2008.02.05. 06:01
Tribina "Gornji grad" Tel. 462-3403 Mob (098) 463-056 gornjigrad@post.t-com.hr, http://www.GornjiGrad.ORG
U četvrtak, 7.II 2008. u 19 sati na Kaptolu 27 održati će se javna tribina na kojoj će govoriti: dr Goran Čular Analiza parlamentarnih izbora 2007
Ulaz je slobodan. Po želji možete nam unaprijed dostaviti Vaša pitanja i u pismenom obliku elektroničkom poštom na adresu gornjigrad@post.t-com.hr U očekivanju Vašeg dolaska s poštovanjem Vas pozdravljam, Marko Melčić, dipl. ing. voditelj tribine
Sažetak izlaganja. Analiza parlamentarnih izbora 2007 Ovogodišnji izbori za Hrvatski sabor do kraja su zaoštrili nekoliko konstitucionalnih pitanja o tome tko i na koji način čini političku zajednicu u Republici Hrvatskoj, jesu li procedure izbora predstavnika manjinskih zajednica u RH najbolje osmišljene, treba li i u kojim dijelovima mijenjati izborni sustav u izborima za nacionalni parlament, kakve su posljedice neažuriranih biračkih popisa, treba li uloga Predsjednika države u izbornom procesu biti preciznije definirana i dr. S druge strane, analiza stranačkog sustava pokazuje da jedan broj dosadašnjih negativnih trendova zaustavljen, pa čak i preokrenut, posebice kad je riječ o broju parlamentarnih stranaka, koncentraciji glasova, nepredstavljenim biračima, promjenama stranačkih preferencija i sl., što pretvara hrvatski stranački sustav u jedan od najstabilnijih stranačkih sustava u postkomunističkoj Europi. Pri tome nije promijenjen temeljni model stranačkog natjecanja koje ostaje duboko ukotvljen u blokovskom tipu natjecanja koju Hrvatsku obilježava još od početka devedesetih godina prošloga stoljeća. Takav razvoj, pomalo paradoksalno, čini da se u Hrvatskoj konsolidacija stranačkog sustava odvija brže i potpunije nego li konstitucionalna i institucionalna razina konsolidacije demokracije. Pokazalo se također da pokušaji da se stranačko nadmetanje sadržajno ispuni ekonomsko-socijalnim programima s jasnom ideološkom osnovom (SDP-ovo inzistiranje na uvođenju poreza na imovinu i kapitalnu dobit) nije imalo bitnije učinke i da je kampanja ostala sadržajno ispražnjena. Ako se tome pridoda činjenica da pitanje europske integracije ostaje potpuno izvan kompeticijskih stranačkih tokova i da se stranački sustav rapidno personalizira, nije posve jasno koja će pitanja u budućnosti činiti osnovu stranačkog natjecanja. U tom kontekstu smanjuje se prostor za radikalnije promjene obrasca stranačkog natjecanja, što će se posebno ograničavajuće odraziti na mogućnosti da manje stranke promjenom svoje pozicije utječu i na promjene općeg obrasca stranačkog natjecnja.
O predavaču: Goran Čular rođen je 14. prosinca 1968. u Šibeniku gdje je završio osnovnu i srednju školu. Upisuje studij politologije na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu i diplomira 1994. obranom diplomske radnje Periferija i industrijalizacija: problem socijalno-ekonomskog razvoja hrvatskih zemalja u ?dugom 19. stoljeću?. Od 1995. zaposlen je kao znanstveni novak na Fakultetu političkih znanosti na projektu ?Izbori, stranke i parlament u Hrvatskoj?. Stupanj magistra stječe 1999. na poslijediplomskom studiju političke znanosti na Srednjeeuropskom sveučilištu u Budimpešti s temom magistarske radnje The Dynamics of Political Institutionalization and Democratic Consolidation: The Case of Croatia. Doktorsku disertaciju pod naslovom Uloga političkih stranaka u procesu demokratske konsolidacije: Hrvatska u komparativnoj perspektivi obranio je na Fakultetu političkih znanosti 2004. Za docenta na Fakultetu političkih znanosti izabran je 2006. Znanstveni i istraživački interes Gorana Čulara posebice je usmjeren prema problemima izbora, obrazaca političkog ponašanja, političkih stranaka i stranačkih sustava, stranačkog natjecanja i funkcioniranja demokratskih institucija, o čemu je pisao u više članaka objavljenih u Hrvatskoj i u inozemstvu. Također, sudjelovao je u radu niza međunarodnih konferencija, a član je i međunarodnog projekta o istraživanju političke elite u postkomunističkim zemljama. Od 2000. održava nastavu na predmetu dodiplomskog studija Politički sustav Hrvatske i posljednih dvije godine Politički sustav Hrvatske: akteri i procesi, a od 2005. sunositelj je kolegija Izbori i političke stranke na doktorskom studiju Komparativna politika. Od 2001. član je uredništva časopisa Politička misao. Član je Hrvatskog politološkog društva, čiji je tajnik bio u razdoblju 1999.-2001.
Izbor radova: Goran Čular, 2000.: Institutionalizacija strankarskega sistema v nekonsolidirani demokraciji: primer Hrvaške, u: Fink-Hafner, Danica / Haček, Miro (ur.), Demokratični prehodi I, Centar za politološke raziskave, FDV, Ljubljana: 211-239 ---- ---- 2000.: Political Development in Croatia 1990-2000: Fast Transition ? Postponed Consolidation, Politička misao (37) 5: 30-46 ---- ---- 2001.: Vrste stranačke kompeticije i razvoj stranačkog sustava, u: Kasapović, Mirjana (ur.), Hrvatska politika 1990.-2000.: Izbori, stranke i parlament u Hrvatskoj, Fakultet političkih znanosti, Zagreb: 123-146 ---- ---- 2002.: Hrvatski stranački sustav 1989.-2000., u: Vujadinović, Dragica / Veljak, Lino / Goati, Vladimir (ur.), Između autoritarizma i demokratije: Srbija, Crna Gora, Hrvatska [Knjiga I: Institucionalni okvir], CEDET, Beograd: 187-210 ---- ---- 2004.: Organisational Development of Parties and Internal Party Democracy in Croatia, Politička misao (41) 5. ---- ---- 2005.: Političke stranke i potpora demokraciji, u: Čular, Goran (ur.), Izbori i demokratska konsolidacija, Fakultet političkih znanosti, Zagreb: 123-179. Zakošek, Nenad / Čular, Goran, 2004.: Croatia, u: Berglund, Sten / Ekman, Joakim / Aarebrot, Frank H. (eds.), The Handbook of Political Change in Eastern Europe, Edward Elgar Pub., Cheltenham / Northampton, MA: 451-492 |
Naš kolegaconnectovac Marko Ljubić je poslao e-mailom pitanja za dr Čulara i predložio da eventualne odgovore objavimo i na ovom mestu što i činim. Marko Ljubić (pitanje dostavljeno e-mailom) 1. Koji momenat u predizbornoj kampanji, ako ga može definirati, cijenite prekretnicom u ponašanju biračkoga tijela, koje je po svim anketama ukazivalo na pobjedu SDP-a? 2. Kako vidite ulogu Mesića u kampanji, kome je svojim polemikama i postupcima pogodovao, a kako ulogu najeksponiranijih medija, posebice Jutarnjeg lista, za koji u javnosti stoji bar laička ocjena da je naklonjen ljevici? 3. Koliko su po Vašem mišljenju vodeći i za kampanju zaduženi novinari kreirali pitanja u kampanji, a koliko slijedili nametnute teme od strane profesionalnih voditelja kampanja pojedinih stranaka? Mislite li da bi novinari morali imati drugačiju ulogu, ulogu kreatora kampanje, pri čemu govorim u ime njihovoga prioritetnoga zadatka informiranja najšire javnosti a ne servisiranja nekakvih fiktivnih pravila kampanje određenih po mjeri političkih stranaka? 4. Što mislite o efektima Milanovićeva stalnoga inzistiranja na sučeljavanju iako se znalo da ga neće biti? 5. Možete li komentirati nepisano pravilo da u tijeku kampanje, čitav niz medija ignorira aktualne probleme države i vlasti, pod izlikom o izbjegavanju svrstavanja na stranu opozicije? Nije li taj razlog neopravdan u mjeri u kojoj pozicija za svoju promociju legitimno koristi državne poslove u medijima, ističući uspjehe, dok se neuspjesi ne objavljuju pod spomenutom izlikom? Molio bih Vas da, ako prosudite ova pitanja bitnim i dobivene odgovore na njih, da ih stavite na connect pod najavu tribine. Goran Čular (pismeni odgovor) Uz zahvalu na poslanim, nadasve važnim, pitanjima, evo i odogovora: 1. Koji momenat u predizbornoj kampanji, ako ga može definirati, cijenite prekretnicom u ponašanju biračkoga tijela, koje je po svim anketama ukazivalo na pobjedu SDP-a? O: Smatram da nije bilo radikalnijeg zaokreta u biračkom ponašanju kad je riječ o dvije vodeće stranke. Ankete su sistematski griješile u predviđanju postotaka koji dobivaju SDP i HDZ, a dokaz za to su i izlazne ankete koje su isto tako dale malu prednost SDP-u na razini Hrvatske. Sistematska pogreška sadržana je u činjenici da se ispitanici koji glasuju za HDZ-a nisu mogli u dovoljnom broju uhvatiti u uzorak ili bi se nadprosječno „skrivali“ među neodlučnima. Učinak je poznat u politološkoj literaturi kao „spirala šutnje“, i već je zabilježen u Hrvatskoj kad je riječ o biračima HDZ-a. No, ako bih trebao izdvojiti neke momente, to bi bio mjesec svibanj, u kojem, vrlo vjerojatno pod utjecajem smrti Ivice Račana i medijskog praćenja predsjedničke kampanje u SDP-u rejting SDP-a raste s 20-ak na 30-ak posto, što se održava i do kraja. Drugi moment je sam kraj kampanje kada bitno padaju HSU i HSP (taj pad je uhvaćen i zadnjim prijeizbornim anketama, kao i izlaznim anketama) a HNS se dijelom vraća prema rezultatu iz 2003. (vjerojatno se dogodilo u zadnjih nekoliko dana.) 2. Kako vidite ulogu Mesića u kampanji, kome je svojim polemikama i postupcima pogodovao, a kako ulogu najeksponiranijih medija, posebice Jutarnjeg lista, za koji u javnosti stoji bar laička ocjena da je naklonjen ljevici? O: Važnije od činjenice kome je pogodovao i za koga je navijao jeste dojam da Predsjednik države nema mjere kada je riječ o „interveniranju“ u parlamentarne izbore. Predsjednik, umjesto da prepusti tijekom kampanje prostor onima koji se natječu na parlamentarnim izborima i samoinicijativno se suspregne od komentiranja dnevnopolitičkih zbivanja, namjerno povećava svoju prisutnost u medijima. Nije problem, napominjem, kad Predsjednik javno brani, recimo, fair provedbu izbornog procesa, već kada otvoreno vrednuje spremnost pojedinih stranaka ili kandidata da pobjede ili da budu dio vladajuće koalicije, kao što je bio slučaj s HSP-om. No, u slučaju HDZ-ove instrumentalizacije Ministarstva vanjskih poslova u mobilizaciji biračkog tijela u inozemstvu, a što bi bila njegova dužnost jer je ustavno izrijekom nadležan za vanjsku politiku i diplomatska predstavništva, nije se uopće oglasio. 3. Koliko su po Vašem mišljenju vodeći i za kampanju zaduženi novinari kreirali pitanja u kampanji, a koliko slijedili nametnute teme od strane profesionalnih voditelja kampanja pojedinih stranaka? Mislite li da bi novinari morali imati drugačiju ulogu, ulogu kreatora kampanje, pri čemu govorim u ime njihovoga prioritetnoga zadatka informiranja najšire javnosti a ne servisiranja nekakvih fiktivnih pravila kampanje određenih po mjeri političkih stranaka? O: To je pitanje za pravo politološko istraživanje. Inače, ne postoji suglasnost oko toga tko je vodeći „agenda-setting“ akter u izborima – stranke ili mediji. Često mediji samo razrađuju teme koje im stranke ponude, čak i kada izgleda da ih sami iniciraju. U slučaju ove kampanje mi se čini da mediji, pored najbolje volje da se usredotoče na sadržajna pitanja iz stranačkih programa, nisu uspjeli ta pitanja napraviti odlučujućim za birački odabir. Primjer je pitanje porezne politike, pokrenuto od strane SDP-a. 4. Što mislite o efektima Milanovićeva stalnoga inzistiranja na sučeljavanju iako se znalo da ga neće biti? O: Milanovićevi nastupi općenito nisu bili dobro planirani s obzirom na mjeru do koje je spreman u medijima ponavljati iz dana u dan iste stvari, ne samo kad je riječ o sučeljavanju, već su tu i satovi, kao i sastavljanje vlade nakon izbora. Mislim da je u tom smislu odgovorni ljudi koji kreiraju kampanju, više od samog Milanovića. Kad je riječ konkretno o sučeljavanjima, radi se i o propustu medija, posebno javnog televizijskog servisa, koji je, prema mojem mišljenju, trebao odrediti dva termina sučeljavanja – jedan za predsjednike dvaju najvećih takmaca, a drugi za njihove premijerske kandidate i organizirati ih bez obzira tko se odazove, a tko ne. Ali za to treba profesionalne hrabrosti. 5. Možete li komentirati nepisano pravilo da u tijeku kampanje, čitav niz medija ignorira aktualne probleme države i vlasti, pod izlikom o izbjegavanju svrstavanja na stranu opozicije? Nije li taj razlog neopravdan u mjeri u kojoj pozicija za svoju promociju legitimno koristi državne poslove u medijima, ističući uspjehe, dok se neuspjesi ne objavljuju pod spomenutom izlikom? O: Nisam dobio dojam da su mediji u ovoj kampanji bili posebno naklonjeni nekoj od strana, osim što su sigurno pripomogli koncentraciji glasova na dvije najveće stranke. To je pitanje, kao i prethodno o Jutarnjem listu, za nezavisnu analizu uloge medija u kampanji 2007. |
|
Zahvaljujem kolegi #0 na posredništvu u komunikaciji. Uvažavam odgovore. Istakao bih jedan: Quote:
Nisam dobio dojam da su mediji u ovoj kampanji bili posebno naklonjeni nekoj od strana, osim što su sigurno pripomogli koncentraciji glasova na dvije najveće stranke S obzirom da se radi o "dojmu" i ja imama "dojam" da sam dobio politički odgovor. |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|