2007.10.12. 14:37
Ugodan intervju s Igorom Lasicem u karizmaticnom ZG naselju Pescenici obradio je par drustveno vaznih i znanstveno zanimljivih tema. Nadam se da ce biti interesantan i za connectovce:
"Sad mi je jasno da u hrvatskom društvu, još nije prihvaćena mogućnost konstruktivnog diskutiranja, bez osobnog interesa, o bilo kojoj temi. Uvijek se pomišlja na političku ili interesnu motivaciju. Osobno sam zaista apolitičan, bez političkih afiniteta, a iza mene ne stoje niti bilo kakvi drugi interesi osim znanstvenog. To je pozicija zbog koje i mogu biti nezavisan i otvoren. Nikad se ne bi ni bavio ničim osim znanošću i znanstvenim educiranjem mladih. Uostalom, ne vidim nijednog istinskog profesionalca i zaljubljenika u znanost koji bi se prihvatio ovoga što rade političari u Hrvatskoj. Često se frustrirani i neuspješni zateknu tamo, uz ljubomoru i zavist prema boljima od sebe."
Spomenuli ste vjeru u mlade, kad je riječ o stručnom potencijalu, no studentska zajednica u Hrvatskoj prilično je inertna u društvenom smislu za kojeg kažete da bi intelektualce svakako trebao zanimati?
"- To je svakako realnost u tom kontekstu, gdje mladi nisu izuzetak. Kad pogledate studentske izbore na fakultetima, imate pokazatelj stanja današnjih generacija studenata. Upravo su mi ovih dana studenti u Splitu govorili o izborima otprije nekoliko godina, i upadljivo je kako to nalikuje situacijama oko izbora za političku vlast. Kontaminacija društvenog, nekorektnog i nemoralnog ponašanja prebacila se na mlade. Oni su izgubili društveni optimizam i stav da mogu uspjeti zahvaljujući svojoj kvaliteti, pa već u ranijem dobu traže drugi način za svoj osobni interes. A ja mislim da bi studenti definitivno trebali biti otvorena, zdrava, intelektualno kritična masa svakog društva. Ako smo to izgubili, sljedećih deset godina nećemo do društva koje se s razlogom smatra zrelim. Zbog toga sam u zadnje vrijeme sve češće počeo odlaziti i u srednje škole i gimnazije, čak i osnovne škole, gdje djeci držim predavanja o tome kako je bitno posvetiti se svom poslu, ali i biti društveno odgovoran, osoba koja zna postaviti kritičko pitanje već u školi..." |
Glede izbora na MFu u Splitu, koji se spominje u ovom clanku, a ponukan nedavnim pitanjem kolegice s portala i novinarke SD NS o tome da se jos uvijek u javnosti ne zna da li je sve provedeno po zakonitom postupku tijekom mog izbora, odlucio sam priloziti izjavu dekana MFa i rektora Sveucilista u SPlitu koji potvrduju da je cijeli izbor proveden po odgovarajucim zakonskim odredbama. Nazalost ovo priopcenje nije objavljeno u javnim medijima.
***************************************************
Izbor prof. dr. sc. Ivana Đikića u znanstveno-nastavno zvanje izvanrednog profesora
Tijekom posljednjih nekoliko tjedana mnogi su hrvatski mediji obavještavali javnost, odnosno prenosili stavove koji problematiziraju izbor prof. dr. sc. Ivana Đikića u zvanje izvanrednog profesora na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Splitu. Između inih o tome je pisao i tjednik Globus u broju od 27. srpnja i 16. kolovoza ove godine. Da bi se razumjelo interes medija i javnosti, kao i pitanja koja se postavljaju, nužno je ponajprije poznavati zakonske odredbe po kojima je prof. dr. sc. Ivan Đikić izabran u zvanje izvanrednog profesora. Bez ovoga sve se svodi na nagađanja i neutemeljene zaključke, posebice ako uz to nije poznato kako su točno postupila i čime su se rukovodila nadležna tijela Medicinskog fakulteta i Sveučilišta u Splitu.
U ovome smislu držimo značajnim prvo istaknuti da je prof. dr. sc. Ivan Đikić biran u zvanje izvanrednog profesora u vrijeme dok je na snazi bio Zakon o visokim učilištima. Izbor prof. dr. sc. Ivana Đikića se je obavio sukladno članku 78. (1. stavak) Zakona koji je propisao da se ?iznimno u znanstveno-nastavno zvanje docenta, izvanrednog profesora i redovitog profesora može izabrati osoba koja ne ispunjava uvjete iz članka 74. Zakona ako je međunarodno priznata i poznata kao vrhunski znanstvenik ili stručnjak?. Stručno povjerenstvo koje su sačinjavala tri ugledna profesora s medicinskih fakulteta sveučilišta u Rijeci, Splitu i Zgrebu, jednoglasno su ocijenili da prof. dr. sc Ivan Đikić udovoljava ovoj zakonskoj odredbi.
Što se tiče postupka izbora, člankom 78. Zakona (2. stavak) propisano je da ?odluku o izboru nastavnika donosi stručno vijeće visokog učilišta uz suglasnost stručnog vijeća sveučilišta?. Ova odredba Zakona je također ispoštovana, a to znači da je Fakultetsko vijeće Medicinskog fakulteta pokrenulo postupak izbora, imenovalo stručno povjerenstvo, te nakon što je Fakultetsko vijeće Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu prihvatilo pozitivno mišljenje stručnog povjerenstva, Senat Sveučilišta u Splitu dao je suglasnost na predloženi izbor, da bi potom Fakultetsko vijeće Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Splitu izabralo dr. sc. Ivana Đikića u zvanje izvanrednog profesora.
Dakle, promatrano s formalne i suštinske strane nije bilo propusta u postupku izbora prof. dr. sc. Ivana Đikića u zvanje izvanrednog profesora. U dobroj mjeri dvojbe onih dobronamjernih izazivaju usporedbe sa standardnim postupkom izbora koji je propisan člankom 76. Zakona o visokim učilištima i ustaljenom praksom vezanom uz taj postupak. U prvom redu to je pitanje potrebe da o tome svoju ocjenu kaže Matično povjerenstvo koje je nezaobilazno tijelo u postupku izbora u standardnom postupku, kao i pitanje mogućnosti ?preskakanja? zvanja u postupku izbora (dr. sc. Ivan Đikić je biran u zvanje izvanrednog profesora a da u Hrvatskoj prije toga nije bio u zvanju asistenta, višeg asistenta i docenta).
Odgovor na ova i slična pitanja nalazi se u odredbi Zakon po kojoj je obavljen izbor dr. sc. Ivana Đikića. Na tu odredbu, kao i njenu mogućnost primjene usmjerili su nas i pravni stručnjaci koje smo konzultirali prilikom izbora. Ta odredba govori o iznimnom postupanju, a koliko je ona iznimna najbolje svjedoči podatak da je na Sveučilištu u Splitu tijekom važenja Zakona izabrana samo jedna osoba. Jedino bi se na određeni način moglo uvažiti zamjerku zašto se iznimne okolnosti, ako ih već nije Zakon propisao, nisu detaljnije propisale nekim općim aktom sveučilišta. U takvom slučaju, uz naprijed navedene nejasnoće, vjerojatno bi se reguliralo i pitanje minimalnih uvjeta koje nekoga kvalificiraju kao međunarodno priznatog i poznatog kao vrhunskog znanstvenika ili stručnjaka.
Zaključno bi se moglo kazati da je prof. dr. sc. Ivan Đikić izabran u zvanje izvanrednog profesora po posebnom postupku, odnosno postupku koji se predviđa za međunarodno priznatog i poznatog znanstvenika te da je udovoljeno odgovarajućim zakonskim odredbama. S obzirom na vrlo šturu zakonsku regulativu (postupak opisuje tek jedan članak citiranog Zakona) kao i činjenicu da je ovo bio prvi takav izbor, moguće je postavljati određena pitanja i razumijemo one koji to čine, jer su jednako tako i nadležna tijela u postupku izbora tražila odgovore na ova i slična pitanja. Ipak, za Sveučilište u Splitu ovaj postupak je zaključen, posebice u odnosu na činjenicu da nadležno Ministarstvo nije nikada službeno zatražilo na uvid dokumentaciju niti tražilo preispitivanje postupka. U međuvremenu je prof. dr. sc. Ivan Đikić ostvario nove znanstvene uspjehe, te u izabranom zvanju proveo pet godina, pa očekujemo da ćemo ga uskoro birati u zvanje redovitog profesora. Taj njegov izbor obavio bi se po jedinstvenoj proceduri koju je propisao Zakon o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju iz 2003. godine.
Prof. dr. sc. Ivan Pavić, rektor Sveučilišta u Splitu
Prof. dr. sc. Stipan Janković, dekan Medicinskog fakulteta u Splitu
U Splitu, 20. kolovoza 2007.
|
|
|
Kao glavni suradnik u nastavi i znanosti prof. dr. sc. Ivana Đikića na Medicinskom fakultetu, Sveučilišta u Splitu očitujem se o njegovom postupku izbora, te o njegovoj nastavnoj i znanstvenoj aktivnosti.
Izbor u naslovno zvanje izvanrednog profesora.
Izbor profesora Ivana Đikića obavljen je 2002. godine, na molbu prof. dr. Ž. D. (voditelja Katedre na kojoj je prof. dr. I. Đikić izabran) i na moju zamolbu profesoru Đikiću da pristane na izbor, a sa željom da nam pomogne u razvoju znanosti na našoj instituciji te da bi našim studentima omogućili kontakt s vrhunskim, svjetski uglednim znanstvenikom. Izbor je pokrenut na inicijativu jedinica naše ustanove, te uz pismenu podršku i odobrenje Senata Sveučilišta jer se je prof. dr. Ivan Đikić birao prema kriterijima izvrsnosti. Prof. dr. Ivan Đikić je tada, u dobi od 35. godina imao 9 radova (od ukupnih 37) u najboljim svjetskim časopisima (Nature, Science, Cell, PNAS ili J. Exp. Med) te je bio citiran preko 1400 puta. Ilustracije radi, 5 takvih radova dovoljno je za izbor u profesora na harvardskom sveučilištu. Da smo bili potpuno u pravu kad smo procjenili da je profesor Ivan Đikića vrhunski znanstvenik potvrđuje činjenica da je nakon izbora na našem fakultetu nastavio vrhunsku znanstvenu karijeru objavljujući još 53 rada (od čega je velik broj u najboljim časopisima). Osim toga njegovu izvrsnost potvrđuju i brojne međunarodne nagrade, od kojih bi posebno izdvojio prošlogodišnju nagradu Američkog udruženja za istraživanje raka (AACR) Treba naglasiti da je iste godine kad je izabran na našem fakultetu, profesor Ivan Đikić izabran za redovitog profesora u trajnom zvanju na Sveučilištu Goethe u Njemačkoj!!! To je tri titule iznad titule koju je dobio na našem Fakultetu, a u konkurenciji koja je daleko iznad konkurencije u Splitu.
U povjerenstvu za izbor profesora Ivana Đikića bili su: prof. dr. F. Č., prof. dr. S. J. i prof. dr. Ž. D.
Nakon dovršenog postupka izbora svi dokumenti o izboru prof. dr. Ivana Đikića ostali su na matičnoj Katedri dok ih prof. dr. M. B. nije zatražio, a što je bilo tijekom prethodnog (mislim početak 2005.) medijskog „sukoba“ Ministra i profesora Đikića. Koliko mi je poznato, dokumente je tražilo Sveučilište, te su faksirani i u Ministarstvo. Kako je prof. dr. Ivanu Đikić proteklo pet godina od prošlog izbora to ćemo u rujnu pokrenuti njegov izbor u naslovnog, redovitog profesora.
Nastavno djelovanje.
Dodiplomska nastava. Prof. dr. Ivan Đikić je izabran na Katedri za fiziologiju, a za potrebe predmeta fiziologije i imunologije. Nastavna norma za sve naše naslovne nastavnike tada je bila 50 norma sati, a to je uskoro promjenjeno u 30 sati godišnje. Usprkos mojem inzistiranju da mu nastava bude honorirana (jer se honorira svakome) prof. dr. Ivan Đikić uvijek je odbijao honorare. Profesor Ivan Đikić prvi je put nastavu održao akademske godine 2002/03 te ju je držao sve do ove godine. Poslijediplomska nastava. Prof. dr. Ivan Đikić na našem fakultetu vodi tri kolegija u poslijediplomskim programima, te je surađivao u mojem izbornom kolegiju. Treba reći da se je profesor Ivan Đikić prihvatio vođenje tih predmeta nakon višekratnih zamolbi voditelja studija. Kolegiji koje vodi su: 1. Molekularni mehanizmi patogeneze zloćudnih tumora; 2. Stanično signaliziranje te 3. Geni i signali. Na tim kolegijima prof. dr. Ivan Đikić do sada je održao oko 50 norma sati nastave.
Svojim dosadašnjim radom na našem Fakultetu prof. dr. Ivan Đikić je skupio dovoljno sati za njegov naredni izbor, u naslovnog redovitog profesora.
Budući da često prisustvujem nastavi koju održava prof. dr. Ivan Đikić to mogu reći da studenti s velikim entuzijazmom prihvaćaju njegovu nastavu te da se nakon nastave uvijek razvije vrlo živa rasprava. Osim razgovora o nastavnim temama studenti s profesorom Đikićem rado razgovaraju o njegovom studiranju (pitaju kako je ostvario prosjek od 5,0), odabiru znanosti kao životnog puta itd. Nakon njegove nastave među studentima se uvijek osjeća dodatni polet. Svoju nastavu prof. dr. Ivan Đikić redovito završi ostavljanjem svojih kontaktnih inforamcija (tel., e mail) studentima. Studenti dodiplomskih i poslijediplomskih studija nastavu profesora Ivana Đikića ocjenjuju s najvišim ocjenama.
Znanstvena suradnja.
Znanstvenu suradnju s prof. dr. Ivanom Đikić počeo sam 2002. godine kada sam uz njegovu pomoć dobio stipendiju za boravak u njegovom laboratoriju. Tamo sam naučio brojne tehnike za proučavanje proteina te sam se upoznao s radom sa staničnim kulturama (tijekom mojeg boravka u Americi uglavnom sam se bavio genetikom). Tom prilikom profeosor Đikić je našem fakultetu donirao opremu za elektroforezu i transfer proteina, te sve kemikalije potrebne za rad s proteinima. Cijelo vrijeme suradnje profesor Đikić je za rad našeg laboratorija donirao različite, vrlo skupe kemikalije (protutijela, lipofectamine...) bez čega bi taj dio našeg istraživačkog rada bio nemoguć. Iz te suradnje objavljen je jedan znanstveni rad u uglednom časopisu FEBS Letters, (a drugi je upravo u tisku). Nakon toga, sam još jednom boravio u njegovom laboratoriju. Osim mene, u laboratoriju profesora Đikića boravila je i radila asistentica s Katedre, dr. med I. M.T. Tom prilikom dr. M.-T. radila je pokuse koje nismo mogli napraviti u našem laboratoriju te se je uključila u projekte profesora Đikića. Znanja koja sam dijelom usvojio te usavršio kod profesora Đikića prenosio sam i na ostale nastavnike našeg Fakulteta (T.Z., V.B.) koji se bave molekularnom bioznanošću, te su zahvaljujući takvoj potpori te kolege dobile projekte i više znanstvenih radova. Tijekom izvođenja nastave ove akademske godine profesor Ivan Đikić je dogovorio znanstvenu suradnju s odjelom za onkologiju te s kolegicom s katedre za biokemiju. Isto tako pomagao je mnogim kolegama dajući im potporu u uspostavljanju različitih istraživačkih tehnika.
Po mojem povratku sa slobodne studijske godine (jesen 2006) zajedno s profesorom Ivanom Đikić (kao glavnim suradnikom), prijavio sam projekt pri MZOŠ te smo zajedno prijavili projekt za Terry Fox Run Foundation.
Našu znanstvenu suradnju planiramo još više intezivirati; tako ćemo zajedno prijavljivati još međunarodnih projekata te planiramo da novaci koji će raditi na tim projektima dio svojih istraživanja odrade u laboratoriju profesora Đikića, a dio na našem Fakultetu. To je najbolji model za brzi razvoj molekularne bioznanosti u našoj instituciji. Siguran sam da najplodonosnije vrijeme suradnje s profesorom Ivanom Đikić tek dolazi, te da će pravi rezultati te suradnje biti vidljivi već za godinu ili dvije.
Treba naglasiti da je suradnja s profesorom Ivanom Đikić prava blagodat i privilegija koju naš Fakultet ima te da je ključna na našem putu prema odličnoj znanosti.
Profesor Ivan Đikić mentorirao je jedan doktorat znanosti (kolegice A.B.) koji je u postupku ocjene na našem Fakultetu.
Ostale aktivnosti.
Zajedno s profesorom Ivanom Đikićem (i kolegicom V.Č. s katedre za biokemiju) organizirao sam EMBO Lecture Course, što je bio prvi tečaj koji je EMBO sponzorirao u RH. Prošle godine organizirali smo EMBO practical course na MedILSu. Plan je da se takavi praktični tečajevi organiziraju i na našem Fakultetu.
Zaključci.
Nastavno djelovanje prof. dr. Ivana Đikića je izvrsna nadopuna našoj rnastavi, studenti je uistinu vole te visoko ocjenjuju.
Zahvaljujući znanstvenoj pomoći prof. dr. Ivana Đikića laboratorij za Molekularnu biologiju, Medicinskog fakulteta može raditi gotovo sve što treba za moderna biomedicinska istraživanja, a uz njegovu pomoć taj laboratoriji može postati prepoznatljiv na znanstvenoj karti Europe.
Prema saznanjima koja imam (razgovor s tajnicom, iz razgovora s bivšim dekanom te uvidom u dokumentaciju) izbor prof. dr. Ivana Đikića na našem Fakultetu proveden je u skaldu sa svim važećim propisima. Taj izbor, išao je na „našu“ inicijativu, kroz tijela našeg Fakulteta i splitskog Sveučilišta, a profesor Đikić je samo predao dokumente.
Tako da sugeriranja u nekim medijima da je prof. dr. Ivan Đikić nešto pogriješio u svezi sa svojim izborom jesu potpuno nelogična. Čak i da jest pogriješeno pri izboru to nikako ne može biti predavanje dokumenata na javni natječaj (jedino što je prof. dr. Ivan Đikić napravio).
Prof. dr. sc. Janoš Terzić |
|
| Na #3. Kolega, svake je hvale vrijedno vaše nastojanje da predočite sve argumente u vezi s izborom kolege Đikića u Splitu Samo Vas molim da ne očekujete da će itko od onih koji stalno izvlače isto pitanja time biti impresioniram. Njima nije do istine. Njima je do podmetanja i blaćenja. Umanjujući uspjehe kolege Đikića, čini im se da ga dovode bliže svojoj nezavidnoj razini. |
|
Dragi Kolega,
Godinama gledam što profesor Đikić sve čini da nam pomogne, a za uzvrat dobije odvratne probleme.
Ivan ostavlja svoju obitelj da bi bio s nama, uči nas, daje nam kemikalije i opremu. Sve besplatno. Ne mogu vjerovat da ga zbog toga zvjerski progone.
I to 'ko? - Osobe koje mu stručno nisu ni do skočnog zgloba, a po mojoj procjeni ni moralno. Jednostavno, to ne mogu prihvatiti.
Pravo da Vam kažem osjećam se i osobno odgovornim jer te probleme ne mogu riješiti, a Ivana sam zamolio da nam "da ruku".
Također, vrlo sam iznenađen činjenicom da novinarima (medijima) nije do istine. Jer iznio sam brojne fakte (samo one za koje postoje brojni svjedoci) o ministru koji govore da vrlo često "lovi u mutnom", ali novinari to ne žele prenjeti javnosti. Tako da mi izgleda vrlo realna opcija koju Ivan spominje, a po kojoj ministar može nekoga "uništiti u medijima". |
|
Quote:
Pravo da Vam kažem osjećam se i osobno odgovornim jer te probleme ne mogu riješiti, a Ivana sam zamolio da nam "da ruku
Svidjela mi se ova rečenica. S tim što mislim da griješite ako Vam je ta odgovornost i na koji način fokusirana na to "što ste ga zamolili" pa on prihvatio. On je odrastao čovjek, očito vrlo sposoban donositi samostalno odluke, pa i najteže. Zato Vi možete biti odgovorni jedino ako niste NIŠTA učinili da se problemi koji su najsnažnije integrirani uz njegovo angažiranje u Hrvatskoj, nimalo njegovom krivnjom; nazovu imenom i prezimenom. A čini mi se da činite.
Mene je rečenica potakla da upitam sve one koji NISU molili prof. Đikića da "da ruku", kako mogu podnositi šutjeti na ZAJEDNIČKE društvene i znanstvene probleme.
Pozvati prof. Đikića, Marčelju, Bačića, Lenharda, Paica, te mnoge druge, a ne učiniti sve u okviru vlastite profesionalno-socijalne strukture da se osjećaju ugodno među nama je ozbiljno OSOBNO pitanje.
Isto tako, dopustiti da svučilišni profesori, Zoran, Dragan, Mirjana, Dragica, Nedjeljko, imaju VELIKIH problema zbog zagađenosti društvenih struktura u Hrvatskoj, dobrim djelom i radi ŠUTNJE kolega, ozbiljno je OSOBNO pitanje.
A Vi ne šutite!
|
|
Cijeli ovaj post je pogreška. I to iz samo jednog razloga - potreba za iznošenjem istine poprimila je prizvuk opravdavanja, a to je nedopustivo. Kome se kolega #0 treba opravdavati?! I pred kim ga kolega #3 treba opravdati?
Sad ćete reći - javnost treba znati. Koja javnost? Kakva javnost?
Pa, do sada je već toliko toga jasno, da se mogu složiti samo s #4. |
|
Quote:
Cijeli ovaj post je pogreška. I to iz samo jednog razloga - potreba za iznošenjem istine poprimila je prizvuk opravdavanja, a to je nedopustivo
Nije pogreška. Na žalost živimo i djelujemo u realnim okolnostima, a one su takve da i istinu treba ponavljati, na način usporediv sa čuvenom uzrečicom o ponavljanju laži.
Upravo time kreiramo djelić javnosti, ma kako nam se malim činio.
|
|
na #8
Ne bih poduprla vaš stav. Istinu ne treba ponavljati, jer nema opasnosti da se pretvori u neistinu. Kontraproduktivno je, jer poprima oblik opravdavanja. Opravdavati se -znači preuzimati na sebe ulogu žrtve što samo po sebi predstavlja opasnu zamku. |
|
| Kad smo već kod "Ferala", danas je izišao izvrstan intervju profesora Kraljevića. Ne moram ni reći na koju temu, iako mi se najviše svidjelo razmišljanje o reformi sveučilišta. Ne znam staviti link, a nemam ni vremena da to sad "nabrzinu" naučim. Možda netko pomogne. |
|
|
| Puno hvala kolega na promptnoj reakciji!! |
|
Quote:
Istinu ne treba ponavljati, jer nema opasnosti da se pretvori u neistinu. Kontraproduktivno je, jer poprima oblik opravdavanja.
Priznajem da je ovo uvjerljivo! |
|
Ko zna (ah, Đikić, Đikić ništa ne zna,
Krhko je znanje!)
Možda je našo pronalazak neki,
A možda su sanje.
Još bi nam mogla desiti se pamet,
Desiti - velim,
Ali, ja ne znam da li da je želim,
Znam da ne želim.
Toj masi moždanoj što vječno ti kipi
Pod kosom plavom,
Presudit ću opet, presudit ću opet,
Ne igraj se glavom!
I kad prođe znanost tim mojim resorom,
Tvoja znanost pusta,
Mogla bi ti opet ta znanost izaći
Na nos il na usta!
Možda ćeš se jednom u Splitu pojavit
S novim institutom,
Ne sluteći da ja našu znanost držim
Pod pastirskim prutom.
I ja, koji pišem srcem punim sebe
Ove umne rime,
Sjebat ću ti znanje, više nećeš znati
Niti svoje ime!
Pa ako i struka u tome trenutku
Svoje uho napne,
Objedom ću glasnom zaglušiti razum,
Odmah da odapne!
U večernji dnevnik pustit ćemo kradom
Dva-tri sočna trača,
Pa će naša javnost cijenit samo mene
Ko istraživača.
Ko zvrk oko Sunca tko se god ne kreće
U mojemu krugu,
Svoja će otkrića odnijeti ko smeće
U državu drugu!
U Hrvatskoj ako baš zajuni ostat,
S pameti će sići -
Još ne zna budala kol'ko ću skandala
Napakirat stići.
Ko zna (ah, Radman, Radman ništa ne zna,
Krhko je znanje!)
Možda je našo pronalazak neki,
A možda su sanje.
Da išta vrijedi, tad osto bi tamo,
Šta će nam tute?!
Ovdje ko vrijedi, taj otvara Joker,
A ne institute. |
|
Na#11. Rijetko dobra i argumentirana javna obrada (ne)uspjeha aktualnog ministra znanosti. Cestitke kolegi HK iz prekrasne Barcelone. Lijepo je vidjeti koliko stranci cijene nase znanstvene uspjehe i kakve ponude daju da dodemo raditi u njihove sredine.
Nakon sto sam spomenuo MedILS direktor IRB instituta je ponudio suradnju te je dao sluzbenu ponudu direktoru MediLSa da napise clanak o HR znaosti za sljedeci annual meeting FEBSa koji ce se odrzati u Ateni, gdje ce se i djeliti u 2500 primjeraka. To je vrijedna promocija HR znanosti u Europi. |
|
Quote:
A priznajem, ipak ne mogu reći da sam to očekivao i od predsjednika Stjepana Mesića. Ne bismo mogli reći da nam neke stvari pritom nisu dovoljno jasne. Na internetu se svojedobno pojavila neka sumnja u regularnost Đikićeva izbora za izvanrednog profesora na Medicinskom fakultetu u Splitu. Primorčeva reakcija na to nije bila odbacivanje besmislice, jer svi znamo da je Đikić vrhunski znanstvenik, a pogotovo bi to morao znati ministar znanosti, nego fraza tipa "tražit ću da se ispita slučaj i utvrde zakonske okolnosti", itd. Dvije godine nakon toga ponovila se čitava stvar, i ministar je ponovno jednako reagirao, kao da nije već rekao da će ispitati predmet i otkriti činjenice...
Ja bih se kladio da će Mesić reagirati. Samo nisam siguran u to radi čega! Što će ga motivirati, zahtejevi tolikoga broja znanstvenika ili nekakav politička trgovina? Osobno držim za sada da je puno važnije što jedan dio društvenih analitičara sjajno reagira i pokazuje da razumije bit stvari, kako onih koje je istakla Peticija, tako najširih problema koji se tiču obrazovno-znanstvenoga sustava, a koje je prof. Kraljević izvrsno naznačio u ovom razgovoru. |
|
Analiza D. Blaskovic u SD o razlozima bijega DP (i njegovih najblizih suradnika SA i DS) pod skute politike.
GM hrvatska znanost |
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
2008.09.06. 05:27h CEST