Primjecujem da nema "vrucih" tema pa sam odlucio s vama podijeliti nedavno iskustvo sa kupovanjem knjiga iz inozemstva!

Prije dvadesetak dana sam direktno od izdavaca (Elsevier) iz SAD narucio 6 primjeraka svoje knjige http://www.elsevier.com/wps/find/bookdescription.cws_home/704423/description#description. Sve svoje primjerke (a dobio sam ih besplatno 6 i jos narucio 10 prosle godine) sam podijelio kolegama, prijateljima i studentima. Elsevier vec isti dan posalje knjige DHL-om i naplati s moje American Express kartice iznos za knjige minus 30% autorski popust i plus $60-ak za shipping i handling (naravno u tu cijenu se podrazumijeva ekspresna dostava). Ali ni nakon desetak dana narucenih knjiga nema. Od Elseviera dobijem broj za pracenje posiljke i na www.dhl.com nadjem da je posiljka vec nakon dva dana bila u Zagrebu, ali da je zapela na carini. Koja sad carina? Koliko znam knjige se ne carine, a pogotovo ne udzbenici i znanstvene knjige. Posaljem e-mail DHL-u i pitam sto je zapelo s mojim knjigama. Oni me sutradan nazovu na telefon i kazu da su vec tri puta savali nekakav formular na fakultet ali da ga nitko nije vratio nazad ispunjenog (naravno na faksu nisu stavili moje ime). Posalju mi taj formular – kad ono carinska deklaracija. Za ispunit taj formular trebao bi mi rijecnik stranih rijeci, carinski prirucnik, a onda i sifra fakulteta, potpis odgovorne osobe i pecat. Kakve veze ima fakultet s tim (osim sto sam stavio adresu na fakultetu, jer kad stavis kucnu oni postu nose samo u radno vrijeme kad naravno nema nikoga kod kuce, pa onda s zutim papirom treba sam ici na postu u predgradju uzeti paket). Knjige i postarinu sam unaprijed vec platio svojom karticom, sto ce im sad potpis i pecat fakulteta. Nazovem opet i objasnim da je to sigurno neki nesporazum jer da za knjige ne treba carinska deklaracija i da fakultet nema veze s time, da sam ja to narucio privatno. Onda mi posalju nekakvu punomoc kojom ja kao fizicka osoba ovlascujem DHL da me zastupa kod carine u vezi uvoza paketa.

Prodju opet dva dana ali paketa nema a na online tracking je stanje nepromijenjeno – ceka se da prodje carinu. Nazovem opet DHL i kazu mi da oni cekaju da ja platim carinske troskove plus lezarinu plus njihove troskove. Opet uzaludno pokusavam objasniti da se radi o necijoj (sigurno ne mojoj) pogresci jer da su u paketu knjige i da se knjige ne carine. Nakon sto sam trazio da govorim s nekim kompetentnim objasnim im da nema sanse da im platim ista povise onoga sto sam vec platio. Kompetentna osoba mi se smiluje i kaze da im posaljem potpisanu (samo sto nije rekla i ovjerenu) izjavu da su u paketu moje knjige i da su namjenjene za promociju knjige i obrazovanje studenata. I to im posaljem ali sada sam vec zaista iritiran i proucim cijeli carinski zakon. I 100% sam u pravu. Knjige koje uvoze fizicke osobe spadaju u po¹tanske po¹iljke (pismovne i paketne po¹iljke) za koje sukladno stavku 4. èlanku 50. Carinskog zakona, ne postoji obveza podno¹enja carinarnici. To se odnosi iskljuèivo na knjige koje su osloboðene od plaæanja carine sukladno Sporazumu o uvozu predmeta prosvjetnog, znanstvenog i kulturnog karaktera i Protokolu uz taj Sporazum te od plaæanja poreza na dodanu vrijednost u skladu sa èlankom 10a. toèka c) Zakona o porezu na dodanu vrijednost. Dodatno, zakon propisuje da je od  placanja carine oslobodjena roba koju kao vlastita djela iz inozemstva unesu znanstvenici, knji¾evnici i umjetnici. Onda sam napisao jedno pismo u kojem sam citirao Carinski zakon i sve skupa je izgledalo kao da ga je kakav odvjetnik sastavio, i poslao ga DHL-u.

I zaista sutradan ujutro preko online trackinga saznam da je paket prosao carinu i da je u rukama kurira. To je bilo u petak u 9 sati. Mislite da je ekspresna posiljka dostavljena jos isti dan? Ili barem u subotu? Knjige su isporucene tek u ponedjeljak iza 12 sati. Sad jos moram na fakultetu pronaci kome.

Dakle sve skupa punih 20 dana nakon narudzbe, i to uz nebrojene e-mailove, faksove, telefonske pozive i prijeteca pisma. Slicnu posiljku (samo sa 10 knjiga) sam narucio prosle godine samo je dostava bila u Turskoj. Za tri dana od narudzbe knjige su mi bile na stolu.

Vrativsi se u Hrvatsku oboruzao sam se strpljenjem. Ovo je drugi put da me izdalo strpljenje. (Prvi put je bilo na tehnickom pregledu prilikom registracije auta, no o tome ne mogu pisati na ovom forumu). Ne mogu shvatiti da se jedna stvar koja je tako rutinska moze tako zakomplicirati. Sad me zanima je li ovo bio nesretan slucaj, krivi spoj ili ce tako biti svaki put kad nesto narucim iz inozemstva? Zanima me kako vi u Hrvatskoj narucujete knjige iz inozemstva? Da li moze preko Amazon.com-a ili drugih internetskih ducana? Kako placate? Da li imate ovakvih komedija s carinom i spediterima? Da li postoji brojcano ogranicenje koliko se knjiga moze naruciti odjednom? Koliko cesto?  Sto je s drugim nastavnim pomagalima?

Komentari (clanova koji su komentirali: 10) Komentara po autoru:    2 2 2 1 1 1 1 1 1 1

#1: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-11 21:00:55 Ja samo zlopamtim da su mi nekoliko puta za pakete knjiga koje sam sam sebi poslao iz SAD u Zagreb, na carini zadrzavali da provjere (duze vremena) jesu li tamo stvarno knjige kako pise i da nikad nisu znaloi otvoriti kutije na vrhu, nego su ih rezali barbarski po boku i time unistili za dalje skladistenje potonjih.   Nekad je paket koji je poslan mjesec dana ranije nego drugi paket stigao kasnije. Ne znam nista o narucivanju knjiga, ovo su samo paketi koje sam sam poslao.

#2: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-11 22:38:39 Ja sam zadnjih dvije godine naruèio poprilièan broj knjiga preko Amazona, u vi¹e razlièitih po¹iljki od jedne do pet-¹est knjiga u paketu. Stavio bih adresu IRB-a, (zgodnije da mi ih isporuèe tamo jer me doma ionako nikad nema...), i s isporukom nikad nije bilo nikakvih problema. No isporuka je bila obavljena preko obiène po¹te, a ne ekspresne (DHL i slièno)    S druge strane, znam da mo¾e biti carinskih zapetljancija ako se stvari naruèuju preko ekspresne po¹te. Naime, kad sam preko neta naruèivao razlièite dodatke prehrani (koji jesu roba koju se carini, za razliku od knjiga) i to s isporukom preko DHL-a , to je redovito bio cirkus sa ¹pedicijom i carinom. Al jednom kad sku¾ite proceduru, onda slijedeæi put stvar ide relativno brzo, jer znate toènu proceduru, i znate toèno gdje stvari na carini 'zapnu' i kako ih se rije¹i.    Stoga pretpostavljam da bi problem s va¹om po¹iljkom mogao biti prvenstveno radi DHL-a, a ne radi knjiga per se.

#3: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-11 23:11:27 Moje iskustvo s Amazonom je isto kao #2 (vrlo pozitivno), a s DHL-om isto kao #0 (vrlo frustrirajuce). Nije bilo problema ni kad sam narucivao knjige direktno od izdavaca (Springer, CUP, OUP, AMS, CRC) ili rabljene knjige preko abebooks-a. Ali mi je na carini zaglavio paket sa 100 separata mog clanka (izdavac de Gruyter).

#4: bitna je adresa (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-12 09:39:08 Moje je iskustvo da kljuc lezi u adresi. Ja uvijek stavim kucnu adresu kada kupujem knjige. Istina da moram ici na postu po njih, ali nemam ovakvih peripetija. Jednom davno isto mi se dogodilo s reklamnim materijalom koji mi je proizvodjac poslao za GPS uredjaje na adresu fakulteta. Gomile izjava, potpisa, pecata. Nakon toga u upotrebi je iskljucivo kucna adresa.

#5: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-12 10:02:01 I meni je bilo slièno iskustvo kao u #4. Takoðer, kod dostave DHL paketa na kuænu adresu, najavim DHL-u (a u jednom navratu su oni mene oni kontaktirali na mobitel radi provjere) da nisam doma u oèekivano vrijeme dostave, te mi dostave na trenutno ¾eljenu adresu (tj. na poslovnu adresu - u oèekivano vrijeme. U najgorem sluèaju, odem sam po paket u DHL ured.

#6: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-12 10:26:32 SLicna iskustva (mislim neshvacanje, neodgovornost, carina, dozvole i gubitak vremena) imali smo i u Splitu samo je posiljka bila drukcija. Nakon rasprava s tri kompanije, TNT, DHL i FedEx i slanja 2 paketa sa suhim ledom odustali smo od gubljenja vremena. Nazalost dvije suradnice (Split-Frankfurt) su izgubila brojne sate dok nisu shvatili da je nemoguce poslati posiljku sa suhim ledom u HR. Obje znanstvenice su skolovane u SADu i nikako ne mogu shvatiti da u mnoge druge zemlje iste kompanije salju pakete sa suhim ledom za 1-3 dana, dok u HR uvijek postoje neke prepreke i sve uzme toliko vremena da znanstveni materijali propadnu, a cijena slanja posiljke je skoro 10% prosjecnog granta znanstvenika u HR - paket 4 kg od FFM do SPlit iznosi 657 eura.

#7: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-12 12:03:35 #6:     Koliko znam, Messer Hrvatska proizvodi suhi led. Imaju èak i jedno postrojenje blizu Splita, tj. u Dugom ratu. Isprièavam se ako se radi o specijaliziranoj vrsti leda, ali mo¾da da im se obratite direktno za savjet.

#8: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-12 13:04:26 Na #6... Ima i UTP kompanija... Od njih kupujemo suhi led za "Kuhanje bure" kada radimo demostracijske eksperimente za srednjoskolce i nabava je vrlo jeftina tipa cca. 10 kn/kg CO2

#9: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-12 13:24:05 #2 Da, ja (#1) nisam koristio ekspresnu postu, nego sporu postu za slanje knjiga (americki M-bag).

#10: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-12 22:38:28 Moje iskustvo s postom iz Njemacke u Hrvatsku je vrlo lose. Cesto paketi niti ne dodju ili putuju jaako dugo - 3 do 4 tjedna. Nakon nekoliko izgubljenih posiljki... pakete saljem "balkanski":    -ako nije jako hitno: netko od kolega posdiplomaca putuje pa mu utrpam paket za hrv. (ali zato sam i ja uvijek na raspolaganju za nosit svtari drugima kad putujem).    -ako je hitno odnesem na autobus koji vozi direktno za hrvatsku (radnicki), samo onda treba imat nekog pouzdanog tko ce autom cekati bus i paket.     nazalost ove metode su se pokazale puno pouzdanije i brze nego posta, dhl, ... i sl.

#11: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-13 04:18:17 Ja sam morala na carinu u Zagrebu zbog paketa sa separatima clanka poslanog iz Njemacke!     Vrhunac svega su ipak carinici na vlakovima iz smjera zapada (Munchen, Ljubljana, Zurich) za Zagreb. Samo naizgled slatko a u sustini bahato i arogantno visekratko propitkuju "I sto smo pokupovali u inozemstvu?", "A jeste zbilja sigurni da u torbi nema nikakvih pokloncica?" "Dajte da ipak malo pogledamo tu vasu torbu" itd. Kao da rijetki putnici na tim vlakovima koji uglavnom prilicno smrde i ljudi redom puse i u kupeima za nepusace (osim u Sloveniji) zele prosvercati ne znam uopce sto posebno vrijedno. Imam dvije ruzne uspomene na pokusaje da mi ocarine relativno stari laptop kojeg sam nosila zbog predavanja na faksu u Zagrebu... Nakon toga, nikad vise u lijepu nasu s laptopom ako putujem vlakom. Ne razumijem zasto su takvi na vlaku dok istovremeno kada covjek prelazi granicu autom uglavnom niti ne pogledaju u prtljaznik.

#12: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-13 11:21:46 Dakle, zakljucak je da nema pravila za uvoz knjiga nego da je (i) to po principu snadji se.  A mene to uzasava – jednom sam vec upravo radi nesnalazenja po tom istom principu otisao iz domovine. I snasao sam se ali u nekom drugom sredjenijem sustavu gdje se pravila igre postuju i gdje takve banalne stvari funkcioniraju bez da se moras snalazit. Nakon 20 godina sam se vratio i iako su se i drzava i sustav promijenili sve je ostalo isto. To me zalosti.  Dakle nacin uvoza i (ne)carinjenja knjiga (a vjerovatno i drugih stvari vezanih uz znanstveno-istrazivacki i obrazovni rad) ovisi o tome hoce li netko napraviti grijesku iz neznanja, iz zloce, ili po direktivi, bez obzira sto postoji zakon koji to regulira. Cak i oni koji bi trebali provodit zakon (carinici) ga takodjer izigravaju (ponovo iz neznanja, zloce ili po direktivi). I ja sam imao slucaj kad su mi na zagrebackom aerodromu htjeli carinit stari laptop. Uzalud sam im objasnjavao da laptop cak nije niti moj nego od Ujedinjenih Naroda (cak je na njemu bila zalijepljena inventarska ceduljica). Tek kad sam poceo telefonirati u UNIDO centralu u Becu za pitati kako se postaviti i da li im dozvoliti da mi oduzmu laptop (jer mi nije padalo na pamet platiti) carinik (zapravo carinica) se smilovala i rekla “ajde nek vam bude ovaj put ali slijedeci put ga morate prijaviti.” Onda sam proucio carinske propise i tamo lijepo pise da se laptop smatra dijelom osobne prtljage te ga ne treba prijavljivati ni prilikom izlaska niti ulaska u zemlju. Ali ko sljivi zakon... Ocito ne oni koji se snalaze.

#13: (Podaci o autoru dostupni clanovima CONNECT-a) 2008-02-15 12:24:38 Dakle, zakljucak je da nema pravila za uvoz knjiga nego da je (i) to po principu snadji se.   A mene to uzasava – jednom sam vec upravo radi nesnalazenja po tom istom principu otisao iz domovine.    Nazlost to nije samo glede uvoza knjiga nego i brojnih drugih komponenti profesionalnog rada u HR, npr. slanja reagenasa, prijavljivanja i zaposljavanja suradnika, narucivanja 2-3 puta skupljih uredaja, nekorektnostima u administarciji na svim nivoima itd..  .  Najsvjeziji primjer: Probajte zaposliti visoko skolovanog stranca (iz susjednih zemlaja Svicarske, Austrije i Njemacke, ne iz Indije ili Tibeta) kao znanstvenika u HR. U Njemackoj imaju posebnu ubraznu proceduru za zaposljavanje viskoskolovanih kadrova koji su potrebni zemlji za razvoj znnaosti i gospodarstva, a u HR - nitko nam nije potreban osim sveznajucih lokalnih cinovnika, zar ne...O tome se moze napisati i dobar film, kako obici 8 cinovnika da nesto sto je normalno postane komplicirano..    Tu vise nije pitanje zakona niti pravila, nego ponasanja bas tog i tog cinovnika i njegove volje da radi sto zeli bez obzira na logiku i cisto ljudsko razumjevanje situacije koja je potpuno u skladu sa zakonima... Taj "tipicni snadi se ...." mentalitet ce stvarati jos dugo dugo velike probleme znanstvenicima, a pogotovo povratnicima i strancima, u HR...