Po zakonu visoko¹kolski nastavnici idu u mirovinu sa 65 godina. Oni u trajnom zvanju mogu ostati u nastavi i istra¾ivanju do 70. To je diskriminacija po godinama. Osobito u zemlji koja nema dovoljno visokoobrazovanih i nema dovoljno znanstvenika i nastavnika da se to promijeni.

Marko Ljubiæ je u svom postu „Znanost, nogomet i nacionalni identitet“ naveo i jedno ugledno ime. Ono rektora Rijeèkog sveuèili¹ta i akademika Danijela Rukavine. S imenom Rektora usporedo teèe rasprava od ¹ire va¾nosti za hrvatsku znanstvenu i akademsku zajednicu.

»Prvi je o tome progovorio nedavno, na Otvorenoj televiziji, biv¹i ministar obrazovanja i znanosti Gvozden Flego. Potom je istu stvar ponovio profesor ®arko Puhovski u »Veèernjaku«, a to je da se na èelu Zbora rektora visokih uèili¹ta Hrvatske nalazi profesor Daniel Rukavina, osoba koja po zakonu to ne bi trebala biti. Profesor Rukavina je, ka¾u Flego i Puhovski, veæ drugu godinu u mirovini, i kao umirovljenik ne mo¾e biti profesor ni rektor, pa dakako, ni predsjednik Rektorskog zbora.

Ako je doista u pitanju visoka ¾ivotna dob kao zapreka u obavljanju takvih du¾nosti, onda je nejasno za¹to se ova trojica uglednih profesora nisu ba¹ uznemirila kada je jedan na¹ politièar, Luka Bebiæ, postao predsjednik Sabora u 72. godini ¾ivota? Na politièkoj sceni, ne samo u nas, djeluju i ljudi visoke ¾ivotne dobi: predsjednik Mesiæ ima 73 godine, a ima i podosta drugih dr¾avnih du¾nosnika koji su pre¹li ¾ivotnu dob od 70 godina: tu je i Bo¾o Bi¹kupiæ, pa zatim naèelnik u Ministarstvu za za¹titu okoli¹a Vinko Mladineo (IC –on je direktor Fonda za za¹titu okoli¹a), a meðu veleposlanicima je i Ivica Ma¹truko koji se pribli¾ava sedamdesetoj. Za¹to njima nitko ne prigovara zbog visoke ¾ivotne dobi, a prigovara se, primjerice, rektoru Rijeèkog sveuèili¹ta Danielu Rukavini? Uzgred, Daniel Rukavina je pritom i akademik, a za njih nema gornje dobne granice, veæ mogu djelovati u nastavi dokle god hoæe, slièno kao i profesori emeritusi.«

U ovome ima svega i svaèega pa na znanje i ravnanje po¹tovanom èitateljstvu Connecta.

Po hrvatskim zakonima sveuèili¹ni nastavnici ali i istra¾ivaèi u institutima idu u mirovinu sa 65 godina. Izuzetak su nastavnici u trajnom zvanju. Neki fakulteti nemilosrdno èiste svoje redove, kao da imamo sveuèili¹nim nastavnika na vagone. A oni koji rade u institutima, njih se eventualno tolerira da doðu raditi, ali ne dobiju novac od projekta na kojima rade. Neki fakulteti su ne¹to tolerantniji pa vas svaku godinu (metoda pritiska) ponovno biraju, makar to zakon ne zahtijeva. Ali nema govora o obavljanju du¾nosti. Zato sam veæ 2001. morao napustiti mjesto voditelja katedre. Biv¹i ministar obrazovanja i znanosti Gvozden Flego i profesor ®arko Puhovski u sluèaju akademika D. Rukavine potpuno su u pravu.

Zanimljivo je da danas nitko ne priznaje ili istièe da je Fakultet strojarstva i brodogradnje zapoèeo nastavu po Bolonji jo¹ 2003. Predviðajuæi ¹to æe se dogoditi s nedostatkom nastavnika, predlo¾io sam 2004. (jo¹ nisam bio umirovljen) a i kasnije, da se na znanstvenike i nastavnike u najvi¹im zvanjima primijeni ozakonjeni model koji eto iznimno cijenim u SAD. Nema diskriminacije po godinama. Mo¾da bih sada manje pisao po Connectu i imao manje funkcija koje nerviraju komarce, „uèenice“, mrave i sliène. Uzalud, pa sam da imamo sluèaj da jedan nastavnik ima 16 kolegija (u nekima djelomièno) u dodiplomskom studiju, 6 u diplomskom i tko zna koliko na specijalistièkom i doktorskom studiju.

Meni je osobno akademik i rektor D. Rukavina jako simpatièan i veæ sam jednom napisao da je uèinio nemjerivo puno za Sveuèili¹te u Rijeci. Ali su¹tinski on ne bi trebao obavljati du¾nosti, veæ se samo posvetiti nastavi i istra¾ivanju na ¹to ima pravo kao akademik a ako nije trebalo bi ga najhitnije izabrati za profesora emeritusa.

Pouka, Ministar nema pojma koliko si je pojedini fakultet zamislio predmeta. Jednom mi je jedan uva¾eni nastavnik-politièar rekao da iz nekih naslova predmeta svog fakulteta ne prepoznaje o èemu je i rijeè. A dotièni nastavnik bi htio da se iz toga dijeli i diploma magistra. Ali bi Ministar i njegovi struènjaci trebali jednom poslu¹ati savjete da Hrvatska nema dvije stvari. Prvo, dovoljno visokoobrazovanih i drugo da nema dovoljno znanstvenika i nastavnika da se to promijeni. Zato je manji problem naæi u predavaonici nastavnika s 83 godina, kao ¹to sam susreo svog kolegu na University of Lowell, nego imati nastavnika koji dr¾i u ruci tridesetak kolegija.

Komentari (clanova koji su komentirali: 6) Komentara po autoru:    2 2 2 1 1 1

#1: Glasova: 2 (min. 3) (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-06-29 11:18:21 Mislim da je tu glavni problem u financiranju - otkrio sam toplu vudu   Hocu reci, da kad bi bilo dovoljno novaca za dar fakulteta (place i ostalo) onda bi se moglo zaposlit sve ljude do 75 god i jos unajmit studente na masterima (MSc) da rade sa studentima na BSc nivou a Doctorante da rade s Masted studentima te Post-Dock da radi s doktorantima, kao sto se radi na nekim bogatim sveucilistima vani.    Onda imate profesora koji se vise bavi oplemenjivanjem znanja i suradnjom s industrijom, trazenjem projekata i financija koje nisu od Ministarstva i pisanjem znanstvenih radova.    Ali to je jedan model koji nije uhodan u Hrvatskoj, kod nas doktor znanosti gubi vrijeme tamo s brucosima koje zanjimaju neke druge stvari - kao napr. zene     Dakle, snage treba preraspodjelit....ali to je proces i traje dugo.  A do tad, da bi se zaposlilo tj. dalo izbor u zvanje mladom covjeku fakulteti su u jednu ruku prisiljeni poslat ljude u mirovinu. To je tako. Kamo srece da neki ljudi ne prestanu biti asistenti sa 60.

#2: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-06-29 11:22:13 Zadnja recenica.  Kamo srece da neki ljudi prestanu bit asistenti dobiju izbor u zvanje daleko prije.    Molio bih takoder, zna li netko, koliko se ceka u zapadnim zemljama na izbor u zvanje u redovitog profesora i koji su kriteriji?  Znam da se ovo kod nas sad mijenja, kriteriji su strozi, ali po meni se i prije cekalo pre pre pre dugo. E sad, ako su kriteriji strozi, da li je vremenski rok dulji ili kraci??

#3: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-06-29 12:39:10 Na #0 Pogodili ste pravu stvar. Ako politièari mogu raditi s preko 70 godina po èemu ne bi profesori mogli raditi do 70-te. Ima nas malo-mislim na docente i profesore u Hrvatskoj a posebice na fakultetima koji nisu u Zagrebu, pa kad tome dodamo "na¹u Bolonju" po kojoj jedan fakultet iz Zagreba zabranjuje svojim profesorima dolaziti u Osijek, a mi po sili zakona u mirovinu po¹aljemo docente i profesore s 65 godina i onda je "logièno" da netko nosi i ima 7-8 ili vi¹e kolegija. ©to je jo¹ èudnje ljudi se dovijaju pa idu u izbore za prof. visokih ¹kola koji su u rangu redovitih profesora i èekaju trajno zvanje i time ostaju do 70-te     Zato sam da se mladima otvaraju perspektive i radna mjesta ali tamo gdje je problem zakon se treba prilagoditi uvjetima i ljudima a ne ljudi zakonu.

#4: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-07-01 18:18:52 Ako je rule 65 diskriminacija starih, ustanova tzv. trajnog zvanja  je isto tako diskriminacija mladih, koji moraju zadovoljavati uvjete reizbora, mada nisu jos u silaznoj putanji sa psihofizickim sposobnostima. Na testove vida itd. za produljenje vozackog  se ide cesce po stare dane -- a licenca se dobije na krace vrijeme.  Nije u redu da se bez obzira na psihofizicku i znanstvenu cionost  nekog umirovi s 65 jer ima inteletualnih staraca s 45-50 i cilih ljudi   za 70, no nije ni u redu da je Hrvatska izmislila to tzv. trajno zvanje, pa mi se svaki cas neki seniori u okolini hvale kako  oni ne moraju vise nista raditi samo dolaziti na posao i da mogu tako cekati penziju. To je destimulativno za ostale, i   cione 70-godisnjake i uzlazne 30-godisnjake...

#5: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-07-01 18:29:40 Na 4# Pogodak u "sridu"

#6: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-07-02 13:52:08 Redovni profesor bez trajnog zvanja (tenure) je contradictio in adiecto. Svi redovni profesori morali bi biti u trajnom zvanju

#7: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-07-02 15:56:47 Kao sto je cesto kod nas slucaj, problem je opet u kriterijima. Ako uspijemo utvrditi sto je dobar a sto je los profesor (ili mesar, ili bacac potkova) onda bi onaj dobar to trebao moci raditi s 20 ili 120 godina zivota, a onaj los nikad, pa mozda ni tada. Ako pak sad zbog par dobrih profesora koji su iznad 65 ili 70 godina starosti otvorimo svima mogucnost da rade i preko tih godina, rezultat ce biti porazan za sve one mlade koji imaju potencijala postati dobri, a kojima ce ti "svi ostali" na neodredeno vrijeme uhodanim i dobro podmazanim procedurama zatvoriti puteve. Ocekivati pak da ce sadasnji sustav uspijeti postavti kriteriji koje vecini u sustavu ne odgovaraju je iluzorno. I zato ... idemo dalje.

#8: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-07-02 20:36:00 Na #7:    Kolega, prejudicirate lo¹ karakter onih iznad 65. Jednostavno trebate naèiniti kriterije po kojima mo¾ete odrediti tko æe ostati i nakon 65.    Primjera radi, IRB je donio pravila tko mo¾e dobiti status znanstvenika emeritusa (hrv. islu¾enog znanstvenika). Kriteriji su visoki, meðu ostalim i orijentacioni minimum oko 1000 citata. Zanimljivo, stvar hoda - trenutaèani broj emeritusa je 6. Slièno bi se moglo primjeniti i za one iznad 65.     -bg-

#9: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-07-03 11:03:27 #6 Pod trajno zvanje smatra se u Hrvatskoj da covjek ne mora nist raditi i da ga se svejedno ne moze nikad otpustiti osim dok navrsi 65. To moze imati smislu na sveucilistima,   ali ako je primarna aktivnost covjeka znanstveni rad, a   to je na institutima onda to nema smisla. Govorim o pitanju radnog  mjesta, ne o nekakvoj tituli. Drugo trajno zvanje u Hrvatskoj je  ono sto se stice REIZBOROM. Dakle ako imate recimo nekog  superznanstvenika, recimo tip Ivan Djikic i on biva nakon nekog  velikog otkrica izabran prvi put u redovnog profesora ili znanstvenog savjetnika u Hrvatskoj. On bez obzira na kvalitetu izbora nije tada u trajnom zvanju. Neko drugi ko se jedva progura,  recimo jedan osjecki profesor matematike s 12 radova u zivotu, uglavnom u casopisima iz bivse Jugoslavije, nakon 5 godina ili slicnog roka morao je biti reizabran. I kod reizbora je automatski proglasen redovnim profesorom u trajnom zvanju, mada po medjunarodnim kriterijima jos nema dovoljno znanstvenih otkrica u zivotu da bude docent.