| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
Connect::Portal::Gosti
dr.sc. Bojan Žagrović, znanstveni direktor MedILS-a
(opširnije)
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
Prekidnica - ČOS otkrila nepoznati igrokaz M. Krleže
|
|
|
|
|
Poslao/poslala: Igor Čatić
|
|
|
|
2008.05.15. 17:20
Sve uspješnija ČOS (Čatićeva obavještajna služba) poznata pod nazivom „Rekla-kazala“ otkrila je nepoznati igrokaz Miroslava Krleže: MEF. Pronađena je suvremenim čitanje dijela knjige „Davni dani“ (1956., str. 306-311). Ništa se nije promijenilo od 1917. do 1919. osim glumaca i uprave kazališta. Da je MK bio nastavnik MEF-a, dobio bi za svoje stavove trenutni otkaz. I bez psihijatrijskog vještačenja. |
Profesore tada se prvo mukom krijepilo. Čitao sam nekada o tim metodama. Prvo uđe omalen, zdepasti tip, obučen u šarene halje i guščijim perom škaklja tabane 35 minuta. Ako se okrivljenik ne pokaje i prizna, onda nakon 7 minuta pauze, dolazi seljanka sa kozom. Nesretniku namažu mokrom slanonom krpom stopala, s obje strane, a koza liže 32 minute, jer se sol stalno dodaje. Koze mučiteljice, tako su se zvale, držane u posebnim štalama uz same kaznionice i važnije institucije, ako ste naišli po zakonskom presedanu Bečkoga dvora, kojim je olakšan položaj okrivljenika pri ispitivanju time što se njih nije vodilo kozama i na razna mučilišta, već carskim ukazom imalo se mučitelje i sprave, a koze su se imale smatrati spravama; dovesti mučenome, od godine gospodnje 1897. dana 10. svibnja, bile su jako opasne. Ako okrivljenik ni tada ne progovori ili se pokaje, određivala se pauza radi vraćanja psihofizičkog stanja u pogodan potencijal za novo mučenje, po istom dekretu; od 17 minuta. Okrivljenoga se zalijevalo vodom sedam puta u pravilnim razmacima i trljalo ga se grubom krpom, malo navlaženom. Tada bi u prostoriju ulazio egzorcist i mučenje bi se izvodilo što bi i on i okrivljeni, a posebni čuvari bi posijali kukuruz po podu, na golim koljenima 74 minute klečali. Ovaj bi molio i izgonio nečastivoga a ovaj šutio, milom ili silom. Ako bi bio zločest, čuvari bi mu nagurali krpu sa octom u usta. Ako ni to ne bi uspjelo, pristupalo bi se, sada se ne sjećam točno, ali mislim šibanju po ispruženim dlanovima, ne jakom do krvi, ali ni slabom. to bi trajalo 18 minuta. Tko to izdrži sve zajedno, postao bi književnik, neki bi stekli slavu, a neki bi zabavljali neokrivljene članove institucije a grijesi bi im se pripisivali u - ludost. E, sad, vidite koliko smo mi napredovali! |
|
Suvremena ciatnja na stranu, bio sam pred niz godina kao tada ucenik-skolarac na predavanju Marijana Matkovica, pisca i prijatelja M. Krleze. Matkovic je pricao kako je poslije drugog svjetskog rata Krleza i dalje pisao mada je objavljivao samo nova izdanja starih, predratnih knjiga (plus 4-tomni roman Zastave i oni intervjui, oboje nakon rata). No Matkovic je tvrdio kako je vidio kod Krleze 60 rukopisa romana i drugih vecih djela napisanih poslije drugog svjetskog rata, no kako Krleza nije htio to objavljivati za zivota i da je dao se to ne smije otvarati do 20 godina nakon smrti, tj. do 2002. Nakon smrti Krleze, ormari s njegovom ostavstinom su zapecaceni, i nakon nekoliko tjedana je Cengic kao nasljednik s pravnicima dosao otvoriti no pecan je bio razvaljen a dio sadrzaja ormara, zapravo sve vrednije nestalo. Cengic je o tome pisao s velikim ogorcenjem. No nesto je valjda ostalo, ne znam je li ista objavljeno od ostyavstine otvorene 2002 ? I konacno ko je bio lopov ? Udba ? trebalo bi u pregovorima sa Srbijom, traziti podatke ukoliko je to bila udbina akcija, podaci bi se trebali naci u Beogradu, a kako vise nisu tako skakljiva otkrica iz tih knjiga mislim da nikome tajenje rukopisa ukoliko postoje nije vise u interesu; oni su vjerovatno bili kriticni prema drustvenoj farsi socijalisticke Juge, pa je zato i doslo do kradje. Cengic mislim pise da on sumnja na tajnu policiju, no ne znam sto o tome danas misli. Zna li netko sto o ovome ? ja sam prakticki cijelog klasicnog Krlezu procitao kao srednjoskolac i zao mi je ako ostatak vise ne postoji. |
|
| Šteta što Profesor nije nekako mogao navesti bit pozivanja na Krležu, jer je preopširno njegovo svjedočanstvo, iako je naglasio kao pravac. Tako da poanta nije na njegovim djelima, već na - MEF-u. Ali, nije ni to za baciti što ste naveli. |
|
Veći broj zainteresiranih, osobito iz dalekog svijeta je e-dopisom tražio da objavim barem neke dijelove iz djela Miroslava Krleže: „Davni dani“: zapisi 1914-1921.Zagreb: Zora, 1956. Posebno je to tražio #3. Pa da udovoljim zahtjevima, evo nekoliko naglasaka. Pridodao sam zbog mlađim i neke komentare. »Prijepodnevna šetnja Šalatom. U travi pred anatomskim paviljonom Perovićevim (o.a. Kda sam upisao fakultet 1954. medicinari su pričali. Prof. Peroviću se na ispit doći obvezno u crnom odijelu. Akademkinja Jelena Krmpotić bila je njegova nasljednica, a prof. A. Marušić jedna od njezinih nasljednica. Dakle Ana je „nastavnička unuka prof. Perovića“ vidim gdje leži T. F. i lista nekom knjigom. Prilegao sam k njemu u travi i tako je razgovor … skrenuo na pitanje organizacije Medicinskog fakulteta s obzirom na neke skandale u štampi oko predstavke Hrvatskog liječničkog zbora o tom neuralgičnom pitanju. Bila je riječ o našoj znanosti, ukoliko se uopće može govoriti o nekoj znanosti koja bi se mogla prozvati »našom«, i o tome kako je i ona, ova »naša znanost«, dakako, kao i sve oko nje, podređena, zakonu sredine. Banalno je i otrcano tužakati se, naricati i tješiti se uvijek podjednako bezidejno tim otrcanim zakonima sredine i uopće sredinama kao takvim, ali opet je istina i to da ni našu znanost ne možemo izolirati od tih prokletih zakona provincijalne zaostalosti. Za stanje fakulteta nitko nije kriv, ali tako jeste: ni štampa, ni knjige ni politika kod nas ne odvajaju se mnogo od prosjeka, pak je prema tome i stanje fakata na ovom fakultetu in statu nascendi isto tako provincijalno.« To je prokletstvo malenih periferičnih civilizacija koje vegetiraju u polikolonijalnom stanju oko nerazmjerno jačih centara vlasti i novca, a ova naša civilizacija, sasvim naravno, još je više i još nerazmjernije troma i zbunjena. Uzmimo, kao primjer, naučnu našu produkciju predratnu. Teza T. F.-a: naša naučna produkcija predratna, kad se uzme sve u svemu, zbir je pojedinačnih, individulanih, osamljenih i nemetodičkih napora nekih potpuno izoliranih, ambicioznijih pojedinaca koji su po ugledu na svoje strane uzore uznastojali prevladati sveopće mrtvilo, a uspjeh toga, kad bi se povukla bilanca, ne bi u najsretnijem slučaju prešao mjeru informativne kompilacije naučnih biltena i inozemstvu. Pitamo se postoje li u našoj znanosti (bez obzira na struke) bilo kakvi, pak i minimalni rezultati o kojima bi se moglo reći da predstavljaju neke originalne ideje, neke izume ili otkrića. Tesla? Moho? Bulić? Jagić? Rački? Gorjanovićev slučaj sa krapinskim pračovjekom je klasičan primjer: zgoditak na lutriji, i Gorjanović i sve šta se oko njega pisalo. Takvih kostiju i takvih lonaca bit će s vremenom po svoj prilici i više. Da su prirodne znanosti u zakašnjenju, to je normalna pojava, jer za razvoj ovih disciplina potrebna su naročita tehnička sredstva, a prije svega dugotrajni i sistematski povoljni materijalni uslovi. Bez novaca ništa. Biti bogat i biti siromašan. To što smo se državno ujedinili ne znači da smo preko noći postali bogati, mudri i kulturni, a hoće li biti smisla za metodičko financiranje naše vlastite znanosti, to je pitanje. Sve će to pojesti politika. Uzme li se, dakle, sve o svemu, T. F. razvio je svoju osnovnu misao više.manje skeptično, kako perspektive kao utemeljena našeg Medicinskog fakulteta nisu povoljne, a pogotovo ne briljantne. Za razvoj medicinske znanosti kod nas iz mnogih razloga do jučer nije bilo nikakvih pozitivnih preduslova. … T.F. se nije usprotivio mojoj advokatskoj ulozi, ali nije odustao od nabrajanja detalja. Po njemu, personalni sustav našeg medicinskog fakulteta je danas već takav svršeni čin da tu u dogledno vrijeme ne može ne će doći do obrata na bolje. Osnovna orijentacija kod sastava profesorskog kadra je nacionalistička, u znaku ksenofobije. Baci li se ma i najpovršniji pogled na ono što se dosad vidi u kirurgiji, oftalmologiji, i internoj ili u otorinolaringologiji, mora se doći do objektivnog zaključka da je oprez nadasve potreban… . U očima evropskih naučnih krugova mi smo provincija, a od danas dalje ne možemo više bacati krivnju na Madžare, od danas dalje mi smo isključivo sami odgovorni za našu usku znanstvenu politiku…. Ovaj naš zagrebački fakultet je organiziran u posljednjoj fazi rata i tako nosi sve oznake ratne improvizacije. Tu su skupile i našle dvije-tri politikanske grupe, s ukrštenim interesima i pogledima…. Rektori, dekani, ordinarijusi, ekstraordinarijusi, asistenti, lovci za raznimfiktivnim ugledima takozvanog akademskog ranga, razna lica bez određene naučne podloge, sve to igra smišljenu igru preuveličavanja svoje vlastite malenkosti i sve to svršava kao ne pretjerano zanimljiv psihološki proces.« Tako je razmišljao M. Krleža krajem drugog desetljeća 20. stoljeća. Srećom nije završio nijedan fakultet i nije prolazio sve stube koje se danas mora proći. Usprkos tome njegov lik i djelo je nešto što nikada Hrvatska ne će moći zaobići. Jedino što nije predvidio je činjenica da će američke privatne podatkare nametnuti novi kriterije trke. Objavu radova pod svaku cijenu. Pa imamo glavnog urednika koji je u svom časopisu u tri godišta objavio 50 radova, od čega 41 kategorizirani. I prijavio za savjetovanje na kojem je predsjednik Organizacijskog i predsjednik Programskog odbora više od 30 radova.
|
|
Pročitajte promišljanja još jednog duhovitog predlagača: http://www.reci.hr/blogs/natasaskaricic/archive/2008/05/08/horton-hebrang.aspx#comments Usput posao za Ravnatelja za znanost. Na 2.kongresu prd godinu dana u Splitu zaključili smo da će Sabor uvesti godišnju (može i životnu) nagradu za profesionalne novinare koji trajno pišu o znansoti ili ju predstavljaju putem elektroničkih medija. Molim da to bude veći prioritet od preispitivanja je li ovaj projekt pametan ili glup.
|
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
|
|
|
znanost.org
|
CONNECT
|
Nebo na Poklon
|
Svemirsko ljeto 2007
|
Ljetna skola astronomije
|
Ljudski boravak u Svemiru
|
Sastanak FHA 2007
|
Skola Medijskog Pracenja
|
Casopis INDECS
|
SIWA 2007
|
|
|
| Zadnje komentirano |
 | Priznavanje doktorata iz inozemstva (5 kom., prije 4 hrs.) |  | Zločin je etanolom »hraniti« vozila (70 kom., prije 4 hrs.) |  | Novi clanovi Investicijskog odbora BICRO-a (77 kom., prije 4 hrs.) |  | Zakljucak vijeca casti HNDa (13 kom., prije 10 hrs.) |  | Drzavne nagrade za znanost (25 kom., prije 2 dan/a.) |  | Izjava o recentnim postupanjima Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta RH (43 kom., prije 2 dan/a.) |  | Prvi magistri inženjeri Sveučilišta u Zagrebu (7 kom., prije 3 dan/a.) |  | Znanost, nogomet i nacionalni identitet (93 kom., prije 4 dan/a.) |  | Je li CCA srušila izdavački sustav? (188 kom., prije 4 dan/a.) |  | Tekst za godišnju novinarsku nagradu (43 kom., prije 5 dan/a.) | |
|
|
|