| Sveuciliste u Rijeci propisuje tu tematiku u clancima 81 do 83 svog Statuta. Vise na linku. Odredbe mogu potencijalno biti "rastezljive" sto, naravno, zavisi od onih koji ih primjenjuju. Vjerujem da se o tome na razini sveucilista i diskutira. |
|
U svijetu se za emerituse mogu ali ne moraju odabrati redovni profesori u penziji, koji su dovoljno znacajne i dobrodosle osobe na tom odsjeku, s dovoljno zasluga u svom radnom vijeku na tom odsjeku, i dovoljno medjunarodnog ugleda da je davanje titule na ponos odsjeku. To je cin postivanja, i davanja nekih privilegija, tipa shared office space i slicno. Zavisi najvise od odluke biranja i na pristojnim mjestima taj izbor nije nikad automatski. Znacaj koji sam spomenuo gore, je znacaj tih osoba u svojoj struci, u aktivnostima na fakultetu (studenti, javne lekcije, znanstvene aktivnosti, zasluge na osnivanju raznih funkcionalnih promjena na odsjeku kao sto je rad na poboljshanju knjiznice, osnivanje instituta, i slicne zasluge; administrativne funkcije tipa da li je neko bio dekan su u principu same po sebi dosta nevazne kod tih izbora; to je ipak vise akademska titula, i akademske zasluge su tu primarne, barem je tako na americkim univerzitetima. |
|
| Dragi kolega #2. Sve što se napisali osim jedne riječi, a ona je i nije važna, potpisao bih pred recimo 30 godina. Danas nažalost ne, jer je temeljni kriterij da se klanjaš. Što dublje to bolje, što je dokazano barem u jednom slučaju. Samo je nesreća što ne znaš trebaš li se klanjati mlađima ili starijima ili jednima i drugima. I to je naša stvarnost. Što si u životu radio, pridonosio je potpuno sporedno. |
|