zajedno sa studentom Alenom Pajtakom sastavio sam kratki popularan tekst o jednom od aspekata nesvjesnog djelovanja koji se u suvremenoj neurologiji naziva ideomotorno djelovanje i ¾elim ga podijeliti s vama. Ovaj fenomen daje neurolo¹ko obja¹njenje nekih stoljetnih zabluda, od kojih su neke jo¹ uvijek u "slobodnoj zloupotrebi".

Srdaèan pozdrav,

Goran ©imiæ

Èovjek je jedino biæe na Zemlji koje sustavno tra¾i obja¹njenja za stvari koje se dogaðaju u njemu i oko njega. No, iako se voli smatrati racionalnim, u nedostatku logiènosti èesto je sklon povjerovati u iracionalno, a neobja¹njene procese prozvati paranormalnim. Ovakvo samozavaravanje mu se kroz povijest uvijek vraæalo kao oru¾je protiv sebe sama. Jedan od primjera za to je i ideomotorno djelovanje.

Jo¹ je davne 371. godine zabilje¾ena pojava upotrebe njihala (obièno malog prstena obje¹enog o kratku uzicu) iznad ploèe s kru¾no ispisanim slovima abecede. Njihalo je slu¾ilo kao “kanalizator” èovjeku-mediju preko kojeg bi 'nevidljive sile' odgovarale na postavljena pitanja pomicanjem njihala od slova do slova. U dana¹nje vrijeme ¹iroko je rasprostranjena upotreba tzv. Ouija ploèe. To je igrica ¹to se sastoji od ploèe na kojoj se nalaze slova abecede i nekog pokretnog predmeta koji se klizeæi po ploèi zaustavlja na odreðenom slovu. Igra se tako da svi sudionici prime ruku osobe koja dr¾i 'kazalo', te sudjeluju u njegovom klizanju po ploèi, a da nitko svjesno ne ula¾e silu u njegovo micanje. Sudionici èesto ostaju zadivljeni èinjenicom da se 'kazalo' zaustavilo ba¹ na slovu na kojem su ¾eljeli i pretpostavljali da æe se zaustaviti.

Jo¹ poèetkom 19. stoljeæa mnogi su kemièari bili uvjereni da sliène metode mogu poslu¾iti u analizi sastava kemijskih spojeva. Tako je npr. prof. Gerboin iz Strasbourg-a objavio èak cijelu knjigu o upotrebi njihala u kemijskim analizama. Njegova 'dostignuæa' prouèavao je sredinom 19. stoljeæa i francuski znanstvenik Chevreul. Chevreul je bio fasciniran spoznajom da se njihalo postavljano iznad posude s ¾ivom doista pona¹alo u skladu s oèekivanjima. Nakon veæeg broja pokusa, u ¾elji da doka¾e kako je nepoznata sila uzrok pona¹anja njihala, stavio je staklenu ploèu izmedu ¾ive i njihala. Na njegovo iznenaðenje, oscilacije njihala su se smanjivale i na kraju zaustavile. No, kad bi ponovno odmaknuo ploèu njihalo bi nastavilo prija¹nje gibanje. Stoga je odluèio staviti povez na oèi dok bi njegov asistent stavljao staklenu ploèu na posudu. Nakon ¹to je uoèio da se oscilacije njihala ovaj put nisu poklapale s prisutno¹æu staklene ploèe nad posudom s ¾ivom, zakljuèio je da se njihalo mièe samo kada on pretpostavlja da æe se pomicati!

   Chevreulov suvremenik i jedan od ponajveæih engleskih znanstvenika, Michael Faraday, nastojao je takoðer 'paranormalne sile' objasniti prirodnim zakonitostima, èime je izazvao bijes brojnih pristalica spiritualizma. Tzv. 'table turning' je u ono vrijeme bio popularni dru¹tveni dogaðaj pri kojem bi se manji broj ljudi (tzv. 'sitters') sjeli oko stola, te na nj polo¾ili ruke. U tijeku seanse stol bi se naginjao, okretao, ljuljao ili pak (prema nekim 'oèevicima') èak i uzdizao i lebdio iznad poda. Faraday je najprije ustanovio da se stol ne pomièe kad je pa¾nja uèesnika seanse usmjerena na ne¹to drugo, odnosno kad nisu stvorili prethodnu zajednièku viziju o tome kako bi se stol trebao pomicati. Zatim je zapazio da se stol takoðer neæe pomicati kad polovica uèesnika oèekuje njegovo pomicanje u jednu, a druga polovica u drugu stranu. Stoga je i pretpostavio da se stol pomièe zbog nesvjesnog i nevoljnog pomicanja ruku. Da bi dokazao ovu pretpostavku, Faraday je okupio nekolicinu vjerodostojnih uglednika s iskustvom u ovakvim seansama (ukljuèujuæi i èuvenog Alfreda Russela Fallacea, na èijim je idejama Darwin utemeljio teoriju evolucije prirodnim odabirom) i zamolio ih da nastoje 'uèiniti da se stol pomièe', no da sami ne ula¾u silu u pomicanje stola. Pritom je Faraday konstruirao poseban stol: na gornju plohu stola stavio je nekoliko slojeva kartona slabo priljepljenih vla¾nim ljepilom, te okomitom linijom oznaèio poèetni polo¾aj slojeva. Nakon seanse u kojoj je bilo predviðeno da æe se stol pomicati ulijevo promatrao je polo¾aj prvobitne oznake i vidio da je gornji dio oznake doista zakrenut ulijevo, dok se donji dio prija¹nje ravne crte nije znatno pomaknuo iz poèetnog polo¾aja. Time je dokazao da su sami uèesnici seanse bili uzrokom pomicanja stola, iako su oni tvrdili da ga nisu namjerno pomicali. Otprilike u isto vrijeme je i psiholog William B. Carpenter 1852. godine do¹ao do zakljuèka da je 'utjecaj sugestije u modificiranju mi¹iænih pokreta toliko sna¾an da izaziva i nevoljne pokrete'. Stoga su takvi pokreti ne¹to kasnije i dobili naziv ideomotorni pokreti.

   Mnogi ljudi, a meðu njima i 'viðeniji znanstvenici', upoznati ili jo¹ èe¹æe neupoznati s ideomotornim pokretima, nastojali su se okoristiti razlièitim modifikacijama prijevara utemeljenih na ideomotornim pokretima. Prvak meðu njima je vjerojatno dr. Albert Adams, profesor patologije na fakultetu iz kojeg je nastalo Stanford sveuèili¹te. On je 1910. godine tvrdio da mo¾e postaviti dijagnozu brojnih razlièitih bolesti samo perkusijom bolesnikovog abdomena. To ne bi bilo ni¹ta èudno da nije zatim ustvrdio da mo¾e postaviti dijagnozu jednog bolesnika perkutirajuæi abdomen nekog drugog koristeæi pritom samo kapljicu sasu¹ene krvi prvog bolesnika (npr. dijagnozu sifilisa). Èak je napravio i 'elektronièke' kutije kojima bi omoguæio drugim lijeènicima da na ovaj naèin postavljaju dijagnoze na daljinu. Uslijedili su i mnogi drugi slièni izumi na kojima se obogatio, ali i zaradio titulu 'dekana ¹arlatana dvadesetog stoljeæa'.

   Jedan slièan izum pobudio je veliko zanimanje javnosti u Sjedinjenim Americkim Dr¾avama sedamdesetih i osamdesetih godina pro¹log stoljeæa. Kiropraktièar Irving N. Toftness 1971. godine napravio je spravu koju je nazvao 'Toftnessov detektor radijacije' ('Toftness Radiation Detector'). Ova spravica mu je slu¾ila u 'otkrivanju mjesta povrede kralje¾nice'. Sprava se sastoji od limenog cilindra ¹to na jednom kraju umjesto poklopca ima prozirnu leæu, a na drugom kraju glatki plastièni pokrov. Kiropraktièar bi 'osjetljivu leæu' prislonio na pacijentova leda i klizio niz kralje¾nicu, dok bi drugom rukom klizio po plastiènoj povr¹ini suprotne strane cilindra. Kad bi leæa prolazila po zdravom dijelu kralje¾nice klizanje ruke po plastici bilo bi nesmetano, no kad bi kiropraktièar do¹ao do o¹teæenog dijela kralje¾nice pojavilo bi se poveæano trenje ¹to je spreèavalo klizanje. Toftness je odr¾ao mnoga predavanja o ovom svome 'otkriæu' i nauèio mnoge kolege rukovati ovim 'ureðajem'. Brojni kiropraktièari zatim su postizali sliène rezultate i bili uvjereni u stvarnu djelotvornost Toftnessovog detektora. No, 1982. godine Savezni sud S.A.D. u Wisconsinu konaèno je uspio zabraniti upotrebu svih ureðaja ¹to rade na temelju Toftnessovog cilindra. Rezultati ¹to su ih kiropraktièari postizali obja¹njen je 'lijepljenjem njihove ruke za plastiku' na mjestima ozljede kralje¾nice uslijed autosugestije ¹to je proizlazila iz prethodnog iskustva s pacijentima. Iako je FDA ('Food and drug administration'), sredi¹nja ustanova za kontrolu hrane, lijekova i naèina lijeèenja dobio parnicu tek 1984. godine, ova je praksa dokrajèena zapravo tek 1992. godine (barem u veæem dijelu S.A.D.), kada je u sudskom procesu protiv èetvorice kiropraktièara ¹to su koristili ureðaj vrlo slièan Toftnessovu i pokusima pred porotom neosporno dokazana zloupotreba ideomotornog gibanja (a svi su “ureðaji” konaèno bili oduzeti). U svjedoèenju protiv optu¾enih kiropraktièara pozvan je dr. Ray Hyman. Njegov je zadatak bio pred Vrhovnim sudom dokazati neuropsiholo¹ki temelj djelovanja ovakvih ureðaja. Hyman je za pokus uzeo studente dobrovoljce, te ih podijelio u dvije skupine. Za prvi dio pokusa studentima su pokazane metalne ra¹lje za detekciju podzemnih voda (“dowsers”), a zatim je svakoj skupini posebno demonstrirao njihovo djelovanje. Ra¹lje se sastoje od dva metalna ¹tapa koje je Hyman dr¾ao paralelno sve dok mu se nisu ukri¾ila u jednom uglu sobe. Tada je rekao studentima da se na mjestu gdje je do¹lo do ukri¾enja ¹tapova nalazi tok vode (napomenuo im je da je to vjerojatno kanalizacijska voda). Isti postupak ponovio je i drugoj skupini studenata, ali je ra¹lje ukri¾io u drugom uglu sobe. Kad je naredio studentima iz obje skupine da ponove njegov postupak, na njihovo vlastito iznenadenje ra¹lje su im se zaista ukri¾ile na mjestu na kojem im je prethodno reèeno da se nalaze podzemne vode. U drugom dijelu pokusa je upotrijebljena sprava sa povr¹inom za trljanje slièna onoj u Toftnessovom ureðaju. Studentima je obja¹njeno da je to nova naprava koju je izmislio neki doktor iz Oregona, te da slu¾i za pojaèavanje percepcije. Hyman je po stolu razbacao igraæe karte, a zatim kazao studentima da crvene karte reflektiraju uglavnom svjetlost veæih valnih duljina vidljivog spektra, dok crne reflektiraju malo svjetla, no da svjetlost koju reflektiraju sadr¾i jednake udjele svih valnih duljina. Objasnio im je zatim kako ljudska osjetila (“receptori u ko¾i”) ne mogu detektirati razliku izmedu ta dva zraèenja, ali da se uz pomoæ te sprave mo¾e pojaèati osjetljivost na te razlike. Pokazao je zatim prvoj skupini studenata kako, kad prolazi jednom rukom iznad karata, njegova druga ruka kojom je klizio po ploèi, zapinje svaki put kad bi pro¹ao rukom iznad crvene karte. Prilikom demonstracije drugoj skupini studenata ruka bi mu zapinjala iznad crnih karata. Studenti bi zatim ponovili postupak i opet ostali zateèeni rezultatima koji su odgovarali onima prilikom demonstracije. Prvoj skupini trenje ruke o ploèu poveæavalo bi se kad bi im se druga ruka nalazila iznad crvene karte, dok se isto dogaðalo drugoj skupini studenata, ali kad bi im slobodna ruka bila iznad crne karte. Poveæanje trenja izmedu ruke studenta i trljajuæe ploèe posljedica je samo malo jaèeg (ali dovoljnog da poveæa trenje) nesvjesnog pritiska o ploèu svaki put kad bi im se ruka na¹la iznad crvene, odnosno crne karte (jedna studentica iz Afrike je bila toliko uvjerena da se radi o 'vra¾jem djelu' da je bilo potrebno puno vremena kako bi joj se objasnilo da se radi o nesvjesnoj vlastitoj reakciji).

   Navedeni pokusi potvrdili su koliko velik mo¾e biti utjecaj sugestije na pona¹anje, odnosno na pojavu nesvjesnih pokreta koji odra¾avaju na¹u ¾elju da se posljedice upravo tih pokreta i dogode. U najrazlièitijim okolnostima, na¹i mi¹iæi pokreæu se i u odsutnosti svjesne percepcije pokreta, a u skladu s na¹im oèekivanjima i danim nam sugestijama (stoga se i naziva ideomotornim gibanjem). Upotrebu ili puno èe¹æe zloupotrebu ideomotornog gibanja susreæemo jo¹ uvijek u mnogim podruèjima ljudske djelatnosti, od medicine i forenzike (u hipnotiziranom stanju èovjek nesvesno nastoji ostvariti oèekivanje onoga koji mu daje upute), pa sve do agronomije i geologije. Neki od najèe¹æih pojavnih oblika ovakve zloupotrebe su:

1) kao tzv. 'pospje¹ena komunikacija': uslijed ispisivanja slova na ploèi pomoæu ideomotornog gibanja varalice npr. autistièno dijete predstavljaju roditeljima kao superinteligentno (u S.A.D. je bilo i sudskih sluèajeva gdje su djeca voðena medijem ispisivala da su npr. bila silovana od strane roditelja, a ovi su mediji zavr¹ili u zatvoru);

2) kao tzv. 'primijenjenu kineziologiju', npr. 'prepoznavanje' alergija, ¹tetnih tvari u hrani, genetski modificiranih namirnica, itd. Jedan od poznatijih sluèajeva 'primjenjene kineziologije' je i onaj dr. Wallacea Sampsona, voditelja skupine kiropraktièara koji je pristao na znanstveno testiranje u obliku dvostruko slijepog pokusa. Kiropraktièari su najprije demonstrirali jedan od svojih najboljih 'izuma', a to je da vjeruju da ljudsko tijelo mo¾e 'raspoznati i odgovoriti' na razliku izmedu glukoze ('lo¹eg ¹eæera') i fruktoze ('dobrog ¹eæera'). Dobrovoljcima bi u le¾eæem polo¾aju, a s jednom rukom podignutom uvis kapnuli kap glukoze otopljene u vodi na jezik. Nakon toga bi kiropraktièar poku¹avao gurnuti podignutu ruku dobrovoljca u vodoravni polo¾aj, a dobrovoljci se nisu mogli oduprijeti tom postupku. Kad im je pak kapnuta fruktoza ('dobri ¹eæer') oni su se uspijevali oduprijeti micanju ruke. Kiropraktièari su na taj naèin pokazali dobrovoljcima da im tijelo 'prepoznaje lo¹ ¹eæer'. No kad je demonstracija naèinjena tako da su epruvete s otopinama glukoze i fruktoze kodirane da ni kiropraktièari ni dobrovoljci nisu znali koja je koja, rezultati su pokazali da je uèinak 'raspoznavanja dobrog od lo¹eg ¹eæera' nestao. Wallace je bio vrlo ljut, te izjavio: 'Eto vidite, zbog toga vi¹e ne ¾elimo suraðivati s vama znanstvenicima, jer nam onda vi¹e ni¹ta ne uspijeva. Ja znam da primjenjena kineziologija radi, sigurno ne¹to nije u redu s tom va¹om "znanstvenom metodom"';

3) u nekim aspektima tradicionalne kineske medicine, npr. u postupku dijagnosticiranja bolesti 'opipavanjem pulsa', te prilikom lijeèenja oda¹iljanjem Qi Gong energije (u pokusu kad se naèini da dobrovoljac ne zna da li prima ili ne prima Qi (èitaj èi) energiju od Qi Gong medija, on vi¹e nakon seanse ne osjeæa da su npr. 'njegovi mi¹iæi postali jaèi');

4) Toftnessov detektor zraèenja jo¹ i danas koristi oko 1-3% kiropraktièara ¹irom svijeta ...