oseke te valova, a u vrhu je zemalja po pitanju tehnologija
u iskorištavanju energije vjetra, posebice izgradnji priobalnih
vjetroelektrana. No još uvelike zaostaje za npr. Njemačkom ili Španjolskom u
primjeni dotičnih tehnologija i broju vjetroelektrana odnosno instaliranoj
snazi.
Tijekom čitavog putovanja susreli smo se i s dualnošću energ EMEC
Europski centar za istraživanje tehnologija vezanih uz
iskorištavanje energije mora je jedinstveni u svijetu i kao takav stavlja
Britaniju kao zemlju predvodnicu u istraživanju tehnologija vezanih uz
konverziju energije iz gibanja mora u električnu energiju. Centar osigurava
tvrtkama testiranje modula za konverziju plimnih struja te valova. Na
području Orkney-a sudaraju se plimne struje Atlantika i Sjevernog mora te
kroz pojedine kanale teku struje uzrokovane plimom i osekom desetak puta
veće nego Jadranu. Dotične struje se onda koriste za okretanje propelera.
Također imaju i testni dio gdje se različiti moduli mogu priključiti na
podzemne kablove koji onda iskorištavaju valove Atlantika visoke i do 15m.
Tehnologije vezane uz iskorištavanja energije mora zaostaju u razvoju
otprilike jedno desetljeće za tehnologijama vezanim uz energiju vjetra, no
na područjima gdje se javljaju veliki valovi i jake plimne struje u
budućnosti će biti moguće osigurati dobar dio energetskih potreba iz
dotičnih izvora.
REGEA - Spoj hrvatskog znanja i EU fondova
Regionalna energetska agencija Sjeverozapadne Hrvatske
(REGEA) je osnovana početkom 2008. godine od strane Zagrebačke, Karlovačke i
Krapinsko-zagorske županije te Grada Zagreba, a uz potporu Europske komisije
u sklopu programa Inteligentna Energija za Europu (IEE). Pozitivno su
ocijenjene samo dvije aplikacije na natječaju IEE-a, a hrvatska agencija je
koordinator konzorcija od četiri partnera. Osnovni cilj i uloga agencije
jest promoviranje i poticanje regionalnog održivog razvoja u području
energetike i zaštite okoliša kroz korištenje obnovljivih izvora energije i
uvođenje mjera povećane energetske efikasnosti. Osnivanjem REGEA-e ostvareni
su preuvjeti za pokretanje i poticanje projekata poput onih koje smo
posjetili u Engleskoj i Škotskoj te postizanje sinergijskog efekta kroz
suradnju trokuta znanost - gospodarstvo - razvojne agencije. Želimo im
uspješan rad u razvitku Sjeverozapadne Hrvatske te se nadamo se će REGEA
biti motivacija ostalim regijama i županijama da osnuju slične razvojne
agencije.
NaREC
New and Renewable Energy Centre (NaREC) je u bit tvrtka
osnovana 2002. kao centar izvrsnosti u području novih i obnovljivih izvora
energije. Ona je jedan od pet centara izvrsnosti uspostavljenih od strane
agencije za regionalni razvoj sjeveroistoka Engleske uz pomoć sredstava iz
EU strukturalnih fondova. NaREC svakako može poslužiti kao
odličan >know-how< primjer Hrvatskoj za transfer tehnologij i znanja koje
naše razvojne agencije po sličnom modelu, u skladu s hrvatskim
specifičnostima, primijeniti na razvoj regija. Smješten na dokovima u
Blyth-u, općina Northumberland, NaREC je uspio maksimalno iskoristiti svoj
položaj te stare i iskorištene dokove upotrijebiti za testna područja modula
koji konvertiraju energiju mora u električnu energiju. Sama tvrtka bavi se
čitavim spektrom razvoja tehnologija i testnih mjesta gdje druge tvrtke i
čitav energetski sektor mogu dovesti svoje proizvode na testiranje. Posjet
NaREC-u bio je meni osobno najdojmljiviji od svih projekata u Engleskoj koji
smo posjetili upravo zbog spoja trokuta znanost - gospodarstvo - politika i
sinergijskog efekta koji producira takav suradnja. Osnovni cilj tvrtke nije
profit već razvoj budućih i za sada financijski rizičnih projekata novih
izvora energije s naglaskom na obnovljive izvore. No unatoč tome, NaREC je
vezan i tržišnom klauzulom gdje je, u svrhu komercijalizacije projekata i
fokusiranja na tržišta, dužan svake godine pola milijuna funti dodatno
zaraditi svojim aktivnostima. Uspjeh NaREC-a je velik i već sada se mogu
vidjeti snažni efekti premošćivanja jaza između inovacija i realizacija
projekata gdje je u Velikoj Britaniji moguće planirati razvojne energetske
strategije koje obnovljive izvore upravo poradi institucija poput NaREC-a
gdje se nove tehnologije testiraju i implementiraju.
etskih politika na nacionalnom nivou i na onom lokalnom. Vlada Tony-a
Blaira, a sada Gordona Browna je svjesna da veliku većinu energije (80-90
posto), čak i u slučaju ispunjenja ambicioznih planova koji se tiču
obnovljivih izvora, moraju osigurati iz konvencionalnih načina proizvodnje
odnosno termo i nuklearnih eletrana. Zbog stanja cijene energenata na
svjetskom tržištu te popriličnu monopolizaciju Rusije na tržištu plina,
Vlada Velike Britanije se odlučila na diversifikaciju izvora energije kao i
ponovnom okretanju nuklearnoj opciji. Kampanja koju su pokrenuli 2006.
rezultirala je planom izgradnje 8-10 nuklearnih reaktora nove generacije do
2020. godine kao i promjenom javnog mijenja. Danas stabilna većina građana
Velike Britanije smatra da je zbog smanjenja CO2 i ovisnosti o energentima
iz inozemstva potreban balans različitih izvora energije koji uključuje
obnovljive izvore, ali i energiju iz nuklearnih elektrana. Slični signali
dolaze odnedavno i iz Hrvatske vlade iako u Hrvatskoj postoji moratorij na
raspravu o nuklearnoj opciji do 2012. godine.
Škotska
Posjet Škotskoj je bilo posebno iskustvo vjerojatno zbog toga što
smo se ipak maknuli van asfalta u prirodu, a i zbog otvorenih i pristupačnih
ljudi koji su dosta slični nama. Još i dandanas osjetim bolove u
nadlakticama od same pomisli na prvu večer na otočju Orkney i plesove koje
su na učili. Prirodne ljepote Škotske teško je dočarati kao i mnogobrojne
nijanse zelene boje za koje nisam vjerovao da postoje u okolini. U Škotskoj
bi istaknuo dva primjera projekata obnovljivih izvora energije. Jedan je
European Marine Energy Centre na sjevernom otočju Orkney i tiče
iskorištavanje energije oceana, a drugi je na otoku Gigha gdje je lokalno
stanovništvo kupilo otok i gdje su postavili tri vjetroelektrane koje im
donose profit. Iako su po svemu različiti, projekti privlače
visokoobrazovane mlade ljude na otok i garantiraju im održivi razvoj.
Zanimljiva je i uloga agencije za razvoj Highlands and Islands u razvoju oba
otočja. S jedne strane ljudi na Orkney-u imaju viziju i dovoljno
visokoobrazovane radne snage za pokretanje razvojnih projekata, a Highlands
and Islands im samo pomaže u dobivanju posebice europskih sredstava. Dok s
druge strane stanovništvo Gighe je većinom slabije obrazovano i sastoji se
od farmera koji su tek onedavno postali vlasnici farmi i otoka na kojemu
žive. Za njih je agencija napravila plan održivog razvoja gdje su obnovljivi
izvori jedan od važnijih stupova i trenutačno glavni izvor prihoda fonda
koji su uspostavili. Oba primjera daju dobar primjer i ideje kako motivirati
mlade visokoobrazovane ljude na povratak na naše otoke te područja od
posebne državne skrbi gdje im se putem projekata iz obnovljivih izvora
osigurava posao kao i održivi razvoj otoka.
|
|
Na #0 i na #1 Predpostavljao sam da će neki veći znanstveni autoritet pokrenuti temu energetike (elektroenergetike) u Hrvatskoj i "nuklearne" opcije, koja se ponovno aktualizira.
Za jednu dugoročnu energetsku politiku u energetici je vrijeme bitan činitelj. Da sada počnemo graditi neku elektranu treba više godina za njenu izgradnju. Govorim o klasičnim elektranama na ugljen, plin, nuklearno gorivo.
Koliko ja imam dostupnih informacije planirane su u periodu do 2015 godine tri veće elektrane i to Slavonija 400 MW na pin u istočnoj hrvatskoj. Dalmacija 400 MW na plin u Dalmaciji i 500 MW plomin 2 u Istri. Prije toga ranije 2012 i 2009 ulazi u pogon TE Sisak na plin 230 MW i HE Lešće 40 MW.
Što se tiče obnovljivih izvora (čiji sam zagovornik) njihov udio u Hrvatskoj je jako mali kao što u #1 (0.18% ) piše s namjerom povećanja udjela. Hrvatske mogućnosti su na području fotonaponski izvora i vjetroelektrana (Dalmacija, Slavonija....)
Što se tiče geotermalnih i posebice bioplina i biomase (istočna hrvatska) nije iskorišteno gotovo ništa. U povoju su i pri kraju mnaji projekti na nekim farmama.
Udio obnovljivih je "sramotno" mali u Hrvatskoj, a neracinalna potrošnja el. energije je izuzetno velika. Gubitci topline u zgradarstvu izuzetno veliki.
Kako se stopa porasta potrošnje el energije kreće 3,5 - 4 % godišnje, nakon 2015 i 2020 se treba razmišljati o novim izvorima veće snage.
Jednu stvar koju zaboravljaju zagovaratelji obnovljivih izvora ( i j spadam u tu grupu) je njihova "stohastička" priroda, (vjetar , sunce ) i kada ih nema sustav mora imati za povećanu potrošnju neki drugi temeljni izvor - elektranu na plin, ugljen, hidro -u akumulaciji ili NE)
Dokle god se ne iskoriste sve mogućnosti obnovljivih izvora ( i prekriju kuće, hoteli, javne ustanove u dalmaciji toplovodnim i fotonaponskim izvorima i dok se kod nas ne aktiviraju sve mogućnosti istih (Osijek ima insolaciju kao i Dalmacija) i dodatni izvora na biomasu, bioplin, elektrana ne otpad ..... nisam za izgradnju nuklearne elektrane pogotovo ne kod Dalja preko puta Kopačkog rita, nacionalnog parka u centru žitnice Slavonije.
Kada razina primjene obnovljivih u HR dosegne postotke (s 0.18% na recimo 100 puta veće vrijednosti 18 -20%) kao u EU i onda nam bude nedostajalo el. energije treba planirati nešto novo.
|
|
Na # 1 Dodatni komentar
--------------------------------------------------------------
Studije HEP-a pokazuju da se u prijenosu elektricne energije gubi skoro cetvrtina (mislim da je bilo 23%) elektricne energije dok je EU prosjek gubitka u distribuciji 6-9%. Takav zastarjeli sustav onemuogucava prikapcanje velike snage i broja novih proizvodjaca... Neke studije pokazuju da nas sistem tesko da moze primiti vise od 300 MW instalirane snage iz tako rastrkanih obnovljivih izvora sto je daleko premalo za bilo kakav gospodarski razvoj
--------------------------------------------------------------
Moram ispraviti kolegu jer su gubitci u prijenosnoj mreži HEP-a u HEP OPS-a reda 3,7 % i pali su na 3.3 % (200&) s tendencijom smanjivanja (što smo i u mi Studijama i proračunima na ETF-u potvrdili). Tu je HEP OPS Prijenos na razini EU zemalja a gubitci u distribuciji HEP ODS-a su puno veći jer je ta mreža tehnološki starija (još i ratom stradala) i iznose od 10,68 % (2004) do 8.3 % (2006).
To u konačnici daje gubitke u mreži oko 11,6 % recimo ukupno 12 %. Jasno da ih se može još sniziti posebice one u distribuciji kako bi došli na EU razinu od 6-9%.
Izvori
Za HEP ODS Distribuciju
http://www.hep.hr/ods/publikacije/Default.aspx
za HEP OPS Prijenos
http://www.hep.hr/ops/dokument/publikacije.aspx
Komentar na #1
----------------------
Takav zastarjeli sustav onemogucava prikapcanje velike snage i broja novih proizvodjaca... Neke studije pokazuju da nas sistem tesko da moze primiti vise od 300 MW instalirane snage iz tako rastrkanih obnovljivih izvora sto je daleko premalo za bilo kakav gospodarski razvoj.
-------------------------------
Studije Instituta Hrvoje Požar pokazuju to da sustav HEP-a ne može primiti više od 300-400 MW zbog svoje snage i prirode stohastičnosti obnovljivih izvora. Taj iznos je reda 10% vršnog opterećenje HEP-a koje se kreće oko 3200 MW (2007), a radi se o tome da druge elektrene u sustavu moraju osigurati regulaciju frekvencije, jalove snage i održavati stabilnost sustava kada bi se priključilo "samo" ovih 10 % obnovljivih od 300 MW. Jasno kako sada imamo oko 0,2 % taj problem još ne postoji.
Problem nije tako jednostavan da se može reći "zastario sustav" jer je EES kompleksan sustav koji mora ostati stabilan sa i bez priljučenih obnovljivih izvora (vjetar, sunce, biomasa, bioplin itd itd.) Uvijek mora postojati isto toliko snage "stabilan" klasični izvor el. energije koji podržava regulaciju frekvencije koja je najvažniji PARAMETAR SUSTAVA a to ne treba NIKADA SMETUTI S UMA.  |
|
Hvala kolega #3 na ispravkama brojki... Izgelda da sam HEP-ovog rada citirao krive brojke... Moje isprike na tome.
Slazem se kolega s vama... Potrebno je itekako povecati udio obnovljivih izvora energije... Tu svakako idu i subvencije vlade do mislim udjela od 5.8%. No cak kada i dodjemo do magicne brojke od 10% ostaje nam da 90% energije osiguramo iz konvecionanih izvora. U razgovoru s hidrologom prof. Zugajem s RGN kao i jos nekim hidrolozima informiran sam da su hidropotencijali vise - manje iskoristeni...
Dakle, ostaje nam opcija gradnja novih termoelektrana na ugljen ili pliin ili izgradnja NE, a za to je potrebno vrijeme i svaka od tih opcija nosi svoje pluseve i minuse.... Kad - tad cemo se morati odluciti i smeta me da postoji moratorij na raspravu o nuklearnoj opciji i to ne iz tog razloga sto jako zagovaram istu vec iz tog razloga da trebamo napraviti jasne studije utjecaja pojedinih opcija na energetski sustav, gospodarstvo, turizam i sl. te da onda odlucimo... A ne da pausalno tvrdimo kako cemo si nuklearnom opcijom unistiti turizam (mislim da su Franskuska ili Velika Britanija dovoljan kontraprimjer) ili kako ce nas obnovljivi izvori spasiti, a sadasnje studije pokazuju da maksimalno mozemo imati 300 - 400 MW obnovljivih izvora u sustavu...
Dakle u idealnom slucaju 300 - 400 MW snage obnovljivih izvora nam nece osigurati dovoljno energije u buducnosti i ne mozemo bazirati energetski razvoj samo na njima kao sto to predlaze #0.
No tih 300 - 400 MW snage moze pokrenuti regionalni razvoj i lokalne ekonomije s projektima kao sto su opisani u mom clanku u NL i bas zbog toga sam veliki zagovornih obnovljivih izvora energije... |
|
Na #1-#4, hvala na dobroj raspravi, od mene samo jedan komentar na:
Quote:
Tu svakako idu i subvencije vlade do mislim udjela od 5.8%.
..a hrvatska Vlada je kakti jedna velika, debela Antuntunova kvočka koja leže novce. Subvencioniraj X, plati Y, nagradi Z. Lista onih koji smatraju da bi im vlada trebala dati novac je sve dulja. A kako stojimo s dinamikom liste onih koji taj novac odnekud zarađuju??? |
|
Mozda je ovo dobar trenutak za napraviti raspravu o energetskoj strategiji RH... Koliko imam informacije ona je u pripremi no nemam inforacije sto okvirno sadrzava... Ima li itko i kada bi mogla doci na javnu raspravu?
Odlican primjer postupka donosenja takvih strategija mi je Velika Britanija... Krenulo se sa donosenjem Energy white paper 2007. Koji je onda isao u javnu raspravu i koji je postao osnova za izradu Energy Bill 2007 - 2008. Doticni zakon je sada u parlamentarnoj raspravi gdje ne ide po hitnom postupku, kao vecina nasih zakona, vec ide detajno kroz dosta citanja u oba doma...
Mnogi znanstvene i gospodarsko znanstvene institucije ( poput NaREC-a) su omogucili razvoj tehnologija na kojima se te strategije mogu temeljiti. Upravo zbog takvih institucija te suradnje znanosti, gospodarstva i razvojnih agencija oni danas mogu planirati 33 GW iz vjetroelektrana do 2020. g. Cini mi se da je novo-osnovana agencija REGEA - Energetska agencija sjeverozapadne Hrvatske na dobrom putu da tako nesto pocne ostvarivati.
No nekako mi se isto tako cini da nama u RH uvijek fali taj holisticki pristup stvarima i da se radi bojimo odrediti jasne prioritete u mnogim segmentima kako se nebi zamjerili onim koji se nece pronaci u tim prioritetima... Zato i imamo uravnilovke...
Ako prioritete u energetici odredimo u smjeru obnovljivih izvora energije, s cime se slazem, onda treba uspostaviti citav sustav mjera.... Pa tako ako zelimo recimo postaviti suncane kolektore odnosno fotonaponske ploce svugdje po Dalmaciji i istocnom dijelu RH onda treba pored ostalog i osmisliti:
- sustav poticaja i subvencija da se umanji inicijani ulog gradjana i potakne ih da na kupnju
- sustav za dekomisiju i odlaganje specijalnog otpada zbog poprilicno toksicnih kemikalija u plocama (PUTO vise ne radi pa treba osmisliti i izgraditi odlagaonicu za specijalni otpad ili organizirani izvoz tog otpada
- razvijanje vlastitih tehnologija i snazno poticanje u sustavu znanosti projekata i transfer novih tehnologija koje se ticu obnovljivih izvora (dakle cim projekt ukljucuje obnovljive izvore da on u odredjenoj grupaciji ima prednost u financiranju)
Bez ukljucivanja tih dodatnih mjera i raspodjeljivanje ogranicenih novcanih resursa po prioritetima stvorit cemo si samo dodatne probleme i npr. ekolosku katastrofu ako kvalitetno ne rijesimo zbrinjvanja iskoristenih suncevih kolektora... |
|
Quote:
..a hrvatska Vlada je kakti jedna velika, debela Antuntunova kvočka koja leže novce. Subvencioniraj X, plati Y, nagradi Z. Lista onih koji smatraju da bi im vlada trebala dati novac je sve dulja. A kako stojimo s dinamikom liste onih koji taj novac odnekud zarađuju???
Subvencije su samo jedan od mehanizama koje stoje na raspolaganju vladama da pokrenu politiku u zeljenom smjeru... Vjerojatno politika subvencija, pogotovo onih u poljoprivredi, zasluzuje zasebnu raspravu no nacelno ne vidim u njima nista lose ako generiraju nove vrijednosti i stvaraju ulagacku atmosferu privlaceci nova ulaganja i investicije...
Pametno ulozene subvencije itekako mogu pokrenuti investicijske cikluse i zaposljavanje tako da ih se ne usudim ovako "a priori" osudjivati... |
|
| Na #7: Ni ja subvencije ne osuđujem a priori. Skeptičan sam oko ovoga "pametno uložene". Malo mi je čudno da kad predlažete stvari tipa "razvijanje vlastitih tehnologija i snazno poticanje u sustavu znanosti projekata i transfer novih tehnologija koje se ticu obnovljivih izvora", onda Vam ne smeta što je Hrvatska mala i stoga ograničenih mogućnosti - za razliku od opravdavanja rezultata na olimpijadi iz fizike. Za mene to nisu dvije toliko različite stvari... Fotonaponske ploče kao energetska tehnologija su tek na razini pilot-projekata, gdje se najveće elektrane na bazi njih nalaze 1) u bogatim zemljama, 2) na mjestima gdje je insolacija još uvijek puno veća mego bilo gdje u Hrvatskoj i 3) i pored toga, pokrivaju tipično potrebe po jednog malog gradića blizu njih kojem zbog lokalne kolme manje-više ne treba grijanje. Projekti postavljanja fotonaponskih ploča u Kaliforniji su tek u povojima (koliko znam). Nisam siguran da Hrvatska ima što sredstva, što ljude, što prirodne uvjete da se u takve projekte u ovom stadiju razvoja tehnologije agresivno uključi. Samo mislim da treba biti dovoljno stručan da se umije razlikovati fantazije od stvarnosti, ništa više. |
|
Na #4
Što se tiče hidrologije i iskoristivosti vodnih potencijala tu ste u pravu, jer smo pri kraju i ne može se izvući puno novih MW. Da točno je ostaje ugljen, plin, NE i obnovljivi izvori.
Strategija se radi to je točno u krugovima Ministarstva gospodarstva,rada .... MINGO-a. Sve opcije su u igri, diverzifikacija izvora je isto u igri. Obnovljivi su itekako aktualni. Ne znam više nego što čujemo od kolega iz HEP-a, iz dosta visokih izvora.
Ne znam hoće li uključiti ili su već uključili druge institucije, Institute H. Požar, FER .... i druge fakultete ....i kada??
Kolega #5 je i ovoga puta u pravu nije Vlada "krava muzara" da svakome daje novce X, Y, Z-u. Ovdje se treba otvoriti tržištu i ući u partnerstvo s kapitalom izvana, jer takve objekte ne možemo sami financirati, niti iz "poskupljenja" struje. Jasno s povoljnim Ugovorim o korištenju i isporuci el. energije.
Treba imati sve tri - četri opcije zastupljene plin, ugljen, obnovljivi i NE (mada je ne zagovaram) ali nakon 2020 ili 2030 bez nje se izgleda neće moći ako se nastavi sa stopoma rasta 4-5 %.
Energetski zakoni su stvorli podloge za ulaganje ima zahtjeva stranih i domaćih ulagača prema HEP-u za oko 1500- 1700 MW vjetroparkova ali to ne može sustav primiti jer je snaga EES-a sada vršna-maksimalna oko 3 000 MW , a to znači da bi oko 50 % bilo obnovljivih. To ne može nikako funkcionirati zbog prirode EES-a. Zato je za sada ograničeno na oko 300 -400 MW. Ma i to je odlično samo da je što više toga mislim obovljivih.
Nešto se ipak kreće. Slavonija se "budi" sporo ili se kreće (Spačva, Strizivojna na drvnu masu Vukovar na slamu, Ivankovo bioplin ali toga je još uvije po meni malo.
Zašto? jer u praksi to ne funkcionira tako. Kućanstva, vikendice, Dalmacija, Slavonija, Lika..... idealne za fotonaponske "parkove" na kućama, privatnim hotelima, velikim hotelima, i svuda može ALI JE JOŠ PRESKUPO.
MORA SE EKONOMSKI ISPLATITI UGRADNJA TOGA.
Osobno na vikendici još nemam priključak struje i htio sam staviti fotonaponske (fotovoltaične) panale za primjer sebi i drugima -bar 200-300 W za rasvjetu i Hladnak ali je to rješenje višestruko skuplje od priključka na distributivnu mrežu HEP-a ( BTW još se nisam priključio ni na HEP jer mi ni ne treba struja, kako bih se odmorio od nje  )
Druga stvar kolege docent N.M. u Zagrebu već dugo ima cijelu kuću sve na obnovljivim: solarno, toplinske pumpe, toplovodno grijanje-kolektor sve uložio sam "puno tisuća eura2 (bio na medijima TV ...) . Isporučuje el. eneregiju u HEP "Elektra" Zagreb ali ni lipe nije još dobio. (Možda sada jeste). Ta je informacija bila zadnja prije nekoliko mjeseci kada smo mu analizatorima (privatno) mjerili kvalitetu el. energije koju isporučuje u mrežu. Bila je dobre kakvoće prema EN 50160 normi.
Što reći o "običnim" građanima kako njih animirati, kad ljudi iz struke nemogu na kraj s administracijom-čitaj birokracijom tog istog HEP-a. Treba mu mislim "siajaset" papirologije i dozvola. 
Raduje me činjenica da privatni vlasnici farmi (goveda, svinje peradi ) u Slavoniji počinju uviđati da će im se brzo isplatiti ugradnja bioplinskog postrojenja (jer rješava sukladno EU normama okoliš-ne baca stajnjak, izmet u okoliš već još proizvodi sebi el. energiju i toplinsku energiju). Višak el. energije može isporučiti HEP-u.
E kada takvih u Slavoniji bude na desetine da ne kažem stotine onda smo uspjeli, a za sada se završava jedana Ivankovo-Osetina s 1 MW snage plinske turbine i priprema druga.
"Skidam kapu" tom privatniku koji je ušao u taj projekat prvi u istočnoj Hrvatskoj, kojega BTW ne poznajem. Tvornica el. opreme Belišće i neki strani partneri završavaju taj posao pa će se vidjeti kako to radi.
Što da kažem o "drugom privatniku" i njegovoj farmi, koji nije imao ugrađene ni elementarne UPS baterije za nužni pogon, rasvjete i ventilacija, pa kada je zbog udara munje na 10 kV dalekovodu ostala farma bez opskrbe struje ugušilo se tisuće tovljenika. Vidite da ima i druge krajnosti. To je naša realnost.
Naša industrija i obrtnici mogli bi ući u te projekte (Končar i Dalekovdo već jesu za vjetroparkove, zatim Croatia pumps za turbine, Belišće, Đuro Đaković kotlovi itd itd. Bilo bi to posla za sve.
|
|
Na #8 Kolega B.L Ovdje dolje niste u pravu
--------------------------------
Fotonaponske ploče kao energetska tehnologija su tek na razini pilot-projekata, gdje se najveće elektrane na bazi njih nalaze 1) u bogatim zemljama, 2) na mjestima gdje je insolacija još uvijek puno veća mego bilo gdje u Hrvatskoj
----------------------------------------------
Fotonaponske ploče su već dugo na razini izvedbe, projektiranja i ugradnje u mnogim zemljama. Niso to pilot projekti (ako mislite na veliek snage onda to imaju bogate zemlje)
Začudili bi ste se kada bih vam naveo zemlje iz sjevernijih EU država koje to koriste. Podatci su mi na fakultetu, a javljam se od kuće. Pratili smo tu problemetiku dugo.
U Hrvatskoj postoji tvrtke koje proizvode i prodaju fotopanele.
Rekao sam da je samo pitanje vremena kada će biti isplativo, jer je za sada skupo to rješenje. Svaka subvencja u tom smjeru bia bi opravdana.
Ovdje se ne promoviraju velike Fotonaponske elektrane jer bi za velike snage (reda MW) trebalo pokriti ogromne prostore (pola Baranje ???). To Hrvatska ne može koristiti, ali razina primjene na krovovima kuća je izvodiva. Koliko ima domaćinstava, hotela, obrta, javnih zgrada???? Niti na jednoj nemate fotopanele. Rijeto ih možete neći.
Ta se tehnlogija još razvija kako bi joj se cijene snizila inače se već jako koristi i to dosta sjeverije od nas. |
|
Na #10: Ma vjerujem Vam da je sama tehnologija jako napredovala, ali gdje se to fotonaponske ploče masovno primjenjuju? Nit sam ih ugdje vidio nit sam čuo da su igdje implementirani projekti njihove masovne ugradnje. I kolike su uštede? Za pojedince? Za energetski sustav? Jedno je zagrijati vodu za tuširanje (nije ni to za baciti, no ipak) a drugo doći na 10% ukupno proizvedene energije s time.
Ispričavam se, malo znam o tome i drago mi je učiti od ostalih u ovoj raspravi, ali mislim da ljudi koji su "na izvoru" te tehnologije možda precjenjuju stvarni doseg njezine trenutne impplementacije u stvarnom svijetu. Samo pitam koliko je to realno za sada, koliko bi se u ovom trenutku energije time dobilo i koliko bi vremena trebalo da se početni trošak amortizira. Osnovne stvari |
|
Vjetar je za sada dominantna tehnologija na koju mozemo racunati kada je u pitanju veca instalirana snaga u EES-u.
U velikom je cvatu i proizvodnja energija tzv. "offshore" vjetroelektrana odnono priobalnih vjetroelektrana u plitkome moru do dubine od nekoliko desetaka metara... No tako nesto bi bilo potpuno neprihvatljivo za RH jer za snagu Krskoga 650 MW trebate cca. 70 km2 povrsine mora...
Kao sto je 10 rekao, tehnologije fotopanela bi vise isla na kucanstva i manje objekte no jos su uvijek preskupa...
Biogorivo je isto tako jedna od opcija... Vidio sam jednu studiju u Welsu po pitanju posebno geneticki dizajniranih vrba za proizvodnju biogoriva... Prema toj studiji ispada da bi uzgoj tih vrba bio najuspjesniji u podrucju nase Slavonije zbog klime i zemljista te da bi bile gotovo duplo vece nego one u Welsu...
Tehnologije vezane uz iskoristavanje energije mora kaskaju za otprilike jedno desetljece i sumnjam da cemo ih moci koristiti u Jadranu... Bio sam prisutan testiranju modula za konverziju struja plime i oseke (izgleda kao motor aviona) koji se spusti u more... No to podrucje ima plimne struje od 4m/s sto je red velicine vise nego u Jadranu... Mozda iskoristavanje valova negdje dolje na obali koje je dobro usmjereno prema Jugu no opet pitanje... Testni modulim poput
PELAMIS-a koje sam vidio ipak su testirani na valovima Atlantika od 10tak i vise metera...
Sve u svemu na razini EES-a, vjetar je sada primarna tehnologija koja se moze primjeniti... Ostale tehnologije mogu jako pomoci na lokalnoj razini i drago mi je da se je 10 raspisao koje projekti su sada aktualni u Slavoniji jer nisam s time bio upoznat...
Takodjer jednako mi je drago da je jedan od dobivenih projekata UKF-a od kolege Kristiana Horvatha s Drzavnog hidrometeoroloskog zavoda, a u suradnji s HEP-om i Institutom Hrvojem Pozarom....
Quote:
Naša industrija i obrtnici mogli bi ući u te projekte (Končar i Dalekovdo već jesu za vjetroparkove, zatim Croatia pumps za turbine, Belišće, Đuro Đaković kotlovi itd itd. Bilo bi to posla za sve.
Za sada su svakako pozitivni trendovi... Koncar je recimo u suradnji s FER-om osnovao Laboratorij pri FER-u za istrazivanje obnovljivih izvora, iz prica s nekoliko direktora iz Koncara cini mi se da su oni jako zinteresirani za daljnja ulaganja sto su i naglasili oformljavanjem zasebne tvrtke unutar koncerna koja se bavi OI... Dakle, ima interesa i u domacoj industriji sto je dobro da stvaramo nove tehnologije i proizvode vlastitim znanjima...
Potrebna je svakako i cvrcsca suradnja akademske zajednice i gospodarstva po tom pitanju... |
|
Kolega #11 Ja vas potpuno razumijem i ja ne spadam u one koji su "nerealni". Zato kažem obnovljivi izvori da i to tada kada se toliko tehnologija razvije i komercijalno bude isplativa do razine primjene i to ekonomske isplativosti.
Vjetro parkovi su realnost odavno Njemačka, Španjolska, Danska .... (samo Njemačka ima instalirano preko 16 GW snage u vjetro parkovima, a to je iznos više od 4 puta veći nego vršno opterećenje hrvatskog EES-a, tek toiko da osjetite veličine, no to je mali i dio njene ukupne snage (Njemačke).
Promotori obnovljivih izvora samo moraju znati osnovno da je narav tih izvora (vjetar i sunce) vjerojatnosne prirode i onda kada ih nema (oblačno i bez vjetra) netko će morati isporučiti el. energiju za narasale potrebe ili sijedi redukcija za to vrijeme.
Znači opet i uvijek moraju postojati zamjenske - temeljene, stabilne elektrene koje uvijek rade ili se puštaju u pogon kada nema vjetra i sunca. Tu je "kvaka". Jasno kada rade obnovljive štedi se na gorivu (plin, mazut, ugljen, vodi u akumulacijama) i to je prednost.
Realno se zaboravlja na biomasu, bioplin i geotermalnu. Svaki MW koji se proizvede puno znači jer se ne troši el. energija is sustava i čuva se okoliš jer se ne baca gnojivo na zemljište, ne pale se polja i druge površine, zatim otpaci u drvnoj i papirnoj industriji. Da ne govorimo o ostalom smeću koje se kod nas baca kojekuda jer nemamo niti jednu spalionicu a da ne spominjemo elektranu na gradski otpad u centru je jednog grada u EU? I nema zagađenja. Više im zagađuju automobili. Ali tu nastupa sada naš mentatlitet, svi bi koristili pogodnosti el. energije ali nitko nebi elektrenu u "svom dvorištu"
Gdje smo mi tu ? Gdje je Hrvatska? Po meni tek na početku
Zato ponavljam rečenicu uvaženog fizičara iz #0 malo modificiranu
Daljnja budućnost može biti i „obnovljiva“. Zato započnimo čim prije taj put! |
|
Na # 12. Dobro ste elaborirali kolega OI i njene mogućnosti u Hrvatskoj. Znam za labos na FER-u u suradnji s Končarom.
Zajedno s Dalekovodom (stup, okvir, priključak na mrežu, Končar može odraditi sve generator, ispravljač-izmjenjivač (ako je AG ili SG) ostaje samo uvoz lopatica što je od posebnih materijala i proizvode ih licencirano samo nekoliko najačih tvrtki u Danskoj i Švedskoj mislim.
Ispituje se (mjeri ) lokacija za vjetropark kod Tovarnika na blagim padinama Fruške gore |
|
Nedavno sam poslusao predavanje Sustainable Energy - Without the Hot Air -
David McKay, Department of Physics, University of Cambridge
Prezentacija i knjiga se mogu nac na http://www.withouthotair.com/ .
Zanimljiva prezentacija koja pokusava usporedit obnovljive izvore energije, koristeci medju ostalim i podatke o tome koliko je km2 prostora potrebno da bi se proizvela energija koristeci razne izvore. Iznenadilo me koliko neki izvori energije trebaju prostora, toliko da su zapravo za neke zemlje skoro neupotrebljivi. Svakako, zanimljivo stivo.
Na prezentaciji je autor sugerirao da je jedan od najobecavajucih pristupa koristenje sunceve energije kroz (ogromna = velicine Alzira) polja akumulatora energije u Sahari. Jedno takvo bi polje navodno zadovoljilo energetske potrebe EU (ukljucivo automobile, ako bi koristili elektricnu energiju).
Nemam neko posebno misljenje o ovome svemu jer malo o tome znam, ali nadam se da ce drugima bit zanimljivo stivo.
|
|
Na #15 Taj usporedni dijagram-sliku o potrebnim površinama u km2 za proizvodnju 1MW el. energije iz različitih izvora imam i poslao sam kolegi B.L. iz #5 pa nebi bilo loše da ga stavi na neki public web.
Čuo sam za tu ideju korištenja slorne energije iz područja sahare za potrebe EU-a. Još uvijek samo ideja |
|
Ovo je primjer dobodošle rasprave na Connectu. Samo ne prihvaćam izraz obnovljivi izvori energije. Radi se o prirodnim izvorima energije promjenljivog kapaciteta. Obnavlja se ono što se vraća u početno stanje, a to prirodni izvorni o kojima se ovdje raspravlja nisu. Istog dana u godini jednom sije sunce, drugi puta može biti oblačno, ima vjetra, nema vjetra.
Meni su učili da treba staviti jaja u više košara, dakle svi oblici energije koji su isplativi dolaze u obzir. Neko vrijeme moguće je neke oblike i financirati ali za to treba netko zaraditi. Još dodatak. O obliku energije odlučjuju političari na temelju lobiranja. Pa kada nekome odgovara onda je atomska energija prokleta, a za Francuze je ona "najzelenija".
Želim si više ovakvih rasprava na Connectu, a osobito stručnjaka za pojedina područja. |
|
Na #17 Slažem se s razmišljanjema ali u svijetu se koristi duboko ukorijenjeni termin Renewable sources - renewable energy. Ne može se izbjeći prijevod "Obnovljivi izvori"
Neki naši autori to nazivaju Dopunski izvori :-) Bilo kako bilo, njihov udio u hrvatskoj mora značajnije i to brzo porasti (vjetro elektrane, elektrane na otpad, elektrane na biomasu-drvo, elektrene na bioplin, geotermalne i fotonaponske. U EU rade na projektima povećanja stupnja korisnosti "klasičnih plinskih" u kogeneraciji s bioplinom.
Slažem se, o obliku primjene energije i izgradnji elektrana odlučuju političari ali njih pripremaju i podacima opskrbljuju stručnjaci iz njihovih stranaka (uglavnom). |
|
|
Pozdravljam raspravu.
Zao mi je samo sto je pokrenuta u doba kad je vecina svijeta negdje po odmorima jer mislim da se moglo vise ljudi ukljucit.
Ni naftna industrija ne miruje. Prebacili su dio snaga na "green" rjesenja:
StatoilHydro
Inace, nafta i plin se crpe na sve moguce nacine -sad su velike aktivnosti na Artiku.
Ja osobno ne vidim nacina na koji ce covjecanstvo rjesit krizu samo moralnim zalaganjem i/ili drzavnim subvencijama. Jos jednom, krizu moze rijesit samo najmocnija od svih - a to je globalna ekonomija.
Dakle, kako cijena nafte i plina te ostalih fosilnih goriva bude rasla (prebacivanje automobilskih motora na plin nema smisla), tako ce postajat sve popularinija nova rjesenja.
U meduvremennu prelazak na nuklearke bit ce neizbjezan.
Postoji ogroman nacin stednje energije. Jedan od najboljih za dalmaciju je termalna sunceva energija (zasad) - stednja na grijanje vode za kupanje i pranje + proizvodnja elek. energije iz vodene pare ili fotonaponski (kad bude isplativo). Zasad je jos uvijek termalni suncev kolektor daleko vece iskoristivosti od fotonaponskog. Termalni kolektor je mnogo jeftinji of fotonaponskog i puno robustnji na ostecenja.
Solarni krov "Projekt "Solarni krov Špansko Zagreb" pokazuje mogućnost velike uštede energije u kućanstvu, toplinske do 60 posto, električne do 50 te vode do 55 posto"
Ako se ne ugrade fotonaponski, samo od termanih kolektora usteda je veca od 50% na grijanju vode. U Dalmaciji, usteda je moguca i zimi cak i bez spremanja topline.
Daljnje ustede moguce su novim nacinom gradnje kuce/zgrade ODRŽIVA ZGRADA BUDUNOSTI
Napanje mreze tako dobijenom energijem je isplativo tek kad se napr. ugradi jedan diesel ili turbo-generator u jedan kvart i voda za hladenje se koristi za zagrijavanje vode kucanstava i grijanje u toplovodu.
Ako sve to ne bude dovoljno....
Mozda se za 50 godina ne budemo vise uopce vozili osobnim automobilima - predvidja se da ce postojati nesto poput zicare na struju jer je to najjeftiniji oblik energije. Ja bi to odmah uveo da se izbjegnu guzve u gradovima.
Ako i to ne bude dovoljno...
Natrag na bicikl, pjesice, vec se raspravlja u Australiji o school bus-u "koji ide pjeske", tj. po djecu se dolazi kuci pjesice i onda idu svi zajedno u skolu.
Mislim postoje ozbiljne studije koje ne izgladju ozbiljno
Izgleda ludo, ali tako to samo izgleda danas.
Tako ce biti u razvijenim zemljama.
Koga zanjima kako ce biti u nerazvijenim zemljama predlazem da pogleda filski klasik Mad Max
Mad Max
|
|
Iako sam na odmoru ne mogu odoliti ne ukljuciti se u raspravu povodom izvrsnog priloga is posta #0.
Na zalost mnoge odluke o energetskoj buducnosti imaju veliku dozu politike i "odredjenih" interesa koji se cesto ne podudaraju niti s misljenjem strucnjaka niti s interesima drustva.
Ne slazem se s izmisljanjem novih naziva za obnovljive izvore energije. Pogotovo ne onaj jedno vrijeme uvrijezen u Hrvatskoj "dopunski" izvori energije. Takodjer nije tocna tvrdnja da su to izvori s promjenjivi kapacitetom (intenzitetom na lokalnoj razini i tijekom godine da, ali kapacitetom na globalnoj razini ne). Najprije, mora se razlikovati izmedju spremljene energije (kao sto su to rezerve fosilnih goriva) i toka energije (kao sto je to suncevo zracenje ili gravitacijska energija). Geotermalna energija je nesto izmedju jer iz spremnika energije iz utrobe zemlje pri povrsini dobijemo odredjeni tok energije koji onda mozemo iskoristiti. Uz nuklearnu, to su jedini izvori energije koje imamo spremljene na zemlji ili koji dolaze na zemlju. Ostali “obnovljivi” izvori energije (vjetar, hidro, morske struje, razlika temperatura u oceanima, ...) su posljedica suncevog zracenja.
Dakle, "sudbonosna energetska dilema" iz posta #0 se odnosi na svjesnu, namjernu promjenu s koristenja rezervi energije na koristenje prirodnih tokova energije. Bitna razlika izmedju ovih je da su drugi prakticki neiscrpni u vremenu ali ne i u snazi tj. velicini toka, tj. intenzitetu. Suncevo zracenje dolazi na zemlju s odredjenom snagom koja je (na globalnoj razini) stalna.
I fosilna goriva su rezultat Suncevog zracenja ali tijekom milijuna godina. Dakle, mozemo ih smatrati prirodno koncentriranom solarnom energijom.
I tu je velika razlika izmedju koristenja spremljene energije (fosilnih goriva) i prirodnih tokova energije (solarnog zracenja, vjetra, hidro…. Prvi su koncentrirani i zahtijevaju malo napora za njihovo koristenje – strucnim jezikom imaju veliki energy return on investment (EROI). EROI je omjer izmedju dobivene energije i ulozene energije tijekom vijeka trajanja nekog postrojenja, tehnologije, infrastrukture. Ocito za izvore energije EROI mora biti veci od 1. Sto veci to bolji. Isplativost (izrazena u godinama) je vijek trajanja podijeljen s EROI. Dakle, ako neko postrojenje traje 20 godina i ima EROI=2 isplatit ce se (energetski naravno) za 20/10 = 10 godina.
Koristenje prirodnih tokova energije zahtijeva znatan napor da bi ih “sakupili” ili koncentrirali i stoga imaju mali EROI. Nekoliko je posljedica ove razlike izmedju koncentrirane energije (fosilnih goriva) i prirodnih tokova energije. Ovako brz razvoj ljudske civilizacije kakav imamo od industrijske revolucije ne bi bio moguc da nije bio baziran na koristenju izvora energije s velikim EROI. Medjutim najmanje dvije su velike nevolje u koristenju fosilnih goriva kojih ljudska civilizacija postaje svjesna tek u nekoliko zadnjih decenija: 1) produkti izgaranja fosilnih goriva su stetni ne samo za nase zdravlje nego i za zdravlje naseg planeta i 2) koristenje obilnih izvora energije s velikim EROI stvara privid mogucnosti beskonacnog rasta. Citav sadasnji ekonomski poredak (kapitalizam) se bazira ne stalnom rastu, tj. nije dovoljno da neka tvrtka ostvaruje profit nego taj profit mora biti svake godine sve veci kako bi tvrtka opstala na trzistu (vrijednosnica). Energetskim jezikom, stalan rast bilo kojeg sustava je moguc samo ako je baziran na beskonacnim izvorima energije (beskonacnim u spremljenoj kolicini ili u velicini toka). Na zalost, za sada tj. pri sadasnjim saznanjima i tehnoloskim mogucnostima, nemamo beskonacne izvore energije pa buducnost moramo planirati na konacnim izvorima (konacnim u spremljenoj kolicini, kao sto su to fosilna ili nuklearna goriva, ili konacnim u velicini toka, kao sto su to energija suncevog zracenja, vjetar, hidro, geotermalna, itd.).
Nijedna od ove dvije (tri) opcije nece omoguciti konstantni rast sto znaci da ce prije ili kasnije morati doci i do revizije ekonomskog sustava (kapitalizam verzija 3.0 ili nesto slicno). To prije ili kasnije ovisi o EROI izvora energije za koje se ljudska civilizacija odluci. Cinjenica je da EROI kod fosilnih goriva stalno opada jer treba sve vise i vise truda za traziti i vaditi naftu; treba traziti u sve nepristupacnijim predjelima i treba traziti sve dublje. S druge strane, razvoj tehnologije ce uciniti da ce EROI obnovljivih izvora energije rasti, ali tu ne smijemo biti preveliki optimisti jer ih nikad necemo moci koncentrirati onako kako je to napravila priroda kroz milijune godina.
Pitanje nije da li obnovljivih izvora energije ima u dovoljnoj kolicini (ima i vise nego dovoljno – samo koristenje solarnog zracenja na 1/10 povrsine svjetskih pustinja bi bilo dovoljno za proizvesti dovoljno energije (elektricne i goriva) za danasnje potrebe covjecanstva. Molim da se ovo ne protumaci da predlazem da 1/10 svjetskih pustinja prekrijemo recimo fotonaponskim celijama. Ovo navodim samo kao ilustraciju potencijala i dobivanje slike o redovima velicina.
Medjutim vaznije pitanje je da li bi to zaista zadovoljilo nase potrebe i uz koju cijenu. Mali EROI koristenja suncevog zracenja znaci da bi trebalo jos vecu povrsinu pokriti za proizvesti energiju potrebnu za proizvodnju, transport i instaliranje uredjaja za proizvodnju, transport i distribuciju energije. Recimo da je EROI 1.5 – to bi znacilo da za svaku jedinicu proizvedene energije koja se moze koristiti (za nase svrhe, grijanja, hladjenja, transporta, industrije, rasvjete itd.) jos dvije jedinice energije bi trebalo proizvesti koja bi bila potrosena za podrzavanje te nove industrije. Naravno, to cini obnovljive izvore energije skupima, ne samo u energetskom nego i u novcanom smislu.
U diskusijama se cesto umjesto EROI koristi novac. I kazemo da cijena fosilnim gorivima raste a da ce cijena obnovljivim izvorima energije u buducnosti padati, te da cemo sami po sebi preci na obnovljive izvore energije kad oni postanu ekonomski konkurentni. Iako postoji relativno jednostavna veza izmedju vrijednost novca i energetske vrijednosti, novac nije bas najbolja mjera jer novcana vrijednost energije ne ovisi samo o trudu koji je ulozen za dobivanje te energije nego i o odnosima na trzistu tj. koliko je ko u datom trenutku spreman platiti za energiju. A tu moze doc i dolazi do paradoksalnih situacija. Napose, sto cijena recimo fosilnih goriva ne sadrzi troskove direktnih i indirektnih, proslih, sadasnjih ili buducih, steta po nase zdravlje, po okolis, po zdravlje naseg planeta, niti sadrzi vojne troskove za osiguranje opskrbe. A da ne govorimo o drzavnim potporama, pogotovo onih u krivom smjeru. Sve to cini direktne ekonomske (novcane) usporedbe izmedju razlicitih energetskih opcija vrlo teskim.
Netko je u ovoj raspravi spomenuo promjenjivi intenzitet obnovljivih izvora energije i potrebu za njihovom pretvorbom i skladistenjem. To su vec tehnicki detalji koji su naravno bitni za konkretno, svakodnevno koristenje ali se u prethodnoj raspravi mogu zanemariti (zapravo nisu zanemareni nego su ukljuceni u napore potrebne za njihovo iskoristavanje i doprinose njihovom malom EROI). Skladistenje je moguce u obliku pumpanja vode na vecu visinu, komprimiranog zraka, u baterijama, proizvodnje vodika (netko je u nekoj drugoj raspravi ovdje na connectu napisao da se ja za to zalazem – ja na tome radim) No to su vec detalji koji bi nas mogli odvesti od sustine ove rasprave.
Kao zakljucak, odluke o energetskoj buducnosti nisu samo drzavne nego su od svjetskog znacaja. Drzave koje su primorane uvoziti energiju moraju ukljuciti i politiku u planiranje svoje energetske buducnosti. Hrvatska se ne mora opredijeliti za vece koristenje obnovljivih izvora energije zato sto ce to od nje eventualno traziti Europska zajednica vec zato sto je to u dugorocnom interesu Hrvatske. Okretanje vlastitim izvorima energije je dugorocno bolje za Hrvatsku nego investiranje u tehnologije koje ce nas dovesti u zavisni polozaj. Hrvatska moze (i mora) iskoristiti i svoje prirodne potencijale ali i svoju znanost s kojom se cesto znamo busati u prsa. Pri tome ne mislim da Hrvatska moze postati izvoznik pameti/visokih tehnologija ali mozemo nauciti kako primijeniti te tehnologije, maksimirati njihovu iskoristivost.
Investiranje pojedinaca i tvrtki u postrojenja i uredjaje za koristenje obnovljivih izvora energije je za Hrvatsku sigurno korisnije nego kupovanje na primjer skupih automobila koji trose puno goriva kojeg nemamo, pa bi poreznu politiku i politiku potpora trebalo voditi u tom smislu.
Slazem se da ne postoji samo jedno rjesenje za buducnost i u nedostatku vise znanja potrebnog za predvidjanje buducnosti najbolja je diverzifikacija (ili kako se to rece ne stavljati sva jaja u istu kosaru). Tu istu formulu cesto predlazu i savjetnici za investiranje. A u energetskom smislu diverzifikacija znaci koristenje svih izvora energije i to ondje gdje je to najisplativije.
Hrvatska je na zalost jedina zemlja (barem koliko je meni poznato) u kojoj obnovljivi izvori energije imaju negativan imidz u javnosti. Isto tako, Hrvatska je takodjer jedina zemlja (takodjer koliko je meni poznato) koja planira povecanje uvoza energije, bez da je napravila smisljen i znacajan napor na iskoristavanju vlastitih izvora energije. Stoga pozdravljam ideju da se hrvatski strucnjaci (i oni u zemlju i oni u inozemstvu) ukljuce u raspravu o energetskoj strategiji Hrvatske.
Tek sam sad primijetio da u ovom tekstu nisam ni spomenuo energetsku ucinkovitost iliti racionalno koristenje energije, ali to se podrazumijeva u bilo kojem energetskom scenariju. Cesto su mjere racionalnog koristenja energije ili energetskih usteda i najisplativiji (i energetski i novcano) nacin osiguranja potrebnih kolicina energije.
|
|
Na #20 i #21 Hvala kolegam koji su se uključili u ovu raspravu i mada su Go i veći dio ljudi nije na Portalu mislim da je korisna rasprava.
Kolega u #20 je dao linkove na nama u Hrvtskoj poznate ali još uvijek "pionirske" podhvate kolege dr. Majdandžića i njegove udruge. Smatram da bi to trebala postati "opće prihvatljiva akcija svih" na što široj uporabi termalnih i solarnih kolektora u Dalmaciji i drugdje, podržana poticajnom i poreznom politikom ulaganja u te izvore.
To je vezano i s racionalizacijom korištenja i uštedama el. i drugih energija koje mogu biti veoma značajne. Već reda nekoliko % (2-4)postotaka smanjit će zahtjeve za 80 -100 MW novih elektrana. Analize gubitaka u industriji, javnom sektoru, obrtu i dHEP-u govori da samo na "takozvanoj" jalovoj energiji (cos fi manji od 0,95) koja je neminovna poslijedica prijenosa i distribucije el. energije (zbog potreba održavanja magnetskog polja u strojevima, transformatoria, motorima) može donijeti isto tako uštede. Mi smo sretali u pijedinim transformatorskim stanicama (ne u HEP-u) nego u gospodarstvu cos manji i od 0,5) To je katastrofalno, pravdali su se posljedicama rata, obnove u našoj regiji istočne Hrvatske ali više za time nema opravdanja.
Ravnomjerno raspoređivanje svih energenata kako iznosi kolega u #21 je neophodno (hidro, termo -plin i ugljen) a svakako zatim svaka regija treba koristiti svoje prednosti Slavonija Lika.... biomasu, bioplin, Dalmacija s otocima, solarnu i vjetar sve zajedno do razine reda 300-400 MW koliko sadašnji EES HEP-a može podnijeti, pa uz racionalizaciju i uštete još dodatnih 100 -200 MW, nije mala stvar. Ako se ostvare planovi HEP-a-Vlade za blok Plomin II od 500 MW i TE Dalamcija 400 MW plin i TE Slavonija 400 na plin, osigurana je budućnost novih oko 2000 MW nove snage do reda 2020 godine.
I dalje i kontinuirano se treba ulagati u obnovljive izvore jer pitanje je kada ćemo doseći razinu od 300 MW iz obnovljivih???? Nakon 2020 sumljam da će se moći bez onoga što je kolega naveo u 20 vezano za nuklearnu energiju  |
|
Ah, da svi su na godisnjim odmorima.
Nema veze, najblizi energetici koji posjecuju Connect su se ionako javili
Ostale ili ne zanjima Connect ili ne znaju za njega - pitam se sto je bolje/gore To inaoko nema veze s GO.
|
|
Nekoliko svježih informacija sa stranica EIHP o obnovljivim izvorima
----------------------------------------------------------------------------
Vijesti
Izgradnja najveće solarne elektrane
19.08.2008
Kalifornijska kompanija Pacific gas electric (PGE) potpisla je ugovor s dva domaća partnera o izgradnji najveće solarne elektrane u svijetu, koja će imati instaliranu snagu od 800 MW i prikupljati sunčevu energiju s površine od 32,5 kvadratnih kilometra.
Firma Optisolar, koja je prema ugovoru izvođač radova, prvo će izgraditi solarnu elektranu kapaciteta 550 MW, koristeći tanke solarne panele, a kasnije i drugi objekt, s dodatnih 250 MW, na površini koja je ranije bila farma između San Franciska i Los Angelesa.
Kalifornija, koja je privredno najjača savezna država u SAD i na sedmom mjestu u svijetu po ekonomskom potencijalu, nastoji što prije zauzeti vodeće mjesto na globalnoj listi korisnika elektroenergije dobivene iz obnovljivih izvora. Španjolska je zasada na vrhu te liste, jer ima 23 takozvane solarne farme na kojima se električna energija dobiva pretvaranjem sunčeve u električnu energiju. U Nejmačkoj je u toku gradnja solarne elektrane kapaciteta 40 MW, a u Australiji se gradi još veći objekt, instalirane snage 154 MW.
|
|
Nedavno je Nature objavio dva članka od kojih jedan govori o kompleksnosti današnjih elektroenergetskih sustava, a drugi analizira izvore koji nude opcije za smanjivanje emisije ugljičnog dioksida prilikom proizvodnje električne energije.
|
|
|
Na #26 Ako se ostvari ono što je danas podpredsjednik vlade Polančec govorio (TV prilog na HTV1) na Energetskom forumu i biti ćemo energetski neovisni, ne brinite kolega.
Što se tiče elektroprivrede RS tu medalja ima i drugu stranu. HEP i Hrvatska su imali ulaganja u Rudnik i TE Gacko 1, što nije zanemarvo a od toga ništa???. |
|
na #27
Iako ono sto govore politicari cesto treba uzimati sa rezervom mozete li nam ukratko prenijeti sto je rekao podpredsjednik vlade na Energetskom forumu. |
|
na #28 Ono što je mene interesiralo a to je planirana proizvodnja u novim izvorima el.energija. To što je rekoa sam i znao iz krugova u HEP-u a to su planirane 3 TE na plin jedna u Slavoniji, pau Dalmaciji i novi blok u TE Plomin,
Zatim stope rasta potražnje el. energije od 4,3 % što do 2020 traži izgradnju oko 3000 novih MW instalirane snage. Kako ove tri nose polovicu potreba svaka po jednu trećinu snage, ostalo bi bili zastupljeni obnovljivi od oko 1500 MW do 2020 god. što je jako visok udio. Tu im i svima nama želim uspjeha.
Kako sustav sada s vršnim optereće |
|
| | |
Edukacija
