2008.05.27. 09:23
Nacionalno vijeće za znanost dalo je časopisu Croatica Chemica Acta podršku za rušenje sustava izdavačke djelatnost. Je li sustav srušen, nije mi poznato. Međutim u posljednje vrijeme jedan modni trend poprima zastrašujuće razmjere. Urednici naučeni na porezne jasle traže više novaca. A novaca ima koliko ima i dijele se prema kriterijima, boljim ili lošijim. Najglasniji su oni koji objavljuju u pravilu malo domaćih autora. Je li izlaz za takve časopise da postanu „international journals“ i da naplaćuju objavu? Pozivam članove Connecta da se priključite raspravi. Problem je vrlo zamršen.
Stvorimo osnovu. Od 2000. visina sredstava za izdavanje časopisa se nije mijenjala. A pojavio se određeni broj novih i kvalitetnih časopisa. Zato je „vrijednost“ boda niža iz dva razloga. Treba hraniti „više usta“, inflacija uzima danak, uz stalno povišenje svih cijena. Neki imaju profesionalce koji rade na izdavanju časopisa, neki su čisti amateri. Neki su vrlo redoviti, neki kubure s terminima. Neki pretežno objavljuju strane autore,pa smatraju da ne trebaju čak ni hrvatske sažetke. Zato sažetke objavljuju na nekoliko stranih jezika te kažu da nema prostora i za hrvatski. Svi bi u sustav CC. Zato se za takve časopise osobito zanimaju dekani. Zašto, nagradno je pitanje.
Počelo je s napadom jednog časopisa protiv drugog. Časopis A objavljuje analizu časopisa B. U funkciji dokazivanja čega? Vjerojatno zato što je časopis B u CC sustavu. A časopis A to nije. Kojem još mnogo nedostaje da dostigne gornji dom hrvatskih časopisa. Slijedi protest jednog glavnog urednika. Koji traži više novaca za svoj časopis koji nije loš. Samo ima jednu neuobičajenu praksu. U tri godišta objavio je u svom časopisu 50 tekstova svoga glavnog urednika, od kojih se 41 ubraja u kategorizirane radove. U uredništvu ima 65 % stranaca, a od hrvatskih članova osim njega, nema nijednog stručnjaka za područje časopisa.
No pravi razlog za ovaj tekst je „Izvješće glavnog i odgovornog urednika časopisa Croatica Chemica Acta prof. Nikola Kallaya za 2006.“ kojeg je objavio taj časopis (81(1)A1-A-16(2008). Dakle u prvom tromjesečju 2008. Evo što među ostalim piše. »Sadašnji način financiranja znanstvenih časopisa onemogućuje daljnje izlaženje CCA. … Povjerenstvo za časopise MZOŠ (o.a mislim da se zove drugačije) ne vrednuje časopise prema kvaliteti i tehničkim zahtjevima (o.a. je li kada pročitao Pravilnik o financiranju) i ne „uvažava posebne okolnosti“ (o.a što je to?). Ne uvažava da u redakciji nema suradnika s podmirenim osobnim dohotkom od MZOŠ (o.a. koliko ih ima, svi bi mi to željeli). … Kao urednik, ne mogu se nego nadati da se izlaženje najboljeg hrvatskog znanstvenog časopisa (o.a. po kojim kriterijima???) ne će prekinuti.
Zato traži mimorednu intervenciju na Nacionalnom vijeću za znanost i dobiva podršku (25. ožujka 2008.). Time ruši sve napore Povjerenstva za uspostavom reda u sustav izdavačke djelatnosti. Nije mi poznato je li preporuka Nacionalnog vijeća za znanost provedena u djelo.
A sada raščlamba problema. Prvo taj časopis ima znanstvenog novaka – urednika na plaći MZOŠ. To je možda i ponajveće dostignuće prozvanog Povjerenstva. Koje je do sada osiguralo najmanje 13 takvih mladih stručnjaka na pomoć časopisima. Zahvaljujući izvrsnoj ideji predsjednice Povjerenstva, prof. A. Marušić. Koja je uvjerila ne samo Povjerenstvo za izdavačku djelatnost, već i Ministra u opravdanost takve zamisli.
Čini se da bi Hrvatska trebala konačno podijeliti časopise u dvije skupine. Nacionalne i međunarodne. Nacionalni časopisi imaju svoju misiju. Pozornost privlače potencijalno međunarodni. Tko bi trebao dobiti status međunarodnog časopisa, sa svim prednostima i nedostatcima i tko su potencijalni kandidati. CCA je sigurno.
Što su to međunarodni časopisi. To bi trebalo dogovoriti. Tu postoji niz ideja. Postoje časopisi koji objavljuju pretežno strane autore. Postavlja se pitanje s kojom svrhom? Je li to drastično povišenje faktora odjeka (IF – impact factor) časopisa? Je li to u svrhu pouke potencijalnih domaćih autora?
Trka za nazočnost u sustavu CC-a ili WoS nije uvijek u službi boljitka i prepoznatljivosti hrvatske znanosti. Ili možda ipak nečeg drugom.
Čini se da bi iduća inicijativa u radu Povjerenstva za izdavačku djelatnost mogla biti pokušaj razdiobe časopisa u internacionalne i nacionale. Odrediti kriterije i onda to provesti za cjelokupnu izdavaču djelatnost.
Brojni su problemi. Kako vrednovati časopise koji imaju mali udio hrvatskih autora. Trebalo bi vidjeti zašto je to tako. Jedno pitanje se nameće kao vrlo važno. Naime svi časopisi koje podupire MZOŠ su u sustavu „časopisa sa slobodnim pristupom“ (eng. open access journals). Tu se nazire svjetski trend da će tiskanje radova plaćati autori. No to ima svojih prednosti i nedostataka.
Što znači plaćanje objave radova? Zamolio sam urednicu jednog časopisa koja u uredništvu pokriva područje elektroničkog uređivanja da pripremi tekst o prednostima i nedostatcima nove izdavačke politike „časopisi sa slobodnim pristupom“. Samo jedna rečenica: „No slobodni pristup ima i naličje: troškovi publiciranja prenose se na autore, koji objavljivanje svoga rada (ukoliko prođe postupak recenzije) plaćaju i nekoliko stotina dolara.“ Dakle ako stranci smatraju da su naši časopisi dovoljno visoke razine za njih (neki naši znanstvenici to ne smatraju) onda neka plate tih nekoliko stotina dolara.
Dakle treba otvoriti konstruktivnu raspravu. Zašto su preporuku dobila samo dva prirodoznanstvena časopisa. Zašto ne i vrhunski časopis s područja medicine ili neki filozofski časopisi?
Valja zaključiti. Gospodo urednici. Slažem se, založite se kod Ministra za relativno više novaca za časopise. Čitajte Pravilnike o raspodjeli. Oni su bolji ili lošiji, ali su javno dostupni, što do sada nikada nije bio slučaj. Shvatite da je Povjerenstvo za izdavačku djelatnost omogućilo za veći broj kvalitetnih časopisa angažiranje znanstvenih novaka. Hrvatska ima dužnost da pod jednakim uvjetima svima omogući izdavačku djelatnost. Nije poznato da netko nekome plaća da on objavi sve što misli da mora objaviti. U svijetu izdavači ograničuju svim časopisima opseg – primjerice, poznat mi je slučaj da komercijalni izdavač časopisu „The Lancet“, zna ograničiti količinu papira ako prijevremeno potroši zadanu količinu papira. A glavni urednici nemaju samo prava već i dužnost da racionalno raspolažu realnim izvorima novca. Bez protekcije kakvu za sebe traže dva časopisa.
Konačno, poruka glavnom urednik CCA. Nemojte se hvaliti da ste urednik najboljeg časopisa na svijetu i okolici, kada brojčani podatci govore nešto drugo, barem su tri hrvatska časopisa podjednaka, ako ne i bolja od Vašeg. Proučite dobro Pravilnik, možda postoji mogućnost da poboljšate ukupni rad Uredništva i dobijete više novca.
Sve drugo je svjesno rušenje jedva uspostavljenog sustava.
|
Znanost stvara stvarno (dokazano, provjereno) znanje. Znanje je svojina cijelog čovječanstva. Časopisi koji objavljuju znanost moraju biti međunarodni. Međunarodni znanstveni jezik je engleski. (Važno je da se dodaju sažetci na hrvatskom, ponajprije zbog nazivlja.) Međunarodni časopis mora biti otvoren svima. Dakle, nepotrebno je "brojiti" udio domaćih ili inozemnih autora.
Nacionalni časopisi NE trebaju objavljivati znanost - to je contradictio in adjecto.
Nacionalni časopisi su važni, ponajprije zbog izobrazbe i promicanja struke. No, znanstveni članci (nova informacija s dokazima) objavljeni na ne-engleskom jeziku - izgubljena su informacija. Nevidljiva. Taj se "nesporazum" često zlorabi da bi se na hrvatskom jeziku, u nacionalnim časopisima tiskali - loši "znanstveni" radovi.
Ne postoji znanost "lokalnog značenja".
Jednom to treba jasno reći (hvala na pitanju.)
Zbog zaklanjanja iza "nacionalnog", svijetu su potpuno nepoznati hrvatski jezik i povijest - na primjer. To ima dalekosežne negativne posljedice, koje su manje-više svima poznate. |
|
| Na #1: Izvrsno rečeno. Ali,ne trudite se to previše objasniti kolegi #0 - on je odavno pokazao da mu svjetski standardi i praksa ništa ne znače. Umjesto toga, on si je sam stvorio svoje standarde na način da, mjereno njima, on sam i njegovi časopisi ispadnu najbolji, najveći, najpriznatiji u stručnoj javnosti, sve naj naj. Ostavite ga u njegovom malom imaginarnom svijetu koji si je sam stvorio i u kojem je car svih careva. Svaka diskusija s njim mi počinje ličiti na ovo. |
|
Slozio bih se sa svime sto je receno u #1. Kad se govori o hrvatskoj znanosti zapravo se govori o onom dijelu globalne znanosti koji se odvija u Hrvatskoj. Prema tome, raditi na hrvatskoj znanosti znaci raditi na prosirenju onog dijela globalne znanosti koji se odvija u Hrvatskoj, a to nije moguce ukoliko se prioritet ne da casopisima na engleskom jeziku.
Dijelim i sentiment u #2, ali ne mogu tek slegnuti ramenima i pustiti kolegu u #0 da se igra u svom imaginarnom svijetu, jer njegove igrarije imaju reperkusije na nasu zbilju. Naime, kolega #0 sjedi u Povjerenstvu za izdavacku djelatnost, stvara pravilnike o raspodjeli sredstava "koji su bolji ili losiji" (no, jesu li bolji ili losiji?), odlucuje koji su casopisi a1 a koji a2, te utjece na dodjelu financijske potpore casopisima.
Dopustite ilustraciju. Spomenuto Povjerenstvo sudjelovalo je u donosenju zakljucaka (34. sjednica NVZ-a) kao sto su ovi:
- da se "casopisu Croatian Journal of Philosophy ostavi kategorija a2, uz primjedbu neka objavljuju više radova domaćih autora."
(Ovo stvarno nije potrebno komentirati. No spomenut cu da je
ovaj casopis nedavno usao u Thomsonov A&HCI, a prva transa potpore u ovoj godini mu je upola manja od prve transe u 2007. Istovremeno se casopis Filozofska istrazivanja, u cijem Savjetu sjedi kolega #0, u 2007. financirao desetorostruko vecim iznosom nego Croatian Journal of Philosophy.)
- da se "casopis Prolegomena, kada mu glavni urednik, a po mogućnosti i svi članovi uredništva, budu u znanstvenom zvanju, promakne u kategoriju a1."
(Otkada je kriterij kvalitete casopisa to u kojemu je zvanju glavni urednik ili ostatak urednistva? Osim toga, ni nasa znanstvena zvanja nisu bas neka garancija.) |
|
Baš me zanima što će sada kolega iz #0 reći na razmišljanja kolege u #1 i činjenice u #3. Naime, kolega u #0 ne propusti niti jednu prigodu da mene ne optuži za moje izjave u tijeku proteklih 50-tak godina u kojima sam uzalud govorio isto što i kolega u #1.
I još samo pitanje: kad će aktualno povjerenstvo za časopise MZOŠ-a uzeti ozbiljno u obzir gledišta iz #1? Ili bar argumentirati svoju potpuno nerazumnu politiku financiranja (razbacivanja novca!) znanstvenih časopisa u RH.
Reći ću i to: ako Croatica Chemica Acta ruši sistem, sistem je sigurno vrijedan rušenja! |
|
#1 Covjek bi mogao reci, a sto je s casopisima koj govore o
hrvatskom jeziku, kulturi itd. i koji su dakle bolje
prezentirani na hrvatskom nego engleskom,
i gdje je vecina najboljih strucnjaka ipak u Hrvatskoj ? To je malo za razmisljanje, no bitno ipak ne mijenja konstatacije u 1. Prvo ako su najbolji
strucnjaci ovdje, dobro, razlog vise da se trazi nivo i da se bude konkuretno
s onom manjinom u svijetu koja ipak moze nesto reci i o hrvatskoj kulturi
(zar nije slicno V. Zmegac pozvani napisao clanak o njemackoj literaturi
u njemackoj enciklopediji -- izvrsnost ne poznaje granice -- a neizvrsnost
ih zeli za vlastitu zastitu). Postoje zaista i casopisi kojima svrha nije samo
znanstvena nego i obrazovno-informativna za domace podrucje, dalje tu je
pitanje brzine/prvenstva u otkricima koje neko moze "ukrasti" (o tome mi
je pricala kolegica kemicarka -- pa zasto i vi ne uvedete arXiv i sl. da se zna ko je prvi i prije objavljivanja u casopisu ?), casopisi koji sluze za funkcioniranje strucnih drustava (oglasi, organizacijski clanci),
razmjenu s casopisima u inozemstvu (dajete casopis stranim
prefesionalnim drustvima koji vam ustupaju
nazad pretplatu na casopise koje oni izdaju,
koji su cesto bolji, a jednako badava...
Opcenito smatram da vecina domacih casopisa ne zasluzuje potporu.
Recimo nasa "Fizika A" i "Fizika B" su znanstveno ocajne, ne znam o
funkciji razmjene dovoljno da li su te funkcije tu protuteza u racunici isplativosti...Redovitost izlazenja i slicni kriteriji komisije za casopise
su tu sekundarni. Smece je smece i ako izlazi na vrijeme. Dapace.
|
|
Na #5:
Quote:
#1 Covjek bi mogao reci, a sto je s casopisima koj govore o
hrvatskom jeziku, kulturi itd. i koji su dakle bolje
prezentirani na hrvatskom nego engleskom,
i gdje je vecina najboljih strucnjaka ipak u Hrvatskoj ?
Ne vidim zašto bi znanstvni članak o hrvatskoj kulturi, pa i jeziku, imao prednost napisan na hrvatskom umjesto engleskom jeziku - ništa više nego što bi članak o kulturi Kwakiutl-indijanaca imao prednost ako je napisan na njihovom jeziku. Radi se o osnovnoj distinkciji između subjekta i objekta istraživanja. Rezultati kvalitetnih istraživanja koji donose nove podatke i/ili nove interpretacije o hrvatskom jeziku, a naročito o kulturi i povijesti, bit će zanimljivi i mnogima koji hrvatskim jezikom ne vladaju dovoljno dobro da mogu čitati, a naročito pisati znanstvene rasprave na njemu. Mislite li da npr. Marulić ili srednjevjekovna sakralna arhitektura Hrvatskee zanimaju samo one koji znaju hrvatski? Pišite na hrvatskom, i u ogromnoj većini slučajeva čitateljstvo ćete ograničiti na jednoznamenkasti broj lokalnih suradnika i vlastitih studenata/doktoranada- ako ih imate - bez obzira na temu. |
|
Quote:
Covjek bi mogao reci, a sto je s casopisima koj govore o
hrvatskom jeziku, kulturi itd. i koji su dakle bolje
prezentirani na hrvatskom nego engleskom,
i gdje je vecina najboljih strucnjaka ipak u Hrvatskoj ? To je malo za razmisljanje, no bitno ipak ne mijenja konstatacije u 1.
Fino uočeno. Svaka nacija koja drži do sebe, vodi računa o tome da posebnom politikom zaštiti autohtone stvari a jedna od njih je i jezik.
Quote:
Ne vidim zašto bi znanstvni članak o hrvatskoj kulturi, pa i jeziku, imao prednost napisan na hrvatskom umjesto engleskom jeziku - ništa više nego što bi članak o kulturi Kwakiutl-indijanaca imao prednost ako je napisan na njihovom jeziku
U pravilu - ne bi. Kao i svako pravilo, ako ga se neselktivno poštuje, može učiniti štetu pa i veliku. Razlog sam naveo u komentaru stava prethodnog kolege. To ne isključuje niti bilo kako osporava posve ispravno #1. |
|
| Na #7: Kolega, ne razlikujete nešto fundamentalno: jezično i kulturno otkriće ili interpretacija nisu isto što i održavanje kulture ili jezika na životu. Otkriće i interpretacija su zanimljivi svima, i zato engleski. Održavanje na životu je na samim sudionicima te kulture (ako se ne radi o izumrlim aspektima) i na onima koji seaktivno služe jezikom. Prvo je "humanistička znanost", drugo nije. Vi održavate hrvatski jezik na životu služeći se njime - no ne očekujte da Vas netko zbog toga proglasi redovitim profesorom. Isto kao što to ne bi trebali očekivati ni oni koji pišu svoje "znanstvene radove" na jeziku nedostupnom ogromnoj većini svojih kolega. |
|
Quote:
Kolega, ne razlikujete nešto fundamentalno: jezično i kulturno otkriće ili interpretacija nisu isto što i održavanje kulture ili jezika na životu
I te kako razlikujem.
Znanost nije samo i isključivo ono što je interesantno globalno, jer to podrazumijeva i globalni interes, kao i svaka integracija. Vi isključujete takvim pristupom razvoj znanosti na posve separatnim područjima ljudske djelatnosti, koji nisu ništa manje značajni time što za njih nisu zainteresirani recimo Amerikanci. Kako god postoji znanost kojom se Vi bavite, tako postoji i znanost o jeziku. I to samo jednom, makar izumrlom. I to nije ništa manje znanost, jedino je razlika u tome koliki interes za nju postoji.
Upravo time se treba ravnati u pristupu i časopisima, što, ponavljam samo potvrđuje komenatr #1.
|
|
Skromni broj reakcija na rušenje sustava izdavačke djelatnosti pokazuje mali interes za temu. A radi se o jednom od najvažnijih područja znanosti. Nemoguće je odjednom odgovoriti većini autora. Zato sada samo načelni stav i odgovor jednom autoru.
Najkasnije pred 2,5 milijuna godina konstituirana je društvena znanost. Tada su na simpoziju u Goni, Etiopija pripadnici plemena raspravljali o najvažnijem ne samo tehničkom dostignuću. Jedan genijalni alatničar koji je istodobno bio izumitelj, konstruktor i izrađivač načinio je kameno rezalo. Pleme je zaključilo da je taj alat istodobno oruđe i oružje (dihitomija tehnike). Zaključke je sažeo Poglavica i prisvojio pravo da određuje kada će to kameno rezalo biti oružje, a kada oruđe. Danas se poglavice zovu predsjednici ovoga i onoga. A po zanimanju su političari. Jednostavno je pokazati da je i znanost dihitomična. Njezina otkrića i izumi pretvaraju se u nešto korisno (atomske centrale) ili štetno (atomska bomba).
Naši znanstvenici nisu skloni takvu razmišljanju. Pogotovo će se razljutiti na sljedeću interpretaciju. Ali to je njihov problem. A stav glasi: „Funkcionalni ciljevi (npr. znanstveni) i gospodarski ciljevi uvijek su u funkciji društvenih ciljeva“. A konačnu odluku što su društveni ciljevi određuju političari. Po mom mišljenju u globaliziranom svijetu mjesni političari bi trebali odrediti što su to nacionalni ciljevi, pa tako i u znanosti. Je li to samo proučavanje i otkriće ljubavnog života, razvoj automatizirane montaže ili oboje i u kojem omjeru. To svi izbjegavaju. Jer za neke je znanost samo ono što otkriva što se zbilo u arheologiji prirode.
A sada odgovor na pisaniju #3 uglednog člana sve glasovitijeg Foruma za etičnost. Obilježje dijela članova tog Foruma je da se služe posebnom metodom. Koju su naučili od nekih drugih skupina za pritisak, npr. ekoterorista. Osim toga #3 na najbolji način, kao i njegov riječki kolega demonstrira da ga ovakve trice i kučine poput hrvatskog jezika uopće ne zanimaju. Jer uporno pišu bez dijakritičkih znakova. Navodim sljedeću rečenicu iz dva razloga. Kao dokaz podcjenjivanja hrvatskog jezika i kao ilustraciju posebne metode.
»Naime, kolega #0 sjedi u Povjerenstvu za izdavacku djelatnost, stvara pravilnike o raspodjeli sredstava "koji su bolji ili losiji" (no, jesu li bolji ili losiji?), odlucuje koji su casopisi a1 a koji a2, te utjece na dodjelu financijske potpore casopisima.«
Što znači metoda? Jesam član Povjerenstva dok nas „zdrave snage“ ne likvidiraju. Poput onih koje su još 1991. tražile da se ukinu svi časopisi na hrvatskom jeziku. Sudjelovao sam u izradbi Pravilnika. Koji je bio na javnoj raspravi. Koji nije savršen. Ali je pokazao da neki časopisi su po tim kriterijima bliski maksimumu, a neki nisu brand. A to znači da ih se po tim istim boljim ili lošijim kriterijima ne prepoznaje kao kvalitetne. Međutim kolega #3 neistinita je tvrdnja da Povjerenstvo ima bilo kakve veze s odlukama 34. sjednica NVZ-a. O tome koji je časopisa A1 ili A2 ne odlučuje Povjerenstvo za izdavačku djelatnost već NZV. Koje je donijelo preporuku da se za dva časopisa suspendira Pravilnik. Vašim pisanijama svjesno promičete neistinite tvrdnje i dovodite, makar Connectovce u dvojbu. Što se tiče mojeg članstva u jednom savjetu, ako niste znali i u Upravnom odboru, potpisao sam izjavu kao i svi članovi Povjerenstva o potencijalnom sukobu interesa. Napisat ću to i javno, u svemu što se tiče Društva za plastiku i gumu i Hrvatskog filozofskog društva u potencijalnom sam sukobu interesa. I tada ne sudjelujem u odlučivanju. Ne utječem na dodjelu financijske potpore pojedinim časopisu već pri prosudbi se moram pridržavati usvojenog Pravilnika a s mojom se procjenom mora složiti Povjerenstvo.
Do sada sam ima utisak da je kolega #3 jedan od rijetkih etičkih članova Foruma. Poslije reda istina i onog drugog, više nemam taj utisak. Svrstao se previše na jednu stranu.
|
|
Evo, prema mome mišljenju, jednog primjera kako inflacija radova o značajnim aspektima hrvatske kulture (u ovom slučaju: filozofije) isključivo na nacionalnom jeziku i u domaćim časopisima nema gotovo nikakve posljedice za njezinu afirmaciju i prepoznatljvost u svjetskim okvirima.
Frane Petrić / Franciscus Patricius (1529-1597) jedan je od najpoznatijih hrvatskih renesansnih filozofa kojim se bave mnogi svjetski stručnjaci i o kojemu su napisane mnoge studije na stranim jezicima. U Hrvatskoj i na hrvatskom jeziku se pisalo također jako puno o Petriću - posebice u časopisu “Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine” koji izlazi (dakako, samo na hrvatskome) od 1975. Već skoro 20 godina se na Cresu svake godine održava oveći simpozij pod nazivom “Dani Frane Petrića” i ne može se reći da u Hrvatskoj nema sustavnog bavljenja Petrićem. No je li ovo intenzivno domicilno bavljenje Petrićem doživjelo neku ozbiljniju svjetsku recepciju ili je sve ostalo, više ili manje, u “vlastitom dvorištu” = lokalnim časopisima i zbornicima radova? Evo ilustracije za jedan pesimističan odgovor:
Ako pogledamo, primjerice, opsežan članak o Petriću koji je za Stanford Encyclopedia of Philosophy napisao Fred Purnell 2004. godine, posebice opsežnu bibliografiju na kraju članka, vidjet ćemo da se u njoj spominje samo četiri rada koja su objavili hrvatski autori, a spominje ih se zacijelo zato jer su napisani na stranim jezicima (engleskom i njemačkom). Naravno, broj radova hrvatskih autora na stranim jezicima o Petriću je nešto veći, ali ni približno velik poput broja članaka na hrvatskom jeziku. Mislim da je slična, a možda i još lošija, situacija s radovima o drugim hrvatskim važnim filozofima iz prošlosti. No o nacionalnoj kulturi, jeziku, filozofiji etc. se sigurno može i treba objavljivati na stranim jezicima jer to je vjerojatno najbolji način da ju se – ako nam je to cilj – afirmira u svijetu. Zato mislim da nacionalni znanstveni časopisi na nacionalnome jeziku nisu tek contradictio in adjecto (kako dobro primjećuje # 1), nego su i uvelike promašeni kao potencijalna mjesta afirmacije nacionalne kulture.link |
|
| Ocito postoji velika dihotomija izmedu svih ukljucenih u raspravu, koji pravilno uvidaju ulogu i znancaj i hrvatske znanosti i znanstvenih casopisa u Hrvatskoj (oruda), i jedinog koji o tome fakticki i odlucuje (oruzja). Kolega, dajte jedan jedini put pokusajte barem pojmiti (sada je popularno reci "osvijestiti") da ako netko o nekoj temi misli razlicito od vas to ne znaci da je protiv vas i vase osobe(nosti). Vi sami ste, u rijetkom ispadu konstruktivnijeg pristupa, trazili misljenje drugih o jednoj, svi se slazemo, vaznoj temi u sustavu znanosti. Svi vam ukazujemo da i tu treba jednostavno primjeniti "toplu vodu", da bi bili "cisti" (od prisutnih igrica i igara kojima i vi svjedocite u #0), ali i da bi bili konkurentni, zanimljivi, kompetitivni, prisutni ... na svjetkom trzistu znanja i time afirmirali nas doprinos profiliranju Hrvatske na tom trzistu, ali i pred nama samima. Pokusajte to prihvatiti i ugraditi u vase "vise ili manje dobre" pravilnike i odluke, pa cete vidjeti rezultate. Puno gore nego je sada ne moze biti, pa dakle mozete aktivno doprinijeti potencijalnom poboljsanju, cime cete, zasigurno, afirmirati i vasu ulogu u cijelom procesu i sustavu. |
|
Quote:
Vi isključujete takvim pristupom razvoj znanosti na posve separatnim područjima ljudske djelatnosti, koji nisu ništa manje značajni time što za njih nisu zainteresirani recimo Amerikanci.
Vidim da znanstveno objavljivanje shvaćate kao legendarni "mali Ivica". Znanstveni radovi ne pišu se na engleskom jeziku radi Amerikanaca, kolega (možda povijesno ZBOG njih, no danas nikako RADI njih). Koliko god separatno područje ljudske djelatnosti bilo značajno, doprinos tom području koji razumije samo vrlo mala, ograničena grupica ljudi nema od samog početka nikakvu priliku da zainteresira ostale. Lijepo je kolega #11 objasnio. "Znanost" koja navodno zanima samo Hrvate je realno znanost koja ne zanima nikoga, i služi isključivo svom autoru za izbor u slijedeće zvanje - kao, uostalom, i proizvoljno loptanje s nekakvim smiješnim A1 i A2 kategorijama časopisa, koje su tipično hrvatska umotvorina. Svijetu se živo fućka jesu li "FIlozofska istraživanja" A1 ili A2 - što se svijeta tiče, radovi objavljeni tamo praktički ne postoje, bez obzira na kategoriju. A ako ne postoje za svijet, Hrvati si mogu bez svjetskog feedbacka proizvoljno umisliti da su apsolutno fenomenalni. Što redovito i čine. Puno je lakše izolirati se od svijeta i utvarati da ste super ništa ne radeći nego krvavo raditi i učiti da biste to stvarno postali. Hrvati često, prečesto biraju prvu opciju. |
|
Quote:
Vi isključujete takvim pristupom razvoj znanosti na posve separatnim područjima ljudske djelatnosti, koji nisu ništa manje značajni time što za njih nisu zainteresirani recimo Amerikanci.
Vidim da znanstveno objavljivanje shvaćate kao legendarni "mali Ivica". Znanstveni radovi ne pišu se na engleskom jeziku radi Amerikanaca, kolega (možda povijesno ZBOG njih, no danas nikako RADI njih). Koliko god separatno područje ljudske djelatnosti bilo značajno, doprinos tom području koji razumije samo vrlo mala, ograničena grupica ljudi nema od samog početka nikakvu priliku da zainteresira ostale. Lijepo je kolega #11 objasnio. "Znanost" koja navodno zanima samo Hrvate je realno znanost koja ne zanima nikoga, i služi isključivo svom autoru za izbor u slijedeće zvanje - kao, uostalom, i proizvoljno loptanje s nekakvim smiješnim A1 i A2 kategorijama časopisa, koje su tipično hrvatska umotvorina. Svijetu se živo fućka jesu li "FIlozofska istraživanja" A1 ili A2 - što se svijeta tiče, radovi objavljeni tamo praktički ne postoje, bez obzira na kategoriju. A ako ne postoje za svijet, Hrvati si mogu bez svjetskog feedbacka proizvoljno umisliti da su apsolutno fenomenalni. Što redovito i čine. Puno je lakše izolirati se od svijeta i utvarati da ste super ništa ne radeći nego krvavo raditi i učiti da biste to stvarno postali. Hrvati često, prečesto biraju prvu opciju. |
|
Izvrstan primjer. On jasno pokazuje koliko je štetno ne uvidjeti značaj i realnu poziciju svjetskih jezika, za afirmaciju hrvatskih postignuća. Velika većina znanstvenih časopisa u Hrvatskoj, uz prethodnu racionalnu analizu koji uopće imaju opravdanje, mora biti na svjetkom - očekivano egnleskom jeziku. To bi morali znati oni koji odlučuju a prirodno - zahtjevati znanstvenici.
Međutim, ako postoje, a postoje, teme i posve jedinstveni interesi, pogotovo u okviru nacionalne baštine, za koje realno nema interesa van hrvatskog nacionalnoga korpusa i očekivano ga neće biti - štetno je ne imati časopis, koji će ta saznanja donositi na hrvatskom jeziku.
To jedno drugo ne isključuje u svojoj opravdanosti, a štetu zbog ignoriranja engleskog jezika, koja je daleko veća ako se to radi, neće popraviti šteta zbog neshvaćanja da postoje stvari koje jesu samo za hrvatski jezik.
I jedno i drugo je nedostatak nacionalne samosvijesti i provincijalizam. |
|
Quote:
Vidim da znanstveno objavljivanje shvaćate kao legendarni "mali Ivica". Znanstveni radovi ne pišu se na engleskom jeziku radi Amerikanaca, kolega (možda povijesno ZBOG njih, no danas nikako RADI njih).
Prestanite od znanstvenoga objavljivanja praviti enigmu. To su informacije kolega. Voditi polemiku nije pretpostavljanje što je netko htio reći, već čitanje onoga što piše. A Vi imputirate, pa kritizirate.
Quote:
Koliko god separatno područje ljudske djelatnosti bilo značajno, doprinos tom području koji razumije samo vrlo mala, ograničena grupica ljudi nema od samog početka nikakvu priliku da zainteresira ostale.
Čista besmislica. Upravo vi koji izrazito branite, najčešće s debelom opravdanošću nužnost globalnoga vrednovanja većine rezultata, isključujete osnovicu ovoga - globalno. Vašom logikom da "ograničena grupica ljudi nema od samoga početka nikakvu priliku zainteresirati "ostale", svodite svijet na prapočetke. Pa i ono što vi radite. Ne možete odustajati od onoga što znate kako biste meni u polemici besupješno, pogrešno i nepotrebno dokazali kako ja - ne znam. Nema kolega ovoga globalno bez - pojedinačno, nacionalno, regionalno. To se ne isključuje, a ako jeste to je destruktivna dominacija koja će se raspasti kao stari Rim.
Slijedeći vašu logiku, danas bi bio nemoguć jedan Ivo Andrić jer je pisao na nekom provincijskom jeziku. A probojem toga autora, time i jezika, stvorena je osnova za između ostaloga znanstveno izučavanje njegove mikro sredine, pa i na svjetskim učilištima.
|
|
Na #16: Navodeći Andrića kao primjer, samo potvrđujete da ne uočavate razliku između proučavanja kulture i kulture same. Andrić se čita u svijetu. Radovi o Andriću objavljeni na hrvatskom (ili srpskom, ili bosanskom) jeziku NE.
Kolega, zašli ste u problematiku u kojoj ne samo da ste laik, nego amater. u ne tako pozitivnom smislu te riječi. Nikad niste objavili znanstveni rad, na bilo kojem jeziku. Sumnjam da ste ih zamjetan broj i pročitali. Iz te perspektive možete misliti da Vaša mudrovanja imaju smisla. Iz svjetske perspektive, ako danas ne pišete znnastvene rezultate na engleskom, ljudi jednostavno misle da nemate ništa za reći (globalno, ne samo Amerikancima). I u pravilu su u pravu. |
|
| Nastavak na #17: Budući da je pisao na malom jeziku, Andrić je još uvijek manje poznat i manje proučavan od puno inferiornijih autora. Da su humanistički znanstvenici s Balkana na vrijeme i objavili dovoljno kvalitetnih kritičkih tekstova i eseja o Andrićevom opusu na ENGLESKOM, vjerujem da bi danas bio puno čitaniji u ostatku svijeta. On je barem imao Nobelovu nagradu kao svjetsku reklamu. Npr. Krleža nije. Piskarajući o njemu na hrvatskom, domaći humanistički znanstvenici ne čine ništa da skrenu pažnju na njega ostatku svijeta. Krleži i Andriću je jezik bio umjetnički mediji, ovima drugima samo sredstvo komunikacije. Odabirom hrvatskog ti drugi odabrali su vrlo, vrlo ograničeno sredstvo komunikacije za ono što im je posao činiti. |
|
Quote:
Navodeći Andrića kao primjer, samo potvrđujete da ne uočavate razliku između proučavanja kulture i kulture same. Andrić se čita u svijetu. Radovi o Andriću objavljeni na hrvatskom (ili srpskom, ili bosanskom) jeziku NE.
Opet on!? Ja sam govorio o informaciji. I vi o tome govorite. Ja sam naveo Andrića kao primjer koji pokazuje da ste potpuno u krivu kada kažete da "nemaju izgleda". Andrić je kolega uz to što je to umjetničko djelo svojim romanom - dao informaciju. Kao što vi činite svojim znanstvenim radom. Kao što čini slikar svojom slikom. To što onaj ima specifičan sadržaj ne umanjuje značaj onoga - informacija.
Navodite kao argument da se radovi o Andrićevu djelu NE čitaju u svijetu ako nisu na engelskom!? A tko kaže da se čitaju? I tko tvrdi da je bolje pisati o Andrićevom djelu na srpskom ili hrvatskom nego na egnleskom. Čitajte pažljivo riječi onoga s kim raspravljate, jer gubite i moje i svoje vrijeme na stvari koje nisu relevantne.
Quote:
Da su humanistički znanstvenici s Balkana na vrijeme i objavili dovoljno kvalitetnih kritičkih tekstova i eseja o Andrićevom opusu na ENGLESKOM, vjerujem da bi danas bio puno čitaniji u ostatku svijeta. On je barem imao Nobelovu nagradu kao svjetsku reklamu
Zašto mi ovo navodite? Izuzev da time potvrdite i svoj i moj stav o značaju komunikacije na svjetskom jeziku. Ja to prihvaćam od samoga početka, ali vi potpuno isključujete svaki značaj publiciranja na hrvatskom jeziku. Ili bilo kojemu nesvjetkom.
Ako će znanstveno saznanje očekivano dugo ili čak zauvijek ostati samo dio pisane dokumentacije o jednome segmentu društva, posebno nacionalnoga identiteta, a nije nacija čiji je maternji jezik svjetski jezik, nužno je i potpuno opravdano to saznanje zapisati i predočiti na tom jeziku. I to država treba imati na umu.
Nije to zbog toga manje znanost, jer znanost ne integiraju ciljevi, iako jesu i oni, interesi, iako jesu i oni, već - metodi. Zato ste, po tim metodama i vi i Haso u Sarajevu koji se bavi izučavanjem utjecaja Igmanskih zelenih krajolika na kulturne običaje podigmanaca znanstvenici.
Njegov rad neće vrlo vjerojatno interesirati znanstvenu javnost kao vaš, ali nije isključeno da će neki, po univerzalnoj metodologiji koja je u korjenu znanosti, sličan rad nekoga Hansa ispod njemačke planine, imati slične ili iste rezultate, pa nekada doći do razmjene podataka. Pored znanstvenika, informaciju o saznanjima prenose i trgovci. |
|
PRVO, molim da ne kasapite mojega velikog prijatelja i divnog čovjeka #0, jer to nije ni potrebno niti je to srž ove rasprave. Ja sam mu sam puno puta rekao da je u krivu, on ostaje na svojemu - neka.
DRUGO, što je i jedino važno, jest da smo se zapravo vrlo lijepo suglasili o pitanju međunarodnog značaja znanosti i smjeru u kojemu bi se trebali razvijati hrvatski časopisi. Pri tome uočite da kolege u brojnim područjima znanosti (bez uvrjede), društvenim i humanističkim ponajprije, vrlo tvrdo zastupaju stajalište da je (njihovo) publiciranje (znanosti) na hrvatskom - pravi izbor. To je, međutim, krivi izbor.
Postavlja se pitanje, onima svjesnima, kako te ljude razuvjeriti i nagovoriti ih da se sa svojim znanstvenim aktivnostima, rezultatima i specifičnostima pridruže velikom bratstvu svih svjetskih znanstvenika - koji se bave tim područjima.
A tek onda dolazimo do pitanja znanstvenosti, a potom i financiranja hrvatskih časopisa.
Stanje DUHA je jako nepovoljno. Znate li to?
Ukratko - prestanimo svađalački i osobno, pogledajmo može li se što učiniti. |
|
Na #10
(i) Ne razumijem koje su to ekoteroristicke metode kojima se ja i dio Foruma za eticnost sluzimo. Usput, optuzba za ekoterorizam je, pravno gledano, mnogo ozbiljnija od optuzbe za imbecilnost.
(ii) U dijakriticke znakove nemam povjerenja na ovom portalu otkada mi je dijakriticki znak na kraju prezimena pretvoren u upitnik. Radi se o tome da postoje razliciti nacini kodiranja dijaktirickih znakova, sto otvara prostor ovakvim problemima, pa ih je bolje jednostavno zaobici izostavljanjem dijakritickih znakova.
(iii) Sklonost nasilnim intervencijama u jezik - tipa prekidnica, isturenik i sl. - meni se cini mnogo vecim podcjenjivanjem hrvatskog jezika od ispustanja od dijakritickih znakova.
(iv) Kolega nijece bilo kakve veze s odlukama 34. sjednice NZV-a. No formulacija izvjestaja s te sjednice sugerira suprotno:
"Prema prijedlogu Povjerenstva za vrjednovanje časopisa koje je imenovalo NVZ RH i Područnog znanstvenog vijeća za humanističke znanosti koji je razmotrio pristigle zahtjeve za kategorizaciju časopisa, polazeći od prepoznatljivosti časopisa u znanstvenoj zajednici i nakon dobavljenih podataka od Povjerenstva za izdavačku djelatnost o bodovanju znanstvene vrsnoće, međunarodnoga značaja i tehničke vrsnoće časopisa, doneseni su zaključci..." Dakle, Povjerenstvo za izdavastvo je dalo nekakve podatke Povjerenstvu za vrjednovanje casopisa. Ne znam koji su to podaci i o kakvoj se proceduri radi. No meni se cini da dobavljanje podataka implicira bar nekakvu vezu. Osim toga, ako se ne varam, Povjerenstvo za izdavastvo je znalo prosvjedovati kod NZV-a u vezi s nekim odlukama koje se ticu casopisa, ali u vezi s ovom odlukom nije prosvjedovalo. |
|
Quote:
Zašto mi ovo navodite? Izuzev da time potvrdite i svoj i moj stav o značaju komunikacije na svjetskom jeziku. Ja to prihvaćam od samoga početka, ali vi potpuno isključujete svaki značaj publiciranja na hrvatskom jeziku. Ili bilo kojemu nesvjetkom.
Kolega, sad ili svjesno pričate gluposti, ili ste zaboravili o čemu se u ovoj temi raspravlja. Govorimo o ZNANSTVENIM ČASOPISIMA financiranima od MZOS-a, ne o publiciranju općenito. Pitanje o kojem ja govorim je treba li financirati znanstvene časopise da hrvatskom jeziku. Znanstveni časopisi ne objavljuju pjesme niti romane u nastavcima, i zato se koncentrirajte na temu. Nema smisla o ovome raspravljati s Vama, vidim, ali samo ću se osvrnuti na jednu zabludu koja je raširenija od ostatka Vaših zabluda koje su specifične za Vas osobno:
Quote:
Međutim, ako postoje, a postoje, teme i posve jedinstveni interesi, pogotovo u okviru nacionalne baštine, za koje realno nema interesa van hrvatskog nacionalnoga korpusa i očekivano ga neće biti - štetno je ne imati časopis, koji će ta saznanja donositi na hrvatskom jeziku.
Odgovorno tvrdim da, ako govorimo o AKADEMSKIM temama i pristupu koje objavljuju časopisi na koje se osvrće #0 (opet, držite se teme), takvi "jedinstveni interesi" NE POSTOJE. (Ako ne vjerujte, dajte mi konkretne primjere da ih opovrgnem jednog po jednog.) Svaki, pa i najopskurniji detalj hrvatske nacionalne baštine je potencionalno zanimljiv u širem kontekstu - radilo se o lokalnim varijacijama u tekstu i glazbi slavonskih bećaraca, ili o povijesnog razvoja kopči za kosu koje spadaju u narodnu nošnju iz Levih Štefanki. Sve su to detalji koji se mogu usporediti sa sličnim pojavama u okolini i svijetu i stoga pridonijeti ukupnom svjetskom znanju. Nemate što ni Vi ni lokalne komotne akademske lijenčine procjenjivati što je i koliko zanimljivo ostatku svijeta - to treba dati ostatku svijeta da sam procijeni.
|
|
Quote:
ili ste zaboravili o čemu se u ovoj temi raspravlja. Govorimo o ZNANSTVENIM ČASOPISIMA financiranima od MZOS-a, ne o publiciranju općenito. Pitanje o kojem ja govorim je treba li financirati znanstvene časopise da hrvatskom jeziku.
Ako isključimo polemičke manevre, kojima uvjeravate sugovornika u nešto što nije osporio, malo atiketiranja, nerafiniranih dojmova i/ili stavova, vi uopće niste govorili o znanstvenim časopisima. Vjerujem vam da ste htjeli. Ali, govorili ste ovo:
-...Ne vidim zašto bi znanstvni članak o hrvatskoj kulturi, pa i jeziku, imao prednost napisan na hrvatskom umjesto engleskom jeziku - ništa više nego što bi članak o kulturi Kwakiutl-indijanaca imao prednost ako je napisan na njihovom jeziku
Sukladno temi, zašto bi hrvatski jezik bio isključen i sveden na kategoriju koju ste mu u svome stilu ponudili? S obzirom da vam treba očito ponoviti - ISKLJUČEN!
- ...Koliko god separatno područje ljudske djelatnosti bilo značajno, doprinos tom području koji razumije samo vrlo mala, ograničena grupica ljudi nema od samog početka nikakvu priliku da zainteresira ostale....
Ograničena čime? Isključuje li znanstveno istraživanje autohtonog hrvatskog kulturnog fenomena sebe iz svjetske znanstvene baštine time što je izrečena na hrvatskom? I na engleskom, što meni nije sporno. Ali vama jeste - hrvatski.
- ...Iz svjetske perspektive, ako danas ne pišete znnastvene rezultate na engleskom, ljudi jednostavno misle da nemate ništa za reći (globalno, ne samo Amerikancima). I u pravilu su u pravu....
U pravilu!? Otkud vam sad to? Netko sporio da je promovirati sebe najbolje na jeziku koji većina razumije? Zar ovo u "pravilu" ne dopušta iznimke kada se radi o istraživanjima, koja mogu ali ne moraju biti interesantna SVIJETU, ali mogu a ne moraju biti interesantna Hrvatskoj? Zar bi sve što se ne uklapa u sliku toga vašega SVIJETA, zapravo vaše fikcije, trebalo u korjenu sasjeći? Mislite da se državna politika može tako voditi. Čovječe ne bismo danas znali ništa o sebi da je tako mislio Bečki car, Beogradski kralj, da ne govorimo o sebi samima.
-...Krleži i Andriću je jezik bio umjetnički mediji...
Ovo samo o laicizmu! Proučite malo što je jezik, pa ćete ga više cijeniti.
Dragi kolega, polemizirali ste sa mnom o - informaciji.
Koliko god vi umatali znanstvenu informaciju u to što želite, ona je samo i jedno - informacija. Specifična, ali je informacija. A časopisi su mediji kolega. Nije jezik. Ja se nisam vama petljao u znanstveno istraživanje, ali znajući ponešto o toj informaciji želim reći da je svjetska liga nemoguća bez nacionalnih liga.
Kako god svjetskoj baštini pripada BBC, tako mu pripada i Novi list. Bez obzira što je na malom jeziku. Ima svoju i neprocjenjivu ulogu, jer bez njega ne bi bilo kulture i znanja korištenja BBC-ija.
Vaša puna odgovornost nije sa pokrićem. Sreća je da vi ne odlučujete, jer vaša je logika opasna, pravocrtna, prezire detalje i nije - živa. Iza nje bi ostala pustoš. Narodski rečeno - Kud svi Truci tud i mali Mujica! |
|
| Od toga da je netko nečiji prijatelj znatno je važnije da taj netko svoje pogrešne stavove zastupa u tijelima u kojima se odlučuje o financiranju. Što je još gore od toga, čini se da u tim tijelima prevladavaju pogrešna gledišta koje zastupa "prijatelj". O tome i jest riječ. Politika (su)financiranja znanstvenih časopisa u MZOŠ-u je već predugo POGREŠNA, a s takvim "prijateljima" nema ni nade da će se uskoro promijeniti! "Prijatelji" imaju pravo na svoja pogrešna gledišta ali im treba jasno reći da zbog njih nemaju pravo razbacivati oskudan znanstveni novac - novac hrvatskih poreznih obveznika! |
|
| Na #23: Na ovakvu papazjaniju nesuvislih "argumenata" nemam što dodati. Ko gluhom od rođenja objasniti Mozartov opus. Nadam se da su ostali shvatili što sam htio reći. Za #0 i #23, iskreno, baš me briga. #23 nikad neće odlučivati o znanstvenim časopisima, a za #0 se nadam da neće još dugo. |
|
Ispuniću vam želju. Neću odlučivati. A vi - učite da jezik ne isključuje znanstvenika, već "znanstvenik" jezik. Ne argumentima, već sa stajališta posve kontradiktorne svojevrsne ideologije znanosti, koja, kao i svaka ideologija prezire - dijalog. Dobro ste rekli, baš me briga.
|
|
Quote:
vojevrsne ideologije znanosti, koja, kao i svaka ideologija prezire - dijalog.
Kolega koji nije znanstvenik nego novinar i koji mi je u paralelnoj raspravi odbrusio da nemam pojma o novinarstvu (s čime sam se bez traženja dijaloga složio), sada mi prigovara nedostatak dijaloga o tome što je znanost. Znači, ja moram njemu prepustiti autoritet kako se radi novinarstvo, a s druge strane na kao ravnopravnoj osnovi se dogovarati kako bi se trebala raditi znanost. Možda bi IPAK bilo i lakše i ispravnije da sam i ja njemu odbrusio da nema pojma o znanosti i gotovo. Poštedio bih sebe i čitatelje portala nepotrebnih muka.
Ajme majko, ovaj portal se pretvara u teatar apsurda. Možda je vrijeme da uvedemo spam-filtere. Spam-postovi su sve češći i sve dulji. |
|
1. Poslije II. svjetskog rata naglo raste broj znanstvenika u svih 6 sastavnica znansoti. često i zbog pomodnih potreba. Malo je među njima revolucionara, krčitelja, uglavnom su to oni koji rade na postupnom, evolucijskom razvoja sve brojnijih specijalizacija, sljeditelja. Treba pronaći kriterije procjene uspješnosti sljeditelja.
2. Jedan dosjetljivi Amerikanac uočava priliku. Poput B. Gatesa ili izumitelja Googlea, ali znatno ranije. Počinje osnivati sustav poznat pod nazivom CC, itd.
3. U Hrvatskoj ubrzo nalazi sljedbenike. Možda najpoznatiji i najuporniji u promicanju tog sustava je dr. Vlatko Silobrčić, sada akademik Vlatko Silobrčić.
4. Određenom broju hrvatskih časopisa uspijeva uvrštenje u taj sustav. Neki su zbog raznoraznih razloga brisani. Nekima prijeti da to budu poslije više od tri desetljeća. Ušli su u sustav kada su tiskali radove na hrvatskom s odgovarajućim sažecima, izletjet će s promišljanjima od korica do korica bez hrvatske riječi.
5. Neki su u relativnom kratkom roku, u znatno težoj konkurenciji uspjeli izboriti ulazak u sustav. Poput časopisa Croatian Medical Journal.
7. Prema posljednjim podatcima s kojima raspolažem, prema IF najuspješniji je hrvatski časopis CMJ s 0,83 a najslabiji ima IF niži od 0,1. Zbog važnosti kategorizacije časopisa, što izravno utječe na sve moguće izbore i napredovanja, takvi časopisi su postali iznenada zanimljivi i čelnicima znanstveno-nastavnih ustanova. Žele kontrolirati rad i sastav uredništava.
8. U sustavu nezamjeranja, često potpomognuti i zakonskim odredbama, CC radovi postaju sve. To dovodi do najraznovrsnijih manipulacija. Svatko počinje izmišljati svoje faktore da dokaže da je najpametniji na svijetu i okolici. A izumitelji IF-faktora ne znaju objasniti razliku, ako oni proračunaju za neki časopis taj glasoviti faktor ili netko drugi.
9. To dovodi među ostalim do toga da časopis A naručuje članak protiv časopisa B koji je u sustavu CC-a. Na to nije reagirao nitko.
10. Jedan glavni urednik objavljuje u 12 brojeva (tri godišta) u svom časopisu 50 radova, od čega 41 kategorizirani. Pridodajem, na savjetovanju u lipnju gdje je predsjednik Organizacijskog odbora i predsjednik Programskog odbora prijavio je više od 30 radova. Na to nije reagirao nitko.
11. Jedan časopis CCA traži za sebe, kao najbolji znanstveni časopis u Hrvatskoj (tko je to odredio) plaćenog urednika. A dobio ga je zahvaljujući Povjerenstvu za izdavačku djelatnost. Traži neograničenu novčanu potporu. Dobiva za preporuku Nacionalnog vijeća za znanost. O kojoj sam osobno prvi puta jučer čuo. Nitko se ne suprotstavlja očitom kršenju postojećeg Pravilnika.
12. Podupro sam sve koji traže da Ministar konačno odriješi kesu. Da povisi iznos od 15 milijuna kuna za časopise koji se nije mijenjao od 2000. Također da se vrati novac koji je preraspodjelom proračuna 2004. prikratio izdavanje knjiga.
13. Tražim raspravu o podjeli hrvatskih časopisa na nacionalne i međunarodne časopise. Za mene su međunarodni oni časopisi koji pretežno objavljuju strane autore. Tražim da ti autori, jer su naši časopisi s otvorenim pristupom, plaćaju objavu svog rada. Pridodajem nešto što je bilo u prvoj inačici teksta, ali je ispušteno. »Nije dužnost hrvatskih poreznih obveznika da hrani ego nekih urednika koji se ponose da objavljuju veliki broj radova stranih autora. Kada bi to bila zaista velika strana imena i time postigli razne faktore umjesto oko 0,80 recimo 8,0, bih bio spreman promisliti da se predloži Ministru na odlučivanje, jer povjerenstva samo predlažu, posebnu stimulaciju. Ali i najbolji hrvatski časopis nema IF čak ni 1,0.« Za mene je ono što postiže CMJ ali i CCA veliko dostignuće. No to nikome ne daje pravo na suspendiranje Pravilnika.
14. Nigdje nisam napisao da je podjela na nacionalne i međunarodne časopise vezana uz to hoće li oni objavljivati radove na hrvatskom ili engleskom. To se nekima pričinilo na temelju nekih drugih mojih tekstova. Zato su mnogi potrošili puno riječi na nešto što nisam napisao. Osobno se zalažem da hrvatski časopisi u pravilu promiču izvrsnost hrvatskih znanstvenika. Hoće li objavljivati to na engleskom, kineskom ili hrvatskom nije tema mojeg poticanja rasprave. Ono za što se zalažem, a to mogu svjedočiti članovi Povjerenstva da ne dopuštam da časopisi koji se financiraju novcima hrvatskih poreznih obveznika objavljuju od korica do korica samo engleske tekstove, čak i bez hrvatskog sažetka. Tu se moj dragi prijatelj #1 i ja u potpunosti slažemo.
15. MZOŠ oduvijek financira cjelokupnu izdavačku djelatnost. A tu su znanstveni časopisi, znanstveno-stručni, znanstveno-popularizatorski. Teorijski bi to moglo financirati se na više mjesta. Je li bi to bilo smisleno? Dvojim.
Tipično za rasprave na Connectu. Počne se pisati o jednoj temi, a raspravlja se o svemu drugom. Dakle poslije 48 sati shvatio sam da nikoga ne brine hiperaktivnost nekih glavnih urednika, cinkarenje časopisa A ili suspendiranje Pravilnika od vrhovnog znanstvenog tijela u Hrvatskoj. Kada me Ministar, a možda cijelo Povjerenstvo, pod pritiskom „događanja naroda“ smijeni, otići ću ponosno, uzdignuta čela. Pokazalo se da sam u svojim stavovima češće imao pravo, nego što sam bio u krivu. Ma što o tome neki mislili. Koji uporno pričaju da je znanost samo prirodna znanost i to ona koja se bavi otkrićima. Pa se čudimo da MZOŠ financira 2/3 istraživanja umjesto da 2/3 financira gospodarstvo (Vjesnik, 29. svibnja 2008., pisalo već odavno na Connectu).
|
|
Quote:
Kolega koji nije znanstvenik nego novinar i koji mi je u paralelnoj raspravi odbrusio da nemam pojma o novinarstvu (s čime sam se bez traženja dijaloga složio), sada mi prigovara nedostatak dijaloga o tome što je znanost. Znači, ja moram njemu prepustiti autoritet kako se radi novinarstvo, a s druge strane na kao ravnopravnoj osnovi se dogovarati kako bi se trebala raditi znanost.
Vi se stvarno ponašate, sorry, k'o romantični balavac željan pažnje. nisam znao da vas je to pogodilo. S obzirom da sam rijetko kome dao toliko iskrenih komplimenata, iza kojih i sada stojim, evo:
1. Ja nemam pojma o znanosti, znanstveno-istraživačkom radu, internim i presionalnim pravilima djelatnosti a vi ne samo da imate, već ste u tome jako dobri. Kako sam to ponovio javno i interno milion puta, ponavljam još jednom svima.
2. Ja sam veoma obrazovan za relevantnu raspravu o društvenoj ulozi znanosti jer mi je to struka, kao što sam veoma obrazovan za raspravu o informacijama. Time ne govorim da vi niste, ali niste autoritet koga bespogovorno treba slušati.
3. Iako je Garaj manje više uvijek namrgođen, posebno kada ste vi u pitanju, ne bi me začudilo da on negdje škilji sa kakvom toljagom i natjerava na čitanje. Kolega, čitate ili ne čitate. Zar vam i sada treba vanjska samokontrola?
4. Dijalog drugi put vodite o onome što sugovornik ističe, jer, ako ovako nastavite počećete me uvjeravati da smo u Europi. Mislim na kontinentu!
I, mali savjet. Uporno vam, manje više bezuspješno pokušavam reći da nije jezik to čime mlatarate, koje god zvukove i slova ispuštali, već svojevrsna DNK jednoga naroda. Bez obzira odakle mu uzeli tragove, iz kose, stopala ili mozga, to je identitet.
Ostaviću vas na miru a ipak mućnite malo. |
|
| Uz potrebu doradivanja pravilnika, uz potrebu jasnije specifikacije sto je izvrsnost, uz jasan stav da pravila vrijede za sve i ne mogu se "elasticno mijenjati" (ako, primjerice, neki bliski casopis u jednoj godini nadoknadi sumnjivim kriterijima izdavastvo iz prosle), te uz uvodenje jasne podjele na objavljivanje dobrih a ne objavljivanje losih clanaka u tim casopisima bez obzira od kuda oni i nihovi autori dolazili, mogao bih se sloziti s iznesenim u #28. |
|
Kao knjiznicarka-prakticarka iz jedne drustveno-humanisticke ustanove sa zanimanjem pratim ovu raspravu o razlici izmedju nacionalnih i medjunarodnih casopisa, i o vezanosti te distinkcije uz kvalitetu radova, i uz jezik na kojem se radovi objavljuju.
Bojim se da 'posebnost' humanistickih disciplina u tom aspektu nije nikakva hrvatska izmisljotina, vec je svojstvena i europskim i svjetskim humanistima.
Skrenula bih vam paznju na projekt European Reference Index for the Humanities (ERIH), u okviru kojeg je stvoren popis najznacajnijih europskih casopisa koji se bave umjetnoscu i humanistickim disciplinama.
(vise informacija ovdje i ovdje).
Ukratko, popisani casopisi su kategorizirani na A, B i C kategoriju. A i B imaju medjunarodni utjecaj, dok su C casopisi lokalnog/regionalnog znacaja (ali se naglasava da to NE implicira razliku u kvaliteti). Istovremeno, objavljivanje na engleskom, pa cak niti na nekom od velikih svjetskih jezika nije uvjet za kategoriju A i B. Casopisi mogu objavljivati radove na nekom malom jeziku (ako je to tzv. 'forumski' jezik za neko podrucje, znaci jezik kojim se sluzi strucna javnost u tom podrucju), a da ipak budu medjunarodni.
U ERIH-u je popisan i odredjen broj hrvatskih casopisa (sto mozda moze biti korisna informacija Povjerenstvu za casopise).
Voljela bih cuti misljenje ostalih o tome.
|
|
#31
Negdje oko 1997-e sam slusao u SAD kurs hetitskog jezika. Hetitski jezik je
izumrli anatolijski jezik vrlo znacajan za poredbenu indoevropeistiku jer
su pripada grani koja je sestra IE jezicima u uzem smislu. Osnovni dokumenti
na hetitskom su tablice na klinastom pismu, s niza nalazista, ponajvise na podrucju danasnje Turske, datiranih od oko 2100 pne do oko 1200 pne.
U IE studijama, te u hetitologiji, tradicionalno je u
20-tom stoljecu vodila njemacka skola (u sirem smislu: ukljucujuci Bec itd.).
No jedna stvar koja studentu hetitskog padne brzo u oci je vrlo malo objavljenih
izvora nakon drugog svjetskog rata, bez obzira na napredak tehnologije i na
vijesti o novim otkricima tablica.
No glavni razlog je da je nakon 2-og svjetskog
rata Turska proglasila te dokumente nacionalnom bastinom i
donijela propise da prednost u pristupu i objavljivanju imaju
turski znanstvenici. To je dovelo do toga
da je glavnim ekspertima u svijetu postalo mnogo teze raditi na objavljivanju tekstova.
Mogu reci da je to vrlo netrivijalno, ne mozete jednostavno fotografirati
i otici doma u Njemacku i to nakucati za objavljivanje. Plocice su vecinom
ostecene i niz dijelova su necitljivi, zato je bitan pristup materijalu da se uporedi
s analizom teksta (koja traje jer ima niz rijeci koje su jos nepoznate ili
sumnjivog znacenja). Naime tek kad nakon nesto analize dodjete do nove pretpostavke idete ponovo gledati originalne tablice da vidite da li je negdje na
cosku otkrhnuto nesto kako treba itd. Drugo detaljno fotografiranje je nekad
takodjer bilo pod embargom jer se davala prednost izucavanju turskih znanstvenika, koji su bili spori u radu. Najgore, Turska je imala
jako malo hetitologa, a osim toga su mnogi predmeti otudjivani u stihiji,
tako da je bilo slucajeva kad bi strani hetitolog kupio vazan dokument
an buvljoj pijaci u Ankari. Stvari su se pocele popravljati tek u 80-tim godinama,
sa svh stanovista: konacno veci porast broja hetitolog u Turskoj, relaksirani
uvjeti koristenja muzejskih arhiva za strance, rad velikog
sustavnog americkog projekta (hetitski rjecnik u Chicagu), porast izucavanja
mladjeg luvijskog jezika itd. Izgubljeno je mnogo, previse mnogo, i vremena
i dokumenata zbog bezvezne odluke turske vlasti koja ja je stitila tada
prakticki nepostojecu grupu turskih hetitologa.
|
|
Quote:
Kolega koji nije znanstvenik nego novinar i koji mi je u paralelnoj raspravi odbrusio da nemam pojma o novinarstvu (s čime sam se bez traženja dijaloga složio), sada mi prigovara nedostatak dijaloga o tome što je znanost. Znači, ja moram njemu prepustiti autoritet kako se radi novinarstvo, a s druge strane na kao ravnopravnoj osnovi se dogovarati kako bi se trebala raditi znanost. Možda bi IPAK bilo i lakše i ispravnije da sam i ja njemu odbrusio da nema pojma o znanosti i gotovo.
Na #27. Oprostite mi na naivnosti, ali radoznalost i ono čime se bavim tjera me da Vam postavim pitanje: koje su Vaše kompetencije u raspravi o znanosti?
To što netko hoda ne čini ga kompetentnim u pitanjima kinezilogije, to što netko govori ne čini ga kompetentnim u filološkim raspravama, pa ni to što se netko, eventualno čak i vrlo uspješno, bavi nekom određenom znanošću ne čini ga kompetentnim za raspravu o znanosti, naročito ne za raspravu o društvenom mjestu i ulozi znanosti.
Predmet Vašeg znanstvenog bavljenja nije znanost niti se metodama znanosti kojom se bavite može izučavati znanost kao takva. Dakle, Vi o znanosti izvan svoje struke, osim ako nemate neke dodatne kompetencije, govorite kao potpuni nestručnjak. Jer kao što Vas Vaše iskustvo govorenja ne čini kompetentnim sugovornikom o jeziku, tako Vas ni Vaše iskustvo znanstvenika ne čini kompetentnim sugovornikom o znanosti. Recite, molim Vas, kojom ste Vi to znanstvenom metodom došli do spoznaje "kako bi se trebala raditi znanost"? Ili je to tek Vaše zdravorazumsko mišljenje? Dajte molim Vas još jednom pročitajte svoju rečenicu: "Znači, ja moram njemu prepustiti autoritet kako se radi novinarstvo, a s druge strane na kao ravnopravnoj osnovi se dogovarati kako bi se trebala raditi znanost. "Ma o kakvom Vi to autoritetu govorite? Zar Vi zbilja mislite da možete autoritativno govoriti o tome "kako bi se trebala raditi znanost"? Dobro voziti bicikl ne znači biti sručnjakom za promet, a još manje autoritetom koji bi odredio kakav promet "treba biti". |
|
U posljednjih 24 sata dogodio nam se „Forum“. O čemu sam napisao komentar na drugom mjestu. Ovdje nastavljam iznositi javno dostupne podatke. Pogledajmo ranglistu za 12 hrvatskih časopisa.
Posljednja dostupna analiza je za 2006.
CROAT MED J Impact Factor: 0,825, Immediacy Indeks: 0,432
FOOD TECHNOL BIOTECH Impact Factor:, 0,789, Immediacy Indeks: 0,015
CROAT CHEM ACTA Impact Factor:, 0,778, Immediacy Indeks: 0,041
CHEM BIOCHEM ENG Q Impact Factor: 0,357, Immediacy Indeks: 0,057
COLLEGIUM ANTROPOL Impact Factor: 0,349, Immediacy Indeks: 0,068
MATH INEQUAL APPL Impact Factor: 0,341, Immediacy Indeks: 0,014
STROJARSTVO Impact Factor: 0,281, Immediacy Indeks:
PERIOD BIOL Impact Factor: 0,205, Immediacy Indeks: 0,013
DRUS ISTRAZ Impact Factor: 0,136, Immediacy Indeks: 0,019
METALURGIJA Impact Factor: 0,126, Immediacy Indeks: 0,023
NEUROL CROATICA Impact Factor: 0,111, Immediacy Indeks:
TEKSTIL Impact Factor: 0,085, Immediacy Indeks: 0,030
Scopus Journal Analytics (Scopus – citatna baza podataka Elseviera, stanje 5, svibnja 2008.) – samo za časopise iz biomedicinske i prirodne znanosti pokazuje izrazitu nadmoć ukupnog broja citata CMJ-a, koja trajno i to vrlo strmo raste od 2001. Jako su dobri rezultati i časopisa CCA i COLLEGIUM ANTROPOL. Međutim PERIOD BIOL od 2004. trajno bilježi pad. Zato je nagrađen odlukom Nacionalnog vijeća za znanost o neograničenoj novčanoj podršci.
Jasan je zaključak da je CMJ prvi hrvatski znanstveni časopis. CCA se kao osamdeset godišnjak izvrsno drži, ali što kazati za tako favorizirani časopis poput PERIOD BIOL.
Konačno dragi su mi #31 i iznenađujuće zanimljiv prilog #32.
Objektivno CCA i osobito PB su dobivanjem podrške NVZ srušili sustav. Ako još Ministar zbog ovakvog „događanja naroda“ smijeni Povjerenstvo ili neke njegove članove, može se naći pred protestom onih preostalih više od 200 časopisa koji vrijedno rade, postižu zapažene rezultate, svaki na svom području. I to za koji desetak tisuća kuna.
Poslije 72 sata rasprave znam dovoljno da idem u nečitanu javnost.
|
|
Jedan aktivni sudionik rasprava na Connectu koji se svojojm cjelokupnom djelatnošću pokazao bitno korisnijim za hrvatsku znanstvenu zajednicu od mnogih imena, osobito bubnjara i forumaša, naveo je jedan bitan podatak. Da se on bavi društvenim aspektom znanosti.
Na jednom od ranijih postova sam napisao da su funkcijski (npr. znanstveni) i gospodarski ciljevi uvijek u funkciji društvenih ciljeva. A za to je kolega novinar kvalificiran da propitkuje s društvenog motrišta znanstvena gibanja na Connectu. Po logici bubnjara iz grada u kojem je toplije nego u Zagrebu. Miroslav Krleža nije bio kvalificiran da napiše još 1917. igrokaz MEF.
|
|
| Na # 33. Ne znam kako će # 27 odgovoriti na Vašu zanimljivu opasku, ali ja bih rekao da ona povlači jedan ozbiljan praktični paradoks. Vaše razmišljanje sažimate tvrdnjom: “Dobro voziti bicikl ne znači biti stručnjakom za promet, a još manje autoritetom koji bi odredio kakav promet treba biti.” Prema ovakvom razmišljanju, bilo koji znanstvenik (medicinar, fizičar, strojar, povjesničar umjetnosti itd.) koji je član nekog državnog tijela koje donosi odluke koje utječu na sudbinu neke znanstvene zajednice – zapravo radi posao za koji je posve nekompetentan. Prema vašoj logici, nekompetentan je zato jer se bavi nekom posebnom znanošću, a ne znanošću kao takvom. Ali ne mislite valjda da bi u takvim tijelima (npr. u MZOŠ-u ili na hrvatskim sveučilištima) trebali sjediti samo oni koji se bave poviješću, sociologijom ili filozofijom znanosti? Pretpostavljam da ne mislite, ali to onda ipak znači da znanstvenici (poput kolege #27) jesu kompetentni za raspravljanje o tome kako bi znanost trebala izgledati i kako bi se njome trebalo baviti. Sasvim sigurno kompetentniji od onih ljudi koji se ne bave niti nekom posebnom znanošću niti znanošću kao takvom (što god to značilo). |
|
...koji je član nekog državnog tijela koje donosi odluke koje utječu na sudbinu neke znanstvene zajednice – zapravo radi posao za koji je posve nekompetentan...
Između "posve nekompetentan" i "isključivo kompetentan" ogroman je raspon. I jedno i drugo je potpuno pogrešno. Ne vidim da u tekstu kolege #33 imate osnovu za tu bojazan. |
|
|
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
