2007.10.22. 07:44
Tribina okruglog stola „Novog lista“ pod naslovom: „Aktualni problemi hrvatske znanosti i visokog obrazovanja“ dobro je došao napor organizatora. Otvoreno je više pitanja koja zahtijevaju temeljitu raspravu. Svatko od sudionika je pridonio u okviru teme, ali bez političke volje ni na području znanosti nije moguće ništa učiniti.Već je napisano, ovaj „Okrugli stol“ organiziran je bez predstavnika biotehničkih i tehničkih znanosti, što mu je veliki nedostatak. To su predstavnici onog „znanstvenog trbuha“ koji trebaju stvarati potrebnu energiju za „znanstvenu glavu i znanstvena prsa“. Zanimljivo je da su se svi žalili. Prirodnim znanostima nedostaju studenti (D. Vikić-Topić). S. Prijić-Samaržija je nastavila svojim ukazivanjem na zapostavljenost društveno-humanističkih znanosti. Dakle jedino su zadovoljni predstavnici biomedicinskih znanosti?
Nije moguće analizirati svaki pojedini prilog, osobito ne na temelju ipak skraćenih prikaza izlaganja. Međutim jedno me je oduševilo, ono Ž. Puhovskog sa sažetom ocjenom: »Sveučilišta su postala „školica“«. Potpisujem sve što je otisnuto. »S jedne strane teži se izvrsnosti, na znanosti temeljenoj nastavi, a bolonjskim procesom se nasilno produžava maloljetnost generacija.« Mislim da sam već višekratno napisao na Connectu da prema sadašnjim kriterijima izbor sveučilišnih nastavnika može obavljati činovništvo, a nastavnici su u tom procesu nepotrebni. Osobito mi se sviđa misao da se nastavne jedinice birokratski određuju unaprijed. Pridodajem da se očekuje da nastavnik stavi na mrežu svih mreža predavanje unaprijed. Pritom nije riješeno pitanje autorstva i potiče ih se da im se nastavne jedinice što manje mijenjaju. Osobno sam znao u prezentacijama (prije to nije bilo moguće) imati slike koje sam skinuo s mreže tek koji sat ranije.
Međutim ono što Ž. Puhovski nije rekao, a to je što samo ponavljam. „Školica“ nam treba da imamo formalno što više obrazovanih višeg stupnja, ograničenijeg pogleda, jer oni sa širim pogledom uvijek su opasni svakom sustavu. I koje će se slabije plaćati. Dokazano je tijekom istraživanja 2000 biografija slavnih da nije bilo odlučujuće za njihov uspjeh sveučilište na kojem su studirali. Pametni su pametni u SAD, Norveškoj i Hrvatskoj. To stalno dokazuju naši u inozemstvu. Ali bolonjski proces omogućuje prosijavanje da se otkriju kod siromašnih ili siromašnijih oni pametni. I da ih odvuku bogati. Posebno prirodoznanstvenike i inženjere.
Valja navesti još jednu misao. Neki sudionici su se opravdano zalagali za povećani udio gospodarstva u financiranju istraživanja. Postavlja se pitanje samo kojih. Onih koje doživljavaju kao donacije ili od kojih očekuju korist?
Svaki od sudionika svojim izlaganjem zaslužuje „svoj Okrugli stol“. Ali ni to ne bi pomoglo da se promijeni stanje. Zato to treba postojati politička volja, ali ne samo za znanstvenu politiku. |
O razlozima je lijepo pisao Prof. Kraljević u Feralu
Pri tome mislim dio koji se odnosi na propast bolonjske reforme početkom desetljeća kada je postignut široki dogovor da se fingira bolonjski proces, bez stvarnih reformi.
Hoću reći, zašto čekati da politika nešto riješi. Sveučilišta bi trebala i sama nešto učiniti. |
|
| Na skupu je opet otvoreno sijaset pitanja, okvirno su naznaceni neki pravci njihova rijesavanja, ali bez ikakvih konkretnijih zakljucaka. Jos jednom je potvrdeno da je mnogima puno toga jasno, ali da (skoro) nitko nece nista konkretnoga u vezi s time poduzeti. Pogresno tumacena autonomija s odsustvom bilo kakve odgovornosti, nedostatak politicke i svake druge volje za bilo kakve strukturne promjene, nedostatak jasnih prioriteta, zastitia statusa quo, nerazumijevanja osnovnih postavki bologne, nada da ce privreda po dekretu davati znanosti novce da se bavi "curiosity driven research-om" itd. itsl. ukazuje da se cijeli "sustav bez sistema", poput pacica malih, nije maknuo dalje od pocetka. Zadovoljstvu gradevinskih lobija izgradnjom silnih kampusa usprkos. |
|
| Je li ovaj dogadjaj bio oglasen u kalendaru ovog connecta ? |
|
| i dalje se treba javno isticati pitanje zasto nitko u RH ne cijeni znanje, znantsvenike i ne zeli uvesti metode izbora najboljih. Tada ce biti manje vazno koji je rektor uz eko-janjentinu s kojim politicarem dogovorio da u sljedecih 4 godine netko zaradi ogromnu kolicinu novaca putem "javnih" natjecaja. To postaje uistinu smjesna igra koju svi gledaju pasivno i promatraju kako novci za znanost zavrsavaju u depovima gradevinara a ne u rukama kvalitetnih znanstvenika. Veliku odgovornost snosi i sutljiva ili kupljiva akademska zajednica. |
|
Mislim da se puno moze postici kroz stalan dijalog . Problem je sto mnogi ne razumiju kako sve to treba izgledat i funkcionirat pa bi bilo dobro da se stalno oragniziraju tecajevi i okrugli stolovi na temu Bolonje i povezivanja znanosti i privrede - i jedino u tom vidim uspjeh.
Vidim da se na tom pocelo radit i to je pohvalno.
Nadam se da ce se jos ubrzat i pojacat.
Dakle, skromnost, tezak rad i stalan dijalog., ukazivanje na probleme, ...ne prestati, samo naprijed.
Zahvalan sam na trudu svih Vas i izrazavam rijeci podrske. |
|
na #4: šutljiva akademska zajednica
Bio sam na sastancima na kojima su pokušali rektori, pokušali dekani najznačajnijih fakulteta, i pokušao ministar Kraljević. Bez značajnijih rezultata. Tad sam imao privilegiju biti na mjestu gdje sam mogao objasniti potrebne korake.
Kako se sad mogu nadati da bi napor nas, malo važnih ljudi, imao nekog odjeka?
Sretna strana je što je nekad i postignut uspjeh. Najbolji primjer je rad rektora Rukavine u Rijeci, gdje vjerujem da su sredstva dobro iskorištena.
U današnjem Večernjem, MMF upozorava da je RH toliko zadužena da prijeti slom. Kao i svjetska zajednica, koja ignorira simptome klimatskih promjene i ide u katastrofu, RH ide mirno naprijedu u demografsku i fiskalnu krizu. Nakon izbora moguće se ukaže prostor za neku akciju..
|
|
Rektor Rukavina radi izvaredne stvari. Dokaz tome je i, primjerice, inzistiranje da prioritet kod izgradnje kampusa, ali i inace u vecim investicijama, bude na studenskom standardu. Uz naglasak u novoj strategiji sveucilista u RI da bi veliki dio kapitalnih ulaganja trebao ici u vrhunsku znanstvenu opremu.
Ali, kako je vrlo korektno na okruglom stolu primjetio rektor Bjelis, ako svako selo ili gradic koji ima slobodnu livadu bude htjelo imati svoje veleuciliste ili sveuciliste (a u isti "kos" mogu ici i bezbrojni dislocirani studiji ekonomije), a sve iz istog proracuna i s istim ljudima, jasno je da ce akademik Rukavina, nazalost, ostati kap u moru neracionalnog raspolaganja resursima. Nisam uopce optimistican da ce tu izbori donijeti ikakve pomake. Jednostavo je previse toga trulog u drzavi Danskoj da bi bilo koji pojedinac koji ce voditi tu drzavu (citaj sustav znanosti) mogao nesto korjenitije i konkretnije tu promijeniti. Nije li i vas "slucaj" dokaz tome u prilog? |
|
> ako svako selo ili gradic koji ima slobodnu livadu bude htjelo imati svoje veleuciliste ili sveuciliste (a u isti "kos" mogu ici i bezbrojni dislocirani studiji ekonomije)
Mislim da je greska da se kompletni studiji dislociraju, jer tesko je imati
kvalitetne predavace na svih 3-5 godina studija. No, dobro je
da se dislociraju strucne skole od regionalnog znacaja te prve godine
velikih studija (po broju studenata i smjerova, npr. najveci tehnicki fakulteti,
ekonomski itd.), s tim da ova druga ideja na zalost rijetko ima podrsku.
Gledajte, na prve dvije godine imate veliki broj slusaca (jednostavno ima
vise studenata na prvoj godini nego na trecoj) i predmeti su nizeg nivoa
i cesto zajednicki za mnogo smjerova. Dakle uvjete:
- kvalitetni predavaci za dane kolegije
- ekonomski isplativi broj slusaca
je lako ispuniti i u manjim sredinama.
S druge strane kad je moguce ispuniti ta dva kriterija, onda je to korisno.
Prije svega, to rjesava pitanje stanovanja niz studnata
koji mogu jos dvije godine nakon srednje skole biti "doma".
Drugo dugotrajni studij u Zagrebu otudjuje
mlade ljude od njihove "provincije" i jednostavno mnogi nakon
6-7 godina studiranja ne zele povaratak u sredinu gdje su
zaboravljeni od prijatelja itd. sto opet kreira stambeni i druge
migracijske probleme i nedostatak strucnjaka u manjima sredinama.
Odlazak u Zagreb na zadnje dvije godine studija kad su specijalnosti
manje, uze, nivo predavanja visi, broj studenata manji, sve je vise
izbornih kolegija itd. je daleko efektivniji u Zagrebu
zbog kriticne mase potrebne za taj nivo.
Dakle, ja sam za pametni kompromis izmedju dislokacije
univerziteta u mini-veleucilista i ostajanja na centristickom rjesenju:
dislocirati samo nize godine prema lokalnim mogucnostima i potrebama,
a ostaviti vise godine u najjacim centrima. |
|
|
Quote:
Nema načina i nema nade.
Vrlo zanimljiv. Ali, što sugerira ova rečenica? Držim je najvažnijom porukom intervjua. S obzirom da prof. Matko Marušić nikako ne spada u nemjerodavne analitičare domaće zbilje, rečenica je zastrašujuća. |
|
Na#6.
Nakon izbora moguće se ukaže prostor za neku akciju..
Ukazati ce se samo ukoliko znanstvenici, studenti i sira akademska zajednica skupi dovoljno snage i kriticne mase da moze zajedno pokrenuti ucinkovitu akciju i zahtjevati promjene.
Cini mi se da to vrijeme ipak sazrijeva i uloga ovog portala u zadnjih par godina je znacajno doprinjela zajednickim stavovima medu inace sutljivoj znanstvenoj zajednici u RH. Koliko god neki kritizirali drustvenu ulogu ovog portala (i ja bih nekada zelio da vise vremena provodimo diskutirajuci znanstvene teme) ocigledno je da portal kao medij za razmjenu argumentiranih razlika u misljenjima ostvario veliki pomak u RH.
Na#9.
Otvoren i iskren intervju kolege MM. Cestitke na analizi drustvenih odnosa. Takoder mi se svidio i intervju bivseg ministra znanosti HK u Feralu. Ocigledno je da se sve vise intelektualaca javlja u medijima i na temelju cinjenica ukazuju na probleme. Lijepo je vidjeti da imena osoba nisu bitna nego da se radi o jednoj amorfnoj masi koja stiti samu sebe (masa mocnika i interesnih lobija) na ustrb pojedinca/gradanina (taj pojedinac moze biti bilo tko - uzrok je uniforma: doticna osoba stoji na putu interesima mocnika).
Posebno mi se svidio ovaj paragraf je slikovito opisuje od osobe koja zivi u RH ono sto mnogi iz inozemstva pokusavaju reci na brojnim osobnim iskustvima:
Nisu to izolirana događanja, nego stanje u društvu, s tim da je akademska zajednica privilegirana u zaštiti od istrage i kazne. Posljedica su potpuno uništenje sustava zdravstva i rada visokoga školstva, te golemi gubici u odgovarajućim proračunima i, u konačnici, vrtoglavo povećanje vanjskoga duga. Na međunarodnoj razini obilježeni smo kao vrlo korumpirana, a znanstveno i akademski potpuno beznačajna zemlja.
Najveća je šteta ona dugoročna: ne samo što se studenti slabo obrazuju, nego se i moralno kvare. Nakon diplome ulaze u sustav i definitivno se uvjere da se ?ništa ne može pošteno?. Tako i oni postaju nepošteni akademski poslenici i - zatvara se začarani krug zla i propasti. |
|
Ne vjerujem u promjene nakon izbora zato jer, kao i do sada, niti jedna stranka u izbore ne ide sa jasnim i konkretnim potezima koje želi povući u pojedinim resorima. Bez toga na vlast dolaze stranke koje prepustaju pojedincima da formuliraju politiku u važnim društvenim djelatnostima. Reforme tada nisu moguće jer nemaju legitimitet stečen pobjedom na izborima.
|
|
na #12
U potpunosti se slazem s vama. Slicno sam vec ljetos napisala, naravno vi vidite stvari iznutra, a ja izvana, no zakljucak je isti. |
|
Quote:
Bez toga na vlast dolaze stranke koje prepustaju pojedincima da formuliraju politiku u važnim društvenim djelatnostima. Reforme tada nisu moguće jer nemaju legitimitet stečen pobjedom na izborima.
Ja pretpostavljam da mislite na reforme koje se neposredno tiču znanosti. Idemo stvari probati postaviti ovako. Zašto bi opozicija "gubila" vrijeme na otvaranje rasprava o pitanjima koje neće moći kapitalizirati tijekom jednoga mandata? A manje više sva suštinska pitanja vezana za sustav opbrazovanja i znanosti, koja u cjelovitoj reformi ne možemo razdvajati, su po svojoj definiciji nacionalna po značaju i dugoročna po realizaciji.
Otvaranje tih pitanja moglo bi zainteresirati maximalno 20% birača, a čak i među znanstvenicima po svim relevantnim pokazateljima koje sam imao prigodu pročitati iz različitih izvora prije svega na ovome Portalu, velika većina je protiv reformi.
Tko bi onda, tko računa na pobjedu na izborima, prvo gubio vrijeme na to, i drugo, riskirao da mu oni na koje bi po zvanju morao računati, okrenu leđa. Jer, ne zaboravimo, tajno se glasuje.
Računica je jednostavna. Bolje dok još ima, potrošiti sredstva na zakrpe socijalne naravi, animirati trenutno većinu ili "udarne" i najglasnije grupacije, dobiti izbore, a onda "uvaliti" nekome nek se ganja sa nezahvalnim pitanjima.
Zaklčjučak je, da ne postoji način steći takav legitimitet za reforme. Potpuno je legitiman i potpuno neprihvatljiv svim relevantnim političkim akterima. |
|
Vrtimo se tako u krugu godinama, desetljećima. Dolaze i odlaze vlade i ministri. Svi kazu "ne moze preko noći" i zatim se hvale pojedinim razumnim zahvatima u nesuvisli sustav. Te nekoliko povratnika, te par zgrada, te par stipendija itd. Sami "šareni baloni" koji se nemaju za što uhvatiti. Nema temelja: nema vrijednosnoga sustava. Sve bi te šarene balone kreirao sustav sam kad bi imao temelja, jer je, kad je dobro postavljen, najvećim svojim dijelom samoregulatoran. I tu je problem. Nitko se na vlasti ne usuđuje učiniti svega par pravih poteza, nakon kojih bi se stvari same posložile. Na primjer, za početak (već sam i sebi užasno dosadan zbog toga ponavljanja) napraviti ocjenu stanja. Nikakva samoocjenjivanja. Neka nas ocjene neovisni međunarodni eksperti. Rezultate bi trebalo javno objaviti i zatim njima opravdati sve sljedeće poteze znanstvene politike.
Čini mi se suvišnim reći da isto načelo vrijedi i za ostale djelatnosti. Na primjer, za visoko obrazovanje, sudstvo, itd. Na žalost, teško je vjerovati da će se išta takvoga (ili sličnoga) dogoditi. |
|
(Nema načina i nema nade.)
Komentar 15 vam je dao odgovor na to da li ima nacina kako uciniti promjene.
No kada pogledate komentare u zadnje vrijeme koji dolaze i iz razlicitih politickih pozicija, onda ovaj dio NEMA NADE postaje razumljiv.
Razocaravajuce je kada doticni profesori, koji sami znaju sto uciniti nemaju mogucnosti pokrenuti te promene i kada priznaju da je situacija bezizgledna.
Tko onda to vuce ka ponoru.
Stoga navodim tri intersantna komentara na koja sam naletio prosli vikend uz komenatar Prof. Marusica.
http://www.glas-koncila.hr/rubrike_prigovor_znanosti.html?broj_ID=12924
http://www.slobodnadalmacija.hr/20071020/spektar01.asp
http://www.slobodnadalmacija.hr/20071020/spektar02.asp
|
|
Na #9: Cestitke kolegi na otvorenosti pri ukazivanju na probleme, te na (nazalost potrebnoj, izuzetnoj) hrabrosti da kaze sto misli. Interesantno ce sada biti da li/kada/kako ce ga njegova dekanica kazniti za zaobilazenje njenog, vjerujem protuzakonitog, naputka o neistupanju u javnosti.
Iako, nazalost, s kolegom poprilicno dijelim pesimizam o mogucnosti promjena, u njegovoj blizini se pokazuje da ipak nije sve tako crno link. |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
2008.11.19. 23:07h CET