2008.06.13. 14:09
U nedavnom tv nastupu rektor Rukavina se poslužio u negativnom smislu kampanjom pod imenom: "Žuja je zakon," suprostavljajući joj željenu kampanju:"Rad je zakon!, Red je zakon!, Disciplina je zakon!, Znanje je zakon! Pored toga što me zanima je li Rektor, ali i niz uvaženih kolega, uz "Žuju" proveo jučerašnju večer,jesu li, i kako su doživljavali trijumf nad Njemačkom, kao globalnu promociju Hrvatske; zanima me je li usporediv na bilo koji način učinak.........za nacionalni identitet kao kategoriju, koju je ismijao mahanjem ruke prof. Flego na nedavnoj Tribini, postignuće, recimo prof. Đikića i njegovih suradnika i Bilića i njegovih suradnika. Potsjećam da se u promociji i objašnjenju svoga uspjeha, sjajnom analogijom poslužio upravo prof. Đikić, koji je svoje postignuće usporedio sa zlatnom medaljom.
Mogu li se te vrijednosti usporediti, pogotovo kriteriji koji čine vrijednosnu razliku, kako u znanosti tako i u sportu? Zašto imamo dobru reprezentaciju u nogometu usprkos slabom državnom prvenstvu, i zašto nam je znanost jaka kao skijanje, koje zavisi od nekoliko imena?
Uz čestitke Biliću&co. čini mi se zgodnim i ležernim malo pozabaviti ovim analogijama. |
zanimljivo pitanje!
Cak i filozofsko: u doba kada, u uvjetima globalizacije, postaje moderno zapostavljati nacionalni identitet trazeci spas u vecim i jacim integracijama.
Po meni bilo bi od bitnog znacenja nacioanlni identitet povezati is drugim sferama a ne samo sa sportom. ili sa nasim divnim morem.
Zasto su nam klubovi slabi - pa dovoljno je pogledati usporedne statistike budzeta dobrih i slabih.
Slicno je sa institucijama u znanosti... malo para - malo muzike
Onda nasi nogometasi put inozemstva, nasi znanstvenici put inozemstva. Razlika je jedino u tome sto progutamo nas ponos i pod zastavu pozovemo sve najbolje bez obzira na mjesto zaposlenja. Za razliku znanstvenici u inozemstvu su "diaspora". Zamislimo zacas da se napravi "repreentacija" Hrvatske u znanosti i da rezultat izadje da od 23 clanova - recimo jednog savjeta ili slicno, 19 ili 20 ispadnu "inozemci" Svaka slicnost sa Bilic boysima je slucajna. Pa to bila graja do neba! Ali mozda bi rezultati bili na visini graje...
Uz minimalne investicije Hrvatska bi mogla stubokom promijeniti svoj polozaj u svijetu znanosti i tehnologije. Globalizacija poznaje samo dvije kategorije: subjekte i objekte. Na na nama je da se svrstamo...
da parafraziram Kennedyija
Jest da ne treba ocekivati sto ce ti Hrvatska dati vec sto ti mozes Hrvatskoj dati ali nije uvijek lako;-) |
|
na # 1
Postavljate pitanje sto ako u znanstvenoj reprenzentaciji bude vecina inozemaca i zakljucujete da bi bila graja do neba.
Mozda u prilog tome razmisljanju govori i danasnji clanak iz Novog lista o nagradjivanju znanstvenika. Stavljam cijeli clanak jer s kucnog komjutora ne mogu staviti link:
DIO HRVATSKIH ZNANSTVENIKA PREDBACUJE MINISTARSTVU DRAGANA PRIMORCA VOLUNTARIZAM PRI DODJELI PRIZNANJA
Nered u nagrađivanju znanosti
Nagrađivanje vrhunskih dostignuća je poželjno, ali trebaju postojati jasni kriteriji. Treba promicati i poticati našu znanost i ulagati u laboratorije i rad naših ljudi, a ne financirati znanost drugih država, smatraju znanstvenici
Prof. dr. Slobodan Vukičević, Prof. dr. Siniša Volarević, Prof. dr. Stipan Jonjić, Prof. dr. Bojan Polić, Prof. dr. Miljenko Dorić i Prof. dr. Pero LučinRIJEKA – Vijest da Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa nagrađuje s iznosom od sto tisuća kuna »za poticanje izvrsnosti najnovije znanstveno postignuće našega uglednog znanstvenika prof. dr. Ivana Đikića, objavljeno prije nekoliko tjedana u časopisu Nature«, izazvala je među hrvatskim znanstvenicima snažne reakcije. Iako hvalevrijedan potez prof. dr. Đikića da nagradu daruje mladim studentima dviju institucija, MedILS-u i Medicinskom fakultetu u Splitu, nepodijeljen je stav kako za dodjeljivanje nagrada moraju postojati jasni kriteriji, a ne da se one dodjeljuju paušalno.
Kako nam je kazao prof. dr. Slobodan Vukičević s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, on je osnivač Laboratorija za mineralizirana tkiva koji, uz laboratorije prof. dr. Siniše Volarevića i prof. dr. Stipana Jonjića, predstavlja jedan od centara izvrsnosti u Hrvatskoj. Centar izvrsnosti je, pojašnjava prof. dr. Vukičević, onaj gdje hrvatski znanstvenici mogu samostalno ili u suradnji s kolegama iz inozemstva objaviti rad u znanstvenom časopisu velikoga impact faktora ili utjecaja.
Njemački znanstvenik
– Kada je moj laboratorij 2006. godine obilježio 20. obljetnicu rada, ministar znanosti prof. dr. Dragan Primorac dodijelio nam je 100 tisuća kuna, što on diskrecijskim pravom može učiniti kada postoje kriteriji i rezultati. Međutim, kada prof. dr. Ivan Đikić objavi rad u časopisu »Nature«, on ga nije objavio kao hrvatski, već kao njemački znanstvenik hrvatskoga porijekla. Kako ja poznajem brojne njemačke znanstvenike, kandidirao bih za jednokratnu nagradu jednog od najcitiranijih znanstvenika, oca proteomike Mathiasa Manna, koji zasigurno ne bi imao ništa protiv da dobije financijsku pomoć od hrvatskoga Ministarstva.
I prof. dr. Siniša Volarević s Medicinskog fakulteta u Rijeci drži kako za nagrađivanje znanstvenih dostignuća moraju postojati čvrsti i strogi kriteriji, a ne paušalne nagrade, što je kao mehanizam pogrešno.
– Nužno je poboljšati financiranje kvalitetnih znanstvenih projekata, a kvalitetni voditelji trebaju se dokazati prethodnim publikacijama. Nedopustivo je da umjesto vrhunskih znanstvenika, kvalitetu znanstvenika u pojedinom području procjenjuju novinari koji vrlo malo znaju o tome, već to čine pod utjecajem nekih ljudi ili lobija što nema veze s misijom rada u znanosti. Dosta je u Hrvatskoj estradizacije znanosti koje ima više po časopisima za zabavu nego tamo gdje je treba biti. Taj senzacionalizam za koji postoji ili ne postoji znanstvena podloga, nije prisutan niti u jednoj razvijenoj ili civiliziranoj zemlji na svijetu, kategoričan je prof. dr. Volarević.
Svakako treba definirati standarde za bilo kakvo alociranje sredstava izvan sustava znanstvenih projekata, mišljenje je prof. dr. Stipana Jonjića s Medicinskog fakulteta u Rijeci, koji pritom upozorava kako je sve drugo pogrešno i vodi u nastavak trenda znanstvenog senzacionalizma koji nikome kome je stalo do znanosti nije u interesu.
Poticati našu znanost
I njegov kolega prof. dr. Bojan Polić dijeli slično mišljenje. Kako kaže, nagrađivanje vrhunskih dostignuća je poželjno, ali trebaju postojati jasni kriteriji. Osim toga, dodaje, rad koji se nagrađuje i koji je to zaslužio, dominantno bi trebao biti izrađen u zemlji, a ne da se izradi u inozemstvu, sredstvima drugih država. Zašto bi mi, postavlja pitanje prof. dr. Polić, financirali znanost drugih država.
I prof. dr. Miljenko Dorić s Medicinskog fakulteta u Rijeci pita se otkud Ministarstvu pravo da nagrađuje rad koji je financiran iz europskih sredstava.
– Razočaran sam takvim načinom promišljanja. Unatrag nekoliko godina pomaka u načinu financiranja znanstvenih projekata ima, ali svakako je nužno učiniti još mnogo. Naši ljudi imaju izvrsne ideje, ali se one ne mogu realizirati bez vrhunske opreme. Ta su vremena odavno prošla i slučajnih otkrića nema. Prema tome, treba ulagati u laboratorije i tako poticati naše ljude na rad, a ne ulagati u emigrante, poručuje prof. dr. Dorić.
Prof. dr. Pero Lučin također smatra da je reakcija Ministarstva nepromišljena i da bi svakako bilo potrebno razraditi kriterije i standarde za nagrađivanje znanstvenih postignuća, ali ne samo njih, već i postignuća u obrazovanju i promicanju Hrvatske u znanosti i obrazovanju.
– Ovako ispada da bismo mogli nagraditi Eduarda Da Silvu za odlična postignuća Arsenala, zaključio je prof. dr. Lučin.
Elvira MARINKOVIĆ ŠKOMRLJ
|
|
Zanimljiv post #1 - Pa to bila graja do neba! Ali mozda bi rezultati bili na visini graje... kojeg slijedi takoder zanimljiv clanak u postu 2.
Cudi me da me novinarka Elvira Marinkovic Skomrlj nije nazvala i pitala za komentar - manjak profesionalizma ili namjera, tko zna? Bez obzira na njezin izbor podrzao bih glavnu poruku u ovom clanku: potrebu objavljivanja javnih kriterija za dodjeljivanje ovakvih nagrada -jer jasne kriterije trebaju znati svi znanstvenici u RH ukljucucjuci i S Vukicevica s diskrecijskim pravom koje kao pravo treba primjeniti i na druge uspjesne laboratorije u RH. Net.hr-link
Novinarka je kroz usta nekoliko znanstvenika zeljela provuci notu da sam njemacki znanstvenik (podnaslov) koji ne zasluzuje nagrade u RH pa makar ih i potpuno donirao studentima i institucijama u SPlitu. Nekoliko cinjenica za razmisljanje:
- vec 16 godina radim u inozemstvu - 5 godina u USA, 6 u SVedskoj i 5 u Njemackoj. Iako imam samo HR putovnicu ne bi mi bilo dozvoljeno da se osjecam HR znanstvenikom da ne postoji cinjenica da fizicki vodim laboratorije i mentoriram studente zadnjih 10 godina i u Zagrebi i SPlitu. Prema tim kriterijima mogu biti redom: prvo HR znanstvenik, onda svedski, pa njemacki i tek na kraju americki.
- Od 1998 godine vodio sam laboratorij za prijenos signala na IRBu i bio mentor studentici MK koja je obranila doktorat izraden u tom laboratoriju Zagrebu 2000 godine.
- Od 2002 imam laboratorij na MFu u SPlitu i profesor sam studentima (mozda je vazna razlika po kojoj nisam dovoljno HR profesor ta da nikada nisam uzimao novce i stoga placao porez za svoj rad nego sam primanja darivao studentima).
- Od 2005 vodim tumor biology program na MedILSu u kojem radi 2 postdoca i 4 studenta. Godisnje donosim oko 100 000 eura za rad tih studenata iz inozemstva. Objavio sam 7 radova s HR adresama u casopisima, Nature, Nature Reviews, EMBO J i FEBS Letters.
Na kraju za one koji zele i znaju uzivati u uspjesima znanosti najaviti cu
objavljivanje jos jednog rada i to jos ove godine u casopisu Nature s obje adrese iz SPlita, MF i MedILS. . ...Life goes on.... |
|
ne ulazeci u kriterije nagradivanja samo bih pripomenuo da je svaka prigoda dobra da se pod svaku cijenu umanji uspjeh. Stvar je u tome sto takvo isticanje domacih ustanova smeta mnogima. U jednom prijasnjem postu sam pitao kakva je uloga domaceg novca i odgovor je bio nula. Mozda bih trebao ovdje predloziti obzirom na izrecene stavove koji negiraju nacionalni identitet - jer zaboga nece nama netko isticati hrvatsku zastavu u Natureu ,da se ogranici ustanove na one koje to stvarno zasluzuju.
Mogao bih zapitati zasto se ponosimo sa Ruzickom i Prelogom koji su svoj vijek odradili vani.
|
|
Iz clanka u #2: Kada je moj laboratorij 2006. godine obilježio 20. obljetnicu rada, ministar znanosti prof. dr. Dragan Primorac dodijelio nam je 100 tisuća kuna, što on diskrecijskim pravom može učiniti kada postoje kriteriji i rezultati. Međutim, kada prof. dr. Ivan Đikić objavi rad u časopisu »Nature«, on ga nije objavio kao hrvatski, već kao njemački znanstvenik hrvatskoga porijekla.
Kako ja poznajem brojne njemačke znanstvenike, kandidirao bih za jednokratnu nagradu jednog od najcitiranijih znanstvenika, oca proteomike Mathiasa Manna, koji zasigurno ne bi imao ništa protiv da dobije financijsku pomoć od hrvatskoga Ministarstva.
Posto i je dobro poznajem Matthiasa mogu reci da bi on sigurno odbio tih 12 tisuca eura od strane MZOSa (odbio bi cak i takvu bezveznu nominaciju jer vise slici trgovini na placu). MM bi napravio kao i ja te dao taj novac studentima u HR jer kao director MPIa ima budget preko 2 mil eura. ...
MZOS bi nakon ovog clanka trebao razjasniti zasto se preko diskrecijskog prava dodjeljuje novac za samo poneke znanstvenike u RH. Osim toga dolazak medunarodnih standarda u RH i posebice uspjesnih znanstvenika iz inozemstva rusi neke medijske mitove o velikanima HR znanosti i njihovoj vrijednosti danas i sutra - uz duzni respekt prema proslosti. No znanost ide dalje i mladi namecu tempo, zar ne.....
Stoga cu uvijek podrzati kvalitetne povratnike poput SV, DV, FB i drugih u njihovim naporima da pokrecu nove trendove u znanosti u RH, a posebno da se ne dozvoli da im lokalna ljubomora i blokade uniste entuzijazam i karijeru u RH. A slazem se s DV da najvece probleme stvaraju bliske "kolege" u institucijama a manje politicari u MZOSu. Oni najcesce i ne znaju sto se sve dogada u bazi... |
|
Iz reakcije znanstvenika u NL očito je da je ključni prigovor na jedan kriterij: Je li Ivan Đikić u ovom slučaju hrvatski ili njemčaki znanstvenik?
Ja bih na to dodatno potencirao pitanje: Doprinosi li Ivan Đikić hrvatskom nacionalnom identitetu i je li to prepoznalo MZOŠ nagrađujući ga za njegov uspjeh?
Na ovo pitanje me izravno ponukala primjedba prof. Lučina i analogija sa Eduardom da Silvom u Arsenalu. |
|
Prvo na #6:
Kolega, Lučinova analogija s Eduardom je, prvo, plitka i, drugo, netočna. Točno je da Hrvatska neće nagrađivati Eduarda za igru u ARSENALU, ali hoće njega i ostale za igru u reprezentaciji HRVATSKE.
Kolega Đikić je nagrađen za 'igru' ZA HRVATSKU.
Na #2:
Žalosti me da su renomirani hrvatski znanstvenici tako reagirali na simboličnu 'nagradu' timu profesora Đikića. Ponajprije, Ivan Đikić je profesor i na splitskom sveučilištu, zar ne. Drugo, on je primjer znanstvenika iz dijaspore koji ulaže ogromne napore da pomogne mladim znanstvenicima u RH.
Jesam li to rekao MLADIM?
Bojim se da je u tomu problem. Većina je hrvatskih znanstvenika iz biologije i medicine očekivala da će Radman i Đikić raditi s njima, a ne graditi novi svijet. Uvjeren sam da ono što u Dalmaciji zovu gelosia također igra značajnu ulogu.
Jasno je da MZOŠ nije nagradio njemačkog znanstvenika već znanstvenika iz MedILS-a i Sveučilišta u Splitu.
Osobno ne bih to zvao nagradom već dodatnim financijskim poticajem za dobru znanost. MZOŠ bi naravno trebao to raditi transparentno i po stalnim pravilima. Zanimljivo je da riječki znanstveni lobi nije dizao dreku u drugim slučajevima dodjele sredstava. Jeli baš sve transparentno u slivanju ogromnog novca u riječki bazen? I opet bih rekao - sve što se ulaže u stvarnu kvalitetu je dobro za RH. Postigne li se još i puna transparentnost onda smo u tom segmentu u EU.
-bg-
|
|
| Ne razumijem reakciju znastvenika u NL. Jeli moguće da tako razmišljaju? Razočaran sam i mene žalosti njihov način razmišljanja. |
|
Mislim da je clanak u NL odlican. Izreceni su stavovi poznatih i priznatih znanstvenika bez uvijanja i okolisanja. Nema razloga biti razocaran jer to je istina i to znanstvena. Istina je istina i nema razloga zgrazavati se nad njom.
Osobno sam godinama gledao ljude odlaziti iz Hrvatske i razmisljao: to potice negativnu selekciju i ja cu se protiv toga boriti.
Konacno sa skoro 60 godina su me isprasili i nasao sam u egzilu...
Moram reci da sam zahvalan osobama koje su me prisilile na taj korak. Ne gajim mrznju vec naprotiv. Da nije bilo njih ne bih danas imao preaktivan zivot i ne bih mogao reci ID da ima i aktivnih staraca;-) |
|
Na #7
..Kolega, Lučinova analogija s Eduardom je, prvo, plitka i, drugo, netočna....
Iako nikako nisam u svome komentaru iznosio stav o Lučinovoj izjavi, Vašom replikom ste me potakli na to. Mislim da Lučinova analogija nije ni plitka ni netočna. U njegovoj izjavi netočno je slijedeće:
...Prof. dr. Pero Lučin također smatra da je reakcija Ministarstva nepromišljena i da bi svakako bilo potrebno razraditi kriterije i standarde za nagrađivanje znanstvenih postignuća, ali ne samo njih, već i postignuća u obrazovanju i promicanju Hrvatske u znanosti i obrazovanju....
Ali ni u jednom dijelu nije više neargumentirana od sve do jedne izrečene prije toga.
Prvo, Lučin. Analogija Đikić - Eduardo nije netočna. I jedan i drugi su u jednome djelu i hrvatski brandovi, na radu u poznatim međunarodnim institucijama. Nagrađivati ih se može i zbog dioprinosa Hrvatskoj dok rade u tim "institucijama". Isto kao što je moguće isključiti ih i jednoga i drugoga u nekoj konkurenciji, koja se odnosi samo na domaću ligu.
Meni je fascinantno kako sada u slučaju nagrađivanja Ivana Đikića prema javno poznatom kriteriju: 1. Rad u vrhunskom svjetskom časopisu; 2. Adresa iz Hrvatske, najednom u djelu javnosti počme galama o tome kako trebaju kriteriji biti transparentni!?
Zar i ta dva nisu dovoljno jasna?
O ostalim "argumentima" istaknutih hrvatskih znanstvenika naknadno.
I dalje mislim da je ovaj slučaj gotovo idealan za raspravu koju sam želio potstaći a koju je još jedan "emigrant" sjajno razložio u #1.
|
|
Meni je fascinantno kako sada u slučaju nagrađivanja Ivana Đikića prema javno poznatom kriteriju: 1. Rad u vrhunskom svjetskom časopisu; 2. Adresa iz Hrvatske
Meni takav "javno poznat kriterij" nije poznat. Gdje je on formalno objavljen? Zasto nema pravilnika s takvim kriterijima? Kako se definiraju vrhunski svjetski casopisi (samo Nature ili jos poneki)?
Po meni je ovo preduvjet ali ne i dovoljan uvjet. Bi li rad od stotinjak autora (kakvih nalazimo u fizici) koji ukljucuje jednu hrvatsku adresu trebao dobiti jednak iznos kao i rad od pet autora? Sto je to "javno poznat kriterij" u drustvenim i humanistickim znanostima? itd. itd. Zasto to ne definirati pravilnikom, kako vrijedi za sportase? Ja sam to probao ima koju godinu naciniti na WikiFF, no broj kolega koji su mi se javili je bio manji od prstiju jedne ruke. Zalosno ali istinito. |
|
Dodatak na #11. Da li ikome ovdje poznato da je u Physical Review Letter, najjacem casopisu iz podrucja Fizika, ove godine objavljeno (do sada) cak 18 radova s hrvatskim adresama. Do toga je lako doci pregledavajuci CROSBI. Da li svi ovi clanci zasluzuju 100.000 Kn? I to u samo jednoj grani prirodnih znanosti?
Za svoju struku Geoznanosti ili Oceanografija bi mogao takodjer navesti dosta primjera. |
|
| ...najjacem casopisu iz podrucja Fizika... --> medju najjacim casopisima iz podrucja Fizika ... |
|
| #12 ove godine ... --> ove i 2007. godine ... |
|
Na #11
Poznat je. Samim tim što je meni poznat iz medija, ne znam kojim povodom, tijekom prošle godine.
Inače, postojanje takvoga kriterija ne isključuje nikako odgovor na čitav niz krajnje razložnih piranja i s tim u svezi prijedloga, koje ste postavili. Kriterije treba stalno nadograđivati. Zato i postoje.
U primjedbama znanstvenika u Novom listu, čiji interes za ovo pitanje smatram legitimnim i novinarski korektnim, međutim jako je puno neargumentiranoga pristupa.
Uzmimo, prof. Vukićević ističe svoj laboratorij i značaj njegove izvrsnosti, istovremeno postavljajući analogiju sa financiranjem njemačkoga znanstvenika, čemu se pridružuje i većina ostalih. Meni je tim nejasnije što se radi o uglednim znanstvenicima!
Kakva je primjedba da MZOŠ ovim činom "financira njemačku znanost?" Posve neargumentirana!
Upravo je prof. Đikić u jednoj prijelomnoj fazi razvoja potencijalnoga centra izvrsnosti, MedILS-a doveo za stol svoje matično, njemačko, Goethe sveučilište i potpisao sporazum o zanstvenoj suradnji.
Prije toga, odlukom upravo njermačkoga sveučilišta, Đikić je normalno surađivao sa MedILS-om i MEF u Splitu. Tko je koga tu financirao? Mislim da je zlonamjerno to "previđati" u kritici ovoga slučaja i više govori o kritičarima nego o temi.
Sukladno mojoj želji iz nultoga posta, htio bih postaviti pitanje, bi li neki Kinez Goethe sveučilište doveo u Split? Nije teorijski isključeno, ali, sumnjam!
Ne pokazuje li to, da je uz to što je znanstvenik prije svega znanstvenik, bitno obilježje njegovoga identiteta i to, što je, tko je i odakle dolazi? time se usmjeravamo i u nacionalni identitet kao nečije obilježje.
Primjedbe na činjenicu da je MZOŠ nagradio Đikića, te u dogovoru i po njegovoj isključivoj želji, znanstveni podmladak u Splitu na dvije institucije, sa nekim novčanim iznosom, ne smije osporiti to što je netko pa i opravdano nezadovoljan time što postoje i drugi koje bi trebalo redom veličina isto tako nagraditi. Greška se greškom ne ispravlja! |
|
| Mislim da se svi mozemo sloziti da se ne samo nagrade nego i sva ostala sredstva (projekti, oprema, novaci, radna mjesta, titule, izdavastvo, ...) trebaju dodjeljivati prema jasnim i transparentnim kriterijima i postupcima. Svi smo, pak, svjedoci da tome nije tako. Sredstva se dodjeljuju najcesce "po babi i stricevima" rodijacima i pripadnicima raznih klanova, cesto na osnovu par telefonskih poziva onima koji ih dijele. Ipak, to (vise?) nitko ne primjecuje, dok ne dode netko "izvana" koji onda smeta svima. 40 milijuna kuna ulozenih u zgradu koju nitko nece nigdje odnijeti (dapace, vjerojatno ce je kad tad kupiti neki "nas" i sagraditi hotel s golf igralistem) smeta puno vise od 400 milijuna kuna utrosenih na "tehnologiju" (pohano meso itsl.), 100 tisuca kuna za rad s dvije RH adrese smeta puno vise od 300 milijuna kuna godisnje utrosene na novake koji su neciji rodaci, rodijaci ili klonovi a od kojih 2/3 nece nikada doktorirati, pa i Eduardov uspjeh na kojem su neki "nasi" itekako dobro zaradili, smeta puno vise od stotina milijuna (eura!) utucenih u gubitke "bile boje" ili rukometne dvorane koje ce u 99% svojih kapaciteta zjapiti prazne. Zuja je zakon! |
|
Na #16
...Ipak, to (vise?) nitko ne primjecuje, dok ne dode netko "izvana" koji onda smeta svima....
Kolega, s obzirom na prethodni tekst, zatim nastavak, ispada da je ovaj iz "vana" ipak preko "baba i stričeva" nekako "sredio" ovu nagradu!? Meni se čini da nitko od pomenutih ne bi reagirao da je nekim slučajem, ministarstvo kaznilo prof. Đikića oduzimanjem 100.000 kuna!? Naravno, u nekom razvoju stvari.
"Zuja je zakon" je dobra kampanja. Ništa ni više ni manje. Već dva puta je na connectu stavljate u vrijednosni kontekst promišljanja o znanosti, pa bih Vas rado upitao, mislite li da ta kampanja i njeni ciljani društveni krugovi, na bilo koji način priječe razvoj znanstvene izvrsnosti i znanstvenoga suatava? |
|
# 11-13 - dosta informacija na vasa pitanja (slicna ste postavili i prije) nalaze se u ovoj raspravi u postu #179. ili u ovom linku
Sto se tice uspjeha fizicara u 2006 godini o tome smo vec razgovarali u ovoj raspravi.
Tajnik MZOSa mi je objasnio (jer sam zelio znati zasto i kako mi se dodjeljuje ova nagrada) da postoji pravilnik o nagradivanju izvrsnosti u MZOSu za otkrica koja su u pressu ili tek objavljena, te je sluzbeno imenovano povjerenstvo koje odlucuje o nagradenim znanstvenicima. Preduvjet za nagradu je da je glavni istrazivac (senior author) iz RH, tj. da ima sluzbenu adresu HR institucije kao corresponding author, a nije dovoljno biti samo jedan od stotinu autora na znanstvenom radu. Po tom kriteriju potpuno je promasena tema clanka u NL.... Sto se tice casopisa Nature i Science spadaju u sam vrh kriterija prema tom istom pravilniku....Posebno pravilo je da se ne dodjeljuju nagrade za proslogodisnja ili starija dostignuca nego za radove koji su tek objavljeni ili u pressu jer je potrebna dodatna financijska podrska za konkurentnost. KOlega IV-Savjetujem vam da se javite direktno u MZOS i pitate za kriterije za casopise iz Geoznanosti ili oceanografije
Jos uvijek nije jasno kako su neki znanstvenici dobili ovu nagradu za minuli rad iako nisu objavili niti jedan vrhunski rad kao zadnji autori u npr 2005, 2006 ili 2007 godini??? Stoga sam i naglasio u medijskim istupima, a i u svim istupima na portalu, da je neophodno objaviti kriterije za dodjeljivanje ovakvih nagrada....i pojasniti tko je i za koje otkrice dobio dosadasnje nagrade...
|
|
Quote:
ispada da je ovaj iz "vana" ipak preko "baba i stričeva" nekako "sredio" ovu nagradu
Meni to nikako ne "ispada". Dapace, MZOS je pokusalo uciniti pravi potez, ali po javnosti nepoznatim kriterijima.
Quote:
nitko od pomenutih ne bi reagirao da je nekim slučajem, ministarstvo kaznilo prof. Đikića oduzimanjem 100.000 kuna
Cini mi se vaznijim da mnogi ne bi reagirali da je neki "njihov" dobio tih 100000 kuna i stavio ih sebi u dzep. Kada ih je netko odlucio investirati u mlade u dvije institucije u Splitu, onda je to problem jer taj nije "nas". Dosad nitko nije, pak, reagirao na to isto pomanjkanje jasnih kriterija (iako su neki, saznajem to ovdje, dobili iste takve nagrade po istim takvim nejasnim kriterijima).
Quote:
"Zuja je zakon" je dobra kampanja. Ništa ni više ni manje. Već dva puta je na connectu stavljate u vrijednosni kontekst promišljanja o znanosti, pa bih Vas rado upitao, mislite li da ta kampanja i njeni ciljani društveni krugovi, na bilo koji način priječe razvoj znanstvene izvrsnosti i znanstvenoga suatava?
Prvi put sam citirao akademika Rukavinu, drugi puta vas. Ni manje ni vise. Jednostavno je primjer svima poznat pa je aluzija na sustav vrijednosti u drustvu jasna. Ni manje ni vise. |
|
...Jednostavno je primjer svima poznat pa je aluzija na sustav vrijednosti u drustvu jasna. Ni manje ni vise....
Smijem li zaključiti onda: "Znanstvenu izvrsnost ruši Žuja"! |
|
#18 Posebno pravilo je da se ne dodjeljuju nagrade za proslogodisnja ili starija dostignuca nego za radove koji su tek objavljeni ili u pressu jer je potrebna dodatna financijska podrska za konkurentnost.
Kako je moguce da jedan ovakav pravilnik ili sto-god-vec-bilo u pisanom obliku nije dostupan znanstvenicima u RH? Kako cete se kandidirati u stvarnom vremenu ako uopce ne znate da li to mozete ili kako? What a nonsense! Mozda ako imate dobru PR sluzbu (koju HR znanstvenici uglavnom nemaju).
#17 "Zuja je zakon" je dobra kampanja.
Kako za koga. Dobra za tvornicu piva, proracune grada Zagreba i drzave. Isto kao i kampanja "Pozdrav iz Rovinja". Za mene i moje dijete nije. Niti za cete djaka koje se oblokavaju oko skola i na drugima javnim i nejavnim mjestima.
#16 300 milijuna kuna godisnje utrosene na novake koji su neciji rodaci, rodijaci ili klonovi
Molio bih ne generalizirati, garantiram da barem 100.000 Kn ulozeno u jednu novakinju nije bacen novac. A to mogu i faktografski pokazati. Pristup tipa "Svi Srbi su isti" nije dobar nigdje pa ni u hrvatskoj znanosti, za sve se moze naciniti cost-benefit analiza. (iako mi je sasvim jasno sto ste htjeli reci)
#19 Dapace, MZOS je pokusalo uciniti pravi potez, ali po javnosti nepoznatim kriterijima.
Nije problem sto javnost ne zna za kriterije, vec sto pojedinci koji su korisnici tih kriterija ne znaju za njih. Prema tome, pokusaj je nacinio kontraefekt, i to se nazalost ponavlja.
#20 Da, i to ovako: (i) Zuja reklamira krive vrijednosti (pijenje piva), (ii) drustvo se zagadjuje s tim vrijednostima, (iii) bolesno drustvo ne prepoznaje ni znanost a kamoli znanstvenu izvrsnost (a sto ce mu to pored dobre tekme i jako dobrog piva). Naravno, Zuja je jedan od mnogih inputa s negativnim regresijskim faktorom prema znanstvenoj izvrsnosti. |
|
Na # 9. Poštovani kolega ne vidim po čemu je lanak u NL odličan, možda po tome što ja vidim zavist i ljubomoru imenovanih ljudi iz članka.
--------------------------------------------------
"Kada je moj laboratorij 2006. godine obilježio 20. obljetnicu rada, ministar znanosti prof. dr. D.P. dodijelio nam je 100 tisuća kuna, što on diskrecijskim pravom može učiniti kada postoje kriteriji i rezultati. Međutim, kada prof. dr. I. Đ. objavi rad u ćasopisu »Nature«, on ga nije objavio kao hrvatski, već kao njemački znanstvenik hrvatskoga porijekla"
-------------------------------------------------------
Pa zar fakultet u Splitu i MedILS nisu u Hrvatskoj? To su već razjasnile argumentirano kolege u #7 i # 14
----------------------------------------------------------------
Zašto bi mi, postavlja pitanje prof. dr. P, financirali znanost drugih država. I prof. dr. M. D. s Medicinskog fakulteta u Rijeci pita se otkud Ministarstvu pravo da nagrađuje rad koji je financiran iz europskih sredstava. Razočaran sam takvim načinom promišljanja. Unatrag nekoliko godina pomaka u načinu financiranja znanstvenih projekata ima, ali svakako je nužno učiniti još mnogo. Naši ljudi imaju izvrsne ideje, ali se one ne mogu realizirati bez vrhunske opreme. Ta su vremena odavno prošla i slučajnih otkrića nema. Prema tome, treba ulagati u laboratorije i tako poticati naše ljude na rad, a ne ulagati u emigrante, poručuje prof. dr. D.
-----------------------------------------------------------------
Kakav nizak udarac našim znanstvenicima vani , kolega # 9, uključujući i vas pa nazvani ste da ste "emigranti"  
Ali razumio sam ja vas,  to vas je inspiriralo da odete van i uspijete u vašoj znanstvenoj i stručnoj karijeri. Na tome vam čestitam.
Sve što mi se u tom članu sviđa je stav da TREBA ULAGATI U NAŠE LABORATORIJE U HRVTASKOJ, pametnih, mladih i vrijednih ljudi ima dovoljno ali se bez prethodne činjenice ne može. |
|
Na #21
...Za mene i moje dijete nije. Niti za cete djaka koje se oblokavaju oko skola i na drugima javnim i nejavnim mjestima. ..
Kolega, ako Vas je strah za Vaše dijete, od efekata kampanje "Žuja je zakon", bojim se da Vam odgojno samopouzdanje nije na razini. Mislim da je to demagoški, a da ne bi bilo zabune, tom se demagogijom poslužio rektor Rukavina u tv emisiji na nepriličan način. Zato sam to i zapazio.
Vi stvarno suprostavljate znanosti "dobru tekmu", "pijenje piva" i slične stvari!?
Vjerovao sam do ovoga trenutka da se zafrkavate, jer je prije svega zafrkanstki isticati "Žuju" kao kontraargument nečemu u pokušaju profiliranja društvenih vrijednosti! Piti pivo, vino, nije "oblokavanje", već dio društvene kulture i u istinskoj mjeri dio identiteta cijelih, daleko naprednijih naropda od hrvatskoga. Jeste li ikada sreli Čeha, Njemca, Belgijanca, koji se srame svoga pivca, ili Francuza, Njemaca, koji se srami svoga vina?
A, jesu li retardirani, umni i tjelesni bogalji, je li im to utjecalo na lošiju znanost? I, je li Miro Radman "utekao" iz Francuske pred vinopijama i skrasio se na moru s druge strane, da sačuva ono malo pameti što nije sotalo u čaši? 
|
|
na #23
Ja ne govorim o kulturi pijenja vec o "kulturi" opijanja. I sam pijem vino i pivo, no ne opijam se. I ne govorim o normalnom navijanju dobre tekme, vec o huliganima.
A mozda i jest demagogija da Zuja, Farma, Big Brother i slicno djeluju na drustvo te posredno i na znanost, no cinjenica je da osnovnoskolci i srednjoskolci se opijaju tom zujom, pricaju o farmi i imaju takve uzore a ne Mira Radmana. Ali ipak, prije konacne tvrdnje, bi trebalo naciniti odgovarajuce istrazivanje: recimo moze se pokusati ispitati veza izmedju minutaze reklama za pivo na televiziji i broja od alkohola hospitaliziranih srednjoskolaca (naravno, trebalo bi ukljuciti i sezonske varijacije). Mozda iskoci korelacija na 95%, a mozda i ne. Dobra tema za PhD |
|
> Jeste li ikada sreli Čeha, Njemca, Belgijanca, koji se srame svoga pivca, ili Francuza, Njemaca, koji se srami svoga vina?
Frazeologija. Sto ako je neko Nijemac?
Sjedim u Bonnu na kompjuteru u 11 navecer danas, na institutu, mada sam legao u krevet, u hotelu u 8 sati. Zasto ?
Zato sto su ulice pune Turaka koji sjede na sirenama na njihovim autima i
njemacka policija ne dijeli kazne nego mirno gleda, i mene su prakticki sirene izbacile iz dubokog sna u hotelu. Za usporedbu, na dan kad je SAD
priznala Hrvatsku, kod mene je bilo 6 gostiju u Zagrebu, na pici, uz gitare.
Policija je intervenirala da mo preglasni jer smo pjevali uz gitare. To je bilo
u ratno doba na tako kljucan dan za Hrvatsku. Buka nije bila
ekvivalent 5% ovoga sto je sad vani
(sad je 11:30, tada je bilo oko 11 kad je stigla policija).
U New Yorku su ljudi cesto sjedili na sirenama na ulici i kad Je Guiliani uveo
uredbu o velikim kaznama za to (u stotinama dolara) ljudi su preko noci postali "kulturni" i danas vise u NY ne cujete sirene.
Tako sve zavisi dosta o stavu drzave. Ako drzava pusta narkodilere kao
sto je nedavni slucaj na jednom hrvatskom otoku, i tolerira ih u vecini
srednjih skola u Hrvatskoj dok pri tom kaznjava ljude za nevezanje pojasa,
bit ce droge u srednjim skolama. Zasto se dozvoljavaju reklame za alkohol u
tramvajima ZETa (potpisnik ovih redova je strgao oko 200 velikih plakata
Becka u ZETovim tramvajima naustrb gradonacelnika pijanca bjegunca od policije kojeg #24 u jednom ranijem postu dozivljava kao zvijezdu novog
doba). Jednom sam prilikom prijavljivao tucu u 2 u noci na policijskoj stanici,
nekoliko stotina metara od mjesta dogadjaja. Dezurni policajac niej htio registrirati prijavu jer mu ja nisam htio dati svoje licne podatke. Zasto
bih JA bio registruran an policiji za tudje pravljenje nereda ? A? ime
oca i slicne gluposti ? Austrougarski zandarmerijski idiotizam.
|
|
#25 Da dodam, da mada sam spomenuo jednu raniju primjedbu #24 s negativnim
kontekstom, slazem se s #24 s velikom vecinom postova u ovoj temi.
Austrougarska policija s kraja u #25 je hrvatska policija. |
|
#23
> I, je li Miro Radman "utekao" iz Francuske pred vinopijama i skrasio se na moru s druge strane
MR nazalost pije vise nego prosjecni Francuz. Ne znam zasto izazivate
pocinjuci teme o kojima ne znate dovoljno. |
|
Treba spomenuti (u kontekstu hrvatskih znanstvenika koji su kao suprotstavljeni "zuji") da je nedavno odjel za fiziku imao jednog nobelovca kao
gosta, nekog Ferta, koji je uz to i dobio pocasni doktorat zg sveucilista i
odrzao predavanje u polupripitom stanju koje je prenasano videolinkom uz veliku pompu na internet. |
|
#24 >o cinjenica je da osnovnoskolci i srednjoskolci se opijaju tom zujom
Jedan moj kolega iz moje srednje skole je danas pomocnik jednog uspjesnog
fotografa. Neki dan nam je ispircao kako su nedavno bile mature i radio je
na izradi stotina slika s gimnazijskih itd. matura i kako nije mogao vjerovati
koliko mnogo 18-godisnjak(inj)a je fizicki deformirano i izgledaju
desetak godina stariji, pa je na grupnom fotkama tesko razlikovati razrednicu
od ucenica. Pretilost, podocnjaci, iscrpljeni obrazi i slicno. Dok sam pred desetak godina prijateljima pricao koliko je rasirena pretilost u SAD gdje sam
tada bio na postdiplomskom bilo im je jako cudno, danas takvu istu omladinu
koja se jedva progurava kroz hodnik u vlaku u putnickoj klasi, srecem
svaki dan. Jedan rodjak koji je nedavno zavrsio srednju skolu nije nikako
upao "u drustvo" jer je izlazio iz svake grupe nakon sto bi se 2-3 puta
s njima dosadjivao dok bi ovoi cijelu noc znali nista nego opijanje u parku.
Ne uz gitare, sto bi se neko trudio uciti gitaru da se svidi curama ako se
moze naliti umjesto toga i bit ce jednako popularan. |
|
Na #25 -XY
Kolega, odosmo u bestemlje, ili novotemlje dovoljno za pet godina na portalu. Ne kužim kako ležernoj stilskoj figuri možete davati tako sudbonosno značenje?
Koliko Miro Radman pije vina ja nemam pojma, a vidim Vi imate. Ali, ja nisam o tome raspravljao
Ja sam raspravljao o tome, je li pošteno onakvim "nizom argumenata" kakav su u novom Listu iznijeli, pod pretpostavkom da su bili trijezni i nezahvaćeni epidemijom "Žuje", hrvatski znanstveni uglednici, osporavati jednu dobru i vrlo promišljenu odluku mzoš o veoma, veoma zasluženom priznanju i simboličnoj potpori njihovom kolegi Đikiću za sve ono što je doprinijeo i doprinosi hrvatskom znanstvenom ugledu u svijetu, objavljujući ključne radove pod njenom "zastavom".
Ne treba biti ni naročito trijezan pa to vidjeti! |
|
| Svojim prenošenjem teksta E. Marinković-Škomrlj, koji je inače zaštićen na mreži, čelnica COS-a i „najbolja učenica najboljeg urednika na svijetu“ pokazala je kako ne može podnijeti činjenicu da upravo ona nije predsjedavala odgovarajućom sekcijom na 2. kongresu u Splitu. Nastavila je neprofesionalnim napadom na konkurentski list i njegove novinarke i novinare. Što se može što neki listovi imaju kvalitetne znanstvene rubrike, a neki to ne će imati nikada. Ne zbog novina i njihovog profila, već zbog novinara. Pa kada već ne može biti urednica najbolje rubrike, htjela bi se igrati selektora hrvatske znanstvene reprezentacije. Koja ne postoji. A kada bi i postojala, sigurno izbornik za područje liječenja raka ne bi bio izvrstan znanstvenik, koji angažira novinare u nekim listovima po prirodi stvari, jer je divljenje obostrano, pa i agencije za odnose s javnošću. Bio bi to prof. Luka Milas, koji nije samo otkrio jedan mehanizam, već i načinio lijek. |
|
Kako nema izravnu vezu s Ministrom, molim službenog glasnogovornika MZOŠ-a mr. sc. Duju Bonaccija da ga upozna sa sljedećim tekstom.
Poštovani gospodine Ministre!
Kao što Vam je poznato Tehnologijsko vijeće je u najintenzivnijim pripremama za predstavljanje svojih dostignuća Vladi RH na čelu s predsjednikom dr. sc. Ivom Sanaderom. Zbog ostalih, predstavljanje će biti u utorak 17. lipnja 2008. na Jarunu gdje će biti javna demonstracija nekih projekata.
U toliko nam teže pada ponovni i dokazano neutemeljeni napad izvanrednog profesora Tehničkog fakulteta Sveučilišta, dr. sc. Saše Zelenike. Kojeg stručna javnost ne prepoznaje čime se bavi. Osim što kao čelnik isturenika nekog fantomskog Foruma, drži etičke propovijedi i vrijeđa pojedince i donosi presude, bez da je taj njegov „Forum“ saslušao drugu stranu.
Izv. prof. dr. sc. Saša Zelenika hvali kako je član nekoliko povjerenstava u MZOŠ-a. Stoga Vas molim da razmotrite takvo njegovo paušalno i destruktivno djelovanje i izvučete odgovarajuće zaključke. Ne pristajem da moje kolegice i kolege koje požrtvovno
i ne uvijek u jednostavnim uvjetima rade u različitim povjerenstvima takve ličnosti javno i neutemeljeno blate.
S poštovanjem
Umirovljeni, neumirovljivi profesor Sveučilišta u
Zagrebu i član nekih povjerenstava MZOŠ-a
Dr. sc. Igor Čatić
|
|
Na # 31 #32
Profesore, Profesore! Kad Vi naciljate nekoga, čim "napunite" - "pucate". Srećom što Vam treba nekoliko dana za punjenje stare topčine.
Kolegici o kojoj pišete posvetite drugi post, neku drugu raspravu, a konkurentskog "strojara" bar u ovoj raspravi ostavite na miru. Kako sam god njega žestoko kritizirao zbog raznoga nazivlja, i Vi za ovaj komentar zaslužujete oštru kritiku.
Ne vidim kako se Vaše neslaganje sa kolegom SZ tiče na bilo koji način teme. |
|
na # 31
Kolega, o kakvom zasticenom novinarskom tekstu vi govorite? Tekst koji sam stavila na Connect je u subotu navecer bio u cijelosti dostupan na webu Novog lista. Iduci put kad me optuzujete provjerite malo cinjenice.
|
|
KOmentar 31 je bedast i prizeman- najbolje ga je ignorirati -dok je komentar 32 destruktivni, maliciozni i vulgarni napad na kolegu na portalu.
Kolegi Caticu nije dosta kada ga nazivaju pogrdnim imenima nego uporno pokusava dokazati da zasluzuje jos i gore pridjeve...pa neka zivi u svom svijetu tajnih sluzbi i valstitih velicina.
No najbolji lijek za IC je ignoriranje - STOGA I DALJE VRIJEDI: Red alert. Red alert. Do not feed trolls!!!!!!!! |
|
| Ja #32 mogu samo zahvaliti sto ustrajno radi na medijskoj promociji Foruma uspjesnije nego sto smo se mi mogli nadati. Svaki njegov istup u kojem nas spomene dokazano uvjerava mnoge da nam se pridruze i podrze nas. Hvala jos jednom! |
|
Na #21)
Djikićev članak nosi i hrvatsku adresu (dvije) i treba ga smatrati (i) hrvatskim radom.
Drugo je pitanje KRITERIJA za dodjelu "nagradnog" novca. Tu ima mnogo dvojbi, a navest ću dvije glavne: a) definirati koji je rad (autori) hrvatski a koji nije, b) shvatiti da "mjera" ne mogu biti samo Nature i Science, jer ima mnogo dobrih časopisa, a područja istraživanja se jako razlikuju i po ugledu časopisa i po čimbenicima odjeka. GDJE povuči granicu vrsnoće koju treba nagraditi???
Svojedobno me je ministar Primorac, u odnosu na neku sličnu aferu (s nagrađivanjem) molio da napravim KRITERIJE nagrađivanja. Pa sam ih napravio, najbolje kako sam znao. Poslao sam ih ministru, a on mi se glede njih više nikad nije javio (drugi, a znate koji su, za to dobivaju honorare). Također, neki kolege, dobri znanstvenici i ljudi s kojima se volim i cijenim, jako su kritizirali moj prijedlog. Pa sam odustao.
A sada - naravno - opet svi traže kriterije. Zato ovdje donosim te moje, koje sam bio dostavio ministru. Predlažem da se usredotočite NA KRITERIJE, ostavite tračeve i animozitete. Ovi moji kriteriji neka ispadnu očajni, ali, sestre i braćo,
dajte bolje.
Pa da dobijemo kriterije.
Matko Marušić
Godišnja novčana nagrada za najbolje publikacije Republike Hrvatske
Ideja je da se dade novčana nagrada za publikacije u časopisima poput Nature ili Science. Cilj je povećati ambicioznost publiciranja i prepoznati vrijednost publiciranja u vrhunskim časopisima.
A) PROBLEMI
Problemi te zamisli su ovi:
1. Science i Nature ne pokrivaju ni sve dijelove biomedicine, a kamoli sva znanstvena područja. A poticati treba sva znanstvena područja.
2. Vrhunski časopisi poput Nature i Science postoje i u drugim biomedicinskim strukama, primjerice općemedicinski časopis New England Journal of Medicine ima čimbenik odjeka (engl., impact factor, IF) poput Nature i Science, a Cell i Annu Rev Biochem i viši. Zato je potpuno besmisleno za nagradu odabrati publiciranje članka u određenom, imenovanom časopisu.
3. Postoje struke gdje i najbolji časopisi, koji stvarno donose najvrjednije informacije za tu struku i gdje objavljuju najveći stručnjaci – imaju razmjerno mali IF. Može li se reći da je publiciranje u Nature vrjednije nego publiciranje u najboljem ortopedskom (psihijatrijskom, društvenom) časopisu? Vjerujem da ne, ili da bi takva ocjena bila destimulativna.
4. I kad bi se odabrao časopis za nagradu, npr. Nature, ostali bi veliki problemi glede nagrade: što ako ima više autora, ako se radi o međunarodnoj suradnji, ako članak nije strogo izvorni znanstveni rad, ako hrvatski autori nisu svi, ali ih je više nego jedan…, ako je to hrvatski autor napravio u inozemstvu, što s Hrvatima koji su iselili i rade u inozemstvu – ne ćemo valjda gledati rodne listove ili putovnice?
5. Naročito je važno da sustav nagrađivanja bude objektivan i utemeljen na podatcima, a ne da na izbor utječe pritisak ambicioznijih i taštijih istraživača, političkih ili drugih autoriteta, ili medija.
B) PRIJEDLOG
1. Načela
1.1. Podrijetlo autora
Bez obzira na podrijetlo, mjesto stanovanja, nacionalnu i vjersku pripadnost i bilo koje druge značajke pristupnika, jedini kriterij uključenja jest da je u naslovu (engl., byline) članka autorovo ime povezano s nekom istraživačkom ustanovom u Republici Hrvatskoj.
1.2. Parcijalno autorstvo
Radovi svakoga pristupnika vrjednuju se po načelu parcijalnoga autorstva, da se izbjegne da se pretjerano vrjednuje članak osobi koja je jedan od mnogih autora, i možda razmjerno nevažna. Problemi koji proistječu iz pitanja broja autora ne mogu se nikako objektivizirati nego uvažavanjem parcijalnoga autorstva.
1.3. Budući da svrha nagrade nije traženje pobjednika nego poticanje izvrsnosti, za nagradu jedan autor u jednoj godini može nominirati tri svoja članka, čija se vrijednost zbraja. To je stoga da se većemu broju ljudi pruži prilika da dobiju nagradu, s obzirom da je hrvatska znanost slabija od prosjeka razvijenih zemalja.
1.4. Snaga časopisa
IF je mjera snage, izvrsnosti i vrhunske pozicije časopisa. Zbog razlika u IF znanstvenoistraživačkih područja, vrijednost časopisa u kojemu je objavljen predloženi članak odredit će se relativizirajući IF toga časopisa prema srednjoj vrijednosti IF danoga područja, kao razlomak: IF časopisa u kojemu je objavljen članak podijeljen s medijanom IF danoga područja. Na taj će se način ujednačiti vrijednost vrhunskih časopisa različitih područja.
1.5. Vrsta radova
U razmatranje za nagradu uzimaju se samo izvorni znanstveni članci bilo koje duljine, dakle oni koji donose nove spoznaje. U obzir se ne uzimaju pregledni članici, pisma uredniku i prikazi slučajeva.
1.6. Vrsta časopisa
Vrjednuju se samo članci u časopisima koji prema Journal Citation Reports (JCR) imaju IF. Budući da časopisi mogu pripadati različitim područjima JCR, vrjednovat će se uvijek njegova relativna vrijednost u području u kojem je na mjestu povoljnijem za autora.
1.7. Humanističke znanosti
Njihovi časopisi nemaju IF. Za humanističke znanosti za nagradu će se vrjednovati časopisi koji su indeksirani u bibliografskoj bazi Web of Science, bez obzira na IF. To će se usustaviti posebnim dodatkom ovom pravilniku.
2. Nagrada
2.1. Vrijednost autorova članka
Dobiva se množenjem parcijalnoga autorstva s razlomkom između IF časopisa u kojemu je tiskan članak koji se vrjednuje (brojnik) i medijana IF područja (nazivnik). To će (sustavno razmjerno) pojačati vrijednost članaka u časopisima koji su jači od prosjeka njihova područka.
Parcijalno autorstvo = 1/ broj autora članka
IF časopisa u kojemu je objavljen članak
Relativna jakost časopisa = ---------------------------------------------------
Medijan IF svih časopisa u tom području
Vrijednost autorova članka = parcijalno autorstvo relativna jakost časopisa.
2.2. Nagradu dobivaju svi autori koji su se prijavili za nagradu, a koji jednim ili zbrojem dvaju ili triju (ne više) članaka prijeđu prag vrijednosti. Povjerenstvo za ocjenu odredit će koliko će se članaka računati za nagradu, ovisno o broju objavljenih članaka.
2.3. Prag vrijednosti članka (do triju članaka) određuje se simbolično kao vrijednost članka s pet autora (prosjek) objavljenoga u časopisu Nature. Ako Nature ima IF 40, a medijan IF njezina područja je 1, onda vrijednost praga za nagradu iznosi:
1/5 x 40/1 = 0,2 x 40 = 8.
Nagradu bi dobili svi autori vrijednost čijih radova objavljenih u jednog godini doseže ili prelazi 8,0.
2.4. Autor predlaže samoga sebe i prilaže potpunu dokumentaciju. Autor koji se ne prijavi, a njegov se koautor prijavi i dobije nagradu, nema pravo zahtijevati da se i njemu dodijeli nagrada.
2.5. Vrjednuju se samo objavljeni članci.
2.6. Nagrada se ne isplaćuje pojedincu nego projektu kojeg je podnositelj prijedloga (autor) član.
C) OBJAŠNJENJE
Ovim se pristupom:
1. Omogućuje jednako objektivno natjecanje istraživača svih struka za istu nagradu, pod istim uvjetima.
2. Uklanjaju se moguće zloporabe i pristranosti – npr., u odnosu na broj autora na članku, afilijaciju, vrstu članka, nejednakost kriterija u različitim područjima i nejednakost veličine područja i brojnosti istraživača (što utječe na IF).
3. Omogućuje se zajedničko i ravnopravno natjecanje istraživačima svih znanstvenih područja koja imaju časopise s poznatim IF.
4. Prijedlog da se može zbrojiti vrijednost triju članaka može se modificirati, u odnosu na simulaciju koliko bi ljudi prešlo prag nagrađivanja i u odnosu na približan broj ljudi koje se želi nagraditi.
5. Može se nakon simulacije modificirati i prag nagrađivanja.
Matko Marušić
|
|
| Javljam se tek sada jer nisam bio u prilici prije. Potpuno se slažem s onim što je rečeno u #1, #7 i #35. |
|
#37
Vi predlazete da ako neki casopis ima veci imapkt faktor treba biti
AUTOMATSKI mjerdoavniji za nagrade i protiv ste LISTE konkretnih casopisa
a vise za numericko dijeljenje. Izrazito s
e ne slazem, jer jedna vrlo mala lista moze biti kvalitetnije napravljena,
i da se pri sastavljanju gleda zaista ukupna kvaliteta
casopisa.
Recimo u matematici nedvojbeno najjaci casopis Annals of Math. nema najvisi impact factor. Vrlo jako, ali mnogo vise pomodarski casopis
Journal of AMS ima vise jer se distribuira unutar Americkog matematickog drustva, pa se cita pomodarski, no kad se gleda citacija nakon 10 ili 20 godina, sto je za matematiku jako relevantno onda daleko zaostaje za Annalsima, pomodarstva izblijede a vrhunski rezultati ostaju.
Jos gore, jedan casopis iz primjenjene matematike ima preko dvostruko veci IF a da nema ni postenu web stranicu (nema linkova na tekstove, samo sadrzaj), niti je naravno ikad uspio uci u CC.
Radi se o jednom casopisu izdavanom
formalno na zapadu, no cijeli editorial board su uglavnom Kinezi i citira se
jako brojno unutar Kine, a zapravo je smece od casopisa (o tom primjeru pisat cu uskoro u jednom drugom postu). Taj casopis ima 10% clanaka posveceno glavnom uredniku, tipu ko je totalno nepoznato i sumjivo ime u matematici, no neki dan mi je stigla reklama od Elsevira, znate li ko je najcitiraniji matematicar u zadnje dvije godine i na prvom mjestu ta spodoba, s oko 250 citacija za jedan clanak u 2 godine. Ne svjetska zvijezda
Tao ili A. Connes, nego tamo neki He koji je polupismen ako mu pogledate
radove, i koji vecinom ne bi prosli u hrvatskom matematickom Glasniku.
International journal of Nonlinear Sciences and Numerical Simulation
Da vidite kakve nebuloze podrzava ovaj casopis pogledajte:
El-Naschie zamjenik urednika kojeg beskonacno volimo i koji je najveci fizicar nakon Einsteina
"Our Chinese Scientists on Nonlinear Dynamics are in infinite love and admiration to both the man and his science." (man = El Naschie)
" Treading the path of El Naschie, we gather together to celebrate the century's greatest scientist after Newton and Einstein, and share his greatest achievement."
"As I (mister He, po Elsevieru najcitiraniji matematicar ovog doba)
predicted in “In Search of 9 Hidden Particles?(International Journal of Nonlinear Sciences and Numerical Simulation 6(2),93-94, 2005, http://www.ijnsns.com/naschie-he.pdf) that the experimental verification of his theory will certainly lead to a Nobel prize, which we all expect."
Ako MZOS napise kriterije po kojima se ovaj casopis svrsta bok uz bok
s Annals of Math. bit ce to skandal. Zato pazite s automatskim kriterijima, i pogledajte malo i sadrzaj, a ne samo sto statistika kineskih partijskih citacija
radi. Micurin je imao u Rusiji daleko vise citacija neko Ivan Djikic, pa znate
da je bio sarlatan. |
|
|
Ja osobno ne vjerujem da je moguće u Hrvatskoj izraditi kriterije, koji će biti većinski prihvaćeni i/ili bar poštivani! Daleko više od nedostatka kriterija, nedostaje u akademskoj zajednici kulture legaliteta, zatim kulture uvažavanja različitosti!
Najbolji primjer za to je pokušaj problematiziranja ovoga čina MZOŠ-a. Čitavo vrijeme očekujem, uz ostalo da se bar netko sjeti da se ovdje radi uz elementarne i neupitne temelje ovakve odluke i o svojevrsnom diskrecijskom pravu koje poznaju sve vrhunske strukture odlučivanja.
Kada ćete dragi znanstvenici jednom shvatiti da onaj tko donosi odluke, tko snosi svu odgovornost, za čitav niz svojih odluka u relanom životu ne može imati predviđene super precizne i svakome neupitne pravilnike? Je li vi stvarno stalno živite u svojim kabinetima, laboratorijima, u suprostavljenim taborima do te mjere, da niste pred svjetlucanjem "svoga" ili "protivničkoga" imena, spremni bar pogledati tu realnu društvenu strukturu?
Iskreno, sve mi je mučnije znati da velika većina ( a ovdje je to izraziti slučaj) daleko više vodi računa kako bilo kojim načinom napakostiti ili nanijeti štetu "onome drugome" nego učiniti nešto konstruktivno!
Zaboga ljudi, ovdje se ipak radi o izvanrednoj odluci koja nije valjda trebala čekati sto godina dok se svi vrli umovi ne - (ne)dogovore. NE BI VAM BOG UGODIO! |
|
Iako sam pri kršenju embarga na članak u Nature mislio da je to slučajna greška, sada sam gotovo siguran da kolegica Marinković Škomrlj ne "podnosi" uspjehe prof. Đikića. A čini mi se da to teško pada i nekim kolegama iz Rijeke.
Zašto se te kolege nisu bunile kad su i sami, preko reda, odlukom ministra dobili puno veće iznose od ovog kojeg je dobio prof. Đikić? Vrlo sramotna i zločesta reakcija kolega iz Rijeke.
Bi li kolege isto reagirale da na radovima umjesto Splita piše Rijeka?
Zna li kolegica M.Š. koliko je mzoš do sada uložio u rad prof Đikića u Hrvatskoj? Po mojim saznanjima ništa. Nula kuna !
Zar nije sramota da vrhunski znanstvenik koji maksimalnim naporima pokušava pomoći znanost u HR, ne dobije nikakvu pomoć od MZOŠa? A sada, kad je dobio sitne novce odmah ga se napada.
Poštovana kolegice Marinković Škomrlj dajte izračunajte, poimenice, koliko su novca za opremu, projekte i novake dobili u zadnjih 15 godina svi koji napadaju ovu odluku ministarstva te koliko su nas koštale njihove publikacije i HR adresa u međunarodnim časopisima. To usporedite s uloženim u grupu prof Đikća te to svedite na ostvarene rezultate.
Hvala autoru posta 7 na razboritom i dobronamjernom komentiranju.
Iz Vaših postova mi se čini da ste dugo u HR znanstvenom sustavu i da znate što se radi kad se nekoga želi javno ocrniti i otjerati iz RH. |
|
Protivim se relativnom impact factoru kao kriteriju za nagrađivanje jer postoje multidisciplinarni časopisi koji se zovu Nature, Science, PNAS koji objave članke iz bilo kojeg područja, ako vrijede.
(Osim za one discipline koje u navedene časopise uopće ne mogu dospjeti (matematika, fizika i sl).)
Relativni impact factor je varka koja treba pomoći u prodaji loše znanosti kao vrhunske. |
|
...Iako sam pri kršenju embarga na članak u Nature mislio da je to slučajna greška, sada sam gotovo siguran da kolegica Marinković Škomrlj ne "podnosi" uspjehe prof. Đikića...
Ona je novinarka i može "podnositi ili nepodnositi" neke stvari ovako ili onako. Ali, mučno je da Ivan Đikić mora ZNANSTVENICIMA od kojih je pet puta bolji, dokazivati što je sve radio u Hrvatskoj. U tom smislu potpuno Vam je u redu komentar!!!
Ako je u ovoj nagradi, koja je svakome dobronamjernom STO PUTA vrijednija od tih 100.000 kuna ( a kladio bih se da bi se rijetki kritičari sjetili upitati državnoga tajnika za kriterije kao Đikić, već bi strpali lovu u džep) javna gesta nekoga tko dugo vremena iz različitih razloga nije prema Đikiću postupao kao prema hrvatskom znanstvenom dragulju! Kapa dolje Ivanu, milion sam puta to rekao ( a drži se ako mi dođeš na nišan) ali i Primorcu na ovoj odluci!
Mislim uz to da je DOBRO da su se u Novom Listu javili, ovi koji jesu i oni koji nemaju m..., kako bi javno rekli to što su rekli! |
|
Bojim se da je diskusija pala na nivo prepucavanja - umjeto da se vrti oko onoga sto je bila i zadana tema - nacionalni identitet.
O kriterijima. Mislim da je opasno pokusati napraviti mehanicke kriterije.
Kriteriji su uvojek podloga za odluke a ne odraz brojaka iz matematicke analize.
Da ali zato treba imati i odlucivace koji se nece skrivati iza kriterija vec uzeti odgovornost za odluceno.
Sto se tice MZOSA. Predlozio bi da se ljudima koji imaju potvrdjeni potencijal dade hrvatski ekvivalent Humboltove nagrade, nagrada koja sluzi da znanstvenik moze u tri godine mislim raditi u svom podrucju troseci sredstva kako zeli - oprema ljude putovanja itd.
"mocni znanstvenici" mogu pokrenuti lavine... Da iuzadjem iz svog faha Randall - covjek koji je u drugom svjetskom ratu stekao imidz heroja zbog razvoja mikrovalnih izvora koji su dali Engleskoj premoc u radarima - nakon rata posvetio se sasvim drugoj tematici - molekularnoj biologiji i osnovao Institut u kojem su nacinjene prve "slike" DNK pomocu Xzraka. osnova za otkrica Watsona... |
|
|
| Tendencije i planovi idu za time da vecina znanstvenika u RH dobiva glavarinu, a velike projekte i iznose oni stvarno izvrsni. Buduci da ce se tu opet javiti evidentan problem definiranja kriterija, vratio bih se na prijedlog akademika VS o stvaranju "uredivackog odbora" od par ljudi koji bi to slozio za svako podrucje ali i nadgledao implementaciju primjene tih kriterija pri izboru stvarno izvrsnih (za projekte, nagrade, opemu, novake, ... - svejedno). Zbog evidentne "umrezenosti" nase nevelike zajednice, podrzao bih prijedlog da clanovi takvih odbora budu, barem na pocetku, iz inozemstva. |
|
...Zbog evidentne "umrezenosti" nase nevelike zajednice, podrzao bih prijedlog da clanovi takvih odbora budu, barem na pocetku, iz inozemstva. ...
Kao "iz inozemstva" nisu - "umreženi"! Najgore što se može dogoditi nekome tko donosi odluku - jeste uzimanje kao ključnoga negativnoga faktora selekcije.
To Vam je isto kao da poput Barića protiv Slovenije u Maksimiru, prepadnuti "moćnoga napada", uvedete sedam stopera, pa na kraju igrate - neriješeno. Ako je u Hrvatskoj cilj spriječiti samo štetu, onda je najbolje zaposliti USKOK da riješava i znanstvene stavri, ili policiju.
Ako je cilj razvoj, onda treba totalno pojednostavniti donošenje odluka, a odgovornost staviti pod - ime i prezime, jednoga jedinoga čovjeka za cijelu oblast.
Kao i u ovome slučaju. Naganjajući "kriterije", uvijek će se naći neki "kriterij" koji će biti - negativan. Ali, ako si spreman donijeti odluku tada ćeš stajati svojim imenom, a u državnoj upravi i - mandatom iza nje. Pročitati pouku o tome u #45 |
|
Kao i u ovome slučaju. Naganjajući "kriterije", uvijek će se naći neki "kriterij" koji će biti - negativan. Ali, ako si spreman donijeti odluku tada ćeš stajati svojim imenom, a u državnoj upravi i - mandatom iza nje.
Vi to govorite o Hrvatskoj? Ili mozda o Finskoj?
U ovoj drzavi bolje je odluku prepustiti objektivnim kriterijima nego odgovornosti drzavne uprave.
A tamo negdje za 100 godina ce mozda u ovim krajevima moralnost biti uobicajena kategorija. Naravno ako uopce bude ove drzave. |
|
...Vi to govorite o Hrvatskoj? Ili mozda o Finskoj? ...
Dragi kolega, odlučivanje je - odlučivanje, svugdje! Finska i Hrvatska su usporedive u puno stvari, ali, Hrvatska ne može biti talac toga što nije u nekim stvarima - dobra kao Finska. Niti smije likovati što je bolja od Nigerije! Dok se ne steknu uvjeti, a netko ih mora napraviti takvima, da govorimo o poželjnom kao realnom, treba funkcionirati i |
|
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
