| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
 Connect::Portal::Gosti
dr.sc. Bojan Žagrović, znanstveni direktor MedILS-a
(opširnije)
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
Hrvatska znanost na europskom začelju
|
 |
 |
 |
|
Poslao/poslala: Hrvoje Zorc
|
|
|
|
2007.08.21. 14:18
Današnji Jutarnji list u tekstu, čiji se sažetak može naći na http://www.tportal.hr/vijesti/eu/page/2007/08/21/0170006.html ,svrstava Hrvatsku znanost na dno europske ljestvice koristeći Hirschov indeks.|
Buduci da nije stala cjelovita rang lista u novine, evo je:
1. SAD, 2. Engleska, 3. Njemacka, 4.Francuska, 5. Japan, 6. Kanada, 7. Italija, 8. Svicarska, 9.Nizozemska, 10. Svedska, 11. Australija, 12. Skotska, 13. Spanjolska, 14. Belgija, 15. Danska, 16. Finska, 17. Austria, 18. Kina, 19. Norveska, 10. Poljska, 21. Indija, 22. Wales, 23. Madjarska, 24. Irska, 25. Grcka, 26. Ceska, 27. Portugal, 28. Sjeverna Irska, 29. Turska, 30. Slovacka, 31. Slovenija, 32. Rumunjska, 33. Bugarska, 34. Hrvatska, 35. Estonija, 36. Litva, 37. Latvija, 38. Cipar, 39. Malta, 40. Luksemburg |
|
Tanja, malo mi je čudno da je Kina iza Austrije, a Indija iza Poljske?   |
|
|
na # 2
Rang lista je prema Hirschovom indeksu. Evo podataka o zemljama koje ste spomenuli:
17. Austrija h-index: 185, broj radova (1996-2006.): 80205, prosjecna citiranost:9,91
18. KIna h-index: 158, broj radova 400917, prosjecna citiranost 3,69
20. Poljska, h-indeex 146, broj radova 115535, prosjecna citiranost 5,17
21 Indija, h-index 133, broj radova 203989, prosjecna citiranost 3,87 |
|
Zanimljivi podaci. Ne bih rekao da su poražavajući, već poprilično realni. Sigurno se mogu naći zamjerke u ocjenjivanju, no i pod povoljnijim ocjenjivanjem za nas, ne treba očekivati puno bolji plasman od sadašnjeg. Isto tako ne treba gledati sve crno; ipak nismo zadnji, i bolji smo od Luxemburga i još nekoliko članica EZ.
Iz osobnog iskustva znam da Hrvatska ima potencijala. Problem je što su nam standardi u visokom obrazovanju u funkciji pojedinaca, a ne u funkciji obrazovanja (znanosti i struke). Ako kod nas želite napredovati, onda morate zadovoljiti standarde u funkciji pojedinaca, jer inače ćete morati potražiti drugu sredinu za usavršavanje. Zbog takvog odnosa najviše gubi obrazovanje, znanost i struka. Kad ste zadovoljili standarde u funkciji pojedinaca, onda ovisi samo o vama hoćete li zadovoljiti i standarde u funkciji znanosti i struke. Ako se odlučite i na to, onda imate šanse postati cijenjeni znanstvenik iz Hrvatske i u svijetu. Mnogi se zadovolje samo sa standardima u funkciji pojedinaca, i uz svakojaka kasnije snalaženja, a ponekad i uz političku podobnost, izabrani postaju nezaobilazni autoriteti u hrvatskoj znanosti.
Promjene su svakako nužne ako se želi popraviti trenutno loši plasman. Znanstvenici u Hrvatskoj se ne moraju plašiti konkurencije svojih kolega koji su napustili Hrvatsku sa trbuhom za kruhom, jer za svih ima mjesta. U tom kontekstu želim reći kako je apsurdno smanjivati satnicu nekog kolegija, ili čak ukinuti taj kolegij, ili povjeriti kolegij osobi koja o sadržaju kolegija vrlo malo zna, jer nema navodno (dovoljno) nastavnika u Hrvatskoj koji bi mogli pokrivati sadržaj tog kolegija. Isto tako nam u visokom obrazovanju mrtve duše nisu potrebne.
Svi koji sudjeluju ili su sudjelovali u visokom obrazovanju kod nas ovo već dobro znaju. Ipak je potrebno sa vremena na vrijeme prisjetiti se činjenica koje Hrvatskoj onemogućavaju napredovanje.
Dr.sc. Ivica Tijardović
|
|
Pratim časopis Scientometrics stalno i već godinama. Zahvaljujem kolegi Igoru Baju (Nacionalna i sveučilišna knjižnica) što mi pri tome pomaže. Članak na koji sam skrenuo pozornost kolegice Rudez izašao je u jednom od najnovijih brojeva časopisa. Kao što se može vidjeti u ovome je istraživanju h-indeks poslužio kao glavni kriterij za rangiranje.
Pomalo se prikuplja sve više indeksa koji trebaju govoriti o istome:
kvaliteti/odjeku rezultata znanstvenih istraživanja. Mislim da se, za sada, može reći da je ipak najbolje upotrijebiti više od jednoga indeksa, jer svaki od njih ima svoje značajke.
Na žalost, niti u jednome od dosadašnjih sličnih istraživanja Hrvatska znanost (bez obzira na upotrebljene indekse) nije imala povoljan rang.
Već se odavno Ministarstvo (sa svim dosadašnjim imenima i svim političkim vodstvima) trebalo zapitati što bi trebalo napraviti da hrvatska znanost napreduje. Po svemu se čini da ćemo i dalje čekati i na to pitanje i na racionalan i argumentiran odgovor! |
|
| Kao što smo mogli očekivati: NEMA SLUŽBENIH REAKCIJA. Vjerojatno zato što su to "irelevantni pokazatelji" a mi imamo "svoje"! |
|
Stvoritelji sustava smatraju kako su sami sebi dovoljni. Postavili su kriterije koji njima odgovaraju, i sve izvan tih kriterija nije bitno.
Smatram kako svaki doktor znanosti iz Hrvatske, koji radi doma ili vani, može mnogo pomoći domovini. Područje znanja je toliko široko, da nam u biti nedostaje kadra, posebno kad je riječ što imamo manje od 8% visokoškolovanih.
Ako govorim o mom području rada, onda umjesto stvaranja novih tehnologija, mi ih kupujemo od onih koje sam upoznao, i od kojih mi možemo biti bolji. Ali ne, nešto je u nama što nas sputava u priznavanju boljima od nas, da su bolji.
Slikovito rečeno, pa se ispričavam na ovoj slikovitosti; lakše mi je pratiti nekoga dok pjeva, nego pjevati sam prvi glas. Pa uvijek je bilo pjevati prvi glas teže od sekondiranja ili terciranja. No ljudi koji nemaju predispozicije za pjevanje prvog glasa, radije će i revati, samo da mogu pjevati prvi glas. To što zbor (pjevanje) zvuči nikako, to se njih ne tiče, jer oni su na kraju krajeva ipak izabrani.
Pa stvar je jednostavna: Daj materi dite!
|
|
Bacio sam pogled na izvorni članak iz Scientometrics (link na članak za one koji imaju pristup) i mogu zaključiti da je situacija još gora nego se može iščitati iz članka u Jutarnjem. Osim ukupne rang-liste, članak donosi i liste po disciplinama, a u svakoj listi osim h-indeksa daje i ukupan broj objavljenih članaka (siječanj 1996 - kolovoz 2006). U četiri kategorije ("Agricultural Sciences", "Biology and Biochemistry", "Geoscience" i "Microbiology") Hrvatska je na POSLJEDNJEM mjestu od ispitanih zemalja. Odjek radova, mjeren prosječnom citiranošću, je također bijedan. Situacija je porazna čak i u kemiji, kategoriji u kojoj si hrvatski znanstvenici iz nekog razloga utvaraju da su dobri: 35. mjesto (od 3 po h-indeksu i 33. po prosječnoj citiranosti (koja ne ovisi o ukupnoj produkciji poput h-indeksa. U kategoriji "Economics and Business" autori s hrvatskom adresom su u promatranom 10.5-godišnjem razdoblju objavili 33 (slovima: TRIDESET I TRI) rada u časopisima indeksiranima u Web of Science. To je manje i od Luksemburga (37) i skoro pet puta manje od Cipra (151).
Na #7: Za reakciju ne brinite: već će akademik Paar naći dva visoko citirana znanstvenika i tri visoko citirana rada iz Hrvatske koji će mu poslužiti za "dokaz" da su rezultati iz članka u Scientometrics gnjusne objede. A pojedini vrhunski hrvatski intelektualci su već preemptivno obezvrijedili studiju omalovažavajući sve kvantitativne pokazatelje ( link). Za svaki slučaj. |
|
Autor glasovite sintagme o trollovima, zaista nema više što tražiti u Hrvatskoj, jer je tu sve jad veći od najvećeg jada. Sve neki trećerazredni, ako ne i peterorazredni znanstvenici, osobito ako nisu računalni biolozi.
Hrvatski znanstveni prostor jeste u velikoj opasnosti, ali ne zbog razloga koje navodi ugledni kolega. No to je jedna druga i duža priča. Kada bude objavljena rado ću ju staviti na raspolaganje zainteresiranima. Međutim povezano je s najrazličitijim faktorima. Ne mogu biti svi revolucionari i genijalci. Snježana Prlić-Samaržija u nedjeljnom Novom listu je opisala što čini jedan restoran vrhunskim. Glavni kuhar (r-znanstvenik) i puno linijskih kuhara (e-znanstvenici). Ne mogu biti svi glavni kuhari (puno baba, kilava djeca piše SPS). Hrvatska ima jako puno glavnih kuhara, osobito u svijetu, koji su stalno na mreži tumačeći nam kako ovi hrvatski jadnici, recimo jedanaestokategornici ništa ne razumiju o tome što se događalo i što se događa u vodećem svjetskom privatnom institutu koji je eto slučajno smješten u Hrvatskoj. Makar su pisano prorekli razvoj događaja jop pred nekoliko godina. Hrvatska znanost ima puno ozbiljnijih briga od one je li u nečem u svijetu na 30. ili 40. mjestu. |
|
Kad je netko među zadnjima, a očekuješ da bude među prvima, ili bar u zlatnoj sredini, onda su kritike sasvim opravdane.
Ne znam što se uopće može reći za ocjenjivanje u kojem je Luxemburg na zadnjem mjestu. Sa spomenutim ocjenjivanjem se ne slažem, ali ipak i dalje vjerujem kako nije daleko, bar za nas, od istine.
Kad ste jedan od deset ili petnaest koautora nekog rada onda je normalno da ćete biti citirani barem isto toliko puta koliko ima koautora. Uz dužno poštovanje timskom radu, ipak se koji put treba upitati koji je to doprinos recimo onog sedmog ili dvanaestog koautora.
Ne smatram da su kolege koji rade vani bolji od kolega koji rade u domovini. Svugdje ćete naći dobre pojedince. Ipak oni koji su radili doma i recimo barem pet godina vani imaju bolji uvid u situaciju.
Došao sam u poziciju u svom području da me pitaju za različita mišljenja oni od kojih mi stoljećima već učimo, i mogu sa sigurnošću reći kako, uz bolju organizaciju, možemo biti među najboljima.
Smatram kako se trebamo više orijentirati na praktičnu aplikaciju znanja (radovi i istraživanja sa primjenom u praksi), jer je to efikasan način prepoznavanja vrijednosti.
Radovi objavljeni u priznatim publikacijama u svijetu ne mogu biti isto vrijednovani poput radova objavljenih u domaćoj publikaciji. Svi smo već dobro u sve upućeni, pa znamo što i gdje kako funkcionira, pa da sad ne ulazimo u detalje. To ne znači ako je netko objavio nekoliko radova u svijetu da je zbog toga znanstvenik svjetskog glasa. U jednom od komentara sam spomenuo koje uvjete treba ispuniti da bi se postalo svjetskim autoritetom u nekom području. Samo želim reći kako trebamo više objavljivati vani (nezapostavljajući naše publikacije), posebno radove s jasnom aplikacijom u praksi.
|
|
| Želim iz priloga #10, za ovu raspravu, izvući dvije antologijske konstatacije: "Indeksi su jedno, a život je drugo", te "Hrvatska znanost ima puno ozbiljnijih briga od one je li u nečemu u svijetu na 30. ili 40. mjestu". Prvu sam predvidio (vidi #7), ali priznajem da me druga, svojim dalekosežnim značenjem, ipak iznenadila. Znači: pitanje kvalitete hrvatske znanosti nije baš naročito važno! |
|
"Hrvatska znanost ima puno ozbiljnijih briga od one je li u nečem u svijetu na 30. ili 40. mjestu. "
Niste dobro shvatili, readi se o uporedbi zemalja EU, Svicarske, Svedske,
EU kandidata (mi i Turci)
i šest izvaneuropskih sila: SAD, Australiju, Kanadu, Indiju, Japan i Kinu".
Da se stavi cijeli svijet u konkurenciju pali bi nize. Recimo Juzna Koreja,
Rusija, Singapur, Juznoafricka Republika, Izrael itd. imaju vrlo razvijenu znanost,
a nisu spomenuti ovdje. Nije jasno da li je Hong Kong racunat u kineski prosjek
ili ne. |
|
Hmmm, u tekstu se spominje da bi trebalo drugacije vrednovati znanst. projekte nego sto je to sad. Ne vidim neke koristi od toga. Ako imam 100 k od 50 k kuna - sve skupa je slabo za neki rezultat.
Meni bi napr. bilo najvaznije da mogu otici veci broj puta na kongrese jer tako dijelom generiram ideje i za casopise.
Glavni dio znanosti u svijetu odraduju novaci - doktorandi. Profe ih samo nadziru i brinu o vremenskim rokovima.
Dakle, njima treba biti moguce ici na kogrese, imati racunalo, kunjige i znant. baze. Nista vise-niti manje. Nema velike filozofije. Trik je samo u tome sto treba znati kako doci do rezultata. Nismo svi biolozi i ima struka gdje LABovi uopce nisu potrebni.
Dakle, treba sto vise ljudi vani na usavrsavanje da se naucimo postizat rezultate (mjerljive) uz sto manje potrebnog bazicnog znanja.
Nama su potrebne takoder male spin-off kompanije koje bi profesori osnovali i radili za industriju kroz projekte.
Od rada na fakultetu nitko se nije obogatio-citat mog profesora.
Inzenjeri su nam neophodni jer oni najbrze mogu doci do implementacije.
|
|
Na #10
"Hrvatska znanost ima puno ozbiljnijih briga od one je li u nečem u svijetu na 30. ili 40. mjestu."
Npr ljude kojima je svejedno je li Hrvatska u nečem u svijetu na 30. ili 40. mjestu.
Na #14
Mislim da treba dodati da u vasem modelu (koji nije univerzalan za sve znanstvene discipline), ako doktorandi ne rade kak spada (a to ovisi i o profama), profe nece uopce dobiti pare ni za kongrese ni putovanja ni prezentacije. Osim toga, da se dodje do stadija profe koji puno putuje i delegira posao ostalima treba prije toga puno raditi u labu, ili za kompjutorom u uredu...
Treba to naglasiti da se ne dobije dojam da vani profe samo putuju i cavrljaju i naredjuju doktorandima sto da rade. |
|
Na #15
Apsloutno se slazem. Zahvaljujem na nadovezivanju na moj komentar.
Takoder bih naglasio da su sastanci koje profe imaju s doktorandima jako ucinkoviti. Razradene su tehnike implementacije znanja, pazljivo se prati napredak svakog doktoranda, sastanci mogu trajati jako dugo dok se ne razjasne stvari, i doktorand sudjeluje i u radu za industriju, Profe dodatno zaraduju radeci za industriju pa tako dobro znaju sto je IN danas.
Naravno, u svemu tome je najvaznije "sjedanje", bilo za kompom ili u LABu. Dobar odabir kombinacije disciplina, odabir ispita na PhD programu, kombinacija s MSc programom itd, cini to da ljudi objave vrhunski svjetski rad u roku od 2 godine rada, s gotovo nultim predznanjem u datoj disciplini.
Da bi se to postiglo profe stvaraju takoder i jaki pritisak-bez stresa nema napredka. To me faciniralo kad sam bio izlozen tom pritisku-nisam mogao vjerovat da je tako brz rezultat moguc-ali sad znam da jest.
|
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
|
|
|
znanost.org
|
CONNECT
|
Nebo na Poklon
|
Svemirsko ljeto 2007
|
Ljetna skola astronomije
|
Ljudski boravak u Svemiru
|
Sastanak FHA 2007
|
Skola Medijskog Pracenja
|
Casopis INDECS
|
SIWA 2007
|
|
|
| Zadnje komentirano |
 | Internet, dezinformatori i znanstvena novinarka
(12 kom., prije 26 min.) | | cross citations
(8 kom., prije 27 min.) | | Zastoj u radu portala
(6 kom., prije 10 hrs.) | | Postotak (više) i visoko obrazovanih u Hrvatskoj
(29 kom., prije 8 dan/a.) | | Započela javna rasprava o strategiji energetskog razvoja republike Hrvatske
(1 kom., prije 8 dan/a.) | | Obama novi predsjednik SADa - dobitak za znanost
(30 kom., prije 8 dan/a.) | | Novi list proširio rubriku 'Znanost' na 8 stranica
(7 kom., prije 8 dan/a.) | | Gunther Wuchterl - stranac koji dolazi za sveučilišnog profesora prirodnih znanosti u Hrvatsku
(62 kom., prije 8 dan/a.) | | Prezentacija Energetske strategije Hrvatske
(15 kom., prije 9 dan/a.) | | Bologna Disaster II
(49 kom., prije 9 dan/a.) |
|
|
|
|
Edukacija
2008.11.19. 20:52h CET