2008.06.06. 07:00
Hrvatski obrazovni sustav trajno se razvija. Posljednjih godina tome osobito pridonosi privatni sektor organiziranjem raznih škola. Predlaže se osnivanje škole za dužnosnike udruga i časopisa. Jedna od aktivnosti cjeloživotnog obrazovanja. Službeni hrvatski školski sustav još je uvijek nedovoljno okrenut potrebama suvremenog svijeta. Uči se o nekim silama, leukocitima, plastičnim vrećicama ili je li ispravno pisati pogreška ili pogrješka. Ali se slabo poučava za realni svijet. Gdje među ostalim jednog dana i znanstvenici svih sastavnica znansoti trebaju preuzeti i neke društvene obveze. Na primjer vođenje neke neprofitne udruge, organizaciji skupa ili sudjelovati u procesu izdavanja nekog časopisa. Za sada ću ostaviti po strani pitanje zašto hrvatska znanstvena zajednica slabo nagrađuje društveni angažman.
I onda se odjednom nađu takvi vrhunski obrazovani stručnjaci i znanstvenici u čudu. Kako se obračunava autorski honorar, kolika smije biti razlika prihoda i rashoda u nekom društvu ili časopisu. Pa je li moguće da neki izdavač može nametnuti obvezu glavnom uredniku godišnju potrošnju papira kao što je to nametnuto glavnom uredniku „The Lanceta“. Da obrana interesa časopisa ili udruge traži žurnu reakciju u nekoliko sati ili minuta. Npr. da te nazove urednik neke emisije za komentar onoga što je čuo kao vijest u jutarnjem radio programu.
Sve su to vještine koje se moraju naučiti.Učenjem na vlastitim pogreškama ili pogrješkama ili bi se barem nešto moglo naučiti sustavno.
Takve potrebe prepoznaju u nas u pravilu razne škole i škole za vođenje ovoga ili onoga, npr. za članove nadzornih odbora. Evo prijedloga za novu školu.
Osnujte školu (nije važno njezino trajanje) da naučite potencijalne dužnosnike, oranizatore skupova i urednike nekim osnovnim „pravilima zanata“. Npr. kako izbjeći da vam se u izdavačkoj djelatnosti čelnici i isturenici ne miješaju u posao. Jer im to miješanje daje moć nad ljudima. Ali i da dovedete svog izdavača u situaciju da ide tražiti „kumove“ u sustavu kako bi pokrili vaše neodgovorno vođenje poslova, jer vas nisu naučili da smijete trošiti koliko imate novaca. I rušite jasno definirane sustave. Kako uspješno organizirati neki skup, jer i to netko mora uraditi da bi zvijezde i zvjezdice mogle briljirati. Nemaju svi profesionalne zaposlenike a tek neki na raspolaganju profesionalne savjetnike za odnose s javnošću
Predlažem, ne bez razloga recimo da se takva škola održi na nekom otoku, npr. Koločepu. A s više od četiri desetljeća aktivnog vođenja udruga i jedno 30 godina iskustva u izdavačkoj djelatnosti, mogao bih biti jedan od predavača. Ispunjavam osnovni preduvjet, nikada nisam moljakao mimoredno pomoć od sustava za provedbu nekog skupa ili za časopis. Još manje prijetio da se to ne će zbiti ako se ne „kešira“ toliko i toliko.
|
| _Takva_ skola Hrvatskoj ne treba. |
|
Citavo skolovanje sam uz korisne i normalne strucne i kulturne kolegije morao slusati razne marksizme, opcenarodne obrane, prve pomoci itd. da nas stave u krug normiranih gradjana, normiranih strucnjaka itd. Te gluposti se prenose sve do razine tzv. strucnih kolegija. Npr. kao informaticar u srednjoj skoli umjesto kompjutora ucio sam ogavni kolegij "Organizacija rada u racunskim centrima" gdje si morao biflati nazive nekakvih "sluzbi" u racunskom centru (koj ce mi bog apstraktni racunski centar ? dajte me naucite kompjuter, pa cu ga popravljati i u zahodu ako znam, a ako ne znam necu ni u racunskom centru). Onda smo slusali adaptirane kvazikurseve. Npr. engleski za prirodnjake, koji se svede na citanje dosadnih tekstova o znanosti koje odabere neka tamo englezarica bez ukusa, i da od citanja tamo nekakvih crnih fotokopija nemate vremena za razgovor i gramatiku, tj. ne ucite sam jezik. U dvije godine tog kursa nisam nist naucio engleski. Ostale su mi iz tog perioda nekakve fraze tipa da u znanstvenom tekstu recenica cesce pocne sa therefore nego u obicnom tekstu (i stvarno, ako covjek pogleda moje nedavne preprinte i ja koristim therefore na pocetku recenica, tu i tamo stvarno je tako, no mogu recida mi to NIMALO nije pomoglo. Ne postoji engleski za otorinolaringologe. Nauci ga dobro engleski. A poslije ce on nauciti specifiku struke na tekstovima koji ce ga zanimati. Nakon doktorata za promociju ako ste htjeli sudjelovati morali ste unajmiti za 35 dolara nekakav krabuljni ples, tj neku crnu tuniku, tip koji voli masonerija i maskare (na sto nisam pristao nego sam prorektoru UW napisao protestno pismo na koje nije bilo odgovora). S autorskim honorarima mislim da nemam problema, na svakih 10 dnevnica na koje imam pravo trazim u prosjeku 1-3 jel su nam po prilici takve financije. Kako uspjesno organizirati skup ? Prije svega treba imati znanstvenog entuzijazma. Ostalo je po meni manje vazno. Prije svega od manje vaznih sitnica treba birati mjesto gdje su stvari jeftinije. Meni bi Kolocep bio za hrvatske prilike recimo mjesto na rubu Hrvatske do kuda su vec puti troskovi za hrvatske sudionike kojima namjenjujete veci nego na drugim mjestima. A i rijec Kolocep cini me alergicnim na pomisao kakve tamo netransparentne poslove radi onaj tzv. otok neznanja trade mark, a jako jako jako jako jako jako jako jako jako losa skola je uciti o necemu sto ima financijsku stranu u ozracju bilo kakvog kriminala. Meni vas prijedlog dakle zvuci lose (bez obzira na vase iskustvo, gdje valjda ima korisnih stvari, koje mozete prenositi javnim predavanjima u Zagrebu itd. bez potrebe putovanja na Kolocep i tako da ga zanimljivo oglasite, a ne propagandom o tome kako znanstvenici ne znaju organizirati skup). A ljudi koji stvarno imaju sve te duznosti, tip urednici, i svasta ino, nemaju vremena niti za primanje nagrada za drsutveni rad, niti da idu na doskolavanja. Evo primjer moj profesor WS koji radi i na Bozic, hoda hodnikom brzinom Eustahija Brzica, putuje na relaciji Evropa-SAD bar 3 put mjesecno i stigne predavati 300-ni studenata i ima biografiju od 50 stranica podataka sto je sve nacinio (bez obzira na po mom dojmu dosta prosjecnu znanstvenicku inteligenciju), nema vremena za tu skolu: Wesley Smith, biografija (50 stranica, pdf) |
|
|
|
Dobro jutro čitateljstvu Connecta. Dok je spavao, čelniku ČOS-a pristigao je e-dopis. Osvrt na njegovu, najblaže rečeno čudnu ideju. O školi za dužnosnike udruga i časopisa. Makar nas kod njega više ništa ne smije iznenaditi. „Penzioner, gnjavator, ishlapjeli stariji gospodin, neznalica, ništa ne razumije“, itd., samo je dio naziva koje su mu dodijelili „vladari“ Connecta. Razni isturenici, ispraćenici s fanfarama, akademici, itd. „Želim Vam priopćiti moje mišljenje o dva teksta kojima se autori osvrću na Vaš prijedlog. Ako želite možete to iskoristiti i prenijeti u javnost. Jasno konektovsku“. »Autor #1 mora biti neki mladac koji najvjerojatnije nikada nije organizirao neki skup, vodio društvo ili uređivao časopis. Očito ima profesionalnu i opću biografiju usporedivu s onom koju ima glasoviti organizator javnih tribina pa svoje neistomišljenike naziva imbecilima. Njih može, je li se to odnosi i na glavnog tajnika UN-a, nije sasvim jasno. Autor #2 međutim se potrudio da obrazloži zašto misli da prijedlog nije dobar. „Meni bi Kolocep bio za hrvatske prilike recimo mjesto na rubu Hrvatske do kuda su vec putni troskovi za hrvatske sudionike kojima namjenjujete veci (vjerojatno viši) nego na drugim mjestima. A i rijec Kolocep cini me alergicnim na pomisao kakve tamo netransparentne poslove radi onaj tzv. otok neznanja trade mark, a jako jako jako jako jako jako jako jako jako losa skola je uciti o necemu sto ima financijsku stranu u ozracju bilo kakvog kriminala“. Mogao bih se osvrnuti na još neke pojedinosti, ali svaka čast autoru #2. Ah, da ne zaboravim još jednu pojedinost. Istaknuo je svog profesora s opširnom biografijom od pedeset stranica. Šteta nije napisao kako je velik taj fajl. Slučajno sam ovih dana imao priliku vidjeti .pdf dokument jednog prosječnog hrvatskog znanstvenika, koji se očito bavio obrazovanjem i drugim pričama. Naime nemam pristup vrhunskim znanstvenicima poput onih koji objavljuju razgovore s nobelovcima, objavljuju knjige koje prodaje Amazon ili sjede svuda, pa i u HAZU. Njegov popis aktivnosti (ne podatci o njemu) u .pdf-u ima 83 stranice a veličine je 647 k.« To je jasno samo dio pisma. Hvala informatoru. Kada sam napisao Koločep, očito je radila podsvijest. Sasvim sam zaboravio da je taj otok Hrvatska poklonila za „Otok znanja“. Imao sam na umu nešto drugo. Tamo sam ljetovao od 1967. do 1976. Posljednje ljetovanje mi je osobito ostalo u sjećanju. Došao sam na otok po vezi, jer je u to vrijeme apsolutni vlasnik hotelskog kompleksa bilo jedno beogradsko turističko poduzeće. Htio sam se vratiti barem još jednom na otok. Makar kao predavač. Međutim čini se da nisu iscrpljene sve mogućnosti rasprave o ovoj temi. U svakom slučaju hvala informatoru, a još više autoru #2 koji ga je potaknuo da taj e-dopis.
|
|
|
Kao sto rekoh, _Takva_ skola Hrvatskoj ne treba. Inace, u duhu bizarnosti zakljucaka u komentaru #2, molim one koji se slazu s komentarom #1 da oznace komentar #2 sa saljivo (0). |
|
heh, naravno da sam mislio na komentar čelnika ČOS-a (komentar #5), a ne na #2 . Isprika autoru komentar #2 zbog toga.
 |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|