Jedna od glavnih obaveza znanstvenih novaka, kao ¹to im i naziv ka¾e je biti znanstveno aktivan i produktivan. Za to dobivamo plaæe i trudimo se to dobro raditi. No, znanost je posebna ljudska djelatnost, koja se ne svidi i ne odgovara svima. Stoga se neki novaci bolje snaðu u ovom poslu, a neki malo lo¹ije. No, koliko su znanstveni novaci uopæe uspje¹ni u svojem znanstvenom radu? Ovo je bilo jedno od glavnih pitanja koje je zapoèelo prvo jednu suradnju, preraslo u okvire znanstvenog rada, pa jo¹ nekoliko njih, pa zatim preraslo u temu doktorata koji sam obranio poèetkom 2008. godine. Ovaj osvrt je prikaz najzanimljivijih podataka iz te doktorske disertacije.

Uvod

Ustroj sustava znanstvenog nova¹tva èitateljima portala Connect uglavnom je poznat jer su èesto ili oni sami novaci ili su mentori koji imaju znanstvene novake. Stoga treba samo kratko spomenuti da je Ministarstvo znanosti, obrazovanja i ¹porta (MZO©) utemeljilo sustav potpore znanstvenih novaka zapo¹ljavanjem najboljih diplomiranih studenata 1991. godine. Ideja o podupiranju mladih znanstvenika prvi se put pojavila 1986. godine, kada je Ministarstvo osiguravalo polovicu redovitog dohotka mladim istra¾ivaèima sa stupnjem magistra znanosti, dok su ustanove u kojima su bili zaposleni osiguravale drugi dio dohotka. Od 1991. godine zapoèelo je sustavno odobravanje zapo¹ljavanja znanstvenih novaka èiji je temeljni cilj bio postizanje stupnja magistra znanosti, a zatim i doktora znanosti. Iste godine zapoèinje i potpora cjelokupnim iznosom dohotka. Zapo¹ljavanje znanstvenih novaka odobrava se na znanstvenim projektima koje financijski podupire MZO©. Ustanova koja zapo¹ljava novaka sklapa ugovor o zaposlenju znanstvenog novaka u trajanju od ¹est godina. Ukoliko novak postigne stupanj doktora znanosti unutar tog razdoblja moguæe je produ¾iti ugovor o radu, sve do isteka ukupno deset godina od zakljuèivanja prvog ugovora o radu. Ovakvo se stanje odr¾avalo do 2003. godine, kada dr¾avni proraèun vi¹e nije omoguæavao dotada¹nji porast broja novozaposlenih znanstvenih novaka. Odobravanje novih radnih mjesta za znanstvene novake tada je postro¾eno, na naèin da je omoguæavano zapo¹ljavanje novih znanstvenih novaka samo u sluèaju da se oslobodilo postojeæe mjesto (kao rezultat prestanka ugovora o radu, zavr¹etka potpore ili prelaska na zaposlenje na neodreðeno vrijeme u sustavu znanosti i visokoga obrazovanja).

U sustavu znanstvenog nova¹tva od 1991. do kraja 2005. godine bilo je odobreno ukupno 4.170 novaèkih potpora, od èega je tijekom 2005. godine bilo najvi¹e zaposlenih novaka u tehnièkim znanostima. Nakon razdoblja obilje¾enog postupnim rastom broja novozaposlenih znanstvenih novaka u pojedinoj godini, u posljednjih nekoliko godina ukupan broj znanstvenih novaka zaposlenih u sustavu potpore MZO©-a u jednoj kalendarskoj godini odr¾avao se oko 2.500.

Sustav znanstvenog nova¹tva kao glavni cilj postavlja znanstvenu izobrazbu mladih ljudi, stjecanje doktorata znanosti te vrjednovanje uspje¹nosti znanstvenih novaka tijekom njihovog istra¾ivaèkog djelovanja. Na taj se naèin stvara osnovica za odabir najboljih kandidata meðu znanstvenim novacima za mjesta zaposlenja na neodreðeno vrijeme u ustanovama visokog obrazovanja i znanosti, kao i visokoobrazovano osoblje za zaposlenja u drugim sektorima.

Metodolo¹ke postavke

U provedbi ove studije kori¹teni su podaci o znanstvenim novacima MZO©-a kojima je zavr¹ila potpora tijekom 1999.-2005. godine, dobiveni iz baze podataka MZO©-a (n=1.320). Za svakog znanstvenog novaka prikupljeni su svi dostupni podaci i proveden je pregled znanstvene produktivnosti kori¹tenjem bibliografske baze podatakaWeb of Science. Na temelju broja i vremena objavljivanja znanstvenih èlanaka izraèunati su pokazatelji znanstvene produktivnosti za znanstvene novake prije zapo¹ljavanja (tj. za vrijeme diplomskog studija), za vrijeme nova¹tva te nakon izlaska iz sustava nova¹tva (neki novaci obuhvaæeni istra¾ivanjem iza¹li su iz sustava potpore tijekom 1999. godine, te su preko pet godina bili izvan sustava nova¹tva u trenutku provedbe istra¾ivanja).

Radi prikupljanja dodatnih podataka provedeno je i anketno istra¾ivanje meðu znanstvenim novacima koji su bili zaposleni u sustavu znanstvenog nova¹tva tijekom studenog 2006. godine, kao i meðu njihovim mentorima (n=2.093). Prednost ovog uzorka bila je moguænost ispitivanja suradnje novaka i mentora jer su novaci u anketi upitani i o suradnji s mentorom. I mentori su bili anketirani, izmeðu ostalog, i o suradnji s novakom, ¹to je omoguæilo usporedbu njihovih odgovora.

Tri treæine

Tri glavna nalaza ovog istra¾ivanja bili su: treæina novaka stekla je stupanj doktora znanosti za vrijeme trajanja novaèke potpore (32,9%); treæina novaka je nakon zavr¹ene potpore ostala trajno zaposlena u sustavu MZO©-a (36,1%) te konaèno, jedna treæina znanstvenih novaka (36,7%) uspjela je objaviti barem jedan znanstveni èlanak indeksiran u bibliografskoj bazi Web of Science za vrijeme trajanja novaèke potpore (Tablica 1,2). Preklapanje ove tri skupine bilo je vrlo veliko, ¹to je zapravo govorilo da se u sve tri skupine uglavnom radilo o istim znanstvenim novacima, za koje mo¾emo reæi da imaju stvarni interes za znanost i rad u znanosti. No, ¹to je s ostalima? Situacija je bila uvjetno najlo¹ija u biomedicni i tehnièkim znanostima, gdje su novaci bili zaposleni mnogo kraæe i imali manji postotak steèenih doktorata nego u drugim znanstvenim podruèjima.

Rezultat analize kori¹tenjem logistièke regresije ukazao je na znaèajne prediktore za stjecanje stupnja doktora znanosti (Tablica 3): novaci koji su bili meðu 10% najboljih studenata po prosjeku ocjena diplomskog studija imali su gotovo 5 puta manju ¹ansu za stjecanje stupnja doktora znanosti za vrijeme zaposlenja u svojstvu znanstvenog novaka u usporedbi s onima koji nisu bili meðu 10% najboljih (usporedba omjera ¹ansi – odds ratio); novaci ¾enskog spola imali su 1,4 puta veæu ¹ansu stjecanja doktorata od novaka mu¹kog spola; novaci u znanstveno-istra¾ivaèkim ustanovama imali su najveæu ¹ansu stjecanja doktorata, a oni u ostalim ustanovama (uglavnom bolnice i klinike) najmanju; novak koji je objavio znanstveni èlanak s mentorom za vrijeme trajanja nova¹tva imao je vi¹e nego dvostruko veæu ¹ansu stjecanja doktorata; novaci koji su znanstveno produktivniji imali su veæu ¹ansu stjecanja stupnja doktora znanosti (Tablica 3).

Novaci koji su bili meðu 10% najboljih diplomskih studenata imali su gotovo sve promatrane pokazatelje lo¹ije od onih koji nisu bili meðu 10% najboljih (Tablica 4). Ovo bi se moglo objasniti na naèin da oni br¾e i lak¹e uðu u sustav znanstvenog nova¹tva, ali isto tako br¾e i naðu (bolje plaæena) radna mjesta izvan sustava znanosti. ©to je zapravo prilièno depresivan pokazatelj, koji govori da u sustavu znanosti ostaju „lo¹iji“ kandidati. Meðutim, na ovaj podatak treba gledati upravo suprotno jer je kandidat koji se stvarno ¾eli baviti znanstvenim radom, pa èak i ako ima lo¹ije pokazatelje diplomske naobrazbe, ipak bolji kandidat od onog koji radno mjesto znanstvenog novaka koristi samo kao privremeno rje¹enje dok ne pronaðe bolje plaæeni posao.

Anketno ispitivanje znanstvenih novaka i njihovih mentora tijekom 2006. godine ukazalo je na najveæe zadovoljstvo zaposlenjem meðu znanstvenim novacima u humanistièkim znanostima, uz istovremeno vrlo visoki postotak izrazito zadovoljnih i zadovoljnih novaka (Tablica 5). Potrebno je naglasiti da su najzadovoljniji svojim zaposlenjem bili novaci mu¹kog spola sa ¾enskim mentorima, dok su najnezadovoljniji bili novaci mu¹kog spola s mu¹kim mentorima.

Rezultate ove studije ipak treba promatrati dinamièno, i ne ih odmah proglasiti katastrofom. Naime, sustav znanstvenog nova¹tva je golemi sustav koji obuhvaæa trenutno oko 2800 znanstvenih novaka i barem oko 1500 mentora. U ovako velikom sustavu neminovno je da æe se pronaæi razni primjeri neprikladnog pona¹anja i meðu novacima i meðu mentorima. Svatko od nas zna barem nekoliko takvih primjera. Ali isto tako, svatko od nas zna i nekoliko divnih primjera, u kojima su i novak i mentor ostvarili najbolji moguæi oblik suradnje, ¹to je omoguæilo novaku da postane samostalni znanstvenik. Osim toga, rezultate treba promatrati i u svjetlu postojeæeg sustava znanosti, koji je obilje¾en raznim problemima, poput vrlo male znanstvene produktivnosti nekih znanstvenih podruèja.

Na kraju treba naglasiti da je sustav znanstvenog nova¹tva trenutno u fazi ozbiljne analize i reorganizacije, ¹to bi trebalo dovesti do njegovog znaèajnog pobolj¹anja. Ovo ukljuèuje podjelu novaka u tri skupine, novaci u znanosti, u nastavi i za gospodarstvo. Uz to se planiraju i druge promjene, a sve s ciljem izrade i odr¾avanja sustava znanstvenog nova¹tva koji bi bio djelotvorniji i bolji od postojeæeg.

Cjelokupni tekst doktorata dostupan je na adresi: "http://medlib.mef.hr/357/01/polasek.pdf [PDF, 3,98 Mb]

Ozren Pola¹ek

opolasek {at} snz.hr