Dragi Connectovci,

Zadovoljstvo mi je najaviti gostovanje na¹eg kolege dr. sc. Bojana ®agroviæa  na Connect Portalu.

Dr. ®agroviæ je mladi uspje¹ni znanstvenik koji je  2007. godine postao znanstveni direktor Mediteranskog instituta za istra¾ivanje ¾ivota u Splitu (MedILS) gdje vodi i projekt iz raèunarske biofizike makromolekula.

Nakon zavr¹etka XV. gimnazije (MIOC) u Zagrebu dr. ®agroviæ je odluèio otiæi na studij u SAD te je do povratka u Hrvatsku i dolaska na MedILS svoj akademski vijek proveo na najpoznatijim sveuèili¹tima u svijetu: diplomirao je na Harvardu, doktorirao na Stanfordu, a postdoktorsko usavr¹avanje proveo na  ETH Zurich.

Za rad svoje grupe na MedILS-u osvojio je  EMBO YIP Installation Grant,  te  Unity Through Knowledge Fund 1A Homeward Grant  èime je pokazao znanstvenu izvrsnost i perspektivnost te nastavio trend osvajanja priznanja za svoj rad.  

Sigurni smo da èlanovi Connecta ¾ele od dr. ®agroviæa doznati i kako se odluèio za odlazak iz i povratak u Hrvatsku, kako se nosi s izazovima u radu,  koji su planovi za buduænost njemu a i MedILS-u,  te jo¹  mnogo toga.

Dr. ®agroviæu slobodno mo¾ete postavljati pitanja ovdje na portalu ovaj tjedan:  od ponedjeljka 26. svibnja do petka 30. svibnja.

Uredni¹tvo Portala æe dr. ®agroviæu proslijediti pitanja, pri èemu æemo ukoliko to bude potrebno, grupirati i/ili urediti pitanja zbog jasnoæe .

I naravno, objavit æemo odgovore ovdje, na  Connect Portalu.

Komentari (clanova koji su komentirali: 9) Komentara po autoru:    3 2 1 1 1 1 1 1 1

#1: a valjda netko treba probiti led... (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-05-27 18:45:17 Postvani dr. Zagrovic    Hvala Vam sto ste se odazvali biti gost na connect :: portalu,     zanimaju me dvije stvari:        Kako je sada u Medils-u? Tko je sve, osim Vas, zaposlen tamo (puno radno vrijeme). Na webu Medils-a postoje informacije o projektima iz kojih bas i nije jasno tko je zaposlen u Medilsu kao phd-stud. ili posdoc ili vodja grupe. (nema uvrijezene stranice "staff") Npr. primjecujem da od svih 7 znanstvenih grupa, vi ste jedini vodja grupe kojem je maticna institucija bas Medils.     Da li, kao znanstveni direktor instituta, smatrate da je to zdrava i dobra znanstvena atmosfera za npr. phd-studente ako nisu vecinu vremena s mentorima u laboratirijima/institutima? Da li i Vi mentorirate phd-studente na drugim institucijama po svijetu?    Drugo pitanje je o projektu "Folding@home".   Iz vaseg zivotopisa vidim da ste radili na postavljanju superkompjutera za taj projekt. Projekti poput ovoga cesto se nazivaju "Citizen science" (poput Seti@home ili galaxyZoo dopiru do siroke javnosti. Cesto za ciljeve navode i neformalnu edukaciju znanosti te razvijanje pozitivnog stava pojedinca prema znanosti i istrazivanju).    Sto mislite, tko su ti *gradjani znanstvenici* i sto je vaznije za njih; da oni svojom masovnoscu doprinose istrazivanju (makar screensaver vremenom na njihovim kompjuterima), ili (kad su vec izrazili interes) da ih se nauci nesto znanosti?   Na koji bi se nacin trebale priznati zasluge tim "gradjanima znanstvenicima" (ili njihovim kompjuterima) u clancima koji su rezultat i "gradajanske znanosti"?        Hvala    Ana Bedalov

#2: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-05-27 20:05:53 Na stranicama Medils-a pregledno je prikazan ustroj, misija i vizija institucije, te njeni rezultati. No, ono ¹to me od same èinjenice da je Medils doprinijeo promjenama u hrvatskom dru¹tvu vi¹e intrigira, jest pitanje strategije razvoja instituta. Je li takav dokument izraðen, i u sluèaju da jest, postoji li moguænost da bude objavljen na stranicama Medils-a?

#3: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-05-28 19:47:46 Postovanje.    Pitanje 1:     Da li postoji u Europi slicna nevladina institucija kao MedILS? Ako da, koja su njihova iskustva i da li se mogu primjeniti na MedILS?    Pitanje 2:    Da li mislite da u Hrvatskoj ima mjesta za vise nevladinih istrazivackih / edukativnih instituta kao sto je MedILS? Koja je njihova korist za Hrvatsku? Sto bi trebalo promjeniti u Hrvatskom drzavnom i akademskom sustavu da se omoguci rad takvih institucija?

#4: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-05-29 11:10:32 Po¹tovani dr.®agroviæ,     hvala na Va¹em gostovanju ovdje na Portalu.    1) Koja je sada¹nja uloga MedILS-a u projektu Folding@Home? Da li imate saznanja o broju "donora" iz Hrvatske, i ako je taj broj relativno mali (npr. u usporedbi s ostalim zemljama), da li planirate kakvu javnu kampanju? Postoje li studije o edukacijskoj korisnosti projekta (npr. da li se anga¾manom "donora" u projektu mo¾e postiæi njihovo bolje razumijevanje o znanosti i njenim metodama na populacijskoj razini?    2) Osim ¹to ste znanstveni direktor, èlan ste i Upravnog vijeæa MedILS-a. Pretpostavljam da morate odvojiti dosta vremena na organizacijske i administrativne aspekte poslovanja MedILS-a. Koliko ste zadovoljni s pravnim i administracijskim okvirom u Hrvatskoj (npr. porezni propisi, propisi o zapo¹ljavanju, nabavi opreme i sl.) i koji takav problem Vas najvi¹e muèi u ovom trenutku (a kojeg ne bi bilo da je MedILS lociran npr. u SAD-u ili Velikoj Britaniji).    Hvala!

#5: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-05-30 13:42:16 Pozdrav iz susjedstva,    molio bih komentare na:    1. Da li mislite da je "najslabija karika" u hrvatskoj znanosti ljudski potencijal, administrativna podrska, infrastruktura, sustav (ukupni i znanstveni) i/ili opce stanje duha?    2. Isto pitanje kao u 1., ali za Medils (odnosno sto vidite kao najveci problem).    3. Da li je moguce zadrzati dobre dosadasnje inozemne suradnike i suradnju s ljudima na daljinu (odnosno iz Hrvatske) kao sto ste to radili dok ste s njima bili "in situ". Odnosno, da li Vam predstavlja problem imati i odrzavati medjunarodnu suradnju iz Hrvatske? Da li i koliko je uopce bitno raditi na znanstvenom problemu "in situ", ili se kvalitetan znanstveni rad moze raditi na daljinu bez ikakvog fizickog doticaja sa suradnicima? Koliko je bitna drustvena komponenta pri kvalitetnom istrazivanju u prirodnim znanostima?    Lijep pozdrav,    Ivica Vilibic

#6: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-05-31 14:39:08 Srdaèan pozdrav dr ®agroviæ!    Molim, meni par zanimljivih informacija:    1. ©to znaèi biti znanstveni direktor u jednom institutu? Èime se bavite, kakve su Va¹e ingerencije u upravljanju znanstvenim razvojem Instituta, kakve u okviru opæega odluèivanja o samome MedILS-u, a kakve u odnosu MedILS-a i izvanjskih faktora? ©to zapravo znaèi to - direktor?    2. Imaju li znanstveni novaci u MedILS-u jednak tretman kao recimo na Ruðeru, trebaju li imati s obzirom na drugaèijiu formalnu poziciju Instituta, od strane hrvatske dr¾ave?    3. Kako institut kao MedILS, ako je to Va¹a ingerencija ili bar saznanje, rije¹ava odnose sa svojim sto¾ernim znanstvenicima, kao ¹to su IÐ, DK., sa stajali¹ta razvojnoga i trajnijega odnosa? To me zanima radi usporedbe postupaka sa javnim institutima i sveuèili¹tima u sklopu politike povratka hrvatskih znastvenika iz inozemstva.    4. Koja su Vam znanja neophodna u okviru Va¹e uloge znanstvenoga direktora, pored vlastitoga znanstvenoga podruèja i kako ste ih stekli ili stjeèete?    Srdaèan pozdrav i puno uspjeha, kako na poslu koji radite tako i u privatnom ¾ivotu!    Marko Ljubiæ

#7: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-06-01 17:59:09 Dragi Connectovci,    Hvala svima na postavljenim pitanjima.     Pitanja su proslijeðena dr. Zagrovicu i cim dobijemo odgovore postavit cemo ih na ovu stranicu.    Srdacan pozdrav,  Vlatka

#8: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-06-11 09:21:00 Dragi Connectovci,    Odgovori dr Zagrovica-rasporedjeni u dva komentara:    Pozdrav svima,  prvo, puno hvala urednicima Connecta, Vlatki i Slavenu, na pozivu, a onda i svim Connectovcima na dobrim pitanjima. Drago mi je biti gost ovdje – uloga Connecta u hrvatskoj znanosti je velika    #1    Postvani dr. Zagrovic     Hvala Vam sto ste se odazvali biti gost na connect :: portalu,     zanimaju me dvije stvari:     Kako je sada u Medils-u? Tko je sve, osim Vas, zaposlen tamo (puno radno vrijeme). Na webu Medils-a postoje informacije o projektima iz kojih bas i nije jasno tko je zaposlen u Medilsu kao phd-stud. ili posdoc ili vodja grupe. (nema uvrijezene stranice "staff") Npr. primjecujem da od svih 7 znanstvenih grupa, vi ste jedini vodja grupe kojem je maticna institucija bas Medils.     Kako je na MedILS-u? Osobno, sto sam dulje na MedILS-u optimizam mi raste, ali stvarno treba shvatiti da smo kao institut jos na svom pocetku. Ukupno, sto se znanstvenog pogona tice, MedILS je popunjen otprlike tek 20% i ozbiljan rast je tek pred nama. Puno toga se vec dogadja – u samo zadnjih par mjeseci MedILS-u se pridruzilo nekoliko novih studenata, postdocova i jedan voditelji projekta. Izvanjskih grantova za znanstveni rad dolazi sve vise, apliciramo na razlicite strane i stvara se podloga za kvalitetan rad. Ali, jako bitan element za to je i nesebicna pomoc nasih donatora i sponzora koji su prepoznali potencijal koji MedILS nosi i odlucili ga podrzati. U ovoj prvoj fazi bilo bi iznimno tesko bez njihove pomoci i ja im se svima jako zahvaljujem za to. Nadam se da ce kvaliteta nase znanosti i edukacije vrlo brzo pokazati i opravdati smisao njihove nesebicne pomoci. Jedan od dodatnih elemenata koji doprinose mom optimizmu u vezi buducnosti MedILS-a su i jake formalne veze i ugovori o suradnji sa nekolicinom snaznih europskih instituta i sveuclista kao sto su Goethe Sveuciliste, ETH Zurich i Inserm. Takvi konkretni ugovori o, na primjer, nesmetanoj i fleksibilnoj razmjeni opreme i sredstava, ili partnerstvu u edukaciji studenata predstavljaju jaku polazisnu tocku za ozbiljan rad.    Sto se stalnog angazmana tice, osim mene, i Anita Krisko je stalni voditelj grupe sa MedILS-om kao maticnom institucijom, a svi ostali imaju dvostruku afilijaciju. Uz pomoc cestih dolazaka i moderne tehnologije za komunikaciju nastojimo izvuci maksimum iz takve situacije. Evo, na primjer, Svicarac Ivo Sbalzarini koji je profesor na ETH-u u Zurichu i suvoditelj grupe na MedILS-u, proveo je fizicki ukupno punih 6 mjeseci u zadnjih godinu dana u Splitu.       Da li, kao znanstveni direktor instituta, smatrate da je to zdrava i dobra znanstvena atmosfera za npr. phd-studente ako nisu vecinu vremena s mentorima u laboratirijima/institutima? Da li i Vi mentorirate phd-studente na drugim institucijama po svijetu?    Bliska interakcija izmedju studenta i mentora je jako bitan element za dobar doktorat, i to sto veci dio voditelja programa na MedILS-u nije stalno prisutan u Splitu je objektivan i stvaran problem. I to je nesto s cime se nosimo i nije uvijek jednostavno, ali sa sobom nosi ponekad i neke prednosti. Prvo, ogromna je stvar da su u prvoj fazi rasta, u operaciju MedILS ukljuceni vrhunski znanstvenici iz svijeta kao voditelji projekata. Njihov renome, poznanstva i know-how pomazu institutu postaviti se na noge, i u ovaj fazi oni su pupcana vrpca MedILS-a sa svjetskim znanstvenim tokovima. Drugo, vecina studenata na MedILS-u provodi bitan dio vremena u posjetama tim vanjskim laboratorijima koje vode njihovi mentori, i to je sigurno najbolji nacin za «uvoz» znanja i znanstvenih tehnika na MedILS i u Hrvatsku. I trece, kroz zivu aktivnost na razini posjeta renomiranih znanstvenika MedILS-u, pogotovo u ljetnim mjesecima, nasi studenti imaju priliku doci u kontakt i uciti od vrhunskih ljudi iz citavog svijeta. Bez obzira na sve to, cinjenica je da MedILS u ovom trenutku puno trazi od svojih studenata, i moram reci da sam vise nego ponosan na sve njih i nacin na koji pomazu izgraditi MedILS. Svojom ozbiljnoscu, trudom, pro-aktivnoscu i zrelim shvacanjem stvari, oni puno, puno doprinose rastu instituta. Vremena su za jake ljude, a oni jesu jaki.     Ali, stvarno je bitno reci da je MedILS jos uvijek u fazi rasta i da u skoroj buducnosti ocekujemo angazman nekoliko novih voditelja projekata i niza postdocova koji ce biti stalno prisutni u Splitu. Do trenutka kad MedILS dosegne svoj puni kapacitet (cca. 100 znanstvenika), nasa ambicija je da vecina voditelja projekata i bude stalno bazirana u Splitu. U prvoj fazi, ljudi poput Mire ili Ivana cine ogromne stvari da postave MedILS na noge i formiraju istrazivacke programe, koji ce onda biti vodjeni od kvalitetnih voditelja sa stalnom adresom u Splitu. Sto se mene tice, Ivo Sbalzarini i ja vodimo zajednicki jednog ETH studenta, a uskoro ce mu se pridruziti i jos jedan.     Jedan od glavnih izazova, ili mozemo ga mozda nazvati, nesporazuma u javnoj percepciji MedILS-a je da ga se cesto vidi kao kompletiranu, zavrsenu i definiranu instituciju. U takvoj konstelaciji, analiza nekih njegovih postojecih rjesenja i aspekata bila bi potpuno opravdana i vise nego pozeljna. Ali, MedILS je zapravo tek na pocetku, relativno je mali i veci dio rasta i razvitka tek je pred njiim. Kao znanstveni pogon, on se tek formira, laboratoriji se tek sad opremaju (sa nekoliko laboratorija, kao sto su genetika kvasca, tumorska biologija ili racunarska biofizika i bioinformatika koji vec rade s visokom aktivnoscu), sire regrutiranje voditelja projekata i studenata tek je pred nama, jednako kao i znanstveno profiliranje samog instituta. Osobno mislim da je od statusa quo na MedILS-u, koji se jasno mora stalno unaprijedjivati, bitniji problem (i vaznija tema za kritiku i diskusiju) sama strategija njegovog razvoja i trasiranje njegove buducnosti. Kvalitetni znanstveni insitituti ne nastaju preko noci.         Drugo pitanje je o projektu "Folding@home".   Iz vaseg zivotopisa vidim da ste radili na postavljanju superkompjutera za taj projekt. Projekti poput ovoga cesto se nazivaju "Citizen science" (poput Seti@home ili galaxyZoo dopiru do siroke javnosti. Cesto za ciljeve navode i neformalnu edukaciju znanosti te razvijanje pozitivnog stava pojedinca prema znanosti i istrazivanju).     Sto mislite, tko su ti *gradjani znanstvenici* i sto je vaznije za njih; da oni svojom masovnoscu doprinose istrazivanju (makar screensaver vremenom na njihovim kompjuterima), ili (kad su vec izrazili interes) da ih se nauci nesto znanosti?   Na koji bi se nacin trebale priznati zasluge tim "gradjanima znanstvenicima" (ili njihovim kompjuterima) u clancima koji su rezultat i "gradajanske znanosti"?       Folding@Home je inicijativa kojom se racunala volontera po citavam svijetu povezana internetom koriste za simulacije smatanja proteina i opcenito istrazivanja u biofizici. Projekt je od 2001. narasao na vise od 300,000 volontera od Hong Konga do Los Angelesa do Velike Gorice. Tko su ljudi ukljuceni u Folding@Home? Uglavnom, studenti, znanstvenici, ljudi iz biomedicinskih struka i opca populacija, a u zadnje vrijeme, s adaptacijom Folding@Home programa i na Playstation 3 procesore, i ljubitelji kompjuterskih igrica. Ali, pravila nema. Jednom tako, zvoni telefon u nasem uredu, i javlja se sheriff Callahan iz Oklahoma Citya. Mrk, ozbiljan, dubokog glasa, trazi nekog iz Folding@Homea. Ne treba reci kako su nam se noge otsjekle. Sto je bilo? Mali Johnny iz Oklahoma Citya instalirao je Folding@Home na svih 106 racunala u svojoj osnovnoj skoli, i sad su ga uciteljice prijavile policiji jer je, navodno, ubacio na racunala neke viruse koji izgledaju kao spageti. Nije puno pomoglo kad smo sheriffu Callahanu objasnili da su to zapravo simulacije proteina.    Sto se pak utjecaja tice, mislim da je jednako bitno da se kroz takve projekte siri znanstvena pismenost kao i to da se izravno doprinosi znanosti. U svim svojim radovima mi se eksplicitno zahvaljujemo volonterima ukljucenim u Folding@Home, a vecina njih ne trazi niti to i dovoljno im je da mogu pomoci. Ali, kad covjek malo razmisli, veci dio danasnjih istrazivanja financira se od poreznih obveznika, i ne treba nikad zaboraviti da i «klasicni» znanstveni projekti zapavo stoje na ramenima gradjana, znanstvenika i neznanstvenika.     #2    Na stranicama Medils-a pregledno je prikazan ustroj, misija i vizija institucije, te njeni rezultati. No, ono ¹to me od same èinjenice da je Medils doprinijeo promjenama u hrvatskom dru¹tvu vi¹e intrigira, jest pitanje strategije razvoja instituta. Je li takav dokument izraðen, i u sluèaju da jest, postoji li moguænost da bude objavljen na stranicama Medils-a?    Interni dokumenti postoje, a trenutno aktivno radimo na tome da razradimo i javni, koherentan, precizan plan razvoja instituta koji bi pokrio ne samo blisku buducnost, nego i strategiju rasta i razvoja za slijedecih 10-20 godina. Kao sto sam vec rekao, pravljenje takve strategije razvoja smatram kljucnim elementom za uspjeh MedILS-a. Kad dokument bude spreman, njega cemo jasno prezentirati i javnosti. U travnju ove godine, na MedILS-u je odrzan prvi sastanak Scientific Advisory Boarda instituta u sastavu Nenad Ban, Stipe Marcelja, Jean Claude Weil i Roger Williams i njihove smjernice temelj su za strategiju koju razvijamo.     Glavni elementi te strategije ukljucuju transparentnost i profesionalnost na svim razinama, oslanjanje na vanjske izvore financiranja, fokusirano regrutiranje kvalitetnih mladih voditelja projekata, jaku selekciju studenata, inzistiranje na kreativnoj, interdisciplinarnoj znanosti i otvorenim interakcijama sa domacom i svjetskom znanstvenom zajednicom, vanjsku evaluaciju te sustavan rad na pronalazenju zajednickog znanstvenog profila. A sve se izravno temelji na pocetnoj viziji osnivaca MedILS-a Marije Alacevic i Miroslava Radmana. Kreativni, neograniceni znanstveni ples, ali na cvrstom, hrastovom podu. Jasno, strategija nece reci sto cemo, kako i kada otkriti u znanosti, nego kako postaviti uvjete tako da se vjerojatnost vrhunskih otkrica maksimizira     #3    Postovanje.     Pitanje 1:     Da li postoji u Europi slicna nevladina institucija kao MedILS? Ako da, koja su njihova iskustva i da li se mogu primjeniti na MedILS?     Jedan od instituta koji nam je uzor je IIMCB u Varsavi, institut za molekularnu i stanicnu biologiju koji je otprilike pred 8 godina poceo sa znanstvenim radom i po mnogo cemu je slican MedILS-u. Iako parcijalno financiran izravno od poljske vlade, IIMCB ipak veci dio svog financiranja dobiva iz kompetitivnih grantova, i izravno je pod upravljanjem medjunarodnog Scientific Advisory Boarda i kao takav ne-vladin. U samo par godina aktivnog rada, IIMCB je dosao do razine da trenutno ima desetak istrazivackih grupa i preko 120 znanstvenika, oko 1 miliona Eura godisnjih prihoda iz izvanjskih i 1.5 miliona Eura iz domacih grantova, kvalitetnu, kompetitivnu znanost i siroku mrezu kolaborativnih projekata. U izravnim smo kontaktima s njima i sigurno da puno mozemo nauciti od njih.     Povijesno gledajuci, jedan od velikih uzora nam je i Bazelski Institut za Imunologiju, koji je u kratkom vremenu uspio doseci takvu koncentraciju izvrsnosti da su u manje od 30 godina postojanja kao institucija dobili 3 Nobelove nagrade. Na svjetskoj razini, to su pak Cold Spring Harbor Laboratory (Miro Radman cak voli MedILS nazivati Warm Spring Harbor) ili Rockefeller University, sve institucije koncentrirane izvrsnosti. Sigurno da iz njihovih primjera pokusavamo uciti i izvuci pouke     Pitanje 2:   Da li mislite da u Hrvatskoj ima mjesta za vise nevladinih istrazivackih / edukativnih instituta kao sto je MedILS? Koja je njihova korist za Hrvatsku? Sto bi trebalo promjeniti u Hrvatskom drzavnom i akademskom sustavu da se omoguci rad takvih institucija?     Osobno, ako mene pitate, istrazivackih/edukativnih instituta kao sto je MedILS bi sigurno moglo i trebalo biti vise. Jedan od jakih kontra-argumenata je da je Hrvatska pre mala i da su njene potrebe za fundamentalnom znanoscu nevelike. Ali, u ovom trentku bitnih promjena, pred ulazak u Europsku Uniju, mislim da bi vise morali razmisljati o tome gdje se vidimo za 20 ili 30 godina, tj. kako se zelimo profilirati unutar sire zajednice koja se zove Europa. Kako zelimo da nas se prepoznaje za 30 godine? Koji dio (kotacic, poluga) unutar Europe zelimo tada biti? Sto zelimo da bude nasa specijalnost? Za turizam smo se davno opredijelili. Volio bih da znanost i edukacija budu nas drugi znak raspoznavanja. Bilo bi lijepo vidjeti Split kao akademski centar Mediterana za 30 godina. Ponekad, volim vidjeti hrvatsku obalu kao Kaliforniju ujedinjene Europe (buduci da sam zivio pored San Francisca vise od 6 godina, ta fantazija ima u sebi i dozu nostalgije). I onda, ako pogledate, pocetkom proslog stoljeca, kada su krenuli sa svojim usponom, kalifornijski fakulteti Stanford i Caltech bili su akademska, a i druga provincija. Po Palo Altu i Pasadeni su tada jos hodali kauboji bez zuba i s pistoljima oko pasa. 30-ak godina kasnije, ta dva sveucilista bila su vec svjetski centri. Zasto se tako nesto ne bi dogodilo i ovdje? Jasno, u takvom scenariju, razvitak bi uvelike nadmasio i sam koncept Hrvatske kao zasebne cjeline. Ali, zar nije to cemu i tezimo kroz integraciju u Europu?    Sto bi trebalo promijeniti u Hrvatskoj da se stvarno krene u tom smjeru? Postoji puno konkretnih stvari koje bi se mogle promijeniti, ali nista se ne moze bez kvalitetnih ljudi s novim pogledima, novim mentalitetom i novom energijom. I zato mislim da je u prvoj fazi kljucno hitno omasovljavanje kvalitetnih ljudi, znanstvenika, edukatora i administratora koji ce ili ce doci kao stranci u Hrvatsku ili se u nju vratiti ili u njoj biti stvoreni. Fokusirano regrutiranje i kreiranje kvalitetnih profesionalaca na svim razinama kljucna je stvar. To jasno kosta, traje i zahtjeva jasnu viziju i strategiju, ali je neizbjezno. Projekti MZOS-a, NZZ-a i UKF-a jako su pohvalni u tom smislu i sam sam od njih imao veliku pomoc. Ovdje bih se htio izravno zahvaliti za potporu UKF fonda i EMBO Installation grant posredovanog putem NZZ-a, za rad moje istrazivacke grupe. Bez takve podrske bilo bi nemoguce zapoceti s kvalitetnim znanstvenim radom, i takve incijative kljucan su element za privlacenje kvalitetnih ljudi. Kako bilo, za pravi uspjeh na znanstvenoj transformaciji Hrvatske trebalo bi ici jos jednu (ili dvije!) stepenice vise. Drugo, i jako bitno, potrebno je takvim profesionalcima, koje spominjem gore, dati sansu i pustiti ih da rade svoj posao i dati im i slobodu i odgovornost. I reforma sveucilista i reforma znanstvenih instituta i reforma ukupnog znanstvenog krajobraza doci ce tek kad se stvori kriticna masa «reformatora». Na tome bi prvo trebalo raditi jer po mom osjecuju u toj domeni smo kao akademska zajednica jos pre slabi za pravu transformaciju. Ali, ima i pozitivnih primjera. Jedan takav je i odjel fizike na PMF-u u Splitu, s kojim blisko suradjujem, u kome se osjeca optimizam i koji raste i transformira se uz pomoc energije kvalitetnih «povratnika», a uz blisku suradnju s iskusnim starosjediocima. U svakom slucaju, jedan od fokusa MedILS-a je biti centar koji ce okupiti ili vec okuplja, a istovremeno i stvoriti, strucnjake koji bi mogli pomoci transformaciji Hrvatske u stvarnu zemlju znanja.

#9: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-06-11 09:28:59 Mala korekcija:    "EMBO Installation grant posredovanog putem NZZ".     EMBO Installation grant nije posredovan putem NZZ-a, nego PLAÆEN putem NZZ-a. Hrvatska sama plaæa svoje EMBO Installation grantove.

#10: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-06-11 09:31:54 Nastavak odgovora dr Zagrovica:    #4    Po¹tovani dr.®agroviæ,   hvala na Va¹em gostovanju ovdje na Portalu.     1) Koja je sada¹nja uloga MedILS-a u projektu Folding@Home? Da li imate saznanja o broju "donora" iz Hrvatske, i ako je taj broj relativno mali (npr. u usporedbi s ostalim zemljama), da li planirate kakvu javnu kampanju? Postoje li studije o edukacijskoj korisnosti projekta (npr. da li se anga¾manom "donora" u projektu mo¾e postiæi njihovo bolje razumijevanje o znanosti i njenim metodama na populacijskoj razini?    Kao jedan od osnivaca Folding@Homea, u suradnji s prof. Vijay Pandeom sa Stanforda koji je direktor projekta, trenutno radim na uspostavljanju na MedILS-u drugog kontrolnog centra same mreze uz Stanford. Serveri za rad sa distribuiranom mrezom su vec naruceni, i u slijedecih par mjeseci ocekujem da ce prvi radni paketi biti poslani na mrezu i iz Splita. Trenutno, u svom radu koristim izravno stanfordske servere. Za sada nemam pouzdani podatak o ukljucenju volontera iz Hrvatske, ali u svim svojim javnim istupima pokusavam privuci nove volontere i nadam se da ce mreza rasti i na razini Hrvatske. Trenutno, velik dio snage Folding@Homea dolazi od brzih Cell procesora u Playstation 3 konzolama, koji se isto tako mogu ukljuciti u projekt. Tako da nam je posebno zanimljiv taj segment donora. Osobno, nisam upoznat ni sa jednom studijom o edukacijskoj korisnosti distribuiranih projekata – ako znate za koju, javite mi. Ali, opcenito, siguran sam u odlicni efekt koji takvi projekti imaju na podizanje opce razine znanstvene prosvijecenosti.     2) Osim ¹to ste znanstveni direktor, èlan ste i Upravnog vijeæa MedILS-a. Pretpostavljam da morate odvojiti dosta vremena na organizacijske i administrativne aspekte poslovanja MedILS-a. Koliko ste zadovoljni s pravnim i administracijskim okvirom u Hrvatskoj (npr. porezni propisi, propisi o zapo¹ljavanju, nabavi opreme i sl.) i koji takav problem Vas najvi¹e muèi u ovom trenutku (a kojeg ne bi bilo da je MedILS lociran npr. u SAD-u ili Velikoj Britaniji).     Da, problema je puno i postoje na razlicitim razinama. Jedan od temeljnih problema s kojim se suocavamo je pitanje mobility-a. Dolazak stranih znanstvenika i njihovo ukljucivanje u projekte, te angaziranje stranih studenata i postdocova je optereceno nepotrebnom i lose definiranom birokratskom procedurom. Bitni uzrok ovdje je relativno slaba komunikacija izmedju dva kljucna ministarstva, MUP-a i MZOS-a, po tom pitanju. Drugo, administrativni i logisticki detalji nabavke opreme i, jos bitnije, nabavke potrosne robe i kemikalija, te lokalna podrska za svakodnevni znanstveni rad su neadekvatni i uzrok mnogih problema. Ako centrifugu morate popravljati u Zagrebu ili Njemackoj, to odnosi vrijeme. Ako na sekvencioniranje DNA trosite par tjedana buduci da ne postoji «sequencing core facility» u blizini, to usporava rad. Ako uzorak koji putuje iz Pariza treba odsjediti na granici par dana dok se ne prodje birokratska procedura, to moze biti krucijalno. Vecina ovih problema utjecu na rad i drugih znanstvenika u Hrvatskoj i tu MedILS nije nista poseban. Sto se pak specificnih pravno-administrativnih problema MedILS-a tice, oni uglavnom proizlaze iz toga sto je MedILS nevladina institucija, iako po mnogim svojim elementima i dijelovima svoje misije on zeli djelovati u javnoj domeni unutar Hrvatske. Kako bilo, definitivno treba reci i to da MedILS jos uvijek slaze sve elemente svog unutarnjeg ustroja i da na toj razini isto tako postoje izazovi na cijem rjesavanju radimo i koji nisu jednostavni. Cista i transparentna struktura sa definiranim zaduzenjima i odgovornostima preduvjet je za brzi i kvalitetan rast, i jos uvijek radimo na pronalazenju pravih rjesanja. Jedna od uloga koju bi MedILS volio igrati u Hrvatskom drustvu je i ta transformacijska. MedILS bi volio da iz njega izvire dio pozitivnih promjena, a za to nuzno je da on sam bude optimalno «poslozen» i uredjen, i u tom smjeru ide dosta nase energije.    #5    Pozdrav iz susjedstva,   molio bih komentare na:     1. Da li mislite da je "najslabija karika" u hrvatskoj znanosti ljudski potencijal, administrativna podrska, infrastruktura, sustav (ukupni i znanstveni) i/ili opce stanje duha?     Opce stanje duha je definivno glavni preduvjet za bilo sto. Sa populacijom u kojoj je 7% sveucilisno obrazovanih, i koja je pred 100 godina bila 90% nepismena, tesko je ocekivati dovoljno jako razumijevanje potreba i problema fundamentalne znanosti. Ali, to se rapidno mijenja, i mislim da je jedan od glavnih doprinosa MedILS-a do sada taj sto je pomogao znanost i znanstvenike uciniti prepoznatim dijelom javog diskursa. Opcenito, moram reci koliko mi je draga i lijepa podrska obicnih ljudi, ne-znanstvenika, samoj operaciji MedILS-a. Ali, u hrvatskoj znanosti postoji puno konkretnih problema. Glavni nosioci znanosti npr. u Americi su assistant profesori – ljudi ispod otprilike 40 godina starosti koji vode vlastite, ponekad cak i velike grupe, publiciraju, educiraju, «grizu» i vuku, i sposobni su za konkretnu transformaciju sistema ako je ona potrebna. Takva generacija, sa slicnim pravima i odgovornostima, kod nas ne postoji u dovoljnoj mjeri i to je jedan od problema. Drugi problem je nedovoljno meritokratski sustav koji potice prosjecnost i poslusnost. Ali, i to se mijenja s pristupom Hrvatske europskim fondovima i integracijom u europsku znanost. Infrastrukture ima, a i dovoljno talentiranih i sposobnih studenata. Problem je sto vecina njih jos uvijek odlazi iz Hrvatske na doktorate, i nadam se da MedILS tu moze odigrati barem malo pozitivnu ulogu.     2. Isto pitanje kao u 1., ali za Medils (odnosno sto vidite kao najveci problem).     Jedan od bitnih problema na MedILS-u je jos uvijek nepotpuno definirana upravljacka struktura, te jos nezavrseno postavljanje protokola i procedura. Na tome radimo, i nadam se da ce u oba slucaja stvari brzo biti postavljene na noge. Cist i dobro definiran ustroj, tj. uhodana struktura i jasna odgovornost na svim razinama bitan su temelj za brzi razvoj. Nas cilj je kreativna, nesputana znanstvena atmosfera i produktivnost, koja sigurno moze biti najjaca i najizrazenija samo kroz transparentan i cisto-definiran ustroj. Ovdje bih se htio zahvaliti svim clanovima i bivseg i sadasnjeg Upravnog vijeca MedILS-a za njihov dosadasnji doprinos takvom strukturiranju instituta. Mnogo posla je jos pred nama, ali MedILS je vec puno napredovao zaslugama mnogo ljudi.     3. Da li je moguce zadrzati dobre dosadasnje inozemne suradnike i suradnju s ljudima na daljinu (odnosno iz Hrvatske) kao sto ste to radili dok ste s njima bili "in situ". Odnosno, da li Vam predstavlja problem imati i odrzavati medjunarodnu suradnju iz Hrvatske? Da li i koliko je uopce bitno raditi na znanstvenom problemu "in situ", ili se kvalitetan znanstveni rad moze raditi na daljinu bez ikakvog fizickog doticaja sa suradnicima? Koliko je bitna drustvena komponenta pri kvalitetnom istrazivanju u prirodnim znanostima?     Moja temeljna struka je racunarska biofizika, koja po svojoj prirodi puno vise dozvoljava suradnju na daljinu nego mozda neke eksperimentalne struke. Razmjena ideja i kompjuterskih programa ide lako putem interneta, a Skype je stvarno olaksao i izravni kontakt. Uz dosta putovanja i zajednicke projekte, da, cini mi se da je stvarno moguce raditi kvalitetnu znanost «ex situ». Na neki nacin, putem racunala ja sam na Stanfordu ili ETH-u skoro svaki dan. Ali, ima nesto u izravnom kontaktu, u komunikaciji putem «osmoze», u zajednickoj kavi ili znanstvnoj diskusiji na hodniku, koji se nikako ne mogu nadomjestiti uz pomoc tehnologije. Bas zbog toga, i za vlastiti znanstveni rast, bitno mi je da MedILS sto prije proradi punom parom.    #6    Srdaèan pozdrav dr ®agroviæ!   Molim, meni par zanimljivih informacija:     1. ©to znaèi biti znanstveni direktor u jednom institutu? Èime se bavite, kakve su Va¹e ingerencije u upravljanju znanstvenim razvojem Instituta, kakve u okviru opæega odluèivanja o samome MedILS-u, a kakve u odnosu MedILS-a i izvanjskih faktora? ©to zapravo znaèi to - direktor?     Po sluzbenom opisu posla, uloga znanstvenog direktora trebala bi biti dvojaka: jedno, on bi trebao sluziti kao koordinator izmedju znanstvenih programa i znanstvnika opcenito, kako medjusobno, tako i u odnosu sa upravljackim dijelom instituta. Drugo, on bi trebao prezentirati institut i njegov znanstveni pogon prema van. Ali, buduci da MedILS tek nastaje, i to pod specificnim uvjetima, posla je puno na svim razinama. Od rjesavanja osnovnih pitanja oko ustroja i razvoja instituta do organizacije ljetnih skola, od znanstveno-kadrovskih pitanja do vodjenja zajednickih journal clubova i lab meeetinga studenata, od koordinacije sredjivanja web stranice do autorizacije i organizacije nabavke opreme i potrosne robe, od gasenja pozara u ponekad napetim medjuljudskim odnosima do organizacije seminara, posla je puno. To je razumljivo s obzirom na trenutak u MedILS-ovom razvoju. Sto se pak formalnih upravljackih ingerencija tice, one su prvenstvno u domeni ravnatelja instituta. One koje ima znanstveni direktor su ekvivalentne drugima voditeljima projekata ili clanovima upravnog vijeca.     2. Imaju li znanstveni novaci u MedILS-u jednak tretman kao recimo na Ruðeru, trebaju li imati s obzirom na drugaèijiu formalnu poziciju Instituta, od strane hrvatske dr¾ave?       Trenutno, vecina nasih studenata su financirani ili od strane stipendija grada Splita (ovdje bih se htio jos jednom zahvaliti gradskom poglavarstvu Splita na tako vaznoj podrsci) ili iz grantova voditelja projekata. U oba slucaja, takve stipendije po svojoj prirodi ne odgovaraju stalnom radnom odnosu i ne dolaze s beneficijama koje imaju, na primjer, znanstveni novaci. To je trenutna, prijelazna situacija i ona je relativno nepovoljna za nase studente. Namjera MedILS-a je da u najskorije vrijeme to promjeni i izravno subvencionira beneficije za studente – osobno mislim da je nasa prva generacija studenata to vise nego zasluzila. Osobno ocekujem da ce vrlo brzo njihov status zapravo biti komparativno bolji u usporedbi sa znanstvenim novacima, i to je jedan od bitnih nacina za privuci i zadrzati kvalitetne studente. Ali, moram napomenuti da je sistem stipendija glavni nacin financiranja doktorskih studija u mnogim znanstveno naprednijim zemljama. Za vrijeme mog doktorata na Stanfordu ja, kao i nekoliko tisuca postdiplomskih studenata tamo, svi smo bili na stipendijama: doktorirao sam znanost bez i jednog dana staza ili jednog uplacenog dolara penzije. Ali, opet, osobno zelim da MedILS bude znanstveni «Google» sto se tice brige za svoje studente i zaposlenike, i na tome radimo.     Formalna pozicija MedILS-a je drugacija od npr. Rudjera u odnosu na hrvatsku drzavu, i definitivno je posteno, i cak na dulje staze pozeljno, da ta dva tipa institucija imaju razlicite mehanizme operacije i financiranja. Ali, temeljna cinjenica da se obje institucije bave fundamentalnom znanoscu, da to cine u Hrvatskoj i da bi zapravo trebale igrati slicnu ulogu u drustvu, je i bitan izvor paralela. Ne vidim zasto neki znanstveni novaci, financirani od drzave, ne bi dio svojih istrazivanja radili i na MedILS-u.    3. Kako institut kao MedILS, ako je to Va¹a ingerencija ili bar saznanje, rije¹ava odnose sa svojim sto¾ernim znanstvenicima, kao ¹to su IÐ, DK., sa stajali¹ta razvojnoga i trajnijega odnosa? To me zanima radi usporedbe postupaka sa javnim institutima i sveuèili¹tima u sklopu politike povratka hrvatskih znastvenika iz inozemstva.       #MedILS je jos uvijek pre mali da bi se moglo pricati o cisto diferenciranoj razlici «MedILS vs. njegovi znanstvenici». Ne postoji puno MedILS-a ako oduzmete Miru, Ivana, Dimitrija ili bilo kog njegovog znanstvenika ili studenta. Bez njih MedILS je prazna zgrada i nista vise. Pa prema tome mislim da je jos jako pre rano za usporedbe sa drugim institutima i sveucilistima. Ljudi koji su okupljeni oko MedILS-a to cine prvenstveno iz svog entuzijazma i zelje za doprinosom, a puno manje zato sto im je MedILS nesto dao ili obecao. Neke od zrtvi koje ljudi koji su ukljuceni u MedILS podnose mogu se objasniti samo tako. A osim toga, to su sve pre jaki ljudi da bi ikada ocekivali nesto od nekog. Mislim da se samo na takvim temeljima u pocetku moze nesto i napraviti. Jedina «udica» s kojom su nas Marija i Miro sve privukli je obecanje da ce se u Splitu raditi prava znanost na pravi nacin. Ali, u drugoj fazi razvoja instituta zelja nam ja stvoriti takve uvjete na MedILS-u kojima cemo moci privuci i zadrzati znanstvenike (pogotovo mlade voditelje projekata i studente) koji moraju biti i konkretne prirode. Kako bilo, jos nismo na toj razini i ljudi koji nam u ovom trenutku trebaju su ljudi koji ce se znati sami pobrinuti za sebe i kroz to sagraditi MedILS. Ako zvucim malo agit-propski, to je zato sto je stvarnost MedILS-a takva. I tu moram reci da sam stvarno ponosan na nedavne uspjehe voditeljica projekata Anite Krisko i Fumiyo Ikeda ili postdoktorandica Vanje Nagy i Ivane Novak koje su u kratko vrijeme osigurale znatne grantove od UKF-a, japanske vlade i EMBO-a za svoj rad na MedILS-u.     Sto se tice politike povratka hrvatskih znanstvenika iz inozemstva, ovdje moram priznati da sam prije godinu dana, pred dolazak u Split, bio malo pre naivan. Vjerovao sam naime da po citavom svijetu postoji dosta kvalitetnih hrvatskih znanstvenika-romanticara moje generacije koji su spremni bez puno razmisljanja prihvatiti rizik povratka u Hrvatsku i dolaska na MedILS koji tek treba sagraditi. Sad mi je jasnije da bez konkretnih poticaja, sredjene infrastrukture za znanstveni rad, jakih start-up grantova i institucionalne stabilnosti, vecina kvalitetnih znanstvenika ipak jos uvijek radije ostaje u Londonu ili New Yorku. Bilo kakva buduca strategija razvoja MedILS-a to jasno mora uzeti u obzir. A ako se ipak varam, i postoje kvalitetni, jaki «romanticari» koji ovo citaju, neka se samo jave.    4. Koja su Vam znanja neophodna u okviru Va¹e uloge znanstvenoga direktora, pored vlastitoga znanstvenoga podruèja i kako ste ih stekli ili stjeèete?     Osobno, jedan od velikih izazova je dobro raspolaganje s vremenom, te sposobnost prioritizacije. U pretrpanom danu (ili godini) neke stvari covjek mora zrtvovati jer im se jednostavno ne moze svima jednako dobro posvetiti. Mislim da na tom planu imam jos stosta za nauciti. Malo sam jos uvijek preveliki «streber» - neke stvari uzimam preozbiljno, a big picture se nikada ne bi smjela zaboraviti na ustrb detalja. Moj prvi osobni prioritet je postavljanje vlastite istrazivacke grupe na noge i pokretanje samostalnog, kreativnog istrazivackog programa – regrutiranja studenata i rad sa njima, razvijanje projekata i bavljenje znanoscu. S druge strane, moj glavni prioritet kao znanstvenog direktora je postavljanje zdravih, konkretnih, cisto definiranih osnova za daljnji sto brzi i sto kvalitetniji znanstveni razvoj MedILS-a. Nazalost, cesto se dogodi da i jedan i drugi prioritet moram zanemariti na racun gasenja nekog «lokalnog pozara» koji na duge staze nije uopce ni bitan. Ali, ucim i trudim se. U svemu tome jako je bitna i sposobnost rada s ljudima. MedILS je u specificnoj poziciji, pokusavamo i zelimo puno i stvari nisu uvijek jednostavne, a to ponekad stvara nepotrebne napetosti. Iz cisto znanstvenog rada vrlo brzo presao sam u domenu u kojoj je i «politika», kao rad s ljudima u najsirem smislu, jako bitna. Kako stjecem znanja u tome? Od Sun Tzua i starijeg brata.      Na kraju, bonus pitanje urednistva     Iz znanstvenog i studentskog iskustva u Americi i Europi, koji bi savjet mogao dati hrvatskim studentima koji zele uspjesnu znanstvenu karijeru. Koji stav i mentalitet moraju imati? Sto moraju raditi?    Puno «znanstveno» putovati, izlagati se razlicitim kulturama misljenja, dozvoliti samom sebi da se mijenjas, slijediti svoj nos i intuiciju, i na koncu najbitnije, uzeti vlastito obrazovanje u vlastite ruke. Ne ucis i ne radis znanost zbog mame ili tete, ne radis je zbog mentora ili publike - ucis i radis znanost zbog sebe. Ako ti je pitanje koje proucavas dosadno ili nebitno, bjezi glavnom bez obzira. Jako cesto se dogadja da nakon nekog vremena glavna motivacija za rad doktorskog studenta postane iracionalni strah od mentora ili jednostavno panika od toga da ga se vidi kao neuspjesnog (u takvom stanju duha proveo sam i sam par godina na pocetku svog doktorata). A sve to nestane kada si covjek da vremena i ima strpljivosti za naci svoje vlastito znanstveno pitanje.      Hvala jos jednom dr. Zagrovicu i svima koji su sudjelovali.

#11: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-06-11 10:14:59 Èitajuæi, ne samo ove odgovore, na kojima zahvaljujem, nego i neka prethodna javna stajali¹ta dr ®agroviæa, siguran sam da MedILS nema tri - veæ èetiri mu¹ketira. Puno hvala i puno sreæe i uspjeha.

#12: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2009-01-18 23:52:19 Dragi Bojane, molim te posalji mi tvoj e-mail!  iwd@mppmu.mpg.de. Pozdrav Ivo Derado