2007.09.19. 10:52
Bliže se izbori. Počela je borba za glasače i već se dijele ministarska mjesta u budućoj Vladi. Mnogi se pokušavaju izboriti za jedno od atraktivih mjesta u Vladi ili Saboru. Teško se ne upitati:
A koji su to kriteriji prema kojima bi netko dobijo jedno od tih izabranih mjesta? Naobrazba sigurno nije, jer u Saboru sjede mnogi sa SSS.
Znanje i stručnost, vjerujem da će se članovi (eksperti u pojedinim područjima) ovog portala složiti, isto nije kriterij za mjesto o kojem sanjaju građani Republike Hrvatske.
Sposobnost svakako nije, jer nas već desetljećima uvjeravaju s istom pričom kako sve bolje i bolje živimo, a afera koliko hoćeš, poput Hrvatskog Privatizacijskog Fonda, KIMa, Brodosplita i stotine drugih, a kredite prezaduženih građana i države će valjda netko drugi otplaćivati.
Ako nije naobrazba, niti znanje, niti stručnost, niti sposobnost kriterij za ulazak u Sabor i Vladu gdje se odlučuje o našoj i budućnosti države, onda koji je kriterij?
Kakva nas to budućnost očekuje kad se one univerzalne vrijednosti ne cijene?
Gospodin Ministar je doktor znanosti, te stoga, prema mom mišljenju, ispunjava uvjet za Ministra znanosti, što znači da svaki doktor znanosti može biti Ministar znanosti. To je jedino Ministarstvo na čelu kojega je uvijek osoba koja ima naobrazbu, znanje i stručnost.
Gospodin Ministar je dao sve od sebe, ali nije bio onoliko uspješan koliko bi svi htjeli, jer vjerojatno ipak nije imao potpunu podršku Vlade.
Siguran sam da ni sljedeći Ministar neće biti bolje sreće ako ne dođe do bitnih promjena u društvu, jer nas iz krize mogu izvući samo ljudi praktičnog iskustva temeljenog na znanju, koje su i drugi priznali, i koji nisu sudjelovali u nijednoj privatizacijskoj aferi. Takvih ljudi ima, a to su oni koji su bolji od nas.
Dr.sc. Ivica Tijardović |
( Gospodin Ministar je dao sve od sebe, ali nije bio onoliko uspješan koliko bi svi htjeli, jer vjerojatno ipak nije imao potpunu podršku Vlade. )
A sto se nije javno izjasnio da nema podrsku i povukao sa pozicije, ako je tocno to sto govorite.
Napravio je niz sramotnih poteza u Hrvatskoj znanosti. U tom pogledu je dao sve od sebe.
|
|
Kolega koji je postavio pitanje ima sve razloge da ga postavi. I njegova pitanja u tekstu takoder stoje. Bojim se, na zalost, da kolega, na osnovu dosadasnjega iskustva, moze pogoditi i odgovore na pitanja koja postavlja. Općenito govoreći, važnija je podobnost i poslušnost stranačkome vodstvu od bilo kojih drugih kvaliteta. Nije primarno unaprijediti stvari nego zadržati položaj.
Slažem se s kolegom u #1. Evo zašto. Ako se dolazi na ministarsko mjesto s jasnom vizijom što bi trebalo napraviti i zatim naiđe na otpor vlade, što sprečava ostvarenje te vizije, treba dati ostavku. Jer ne bi trebalo biti bitno trajati nego učiniti. Dakako, ako se na funkciju pristane zato da se pokuša unaprijediti odnosna djelatnost. I u tome je "kvaka", kako sam i gore spomenuo. |
|
| Mislim da nam ne treba ministarstvo znanosti. Potrebna nam je deregulacija i znanstvena autonomija. Koliko mi je poznato Finska nema ministarstva znanosti. Što to ministarstvo radi a da ne bismo mogli bez njega? |
|
Zanimljivo stajalište. Valjalo bi čuti sve najvažnije argumente, usporediti slična iskustva, pri čemu mislim na zemlje, usporedive sa Hrvatskom u većini parametara pa razgovarati i o tome. Ideja je kao takva legitimna.
Imaju po mom mišljenju najmanje dva bitna razloga da takva ideja ostane, bez obzira na argumentiranost i eventualnu potporu još dugo utopjija.
Prvi i sa stajališta provodljivosti takve ideje, najvažniji, jeste što isuviše "čelnika" čeka i "trpi" i trpi u predvorju stranaka, da Lideri i onako ne znaju kako im svima udovoljiti, a ne da eliminiraju ministarstva. Sadašnja vlast se dosjetila pile naopako, pa je smanjila broj ministarstava, prodajući narodu priču o jednostavnosti i štedljivosti, a strahovito je u unutarnjoj strukturi povećala broj dužnosnika. Većina tih ministarstava ima po deset i više pomoćnika ministra, toliko državnih tajnika, a svako od tih mjesta ima svoga kandidata u predvorju. Pa se vi usudite dirati!
Drugi, strankama manje važan, ali potencijalno legitiman, koga ja recimo podržavam jeste to što sada ostaviti znanost u ovakvim uvjetima da se sama organizira, otprilike znači stimulirati zatečene pozicije a uvjeren sam da nisu potencijalno progresivne. Mislim da na većioni pozicija, točnije, nisu progresivni ljudi.
Vjerujem da prvo treba urediti jasan, jednostavan i lako čitljiv i primjenjiv formalni okvir i sustav pa onda možda razmišljati o deregulaciji. |
|
Jedan dio poslova koje sada obavlja Ministarstvo i/ili njegove agencije, može se prenijeti na sveučilišta. Tu spada provedba bolonjskog procesa, akademsko priznavanje kvalifikacija, međunarodna suradnja. Financiranje je i ovako i onako iz lump-sum tako da o tome odlučuje Sabor u godišnjem proračunu. Zapošljavanje novaka također može lako preći u nadležnost sveučilišta. Je li što ostalo?
Ali, slažem se, "miš beli sreću deli"! Lijepo je svakoj vlasti imati obje šake na vreći novaca i dijeliti na kapaljku. |
|
| Možda bismo trebali zadnjeg ministra znanosti koji bi kao otpravnik poslova prenio odgovornosti na znanstvene institucije i prije kraja mandata odstupio i raspustio resor znanosti. |
|
|
| Ovo je izvještaj OECD-u a ne OECD-a! |
|
|
| Nema nikakve dvojbe da uređenoj znanstvenoj zajednici ne treba ministarstvo znanosti. U idealnom scenariju trebali bismo imati Ministarstvo koje bi reformiralo znanstveni sustav uredbama koje bi ga usuglasile s naprednim znanstvenim zajednicama. Zadnja bi uredba trebala biti ona kojom bi se Ministarstvo samo ukinulo. |
|
S obzirom da je pitanje bilo - Tko će biti novi ministar, daleko je najoptimalnije zaželjeti da nam se dogodi ono što je kolega #2 napisao:
..."Jer ne bi trebalo biti bitno trajati, nego učiniti"
Sitnica?! |
|
Tko će biti novi Ministar znanosti u Hrvatskoj?
Onaj koji razumije probleme u znanost u Hrvatskoj i ima plan kako ih rjesiti! |
|
Činjenica je da je lakše biti u oporbi i dijeliti savjete, nego na vlasti i odlučivati.
Oni iz oporbe redovito promijene stavove i mišljenja kad dođu na vlast, a isto se dogodi i s onima koji su prepustili vlast oporbi.
Najteže je uvjeriti učene ljude u promjene, stoga je i najteže sprovesti bilo koje promjene u Ministarstvu znanosti.
Osobno bih bio zadovoljan kad bi sadašnji ili budući Ministar uspio uključiti u sustav znanosti i obrazovanja naše brojne doktore znanosti iz svijeta (sadašnji broj povratnika je jako mali). Oni bi zasigurno pomogli uvjeriti ostale kolege, koji još uvijek nisu spremni na promjene, da su promjene nužne za bržu integraciju Hrvatske u EZ i svijet.
|
|
| Ja i dalje ne vjerujem da ce novi ministar znanosti (ma tko bio) ulaziti u korjenite reforme sustava ako za to ne bude postojala snazna politicka volja. To smo uostalom zakljucili prije nekoliko mjeseci u okviru druge rasprave koja je skrenula na ministra:portal.connect.znanost.org |
|
Slažem se glede političke volje. Stoga bih htio reći nešto u svezi toga. Kad je riječ o politici, očito je važnija forma, nego sadržaj.
Ako Vlast (bivša, sadašnja i buduća) nema namjeru to promijeniti, onda barem neka se oslanja na mišljenje stručnjaka.
Naime, u svakom području postoje ljudi koji su stekli znanje, praktično iskustvo, međunarodnu reputaciju i nisu sudjelovali u privatizacijskim aferama. Takvi će ljudi, zbog svoje reputacije, dati Vladi kvalitetno mišljenje o nekom problemu iz područja u kojemu su oni eksperti, a Vlada će donjeti odluku prema mišljenju tih stručnjaka, i na taj način se prestati stalno kompromitirati, posebno glede Hrvatskog Privatizacijskog Fonda.
Prema tome, Vlada pita eksperte za mišljenje, a kasnije donosi odluku pozivajući se na mišljenje spomenutih eksperata. Sadašnja Vlada je pokazala da to može kad se oslonila na mišljenje eksperata u međunarodnom pravu mora.
|
|
Quote:
Ako Vlast (bivša, sadašnja i buduća) nema namjeru to promijeniti, onda barem neka se oslanja na mišljenje stručnjaka.
Zato ne može ni promjeniti jer se ne oslanja na mišljenje stručnjaka. Trenutno je stjecajem okolnosti akademik Radman najeksponiraniji Savjetnik u Hrvatskoj. Da njega pitamo, koliko mu je savjeta tražio Sanader, koliko ih je on sam ponudio, koliko ih je uvaženo i uopće kako se osjećao kao Savjetnik?
Možda bi nam ti odgovori pomogli više od bilo kakve dodatne analize. |
|
Kad je netko na visokom položaju onda taj nema vremena misliti o svakom pojedincu. Mislim da je to sasvim razumljivo i da će to shvatiti svatko tko je bio u položaju odlučivanja o sudbini veće skupine ljudi. Takva osoba mora biti dobar organizator i poznavatelj, ne sitnih detalja, već globalne situacije u području njegova djelovanja.
On nije stručnjak za sve, ali ima svoje savjetnike koji su dužni upoznati ga s bitnim činjenicama. Prema tome, njegov uspjeh na visokom položaju u mnogome ovisi o kompetentnosti njegovih savjetnika.
Moram priznati da sam se iznenadio kad je mladi gospodin profesor dr.sc. Dragan Primorac postao Ministar znanosti, jer osim iz novina (medijske eksponiranosti) za njega nisam nikad prije čuo. To nije ništa čudno jer ne poznajem područje njegovog rada. Ipak zbog njegove energije, mladosti i ambicijoznosti, s odobravanjem sam, kao običan građanin, prihvatio njegovo imenovanje i nadao se toliko očekivanim promjenama u znanosti i obrazovanju.
Želio bih napomenuti kako se mora voditi računa kod odabira prave osobe za visoku dužnost u Hrvatskoj (pa tako i za Ministra znanosti) o tome da je ta osoba dobar poznavatelj svoje struke, dobar organizator, a svakako ne smije biti konfliktna osoba. Ponekad se po jutru dan poznaje, no prihvaćam činjenicu da dan ipak traje duže od jutra.
|
|
Quote:
Želio bih napomenuti kako se mora voditi računa kod odabira prave osobe za visoku dužnost u Hrvatskoj (pa tako i za Ministra znanosti) o tome da je ta osoba dobar poznavatelj svoje struke, dobar organizator, a svakako ne smije biti konfliktna osoba.
Slažem se s Vama. To je osnovni preduvjet, naročito ovo:"Ne smije biti konfliktna osoba! |
|
Nemam ništa protiv toga ako o mojoj sudbini odlučuju pametniji, obrazovaniji, sposobniji, iskusniji, ugledniji, tj. bolji od mene. Njima dajem potpunu podršku.
No što reći kad se zna da je svaki stanovnik Hrvatske u prosjeku dužan skoro 7000 eura. Iako nikad nisam uzeo kredit, niti bio u minusu na kreditnoj kartici, ispada da sam i ja dužan. Molim lijepo, neka otplaćuje dug onaj tko se zadužio, a odgovornost neka snosi onaj tko se zadužio u nečije ime. Baš zbog takvih stvari nije mi svejedno tko će biti u Vladi i sjediti u Saboru iz prostog raloga što oni odlučuju o sudbini države, pa tako i dijelom o mojoj sudbini, te stoga očekujem od biračkog tijela nemoguće.
Prema informacijama koje su mi dostupne za očekivati je nakon izbora promjene u znanosti, obrazovanju i u svemu ostalom u duhu "No news is good news".
|
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
2008.11.19. 22:57h CET