2008.05.05. 09:50
Jedan je članak objavljen u istom obliku u dva časopisa, u ukupnoj nakladi višoj od 15 tisuća primjeraka. Tek je nešto stariji od mene i susrećemo se na koncertima subotom u „Lisinskom“. Obožava jedan moj rad i stalno ga spominje. Radi se o knjizi Injekcijsko prešanje polimera i ostalih materijala. Koja je nastala kao rezultat istoimenog tehnologijskog projekta. S kojim nisam prema odluci odgovarajućeg saborskog povjerenstva u sukobu interesa. O toj knjizi koja je i poslije 3,5 godine od njezine objave još uvijek jedinstvena u svijetu, već je višekratno pisano. Zašto se ponovno piše o projektu zbog kojeg me je osudio glasoviti Forum u kojem je središnja osoba ipak moj, tek nešto stariji vršnjak? Kojem je dodijeljeno najviše znanstveno zvanje koju može jedan znanstvenik dobiti u Hrvatskoj. Dalje je priča poznata, pa ju ne treba ponavljati.
On djeluje u zemlji u kojoj je najviši znanstveni cilj besplatno podijeliti svoje teško stečeno novo i vrijedno znanje bogatim i uspješnim, putem privatnih podatkara. Zato ne treba čuditi da onda iz takvog znanja Japanci izvuku patente, a našima ostaje visoka titula CC rada. I eventualno napredovanje u više zvanje. Ako nešto naši i načine nešto korisno, mi to putem raznih foruma kojima su svi mediji otvoreni, nastojimo podcijeniti. Jedan takav je tehnologijski projekt bio je vrijedan oko 200 tisuća eura. Rezultat, razvijen je proizvod za kojeg je stranac tražio 4,8 milijuna eura. Do sada nije spominjan u izvještajima o tim projektima.
Vratimo se na temu. Projekt Injekcijsko prešanje polimera i ostalih materijala ima jedno izvorno poglavlje. Koje se nikom ne sviđa, jer jedinstvena sistematika lagano pokazuje na novi postupak neke tvrtke ipak nije ni posebno nov, ni posebno revolucionaran. Da je od 32 karakteristične znamenke zamijenjena jedna ili dvije. Što jeste inovacija, ali samo to.
Poslao sam izvadak iz tog poglavlja u tisak u jedan njemački časopis. Kada sam dobio na čitanje podloge, nisam vjerovao da je to moj članak. Bio pretvoren u oblik koji je bliži njemačkom stručnom čitateljstvu. Suglasio sam se. Onda je stiglo još veće iznenađenje. Tekst je objavljen u časopisu u koji ga uopće nisam poslao. ???. Slijedio je odgovor. Mi imamo dva časopisa, jedan je više okrenut gumarstvu (2 500 primjeraka) a drugi plastičarstvu (13 000 primjeraka). Dva mjeseca kasnije objavljen je drugi tekst. Razlikuju se istina po fotografijama s kojima je tekst opremljen. Ukupna naklada je dakle 15 500 primjeraka. U zemlji koja je apsolutno vodeća u svijetu na tom području. Projekt nismo pisali za strance, ali dobro došla potvrda vrijednosti projekta, osobito onog izvornog dijela. Nažalost to su časopisi koji se ne citiraju u CC-u. Među ostalim zato što ih to ni ne zanima. Srećom citiraju ih u RAPRI.
I na kraju pitanje za mog nešto starijeg vršnjaka koji je u sustavu odlučivanja o znanosti još iz onih SIZ-ovskih vremena. Ja sam ušao u taj sustav 2001., dakle u predprimorčevoj eri s navršenih 65 godina. Što on zna o predsjedniku komisije (ili kako se to već tada zvalo) za izdavačku djelatnost u SIZ-u 5 koji si je dodijelio sredstva za svoju knjigu o znanstvenom radu? Da se razumijemo, nije poanta na tome što si je taj predsjednik dodijelio sredstva, jer tko bi bio lud da radi godinama na procjeni tuđih stvari, a ne smije objavljivati sam. Već što to stalno spočitava drugima.
|
Nisam dio sustava ni u predprimorcevoj ni u Primorcevoj eri kako kazete.. Valjda biste sada dijelili vrijeme na prije i poslije Primorca, neobicno. Nisam clan SIZA ni komisija, niti me briga za soborsko povjerenstvo, koje nema pojma o cemu prica. Stoga vam spocitavam sljedece, vama i svima koji su kao clanovi vijeca sudjelovali u procesu odobravanja svojih projekata. Naime, iako nisu direktno glasovali za svoje projekte, sjedili su i pili kavu s onima koji su glasovali o njihovim projektima, neki su cak prezentirali svoje projekte (Jezgra 23). U svijetu gdje se nastoji paziti na postojanje sukoba interesa ovakav nacin je onemogucen. E sad vi i ostali se mozete naci povrijedjeni, moja je namjera da jednom Vi a i ministar Primorac koji zna kako je na NIH-u rijeseno pitanje sukoba interesa u odlucivanju o projektima, konacno poduzme nesto po tom pitanju. Njegovo necinjenje na tom planu je jedna velika sramota. |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|