Zamislite nasmijane Primorca i Ðikiæa, negdje uz njih Matka Maru¹iæa, a u pozadini, recimo Vlatka Silobrèiæa i Hrvoja Kraljeviæa kako se smiju nazdravljajuæi sa Radmanom. A Tanja Rude¾ izvje¹tava o tome na dvije stranice Jutarnjeg

Ako svi ti "bolji od njega" nisu ni malo utjecali na to da i sam postane bolji u poslu kojim se bavi Zoki Milanoviæ; ako ima¹ medije pod gotovo potpunom kontrolom; ako ima¹ Mesiæa na èelu dr¾ave koji "poma¾e" oporbu i vje¹to peèe¹ picu od svega toga- Onda formira¹ Vladu. Kako nakon ovih, tako i nakon svakih izbora.

©to se mo¾e oèekivati?

Ima li razloga vjerovati kako æe koalicijski partneri, prije svih profesionalni „seljaci“, zatim „profesionalni“ liberali, uz cijeli niz profesionalnih Srba, Roma, Italijana i sl., koji su zamjenili profesionalne politièke umirovljenike, biti korektiv Snaderevom vladanju u naredne èetiri godine?

Vje¹to upravljajuæi postizbornim medijskim prestavljanjem izbora, kao i predizbornom kampanjom, Sanader je natjerao Fri¹èiæa i Adle¹ièku na uzmak iz Vlade. Dodu¹e, Adle¹ièku je na kraju, osjeæajuæi opasnost od pomanjkanja odstupnice za potencijalne neuspjehe i turbulencije koje mu slijede, kako na unutarnjem tako i na vanjskopolitièkom planu, uspio nagovoriti na ulazak u Vladu, stvarajuæi pri tome ¹irok manevarski prostor, kako sebi tako i njoj. Neuzimajuæi ni jedan resor, a preuzimajuæi odgovornost za funkcioniranje HDZ-ovih ministarstava Adle¹iè æe uvijek moæi oprati ruke od neuspjeha, isto kako æe Sanader moæi javno svaliti odgovornost na nju, kao na èlana naju¾ega kabineta Vlade.

Fri¹èiæ, stari lukavac, puno lukaviji i od èuvenoga seljaka Pankretiæa, kome je puna ¹talica uvijek bila plafon politièkoga anga¾mana, zavukao se u Sabor, gdje je seljaèku mladicu izgurao za govornicu, svjestan da pored Hebranga i Bebiæa nije potrebno ni dolaziti, izuzev na ruèak u saborski restoran, ako ostane kakvo mjesto pored „napaæenih“ boraca za demokraciju iz svehrvatskih unutarnjih i dijasporskih krajeva te manjina. U zavjetrinu. Sutra je pametnije od danas, a ¹to si skoalirao, dr¾i.

Prijatelj na¹ega mladoga matematièara, potpredsjednik Uzelac æe i onako biti ukras za meðunarodnu zajednicu, pred kojom æe zauzimati stavove o regiji, iako me ¾ivo zanima, kako æe se opredjeljivati kada se u toj regiji postavi pitanje Kosova i Republike Srpske. Pri tome nije bitno njegovo vlastito stajali¹te, veæ obaveza da trojici profesionalnih Srba osigura novi mandat u srpskoj nacionalnoj manjini. A njoj je vi¹e iracionalno nego racionalno, va¾nije to pitanje od puno onih svakodnevnih.

Sanader je podjelio mandate u HDZ-u po zaslugama, vodeæi raèuna, koga i koliko smije tro¹iti na kojem podruèju. Uz kljuèna ministarstva, na izgled jedno nebitno dobio je Vukeliæ, po javnoj percepciji lo¹ ministar iz prethodnoga mandata, ali, daleko va¾nije, opasno nejasne pozicije u aferama, posebno, Brodosplitu. Sluèajno je taj ministar dobio Ministarstvo obrane, koje æe u pretstojeæem mandatu imati pred sobom upravljanje prodajom ogromne slobodne imovine, vjerojatno ponajva¾nijim portfeljom Hrvatske dr¾ave u ovom trenutku,.

Prrimorac je dobio znanost, obrazovanje i ¹port. Neoèekivano. Gotovo silom. Koliko god bio odan Sanaderu, jasno se na njemu vidjelo „odu¹evljenje“ tim raspletom. Za¹to?

Primorac je od uspostave hrvatske dr¾ave jedini ministar znanosti i obrazovanja koji je imao relanu osnovu pretpostavljati da bi mogao imati mandat od osam godina na èelu svoga resora. Osam godina! Dovoljno vremena da se zapoème i realizira moderan cjeloviti sustav na svim podruèjima i ostane zapamæen kao èovjek koji je istinski pokrenuo Hrvatsku, pogotovo jer je vje¹t sa medijima. Pokrenuo, jer znanje pokreæe!

Pa za¹to onda kiseli osmjeh?! Uz to ¹to je Èehokov projekt obrazovanja, u priliènoj suprotnosti s onim ¹to je radio u proteklom mandatu, postao „kompromisni“ koalicijski plan rada, zato ¹to je sada obavezan hrvatskoj javnosti nastaviti prièati o projektima koje je „zapoèeo“, zato ¹to je obavezan jo¹ poveæati zahtjeve pred svoje medijske partnere, koji su u predizbornoj kampanji bili zaista ¹iroke ruke prema njemu i Sanaderu. Naime, ako se sjetite kampanje, jedino na ¹to se uz umirovljenike Sanader pozivao bila je zemlja znanja, obavezno obrazovanje, besplatni ud¾enici, mre¾a sveuèili¹ta....Dakle Primorèev resor. A obojica su znali da je to èa¹a koja je opasno blizu praznine, koja se neæe moæi ni dana nakon izbora koristiti ili æe te krèmar istjerati ako ne naruèi¹ drugu turu. Oèekivalo se Èehoka, koji je lukavo ustuknuo, svjestan kako je nemoguæe u takvom politièkom raspolo¾enju, nakon takvih „uspjeha“ biti prihvatljivo uspje¹an u hrvatskoj javnosti. Kao proku¹ani uèenik gospoðe Adle¹iè, ostavio je vruæ krumpir, kome, pa Primorcu.

Zna Primorac da na kraju mandata usvojeni „projekt“ obaveznoga obrazovanja nije ni „P“ od projekta, zna da mu je mre¾a sveuèili¹ta totalno dezintegrirana i potpuno nespremna za izlazak iz nasilnih okova bologne, zna da je popravni sa dr¾avnom maturom neugodan i kuca na vrata, da je srednja ¹kola postala administrativna statistièka pisarna, gdje nastavnici satima ispunjavaju upitnike, obrasce, sreðuju statistike, zna da je znanstvena zajednica sve nezadovoljnija, pri èemu i sada odjekuju zvona pro¹lih, jedva pre¾ivljenih peticija, ¾estokih analiza, o¹trih komentara, koji se nastavljaju na samom poèetku 2008. godine, sa neugodnim aferama, kao na Medicinskom fakultetu u Zagrebu. Jezgra neposlu¹nih je sve ¹ira, upravo suprotno sve veæem broju bespogovorno odanih koje ni Bog neæe jednom moæi nagraditi za lojalnost. A to je uvjet lojalnosti. Pozicija u HDZ-u, koliko god donio iz dijaspore, izgleda gora nego prije.Na Medicinski fakultet u Zagrebu neæe brzo smjeti ni doæi jer je to prigrabio Hebrang, makar mu poku¹avali „ubiti“ uèitelja na pravdi Boga, a ni Kosorica nije na izmaku.

Samo je uz to pitanje dana kada æe se civilne udruge u zemlji i poneki ozbiljan novinar poèeti baviti te¹kim prljav¹tinama u ¹portu, koje je ostavio pod tepih pod firmom autonomije ¹portskih institucija. Opasno mu uragan zvani Maminjo naru¹ava harmoniju, koju ni pobjeda u Austriji i ©vicarskoj neæe moæi pokrpati, jer se radi o klasiènom robovlasni¹tvu i te¹kom kriminalu u nogometu.

Mo¾e li Primorac skinuti omèu koju je sam èetiri godine savijao, pleo, a Sanader mu je javno ga hvaleæi kao jednoga od najboljih ministara elegantno navukao na Markovu trgu?

Mo¾e. Morao bi naæi naèina daleko vi¹e se usmjeriti znanstvenoj zajednici, izgladiti nesporazume, kako institucionalne, tako i osobne sa vodeæim ljudima na vrlo opasno samostalnim pozicijama, usmjeriti inaèe golemi aktivitet na implementaciju istinskih standarda i vrijednosti u strukturu umjesto na populistièko èekanje kraja predugoga mandata, poslu¹ati poneki savjet ako vi¹e ima od koga, nakon èetiri godine poslu¹nosti i rije¹iti se ljudi koji su njegovu naklonost stjecali napadajuæi tajno i javno neistomi¹ljenike.

Ja bih osobno volio da mo¾e. I nadam se tome, ne toliko radi njega, èak niti radi Hrvatske jer je ona ¾ilava, ¹to je dokazala vi¹e puta do sada, veæ radi jedne male podmukle ¾elje negdje u meni.

Zamislite nasmijane Primorca i Ðikiæa, negdje uz njih Matka Maru¹iæa, a u pozadini, recimo Vlatka Silobrèiæa i Hrvoja Kraljeviæa kako se smiju nazdravljajuæi sa Radmanom. A Tanja Rude¾ izvje¹tava o tome na dvije stranice Jutarnjeg. Zami¹ljam gu¹t otvoriti Connect i usporediti zbunjene komentare u raspravama u kojima se ni¹ta ne mo¾e zaraditi razotkrivajuæi Ðikiæa, sa onim ¹to sam èitao pro¹le godine.

U tom sluèaju, meni bi Sanadereva vlada bila uspje¹na, jer, ¹to god uradili, neæe, èak ni Vukeliæ, Pankretiæ i Adle¹iè, pa i uz Ronèeviæevu pomoæ, zaustaviti Hrvatsku. ®ilava je ona.