2008.02.27. 08:00
Tribina "Gornji grad" Tel. 462-3403 Mob (098) 463-056 gornjigrad@post.t-com.hr, http://www.GornjiGrad.ORG
U ponedjeljak, 3.III 2008. u 19 sati na Kaptolu 27 održati će se javna tribina na kojoj će govoriti:
akademik prof dr Vlatko Silobrčić
HAZU - za kakvu se akademiju zalažem
Ulaz je slobodan.
Po želji možete nam unaprijed dostaviti Vaša pitanja i u pismenom obliku elektroničkom poštom na adresu gornjigrad@post.t-com.hr
U očekivanju Vašeg dolaska s poštovanjem Vas pozdravljam,
Marko Melčić, dipl. ing.
voditelj tribine
Sažetak izlaganja.
Prema Zakonu Akademija je najviša znanstvena i umjetnička ustanova u Hrvatskoj. Ta se odredba odražava i u Akademijinu statutu. Međutim, bar od vremena otkada sam ja njezin član (1986.), u Akademiji se nikada nije ozbiljno i sustavno raspravljalo što to zapravo znači za njezinu ulogu u hrvatskome društvu. Osnovna se dvojba može svesti na ovo: je li članstvo u Akademiji samo počast na „kraju puta“, ili je to nova obveza da se i dalje aktivno sudjeluje u rješavanju svih važnih problema u RH. Drugim riječima, je li Akademija samo skup zaslužnih znanstvenika i umjetnika sa počasnom ulogom u društvu, ili ona treba reagirati na sva važnija događanja u RH, posebno ona u znanosti i umjetnosti.
U dva sam se navrata bio kandidirao za predsjednika Akademije. Oba sam puta bio sastavio svoj program rada po kojem bi Akademija morala neprestano sudjelovati u rješavanju nagomilanih društvenih problema u tranzicijskoj Hrvatskoj. Pri tome mi je kao uzor poslužila Nacionalna akademija znanosti SAD-a (NAS). NAS godišnje odgovara na nekoliko stotina pitanja koje joj upućuje Vlada SAD-a, ili ih nameću društvena kretanja. Tražeći odgovore na ta pitanja NAS se oslanja na eksperte unutar i izvan nje, a ekspertna rješenja do kojih se u tome procesu dođe, prolaze tijela NAS-a da bi na kraju dobila njezin pečat.
Smatrajući da bi uloga Akademije trebala biti slična opisanoj ulozi NAS-a, bio sam predložio program rada, očekujući da će se o njemu bar raspravljati posebno ili na samoj Izbornoj skupštini. To se do sada nije ostvarilo, niti vidim nadu da će ostvariti. Čini se da je velika većina članova u Akademiji zadovoljna stanjem kakvo jest.
U predavanju ću ukratko predstaviti te svoje programe. Iz toga će se vidjeti kako zamišljam ulogu Akademije u hrvatskome društvu i kako je to različito od sadašnje njezine uloge. Ukratko: mislim da bi Akademija trebala sudjelovati u društvenim kretanjim u Hrvatskoj mnogo češće i intenzivnije nego što je to radila i nego što to sada radi. Na primjer, u sređivanju sustava znanosti i visokoga obrazovanja, koji nikako da se usklade s takvim sustavima u razvijenome svijetu.
O predavaču:
KRATAK ŽIVOTOPIS
1. Rođen: 1935. u Splitu.
2. Obrazovanje: Klasična gimnazija, Zagreb (1945.-1953.);Medicinski fakultet, Zagreb (1953.-1959.); dr.sci. Medicinski fakultet, Zagreb, 1963.
3. Karijera: - U Hrvatskoj: Medicinski fakultet, Zagreb (kao student, 1955.-1959.); Institut "Ruđer Bošković", Zagreb (znanstveni asistent, 1959.-1963.; znanstveni suradnik, 1966.-1970.); Imunološki zavod, Zagreb (znanstveni suradnik, docent, 1971.-1975.: znanstveni savjetnik, izvanredni i redoviti profesor, 1976.-1986.; znanstveni savjetnik, voditelj znanstvene jedinice, 1987.-1992.; glavni direktor 1992.-1997.).
- U inozemstvu: Baylor University College of Medicine, Houston, Texas, SAD, (Postdoctoral fellow, 1963.-1965.); M.D. Anderson Hospital and Tumor Institute, Houston, Texas, SAD (Project investigator, 1965.-1966.); Massachusetts General Hospital, Harvard Medical School, Boston, Massachusetts, SAD (Visiting fellow, 1975.-1976. i 1986.-1987.).
4. Nastava: - Dodiplomska: Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb (docent - prvi habilitirani nastavnik iz Imunologije u Hrvatskoj - 1969.-1976.); Farmaceutsko-biokemijski fakultet, Zagreb (docent, profesor, 1973.-1984.); Medicinski fakultet, Zagreb (docent, izvanredni i redoviti profesor, 1976.-1979.)
- Postdiplomska: Medicinski fakultet, Zagreb (izvanredni i redoviti profesor, 1971.- 1993.); Međufakultetski studij (izvanredni i redoviti profesor, 1976.-1993.)
5. Druge djelatnosti: - Pokrenuo osnivanje Društva imunologa (bivše Jugoslavije i Hrvatske), kojem je zatim bio tajnik, potpredsjednik i predsjednik, 1970.-1976. Društvo je bilo član-osnivač Međunarodne unije imunoloških društava.
- Član Simpozijskog komiteta Međunarodne unije imunoloških društava i Potpredsjednik Komisije za Europu, 1970.-1972. Organizirao prvi Međunarodni simpozij pod pokroviteljstvom Međunarodne Unije imunoloških društava, u Rovinju, 1971.
- Jedan od dvojice pokretača preuredbe časopisa Periodicum biologorum, Zagreb, 1969. Časopis je od 1972.-1993. bio citiran u Current Contents. Glavni urednik toga časopisa, 1974.-1994.
6. Članstva: - Znanstvena društva: The Transplantation Society (član-osnivač), European Association for Cancer Research (član Savjeta, 1989.-1993.); European Association of Science Editors (član Savjeta, 1997.- ); Hrvatskoga imunološkog društva; Hrvatskoga lječničkog zbora; Hrvatskoga društva alergologa i kliničkih imunologa; Hrvatskoga biološkog društva, Hrvatskoga prirodoslovnog društva (predsjednik, 1992.-1996.).
- Akademije: Akademija medicinskih znanosti RH (redoviti član, 1974); Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti (član-suradnik, 1977. i 1981.; izvanredni član, 1986.), Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti (redoviti član, 1991.).
- Urednički odbori: European Journal of Immunology (1970.-1980.); Folia biologica (Prag, 1974.-1978.), Acta medica Iugoslavica (Zagreb, 1980.-1991.), Scientia Yugoslavica (Zagreb, od osnutka do prestanka izlaženja).
7. Nagrade i priznanja: Republička nagrada za znanstveni rad RUĐER BOŠKOVIĆ, 1974.; Nagrada grada Zagreba za uređivanje časopisa, 1981., Državna nagrada FRAN TUĆAN za populariziranje znanosti, 1991. Državna nagrada za životno djelo, 1999.; i još osam drugih nagrada i priznanja.
8. Objavio: - znanstvenih tekstova 87; stručnih tekstova 80; ostalih tekstova 18; knjiga 1 (4 izdanja); znanstveni skupovi 76 (52 domaća i 25 inozemnih); naručena predavanja i predavanja po pozivu 69 (49 domaća i 20 inozemnih), voditeljstvo teza (13 diplomskih, 20 magistarskih, 7 doktorskih).
- Članci kojima je autor ili koautor citirani su u Science Citation Index 600 puta (bez samocitata). U knjizi: L. Brent A HISTORY OF TRANSPLANTATION IMMUNOLOGY, Academic Press, London, 1997., dva se otkrića pripisuju znanstvenicima iz Hrvatske (Nakić i Silobrčić, Silobrčić). |
Poznavajuci predavaca ovo ce biti vrlo zanimljiva tribina na kojoj bih rado sudjelovao. Radujem se takoder da se javno i argumentirano raspravlja o ulozi, radu i znacaju HAZUa u HR drustvu...
P.S. Pitanje za organizatora. Da li je moguce ocekivati u skoroj buducnosti i postavljanje video linka da se tribina moze pratiti i van Zagreba? |
|
Poštovani profesore, radimo na videolinku ali još nismo spremni.
Za sada mogu obećati da će predavanje+diskusija biti snimljene digitalnom kamerom.
U međuvremenu raspolažemo DVD snimcima predavanja koje su održali Miroslav Radman, Anastasios Vamvakidis, Ivo Josipović i Gvozden Flego. Nažalost radi se o ogromnim fajlama i još ih nismo uspjeli staviti na Web server u svarljivom obliku. Pri tome je Radman originalno snimljen analognom kamerom i snimka je slabe kvalitete.
Mi smo skromna udruga bez novaca i oslanjamo se isključivo na volonterski rad jer ne možemo ništa platiti. Srećom sad sam našao dva volontera da rade video obradu a jedna doktorica nam posuđuje digitalnu kameru koju koristi u svojoj privatnoj ambulanti.
|
|
Hvala na informacijama. Bilo bi divno imati pohranjene video snimke svih predavanja na tribini Gornjeg grada..
Nedavno smo nabavili opremu za video vezu izmedu FFM i MedILSa i uistinu odlicno funkcionira te mozemo pratiti predavanja i rasprave na sastancima grupa uzivo na internetu, sto se naravno moze i pohraniti. Poslati cu vam sve informacije a mozda uspijem nabaviti i dio bazicne opreme. Da li imate jednog volontera koji se razumije u video tehnologiju? |
|
Meni je sve to, kad gledam u kontekstu dosadasnjeg rada akademije,
dosta jadno. Kako bi vi to Prof. Silobrcic, djelovali na uticaju jedne
akademije da drustvo digne na aktivniji i visi nivo u znanstvenom,
kulturnom, ekonomskom itd. pogledu ako je sama akademija
u tim standardima SAMA ispod kritike ? Kako da
zahtijevate vecu znanstvenu i kulturnu aktivnost ako sama akademija nema
prave suradnje s vanjskim institucijama (npr. ugovore o suradnji s vecimo evrospkih akademija), ako odrzava SRAMOTNO
niski broj javnih predavanja i drugih dogadjaja mjesecno i
ako u javnost kada izadje to su skandali.
Kako da budu aktivni akademici koji su se prostituirali dizanjem ruku da je jedan
predsjednik drzave iznenada postane akademik jer je politicka snaga razlog za
dizanje ruku? Gospodo, u Varsavi samo odjeljenje za matematiku akademije ima
knjiznicu koja radi i u subotu i glavna im je matematicka knjiznica u drzavi, a vasa centralna akademijina knjiznica nikad ne radi subotom, dakle ljudi koji su zaposleni nemaju sanse da van radnog vremena posjete vasu knjiznicu.
Kako da vjerujem akademiji koja ja desetljecima oklijevala
da prave intelektualce kao sto je recimo Vesna Parun,
a koji ne pripadaju interesnim grupacijama,
nisu komesarski kadrovi kao jedan kvaziakademik Dusan Bilandzic (ovo je
akademija znanosti i umjetnosti a ne znanja traceva i novinarsko vojne nacitanosti), nisu clanovi masonskih organizacija, nisu predsjednici drzava i trgovackih drustava nego se bave iskreno svojom znanoscu ili svojom
umjetnoscu. Pogledajte si pamfletisticko politicki nivo vase "deklaracije o znanju", pa onog naklapanja o hrvatskom jeziku i slicnih pamfleta kojima prostituirate ime akademije u ime drustvene angaziranosti. Ako zelite pisati programske pamflete zasto ne potpisujete svojim gradjanskim imenom i ugledom nego trebate ime akademije iza sebe ?
Stvar je u tome da iskrena osoba zeli vidjeti u akademiji i njenim izjavama
i akacijama moral, autoritet i slicno. A to se gubi dok mozgom vlada recimo
nacionalni ponos kao u deklaraciji u jeziku koja je lamentirala o
razlikama srpskog i hravtskog zaboravljajuci na nase kajkavski i cakavski dijalekt, koja je stavljala pod faktualnu sliku preskriptivno a ne deskriptivno
nasljedje, i zamjenjujuci kompleksnost problema i time ignorirajuci i ismijavajuci
znanost, parolama tipa "hrvatski jezik je jedinstven" (kaj ste zvanodjali zotom
zlabrdijom meni je ne moci reci) i drugim pozivima na jednoumlje.
Sredite si akademiju, njenu knjiznicu, njene aktivnosti, predavanja, moralnost u donosenju odluka, ispravnost biranja clanova, i iskrenu individualnost,
te moralnu zabranu klanovskog udruzivanja, inkluzivnost prema drugim misljenjima, a onda dok to postignete
necete trebati biti predsjednici akademije da bi se vasi savjeti gdje god ih izlozili
(u mudrom i viseznacnom onliko koliko je to vase iskreno vidjenje stvarnosti,
a ne pamfletistickom obliku) pazljivo slusali.
|
|
> da prave intelektualce kao sto je recimo Vesna Parun,
a koji ne pripadaju interesnim grupacijama
Fali rijec PRIMA (da prima intele...). Individue koje su samostalne i nemaju veze
s drugim klanovima ocito se zaobilazi, mada ih kultura nase zemlje ne moze.
Sjetimo se Cedomila Veljacica, upravo singularnog filozofa u Zagrebu, koji se
poslije i aktivno pridruzio istocnoj filozofiji kao istocnjacki monah, a bio je
prekrasan interpret Kanta. S druge strane u akademiju se ulazi po klanovskim
i rodovskim vezama. Recimo akademikinja W-Baletic je kako je siroko poznato
aktivno lobirala za ulazak svog muza, nasuprot protivljenju niza clanova koji su
vidjeli da covjek prakticki nema medjunarodno priznatih radova. I uspjela
je u momentu kad je bila visoko na funkciji.
|
|
Na #4 i #5.
Slazem se s vasim primejdbama no cini mi se da su krivo adresirane. Akademik Silobrcic je jedan od rijetkih clanova akademije koji pokusava uvesti promjene (no to je nemoguce ako je vecina ostalih clanova akademije protiv toga).
Mislim da je upravo: Vlatko Silobrcic - akademik za kakvoga se zalazete.
|
|
Na #4 i 5 moj je komentar: AMEN.
Na #6, komentar ostavljam drugima. |
|
#6 Primjedbe o nivou akademije su upucene akademiji a ne Prof. Silobrcicu.
Prof. Silobrcicu je pak upucena osnovna primjedba da je vaznije,
svrsishodnije, nadeznije i korisnije srediti akademiju,
nego s bolesnom akademijom krocati prema ostatku drustva i drustvenim zalima. Srediti akademiju je takodjer tezak posao, no laksi nego srediti hrvatsko drustvo opcenito (u matematici stoji izreka da ako imate nerijesiv problem, onda je bolje prvo postaviti jedan laksi problem koji je takodjer nerijesiv; i tako asimptotski dolazite do napredka, tj. do tangible problems).
Normalno je da sira javnost gleda akademiju kao drustvo zbrinutih staraca ako ima jedva nekoliko predavanja/aktivnosti mjesecno. U drustvenim aktivnostima lako se kompromitirati: drustvena aktivnost bliska je politici, i monetarni, nacionalni i drugi interesi i tastine, lako dovode vecinu akademika sa slabim karakterom do sramotnih kompromisa; tako se drustvene inicijative cesto zavrsavaju fjaskom. Prihvatljivo je da akademija ne moze srediti Hrvatsku, no neprihvatljivo je da ne moze srediti sebe, svoje institucije, autonomnost, visoki
i lose iskoristeni budzet itd. Na kraju krajeva dosta je pogledati koji je sadasnji nivo osnovne akademijine publikacije (Radovi).
|
|
Kolega, hvala Vam na javljanju. Ipak, iskreno, nisam dobro razumio koju primjedbu upućujete meni. Želio bih ju doista razumjeti.
Pokušat ću, usprkos tomu što sam gore napisao, javno postaviti pitanje koje me muči (možda može biti stanovit odgovor kolegi): Kako mijanjati ustanovu u kojoj većina ne želi promjene a glavne se odluke donose većinom glasova? Javnost je nezainteresirana i nemoćna, a ni politika trenutno nema interesa. Sabor redovito prihvaća, obično bez veće rasprave, godišnje izvještaje o radu HAZU-a. Možda će se upravljači proračunskim novcem zainteresirati kad netko od njih poželi članstvo u HAZU. I možda bi se tada proračunske ucjene mogle pokazati djelotvornima. |
|
> Kako mijanjati ustanovu u kojoj većina ne želi promjene a glavne se odluke donose većinom glasova?
Da, o ovome sam razmisljao dok sam sastavljao i prvi i drugi post. |
|
Upravo ste naveli osnovni problem cijele hrvatske znanosti: Kako mijenjati kada vecina ne zeli promjene, a odlucuje se vecinom glasova?
Rjesenje je: ne pitati vecinu (vec pitati samo najbolje) ili jednostavno kopirati uspjesne obrasce (npr. americki). |
|
Da, kolega, bio sam žestoko napadan kad sam tvrdio da se u znanosti ne smije odlućivati po većinskome sustavu. Taj bi sustav mogao imati smisla u znanstvenoj zajednici koja je jako dobro razvijena, ali ga ja ni tada ne bih preporučio. A kad čujem da nam je za promjene u znanosti nužan "konsenzus" znanstvenika diže mi se kosa na glavi (ono malo što je ostalo!). Možete zamisliti na kojoj bi se razini promjena mogao postići konsenzus u našoj znanosti!
Većinska odluka ili konsenzus bi se trebao postići među političarima da će se u nas jednostavno kopirati način djelovanja kakav je, primjerice, u SAD-u, s time da i kriteriji budu kao u toj zemlji. |
|
Najprije na #12: Razumijem vasa pozitivna nastojanja da se uvedu
kriteriji izvrsnosti i tu je svakako SAD u svjestkom vrhu, daleko ispred Hrvatske. S druge strane dovoljno sam dugo bio u SAD i misljenje vecine mojih kolega stranaca sveucilisnih intelektualaca u SAD je da je doslovno kopiranje americkih modusa i pravila
vjerovatno pogresan pristup. U svakom slucaju diskutabilno i ne
vidim nacina da se postavi kopiranje kao moralni imperativ.
Inace upravo sam se vratio s tribine koja je bila razocaravajuce slabo posjecena. Akad. VS sam prvi put u zivotu vidio i stvorio je
kod mene utisak skromnog i uvidjavnog covjeka. U mnogim detaljima se ne bih slozio s izlozenim, no glavni pravac predavanja koji ce nadam se netko drugi prepricati je bio
prihvatljiv i razuman pristup vecini prisutnih. Predavanje je bilo
prekratko po mojem ukusu, a VS je to objasnio time sto kaze
da nakon 30 minuta vecina govora postaju dosadni; ja sam se pak tek zagrijavao, naucen na dugacke seminare na IHESu i
Max Plancku, te 'ruske' matematicke diskusije.
Nakon predavanja odrzana je jednosatna diskusija s mikrofonima,
meni malo zastrasujuci format, jedan od razloga da se nisam
javio za rijec do samog kraja, kad je bilo kasno i diskusija vec
zakljucena. O diskusiji cu u slijedecem postu jer znam da se monolitni postovi ne citaju.
|
|
Evo sad da prepricam malo i o sadrzaju i diskusiji. Dakle sadrzaj je
u sazetom obliku pomalo i gore; u akademiji se bira bez pravih kriterija izvrsnosti i VS nam je izlozio neke tablice o publikacijama izabranih i neizabranih kandidata, koji su bili porazavajuci. Na zalost u tablicama se nisu razlikovali kolektivni od pojedinacnih znanstvenih radova, pa se time ne razlikuje nositelj istrazivanja i laborant potpisan na radu, samostalni rad i rad velike eksperimentalne grupe (za teorijske radove i onako vrijedi Wolkswagen principle: do not believe a paper whose authors do not
fit into a Wolkswagen). Tu je spomenuta i vruca tema neizbora Radmana i Jonjica, koja je spomenuta i u diskusiji i sam moderator je rekao da je to tema potrosena informativno vec u medijima i ranijim diskusijama; u svakom slucaju bilo je u pogledu
MR sasma ekstremnih izjava od provale Gvozdena Flege da ce
Radman zacijelo dobiti i Nobelovu nagradu: Na to je bila korekcija Prof. Maksica da MR jest u vrhu hrvatske znanosti no nije broj 1 po citatima itd. kako ga je GF nedvojbeno predstavio. Prof. Maksic je
takodjer rekao kako je MedILD mao nekih problema za vrijeme kad ga je vodio MR a danas MediLS ne vodi MR nego neko drugi, misleci tu zacijelo na znanstvenog direktora
Dr Zagrovica; zapravo institut i dalje vodi MR u nekoliko funkcija, kao sto su osnivac, direktor itd. jedino je funkcija znanstvenog direktora povjerena dr Zagrovicu. Dakle to da MR ne vodi MedILS je zasad pokvareni telefon.
Izvjesni akademik Posavec, kojeg sam takodjer prvi put vidio, i za kojeg sam prvi put cuo (ovo navodim jer nije predstavio koje je struke, rekao je da vodi neki institut nije rekao koji i da vied konektovci da nisam mogao imati predrasude prema njemu), imao je prvu repliku, u kojoj je za moj dojam govorio jako
perfidno. Po sadrzaju replike objasnio je kako je vec unutar akademije prezreo poteze VS, a s druge strane je zapoceo govor
neiskrenim, kao dobronamjernim, ja sam razocaran u ovo
predavanje. Kao dosao je na govor s namjerama
da se educira i prihvati savjete svog dragog kolega. VS je u svom
predavanju iznio dojam da i medju onima koji ga podrzavaju
ima dosta onih koji to rade pomalo kao u strahu, kao ne zele
javno zastupati, tema koja je imala kasnije dosta replika u svakom smjeru. Prof. Posavec je na to replicirao uvrijedjeno da
nisu oni akademici ni u kakvom strahu i podsmjehivao se tome.
Na to sam ja upao nekulturnom upadicom, ne bojite se, a svi ste glasali za FT da bude akademik. Taboo tema naravno i gospodin
Melcic je rekao neku rijec kao ne bi trebalo...
U svakom slucaju steta da nismo dobili dojam da je Prof. Posavec govorio onako dobronamjerno kako mu je dikcija tecna i umiljata.
Jer, mislim da je bilo interesantnog i valjanog sadrzaja u rijecima Prof. Posavca. Naime on je rekao u centralnom dijelu svoje replike kako program koji je VS istakao kao prednost pred drugim kandidatima i nije nesto tesko za sastaviti, no REFORMU
institucije zapravo treba promisljati sustavnije,
na KOMPARATIVNIM temeljima, navodeci kako u njegovom institutu bijase nekih studenata i studija slicnih institucija itd.
Zaista, vidjevsi koliko je medju svim akademijama VS izvukao vecinom americka iskustva a ne nama blize srednjoevropske akademije, slozio bih se s Prof. Posavcem, no ton i osude koje su slijedile odbijaju me od slaganja s njegovim nastupom.
Bilo je jos nekoliko nastupa, spominjanja rata, Norca, boljsevika,
subjekta i objekta, anegdote o broju citata i zakonu o strankama,
od raznih govornika. Vrlo promisljeno se doimao nastup Prof. Lalovica koji je bio u mnogome interesantan i orginalan, suprotstavljen, i ucen i iskren, no to su samo moji dojmovi.
Netko se bunio zasto HAZU/JAZU nije reagirala svojedobno
na Memoradnum SANU, no u replici se izjasnilo da je. Netko je
rekao kako nije tocno da su svi akademici neaktivni, ima onih koji i previse pisu, kao jedan matematicar koji stoga misli da je kompetentan da pise o medjunacionalnim odnosima, aludirajuci vjerovatno na skribomana J. Pecarica.
Bilo je dosta rijeci o tome kako bi akademici i po zakonu trebali
davati sugestije drustvu i drzavi o strucnim pitanjima razvoja
i znanosti. Bas je memorandum SANU primjer kako se ugledna institucija moze kompromitirati politizacijom ako je nestrucno i plitko organizirana; ne kao strucna aktivnost nego kao sustav preglasavanja i talasanja u fazi s propagandom. Cini mi se da VS premalo vidi tu opasnost. Dosadasnji pamfleti akademije nisu bili sustavno razradjeni dokumenti (recimo pamflet o jeziku) i traziti produkciju, a bez da se najprije prodube znanstvene i javne funkcije akademije, odgovornost glasanja, veca selektivnost i slicno tesko da se moze ocekivati.
Prof. Posavec je rekao kako u svom razredu ne vidi osobe koja nije dostojna titule akademika i hvalio publicistiku i strucnost ljudi
u suprotnosti s ocjenama vecine prisutnih drugih akademika i samog predavaca. Prof. Flego je rekao kako je on bio medju onima koji su povecali primanja akademika jer je bilo slucajeva da izuzetni ljudi zive od male penzije, i da ako je akademija neaktivna, mozda treba povuci to obilno stipendiranje. VS je u svom predavanju naveo kako Sabor obicno prima izvjestaj o radu i financijama akademije bez prigovora i bez rasprave i kako status quo vecini akademika pase.
Ima jos dosta detalja ali necu dalje jer mozda nije vazno ulaziti u detalje, a snimka predavanja postoji i organizator ce je jednom staviti mozda i na web.
|
|
Nakon sto sam u prosla dva posta bio prenosnik samog skupa, zelio bih postaviti jedan post i o vlastitom misljenju. Mene je na samom skupu razocarao nedostatak teme intelektualnog nivoa
i produkcije znanstvenog, kulturnog i umjetnickog ozracja od strane same akademije. Mada je poklic VS za izvrsnost, i podrzavanje od Prof. Maksica koji je spominjao pravilnik IRBa
za napredovanja kao strogi kriterij selekcije, u pravom smjeru dosljednosti prema vrednovanju izvrsnosti, vrlo je neintelektualno svoditi kriterije na brojke, posebno kad se radi o posebnosti. Jer ne postoji brojka koja bi trebala automatski kandidirati za akademiju, cak ni 1000 radova. Jer ne radi se o redovnom zanimanju nego o posebnosti, izvanrednosti, kao sto je BL jednom rekao da je publiciranje kvantizirano i da jedan rad nivoa Naturea ne moze sravniti ni s kojim brojem radova nivoa nasih lokalnih casopisa itd. Indijski gramaticar Panini je napisao prvu sacuvanu
virtualno KOMPLETNU deskriptivnu gramatiku jednog jezika, gramatiku sanskrta u stihovima, koja je napisana u duhu najstroze perfekcije forme, sazetosti i preciznosti. Nesto kao Euklidovi Elementi u grskoj matematici. I recimo da imate jednog Paninija u Hrvatskoj, da li bi on bio akademik? Halo ? Govorim o jednom od najvecih djela ljudske intelektualne kulture, djela kakva su rijetka u tisucljecu. U Rusiji je jedan samouk covjek, Vladimir Dalj, koji nije bio lingvist, slicno skupio rjecnik ruskog jezicnog blaga u 4 toma, ali fantastika, svaka rijec je opisana putem nizanja najrazlicitijih narodnih izreka u kojima se pojavljuje, djelo za tuce profesionalnih etnologa i lingvista zajedno. Po meni
akademike bi mogli birati samo kada se primijeti nesto sto odskace, ne da je covjek dosao u godine, ima neki broj publikacija, ima katedru na zagrebackom univerzitetu i automatizam...(da ne spominjem klanovske veze, necemo
sad o tome). Medju umrlim akademicima spomenuo bih tu npr. Prof. Petra Guberinu, covjeka koji je bio svjetsko ime i osnivac originalne zagrebacke skole u fonetici. Jednostavno nikome ne pada na pamet da covjeku broji opus, jednostavno covjek je izmislio nesto sto se uci svuda u svijetu u udzbenicima. Ponekad netko mlad zasja; recimo mislim da je u proslom ciklusu napravljen mudar izbor izborom Prof. Matasovica, mladog lingvista koji se istice u svjetskim razmjerima kao indeoevropeist (bez obzira sto ga vise zanima jezicna tipologija...).
O americkoj akademiji kao mjerilu VS se moze svasta reci. Najprije istina je da americka akademija NAS ima veliku produkciju raznih studija za javne potrebe. No ona je mnogo veca; ima u njoj i dosta stranaca koji ne zive u SAD. Ima i superprestiznu periodiku (PNAS
za razliku od nasih jadnih radova). No o njoj se u SAD u javnosti i u akademskoj sredini (na kampusima) cuje jako malo. Manje nego u nas o nasoj akademiji. Takodjer nije tocno da ju se usprkos toj produkciji studija i savjeta mnogo slusa. Zapravo politicari vrlo malo slusaju znanstvene advisore. Prisustvovao sam kolokviju glavnog savjetnika predsjednika Clintona u doba kad je obnasao funkciju. Tip je otvoreno na kolokviju prepricqavao anegdote o tome kako ga Clinton neozbiljno shvaca,
i kako Clinton ima posve poresan stav o razvoju znanosti i da
on tu prakticki nema nikakvih utjecaja, a Clinton takodjer zbija sale na njegov racun...To je bilo negdje krajem 90-tih. Vrlo
poucan kolokvij.
Da, intelektualni nivo. Jos jednom napominjem da ne vjerujem da ce gradjani slusati akademike ako oni sami ne budu pazljiviji prema nivou vlastitog miljea. Spominjao sam gore sramotno niski broj javnih predavanja i drugih kulturnih itd dogadjaja koje HAZU organizira; nivo Radova HAZU, koji je zaista drugorazredni casopis,
itd. Cak i ta SANU koja se prostituirala s politikom i tesko je mozemo staviti tamo u ikakav pozitivni kontekst je mnogo aktivnija nego HAZU. Meni kolege iz Beograda pisu krajem kolovoza dok je cijeli Zagreb jos na moru, kako oni tamo odrzavaju serije seminara na akademiji, dok aktivnosti na fakultetu jos nisu pocele. Da ne govorim o vecini istocnoevropskih akademija. M. Kontsevich govori u svom intervjuu kako u Francuskoj akademici dobijaju vrlo malu placu (300 eura ako dobro pamtim) ali da imaju privilegije drugog tipa koje ima olaksavaju zivot u Francuskoj, npr. besplatno parkiranje u centru Pariza. Eto cijeli folklor, ako se samo malo pocinje gledati komparativno...zato se ne bi trebalo fokusirati na ogromnu Nat Acad Sci iz SAD nego zaista na jednu siru komparaciju. Mislim
da bi mnogi akademici mogli prihvatiti razne sitne promjene koje bi povecale atraktivnost i intelektualno bogatstvo; i tek to bi bila baza za siru drustvenu aktivnost. No to je samo moje misljenje
koje pisem ovdje na sud drugih. Naravno, pitanje kriterija izvrsnosti pri izborima te istinskije rotacije u upravljanju HAZU
koje je iznio VS ima takodjer nezaobilaznu notu urgentnosti. |
|
A da, jos jedna stvar. Postavljeno pitanje na kraju diskusije je bilo cega se akademici boje. Dobro recimo da ignoriramo misljenje Prof. Posavca da se ne boje i da je uvredljivo za akademike ako neko kaze da se oni boje, da cega bi se bojali. VS rece ne znam ali isprica svoja iskustva gdje akademici nisu htjeli javno izaci s podrskama koje su imali prije prijedloga izlaska u javnost (usput da spomenem, VS je rekao kako on ne dvoji da mora biti otvoren prema javnosti kao princip, jer javnost-porezni obveznici placaju Akademiju i dakle ona mora odgovarati toj javnosti). No spomenuto je na diskusiji da se valjda boje izvrsnosti.
Bilo je i diskusije kako se radi vecinom o starcima pa cega bi se imali bojati (netko je rekao ako se s 73 boje onda bolje da ih nema), Ima valjda i toga no ja bih rekao svoje misljenje: stvar je u drustvenim odnosima, covjek u penziji je povezan sa svima i svakim, a Zagreb je ipak mala sredina, jedan ti je zubar, drugi ti sredjuje kupovinu groba, treci ti ima unuka koji ti seta psa, pa zar
u tu idilu da se uvedu neki kriteriji otpadanja po izvrsnosti...mislim
da je tu i briga prema tim odnosima, ne samo za vlastitu kozu,
cak je moj dojam da je to plauzibilnije, no to je samo moje misljenje, orijedlog za razmisljanje.
|
|
Pozivam druge prisutne na Tribini da ispricaju svoje dojmove i da me korigiraju ako sam nesto pogresno citirao ili faktualno prenio.
Zoran Skoda |
|
na # 17
Ja sam bila, dijelom sam procitala sto ste napisali, rekla bih da je ste sve vjerno prenijeli. No, imali ste dosta opservacija sa strane o kojima ne znam puno. Nastavit cemo sutra, ja zivim u kapitalizmu. |
|
Quote:
Većinska odluka ili konsenzus bi se trebao postići među političarima da će se u nas jednostavno kopirati način djelovanja kakav je, primjerice, u SAD-u, s time da i kriteriji budu kao u toj zemlji.
Akademice na koji ste nacin djelovanja (nadam se u znanosti)mislili kad ste rekli da moramo kopirati SAD onaj kakav se prakticira na NIH ili onaj koji prakticiraju na NSF? |
|
| U svome sam predavanju mislio prvenstveno na djelovanje NAS kao cjeline, koja daje savjete Vladi i javnosti o pitanjima koja iz zanimaju. Veliki broj tih ekspertiza Vlada, Kongres, Senat naručuju od NAS-a. Riječ je bila o sudjelovanju Akademije pri rješavanju pitanja važnih za cijelo društvo. Kao primjer sam naveo jednu od novijih brošura koju je NAS izdale o argumentima u korist evolucionizma i protiv kreacionizma. S jasnom nakanom da se daju argumenti protiv ravnopravnoga podučavanja kreacionizma u školama. |
|
Poštovani kolega, drago mi je da ste se odazvali i zaista je šteta što niste uzeli riječ, s timeda nisam ni znao da ste to Vi kojeg znam sa Connecta, no ne i po izgledu. Inače, nisam čuo da ste se u svojoj upadici referirali na izbor FT u Akademiju nego sam kao moderator intervenirao jer ste malo nervozno prekinuli prof. Posavca. On je čak tri puta tražio i dobivao riječ i svakako biste i i Vi.
Slažem se, da je format diskusije s bežičnim mikrofonom malo intimidirajući. Ovdje priznajem da je to namjerno jer mi pruža skromnu mogućnost kontrole u čestim nezgrapnim situacijama kad sa ulice dođu ekstremisti ili pacijenti i maltretiraju skup. Zapravo i jučer je bivši urednik egzotičnog časopisa „Harahvati“ u jednom času govorio o Mirku Norcu, Račanovim veleizdajama itd. no srećom se ipak sam zaustavio.
Naša tribina nema velike pretenzije da rješava probleme nego želi otvarati važna pitanja, posebno neriješena pitanja koja katkad godinama stoje, a zavrijeđuju da ih se razmotri. HAZU je zasigurno jedno od njih. Nek ovo bude skromni početak. A i ova diskusija na Connectu je također vrijedan prilog.
Mene je obeshrabila diskusija prof Lalovića koji je rekao da politika upravo i očekuje da akademija šuti a ne da soli vladajućim pamet raznim ekspertizama kao u SAD. I da to akademici dobro znaju, i da znaju da su upravo zato plaćeni, a da nije razlog izostanka ozbiljnog angažmana zato što se boje. Naravno i skoro svi se naprosto biološki već nalaze u terminalnom neproduktivnom periodu karijere.
|
|
# 21
Mislim da je ideja tribina koje orgamnizirate jako dobra. Neke su bile pravi dogadjaj koji je privukao puno ljudi, kao primjerice gostovanje prof. Dikica, akademika Radmana, pa i rasprava o zdravstvenoj reformi. Jucer sam ocekivala vise ljudi pa me to razocaralo. Nazalost, tek sam kasno navecer ( kad sam pogledala Connect )shvatila da je provokativni mladi covjek koji je imao upadicu o izboru FT, nas kolega ZS. Steta sto ga je obeshrabrila vasa reakcija na njegovu upadicu jer mislim da bi dinamizirao raspravu. No, mene je ova tribina inspirirala... |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
2008.11.19. 22:47h CET