Jedan je èlanak objavljen u istom obliku u dva èasopisa, u ukupnoj nakladi vi¹oj od 15 tisuæa primjeraka.

Tek je ne¹to stariji od mene i susreæemo se na koncertima subotom u „Lisinskom“. Obo¾ava jedan moj rad i stalno ga spominje. Radi se o knjizi Injekcijsko pre¹anje polimera i ostalih materijala. Koja je nastala kao rezultat istoimenog tehnologijskog projekta. S kojim nisam prema odluci odgovarajuæeg saborskog povjerenstva u sukobu interesa. O toj knjizi koja je i poslije 3,5 godine od njezine objave jo¹ uvijek jedinstvena u svijetu, veæ je vi¹ekratno pisano. Za¹to se ponovno pi¹e o projektu zbog kojeg me je osudio glasoviti Forum u kojem je sredi¹nja osoba ipak moj, tek ne¹to stariji vr¹njak? Kojem je dodijeljeno najvi¹e znanstveno zvanje koju mo¾e jedan znanstvenik dobiti u Hrvatskoj. Dalje je prièa poznata, pa ju ne treba ponavljati.

On djeluje u zemlji u kojoj je najvi¹i znanstveni cilj besplatno podijeliti svoje te¹ko steèeno novo i vrijedno znanje bogatim i uspje¹nim, putem privatnih podatkara. Zato ne treba èuditi da onda iz takvog znanja Japanci izvuku patente, a na¹ima ostaje visoka titula CC rada. I eventualno napredovanje u vi¹e zvanje. Ako ne¹to na¹i i naèine ne¹to korisno, mi to putem raznih foruma kojima su svi mediji otvoreni, nastojimo podcijeniti. Jedan takav je tehnologijski projekt bio je vrijedan oko 200 tisuæa eura. Rezultat, razvijen je proizvod za kojeg je stranac tra¾io 4,8 milijuna eura. Do sada nije spominjan u izvje¹tajima o tim projektima.

Vratimo se na temu. Projekt Injekcijsko pre¹anje polimera i ostalih materijala ima jedno izvorno poglavlje. Koje se nikom ne sviða, jer jedinstvena sistematika lagano pokazuje na novi postupak neke tvrtke ipak nije ni posebno nov, ni posebno revolucionaran. Da je od 32 karakteristiène znamenke zamijenjena jedna ili dvije. ©to jeste inovacija, ali samo to.

Poslao sam izvadak iz tog poglavlja u tisak u jedan njemaèki èasopis. Kada sam dobio na èitanje podloge, nisam vjerovao da je to moj èlanak. Bio pretvoren u oblik koji je bli¾i njemaèkom struènom èitateljstvu. Suglasio sam se. Onda je stiglo jo¹ veæe iznenaðenje. Tekst je objavljen u èasopisu u koji ga uopæe nisam poslao. ???. Slijedio je odgovor. Mi imamo dva èasopisa, jedan je vi¹e okrenut gumarstvu (2 500 primjeraka) a drugi plastièarstvu (13 000 primjeraka). Dva mjeseca kasnije objavljen je drugi tekst. Razlikuju se istina po fotografijama s kojima je tekst opremljen. Ukupna naklada je dakle 15 500 primjeraka. U zemlji koja je apsolutno vodeæa u svijetu na tom podruèju. Projekt nismo pisali za strance, ali dobro do¹la potvrda vrijednosti projekta, osobito onog izvornog dijela. Na¾alost to su èasopisi koji se ne citiraju u CC-u. Meðu ostalim zato ¹to ih to ni ne zanima. Sreæom citiraju ih u RAPRI.

I na kraju pitanje za mog ne¹to starijeg vr¹njaka koji je u sustavu odluèivanja o znanosti jo¹ iz onih SIZ-ovskih vremena. Ja sam u¹ao u taj sustav 2001., dakle u predprimorèevoj eri s navr¹enih 65 godina. ©to on zna o predsjedniku komisije (ili kako se to veæ tada zvalo) za izdavaèku djelatnost u SIZ-u 5 koji si je dodijelio sredstva za svoju knjigu o znanstvenom radu? Da se razumijemo, nije poanta na tome ¹to si je taj predsjednik dodijelio sredstva, jer tko bi bio lud da radi godinama na procjeni tuðih stvari, a ne smije objavljivati sam. Veæ ¹to to stalno spoèitava drugima.