| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
 Connect::Portal::Gosti
dr.sc. Bojan Žagrović, znanstveni direktor MedILS-a
(opširnije)
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
Vjesnik: Prvoligaši i manje uspješni drugoligaši
|
 |
 |
 |
|
Poslao/poslala: Slaven Garaj
|
|
|
|
2007.07.30. 16:34
Danasnji Vjesnik donosi ogled dr. Ive Derada, istaknutog hvatskog znanstvenika s CERNa i Max Planck Instituta, o temi koja se ponavljala na portalu i medijima: znanstvenim "prvoligasima" i "drugoligasima".
Pretjerivanje ili pretjerano umanjivanje značenja jednoga znanstvenika (balkanska bolest) možda impresionira laike i intrigira novinare, bilo pozitivno ili negativno, ali ne koristi nikomu i šteti samoj znanosti.
Začudio me je način govora i pisanja naših uvaženih znanstvenika profesora Đikića (Slobodna Dalmacija, 29. lipnja) i Paara (Slobodna Dalmacija, 3. srpnja) u kojem dijele naše znanstvenike na prvoligaše i manje uspješne drugoligaše. Vjerujem ili, bolje, nadam se da to pisanje nije njihovo znanstveno uvjerenje, nego oportuno zbog osobne koristi i ugleda (...) Podizanjem razine školstva od dječeg vrtića do Sveučilišta možemo stvoriti vrhunske drugoligaše, a sa strpljivošću i njegovanjem tradicije možemo se nadati prvoligašima. (...)
Prije negoli neki donose olaku destruktivnu kritiku o našim »drugorazrednim kopirantima«, neka se upitaju koliko bi znanost bila manje originalna da su oni izabrali neznanstvenu profesiju!
(Link na clanak) |
| Prilično nemušt osvrt, za koji ni čitateljima ni autoru samom nije jasno protiv čega se buni. Svatko može dati svoju definiciju "drugoligaša" i na temelju toga ih proglasiti više i manje korisnima i poželjnima - i to je upravo ono što dr. Derado ovdje čini. To je manji problem. Veći problem je njegov, po meni na ničemu utemeljen, optimizam oko očekivanog učinka spomenutih povratnika. "Oni će smanjiti i raskrinkati broj hohštaplera u znanosti." Ovdje dr. Derado zvuči kao da je iz Hlebina. Kao da je do sada bio problem identificirati hohštaplere. Međutim hohštapleri su oni koji su u hrvatskom sustavu snalažljiviji od onih koji rade kompetentno i pošteno. Naprotiv, brojni su primjeri starijih povratnika koji su se u hrvatskom sustavu prometnuli u hohštaplere, jer su pritisci za preživljavanje i napredovanje pogodovali takvom tipu transformacije. A sustav se ne mijenja... Kaže pjesma da "jedna trula jabuka kvari cijelu gajbu jabuka". I onda dođu bistrići koji se naivno nadaju da će par zdravih (iako ne "vrhunskih") jabuka izliječiti cijelu gajbu truleži... |
|
Podržao bih kolegu Derada u svemu što je napisao. Kolega Derado očito ima više informacija o tim "nogomentnim" ligama, u koje se ukalupljuje hrvatske znanstvenike.
Povratnici u Hrvatsku, na njena svuečilišta i Institute, za znanost znače mnogo: oni znaju i prepoznavaju vrijednosni sustav u znanostima razvijenog svieta, koji se kod nas skoro sasvim izgubio. Taj se sustav ne može izraziti nekim numeričkim pokazateljima, nikakvim h ili r funkcijama. Pogotovo ako se one, a to pretpostavljam zna i Kolega Derado, koriste ne za ocjenu vrijednosti rezultata rada pojedinaca, već za njihovu kritiku s ciljem uništavanja.
Isto tako ne znam da li ste vidjeli američku klasifikaciju 500 najusješnijih svjetskih kemičara? Izrađena je na osnovici jedne funkcije o broju radova i citata.Ne samo da ne toj listi nema ni jednog Hrvata (izuzev naturaliziranog Milana Randića na, ako me pamćenje dobro služi - na 436 mjestu). Ako pogledate dno te klasifikacije, tamo između 490. i 500.mjesta, naći ćete, čini mi se, 7 nobelovaca.
Ne znam jeste li prije dva tjedna pročitali u NL interview s našim znanstvenikom, 85-godišnjim Egonom Matijevićem. Ima u tom interviewu jedan odlomak u kojem Egon Matijević daje ocjena stanja u znanosti u Hrvatskoj, ali i u Europi, koji odudara od one, u osnovi pozitivne klime u USA.
Kolega Lenhard bi umjesto klišea o naivcima (Hlebine) mogao posjetiti to mjesto,ako već nije, i možda bi mogao shvatiti značenje Hlebinaca za jedno razdoblje slikarstva u Hrvatskoj.
Možda bi neki suvremeni Hlebinci po svojoj originalnosti i invenciji,
dobro došli u znanostima. |
|
Na #2. Možda bi neki suvremeni Hlebinci po svojoj originalnosti i invenciji, dobro došli u znanostima.
Sa ovim misljenjem se slazem. Ali to ne znaci da trebamo slaviti povratak nekvalitetnih strucnjaka koje su daleko od opisa takvih znanstvenika kao "povijesni" povratak. Takav pristup definira interes politike a najmanje je u interesu znanosti. Jedina garancija da cemo dobiti povratnike koje ce unijeti nove standarde rada, morala ali i znanja na nasa sveucilista su javni i kompetitivni natjecaji u kojima ce znanstvenici znati sto ocekuju i nece biti prisiljeni i prije nego dodu izgubiti sve kriterije i prihvatiti zakone lokalnih mocnika. Zato se i slazem sa ovom procjenom kolege #1:
hohštapleri su oni koji su u hrvatskom sustavu snalažljiviji od onih koji rade kompetentno i pošteno. Naprotiv, brojni su primjeri starijih povratnika koji su se u hrvatskom sustavu prometnuli u hohštaplere, jer su pritisci za preživljavanje i napredovanje pogodovali takvom tipu transformacije. A sustav se ne mijenja....
Na kraju krajeva znanstvenici znaju da se znanost radi sa suradnicima u laboratorijima gdje se originalnost i inovativnost najbolje testiraju i studenti vrlo brzo otkriju s kime zele ili uopce mogu raditi originalnu i inovativnu znanost. U tom odnosu najmanje je bitno tko je medijski prezentiran kao najrangiraniji ili najveci ili najbolji. Sve ovo NAJ u takvim okolnostima ima malo znacenje...
Stoga je dobro ponoviti jos jednom recenicu iz Link:
Hrvatska će još dugo biti zarobljena u uskogrudnosti mentaliteta koji je za svakim iole uspješnim primjerkom svoga roda spreman posprdno dobaciti: da je nešto valjao ne bi nam ni dolazio.
Na zalost ovo je nacin na koji se znanstveni idealisti precesto docekuju, anonimno obraduju i ispracuju iz RH.
|
|
Na #2: Slažem se sa svime oko Hlebina i Hlebinaca. Međutim, da se vratimo na kliše, čovjek može istodobno biti i kvalitetan znanstvenik i politički naivan. Te dvije stvari nisu međusobno isključive, naprotiv. Slažem se s Vašim opaskama o rangiranju, ali ishodište cijele priče o drugoligašima nema puno veze s rangiranjem. Problem kako ga ja vidim je
1) u heroiziranju povratnika - koji se vraćaju na teren koji je iz temelja nepripremljen za bavljenje znanošću na način na koji su oni navikli, te je stoga njihova znanstvena budućnost u Hrvatskoj krajnje neizvjesna; kao što sam već jednom rekao služeći se drugom tipu klišea, do sada su igrali nogomet (bolje ili lošije) a sada dobrim dijelom moraju graditi stadion. Činjenica da su bili razumno uspješni nogometaši ne govori ništa o njihovim arskim sposobnostima.
2) U tome što dobar dio povratnika dopušta da se u propagandne svrhe laže o njihovim motivima povratka. Ljubav prema domovini, žrtva i odricanje za napredak znanosti u Hrvatskoj - nemojte, molim vas. Znam poimence nekoliko povratnika koji su se vratili jer su se umorili od (mahom neuspješne) trke za tenure-om ili (mlađi) čak pristojnom tenure track pozicijom u inozemstvu, i koji računaju na profesionalnu karijeru nižeg intenziteta i nižih kriterija od one na koju bi bili primorani da su ostali u inozemstvu. Hrvatska treba smanjiti jaz prema zapadu u znanstvenoj kvaliteti i produktivnosti - što i sam ministar ponavlja. To se neće postići tako da povratnici prihvate realnost znanstvene svakodnevice, pomire se s time da je ovdje sve sporije i lošije, i rade manje nego su radili u inozemstvu.
3) I konačno, teško mi je povjerovati da se ne slažete sa mnom oko hohštaplera. Ne znam kako to dr. Derado zamišlja njihovo "raskrinkavanje", ali hohštapleri jako dobro znaju uzvratiti udarac - anonimnim pismima, prijetnjom tužbama i cijelim spektrom drugih prljavština. Tome smo svjedoci svakodnevno.
Odvojeni problem s povratnicima je da se nitko od njih ne vraća na VODEĆA mjesta u hrvatskoj znanosti. Među "ministrovim" povratnicima nema niti jednog tko se vraća VODITI institut, sveučilište, fakultet, fakultetski odsjek ili centar izvrsnosti. Ako proučite slučajeve Kine, Finske ili Irske, oni su počeli upravo od takvih ljudi, a ne od "pješaka". U Hrvatskoj su sretni oni (malobrojni) povratnici koji dospiju na mjesto koje vodi neki domaći ambiciozni vizionar s dovoljno moći da svoje zamisli provede u djelo. Takvi su, na žalost, u manjini. Molim Vas, koji bi se ambiciozni znanstvenik pri zdravoj pameti npr. vratio na Medicinski fakultet u Zagrebu pod sadašnjim vodstvom? U bilo kojem priručniku za razvoj karijere u znanosti jedan od osnovnih savjeta je "pri odabiru buduće radne sredine DOBRO pazite kakvi su vam potencijalni šefovi". Vratiti se pod šefovski autoritet zadriglog predstojnika zavoda, bahate i neodgovorne dekanice ili mlitavog, beskorisnog rektora je kompromis koji će nužno imati posljedice na profesionalni razvoj povratnika. Zato na takav kompromis pristaju samo oni kojima je profesionalni razvoj od sekundarnog značaja ILI oni kojima se ništa bolje ne nudi. |
|
| "Činjenica da su bili razumno uspješni nogometaši ne govori ništa o njihovim ZIDARSKIM sposobnostima." |
|
Posto se opet pljuca po povratnicima onako “in general” osjecam potrebu da opet upozorim kolege pod 3 i 4 da ne generaliziraju jer me bez ikakvog povoda i razloga javno vrijedjaju, posto i ja (volio to ili ne) spadam u “ministrove” povratnike. Razlozi mog povratka u Hrvatsku su privatne prirode, ali se javni poziv ministra vremenski podudario s mojom odlukom o povratku. U Hrvatsku sam se vratio ne da bih vodio hrvatsku znanost nego da bih nastavio se baviti onime cime sam se bavio i u svijetu – inzenjerstvom, istrazivanjem i razvojem gorivnih celija – tehnologije za prozivodnju elektricne energije iz vodika. I da svoje znanje prenesem na mlade hrvatske kolege i otvorim im mogucnost bavljenja ovom tehnologijom. Problemi energije i tehnologije za njenu pretvorbu su od vitalnog znacaja za Hrvatsku bas kao i za svaku drugu zemlju.
U svijetu sam stvorio karijeru i ime. Ne zanima me vas sustav vrijednovanja kroz broj objavljenih radova, broj citacija i impact faktor. Moj doprinos je daleko veci jer sam veci dio karijere radio u industriji gdje nam nije bilo ni dozvoljeno objavljivati rezultate istrazivanja. Svoj doprinos razvoju ove tehnologije mjerim postignutim rezultatima – postignutoj prostornoj, volumetrijskoj i gravimetrijskoj gustoci snage (W/cm2, kW/l i kW/kg), broju i ujednacenosti celija u sklopu, dizajnu, pa i broju patenata i patentnih prijava. Svoju medjunarodnu reputaciju mjerim izmedju ostalog i pozivima za predavanja sirom svijeta.
U Hrvatskoj polako ali sigurno stvaram uvjete za nastavak svoje karijere. Dobio sam radno mjesto na fakultetu kroz proceduru koja je bila takva kakva je bila (nisam je nikad preispitivao ma kako mi cudna, dugotrajna, neodredjena i birokratska bila – jednostavno sam je prihvatio kao dio folklora, kao uostalom i sve druge vise-manje besmislene procedure) bez veza i vezica kako to cesto ovdje na Connectu insinuira jedan povratnik-wannabe. Izabran sam u zvanje redovnog profesora ponovno kroz nekakvu proceduru koju nisam bas dobro ni razumio (pretpostavljam kroz identicnu proceduru kao i svi drugi redoviti profesori).
Moram se zahvaliti kolegama na katedri i na FESBu koji su me izvanredno prihvatili. Posebne zahvale idu sefu katedre koji mi je omogucio da se posvetim stvaranju uvjeta te prodekanu za znanost (takodjer connectovcu), koji mi je puno pomogao u snalazenju u procedurama za prijavu projekata, za nabavu opreme, itd. Zgodan je momenat da se FESB prosiruje pa je tako u novoj zgradi koja ce se useliti na jesen predvidjen i prostor za moj laboratorij.
Dobio sam projekt na natjecaju MZOSa ponovo kroz redovitu proceduru bas kao i svi drugi znanstvenici u Hrvatskoj (projekt mi je bio rangiran 11 od 106 odobrenih projekata).
MZOS mi je odobrio zaposljavanje dvaju znanstvenih novaka. Kroz razgovore sa kolegama i studentima, intervjue, oglasavanje na internetu (pa i ovdje na Connectu), nasao sam i zaposlio dva kandidata koji su bili rangirani prvi i drugi u svojim godistima diplomiranja. Sad ih moram uvesti u ovu tehnologiju i uciti ih. Evo jednome sam vec obezbjedio stipendiju NATO-a za ljetnu skolu iz ove tehnologije.
Dobio sam projekt od NZZ, zapravo sredstva za opremu laboratorija kroz javni natjecaj.
Nadalje, dobio sam Marie Curie International Reintegration Grant, naravno kroz medjunarodni natjecaj. Ovi projekti su u tijeku.
Jedino sto nisam dobio je oprema (kapitalna, srednja i mala) na natjecajima MZOSa i to zato jer me moj fakultet nije rangirao (s pravom racunajuci da ce MZOS odrzati ministrovo obecanje da ce povratnicima osigurati opremu ali ne tako da smanji sredstva za opremu postojecim znanstvenicima) i jer svoj projekt nisam udruzio u program (znanstvenici su odbijali moje pozive za udruzivanja jer su se vec jedni drugima obecali; ispalo je da su s pravom racunali na prolaz vecine projekata).
Sve skupa izborio sam se za uvjete koji su u apsolutnim iznosima (osim naravno moje place) jednaki ili cak bolji nego sto sam dobio kad sam svojevremeno presao na University of Connecticut (cinjenica da je na tom sveucilistu svojevremno boravio i sadasnji ministar je puka slucajnost).
I dalje sam aktivan u svim medjunarodnim aktivnostima. Izabran sam na Board of Directors strukovnog udruzenja International Association for Hydrogen Energy.
Jedan sam od urednika casopisa International Journal of Hydrogen Energy, zaduzen za brojeve posvecene gorivnim celijama.
Organiziram sekcije i drzim pozvana predavanja na medjunarodnim skupovima.
Objavljujem radove, koji su istina za sada rezultat minulog rada; ocekujem jednu kracu pauzu dok ne stasaju moji novaci ali ne vidim razloga zasto ne bi svojim radom generirali dovoljno materijala za stvaranje i objavljivanje radova.
Sve skupa nije lose za drugoligasa. Nemam namjeru voditi institut, sveučilište, fakultet, fakultetski odsjek jer to ni ne znam. Jos jednom napominjem, nisam se vratio mijenjati sustav. Uvjeren sam da ce se sustav sam od sebe promijeniti kad vecina bude radila ovako i ovoliko kao ja. I zbog toga je dobro da se priznati znanstvenici sa znanjem i radnim navikama vracaju u Hrvatsku. A slazem se takodjer da bi bilo dobro da se vracaju oni koji na ovakav nacin mogu promijeniti sustav, a ne oni koji ce se samo uklopiti u sustav. A oni koji misle da ce se sustav promijeniti pisanjem i prepucavanjem po novinama ili po internetu su naivni. I cini mi se imaju puno slobodnog vremena.
Svidja mi se ona hiperbola o gradnji stadiona. Pa ni u svijetu me nigdje nije docekao izgradjeni stadion. Na svakom sam radnom mjestu, i u industriji i na sveucilistu gradio svoj laboratorij (stadion). E sad da li je to stadion za sto tisuca ljudi ili za 5 tisuca, da li ima reflektore za nocne utakmice i da li je za njegovu izgradnju trebalo 3 ili 12 mjeseci o tome se da razgovarati. Ali nisam ni ocekivao da cu u Hrvatskoj imati identicne uvjete. Uvjete treba graditi i njima se prilagodjavati. Oni koji cekaju da im netko izgradi stadion ce se nacekati. I u inozemstvu i u Hrvatskoj.
|
|
Na#6. Bravo kolega na svemu sto ste do sada napravili. Od srca cestitam. Jedino ne razumijem kako ste se vi prepoznali u onoj drugoj nekvalitetnoj vecini "povratnika ministrovih ili ne" koja je potpuno suprotna svemu sto ste napisali.
I zbog toga je dobro da se priznati znanstvenici sa znanjem i radnim navikama vracaju u Hrvatsku. A slazem se takodjer da bi bilo dobro da se vracaju oni koji na ovakav nacin mogu promijeniti sustav, a ne oni koji ce se samo uklopiti u sustav. A oni koji misle da ce se sustav promijeniti pisanjem i prepucavanjem po novinama ili po internetu su naivni. I cini mi se imaju puno slobodnog vremena.
Nije istina da imaju puno slobodnog vremena i nadam se da uvazavate cinjenice da i drugi znanstvenici isto puno rade i doprinose znanosti u RH svojim znanstvenim radom ali i volonterskim angazmanima na ovom portalu. Sumnjam da je ovaj portal samo mjesto pisanja i prepucavanja, jer za mene rad na portalu ima i svoj edukativni i drustveni znacaj, koliko god to vama ne izgledalo tako. Mozda cete nakon nekoliko godina rada u RH shvatiti da je to ipak vazan medij koji moze doprinositi promjenama u HR znanosti.
Uvjeren sam da ce se sustav sam od sebe promijeniti kad vecina bude radila ovako i ovoliko kao ja.
A kada ce to biti? U realnim vremenskim razmjerima ova izjava o promjenama sustava vas dovodi do vasih unuka. I tada ce odgovor biti negativan. Zar mislite da ce ikada vecina raditi ovako i ovoliko kao vi sa svim uspjesima koje imate? Takvo ocekivanje je naivnije nego da mislite da cete sustav promjeniti samo pisanjem... |
|
Na #6: Lijepo, kolega, i drago mi je da ste optimistični. Međutim, ništa što ste napisali ne kosi se s mojim #4. Poštujem Vaše pravo da se vratite iz privatnih razloga, ali to implicira da Vam je profesionalni razvoj "od sekundarnog značaja" tj. od manje važnosti nego navedeni privatni razlozi. Činjenica da su Vas prihvatili na splitskom FESBu znači da spadate pod sretnu manjinu koja ima aktivnu podršku na radnom mjestu.
Što set tiče stadiona, očito smo različito shvatili na što se "gradnja stadiona" odnosi. Uspostava laboratorija po mojim kriterijima spada u igranje nogometa, ne u gradnju stadiona. Pod "gradnjom stadiona" podrazumijevam sve one stvari koje u Hrvatskoj morate raditi a koje u inozemstvu znanstvenici kojima je primarna zadaća istraživanje jednostavno nisu dužni raditi. Tu spadaju poslovi koje bi trebala raditi administracija matične institucije, zatim piljenje dasaka za pisaći stol i police, te promjene u zakonima, statutima i pravilnicima koje treba mijenjati da bi se uklonile nepotrebne prepreke, a oko kojih oni koji bi ih trebali mijenjati ne poduzimaju ništa. Zovite me razmaženim gotovanom, ali osobno imam razumno uspješnu samostalnu karijeru u inozemstvu, i niti sam ikad čekao na izgradnju stadiona prema Vašim kriterijima, niti sam morao graditi ono što podrazumijevam pod stadionom po mojim kriterijima. Previše volim svoj posao da bih se odrekao dobrog dijela bavljenja njime u korist stolarskih poslova, natezanja s bahatim i nekompetentnim tetama i stričekima u računovodstvima i uvoznim službama hrvatskih instituta i fakulteta, te obijanjem pragova i povlačenjem poznanstava oko izmjene suludih pravila i zakona. Ako sam zbog toga ne-Hrvat ili anti-Hrvat, so be it. Jednostavno smatram da to nije moj posao, i da postoje ljudi čiji jest posao te probleme rješavati, i da ti ljudi u većini slučajeva taj svoj posao NE RADE. Može se biti dobar znanstvenik, i istovremeno loš stolar ili lobist. Sustav koji primorava dobre znanstvenike da budu stolari, lobisti i sekretarice NE VALJA. Ja za razliku od Vas nemam privatne razloge koji bi mi pomogli da ga prihvatim kao dio folklora - niti mislim da sustav te privatne razloge od povratnika treba očekivati (ili, još gore, zahtijevati). Pogotovo ako im je izvrsnost zaista na pameti. |
|
Posto me kolega 6 potaknuo da se zapitam da li i oni koji pisu na portalu imaju dovoljno vremena da doprinose znanosti u inozemstvu (gdje dobivaju placu) te u RH (gdje dobrovoljno rade) napisati cu u ovom postu par komentara o onome sto osobno smatram izvrsnim rezultatima u znanosti i to cu se ograniciti na dosege u zadnjih mjesec dana i ocekivanjima za sljedecih 2 tjedna.
1. Danas su zavrsene aplikacije za:
EMBO Practical Course on Ub and SUMO u MedILSu- 40 000 EURO, Dolazi dobitnik Nobelove nagrade Aaron Ciechanover. To je bila pozvana aplikacija jer je nas skup prosle godine u MediLS ocjenjen najuspjesnijim kursom te godine.
2. FEBS Conference on Cellular Signaling and Molecular Medicine koje ce se odrzati 2008, 2010 i 2012 u cavtatu. SLjedece godine gostuje dobitnik Nobelove nagrade Craig Mello (za siRNA). Podrska iz inozemstva 90 000 EURA. Sudjelovanje 300 sudionika svake godine. Cjelokupni budget koji ostaje u RH za svaku konferenciju je oko 250 000 Eura.
3. Prosli tjedan nam je prihvacen rad u Biochemical Society Transactions zajedno sa kolegama sa MFa u Splitu JT prvi autor.
4. Danas sam poslao rad u EMBO Reports a sljedeci tjedan novi rad saljemo u J Biol Chem. Koautorica na radu je i studentica iz Zagreba koja je sada na rotacijskim vjezbama u Frankfurtu.
5. Za dva tjedna saljemo jedno od najvecih otkica u mojoj karijeri u casopis Cell i to kao dva rada back-to-back. Prvi autor na tom radu je znanstvenica iz Hrvatske koja radi u mom laboratoriju u Frankfurtu.
6. Prosli tjedan prebacio sam sve potrebne reagense i uredaje za rad sa kulturama stanica u MedILS. Ovaj tjedan dolazim u Split gdje zajednicki pisemo rad na kojem ce prvi autor biti studentica iz MedILSa sa jos dvoje suradnika sa MFa u SPlitu, te jos 3 znanstvenika iz inozemstva.
7. Zajedno s dvije postdoktorantice zavrsavam fellowhipove za EMBO (Aug 15) i HFSP (Sept) za njihov znanstveni rad (trajanje 2-3 godine) u MBT programu u MedILSu.
Sve ovo pisem jer sam de facto i ja povratnik u RH (svakako ne ministrov, ipak ne spadam u tu klasu) jer vodim laboratorij s 4 studenta i dvije postdoktorantice u SPlitu.
Ovim cu rezultatima svakako puno vise napraviti za RH nego javnim istupima i pisanjem na portalu, ali kolega FB budite uvjereni da bez ovih rezultata moje rijeci ionako ne bi imale neki znacaj.
Nazalost, sto duze radim u RH i sto bolje upoznajem i sebe i ljude u RH sve vise sam uvjeren da znanstveni uspjeh neumoljivo stvara sujetu i ljubomoru kod onih koji aktivno ali pritajeno rade protiv upravo ovakvih povratnika. Stoga malo razmislite i o svojoj buducnosti i odrzavanju kvalitete te mogucim slicnim problemima.
|
|
jer me bez ikakvog povoda i razloga javno vrijedjaju, posto i ja (volio to ili ne) spadam u ?ministrove? povratnike
nadam se kolega FB da ne mislite valjda da sam vas ja osobno imao bilo kakvu namjeru vrijedati. Nikada vas nisam niti spomenuo a niti pomislio na vas ali ukoliko ste se vi prepoznali u nekvalitetnim povratnicima onda je to vas problem.
Medutim nakon vaseg komentra 6 malo i razmisljam kako ste jako glasni u obrani vaseg statusa voljenog ministrovog povratnika. Ocekivao bih od vas da se takoder zalazete za vrijednosti koje ste naucili ziveci cijeli niz godina u inozemstvu i da skupite snage i javno i konstruktivno reagirate na mnoge nebuloze koje ste spomenuli u 6. Naravno da necete jer ste svjesni opasnosti da uigrana druzina na celu s MDRPima ne krene u svoju igru defamacija i anonimnih napada.
Na kraju zelim vas informirati da sam sve nabrojeno u #9 napravio kao povratnik koji nije osobno primio nikakav novac za sav taj rad u RH, nisam uzeo niti jednu kunu proracunskih novaca MZOSa ili NZZ da vi i ostali mozete dobiti vece grantove. Good luck.
Stoga sve od osobnog rada, putovanja u RH, do materijala, opremanja laboratorija, placanja studenata koji rade sa mnom i na kraju publikacija je placeno iz mojih grantova koji su doneseni iz inozemstva.
Nadam se da se slazete da to nije lose za jednog nepozeljnog povratnika kojeg mozete svrstati i u cetvrtu ligu istok prema vrijednosnoj skali sadasnjeg MZOSa ili ministrovih poslusnih povratnika. No u svijetu znanosti koji je meni poznat ovo se zove znanstvena izvrsnost koja se godisnje placa sa 1,2 mil eura cash. Zato i uzivam raditi znanost i mogu pomagati gdje i kako zelim. |
|
Quote:
Sve ovo pisem jer sam de facto i ja povratnik u RH (svakako ne ministrov, ipak ne spadam u tu klasu) jer vodim laboratorij s 4 studenta i dvije postdoktorantice u SPlitu.
E pa dobrodosao u drugu ligu! 
(ovom definicijom povratnika si znacajno povecao broj povratnika)
Borise, Ivane... citam vec dugo vase rasprave o povratnicima... i zelim vam ovdje na ovom Portalu (na ovom
javnom mediju) gdje ste se toliko raspisali poruciti: prestanite glumiti "glasnogovornike" povratnicima.
Preciznije receno: prestanite mene, kao povratnika koji se samoinicijativno vratio u Hrvatsku, gurati u vase stereotipne medijske price o tome sto su i kako su se povratnici "vratili", te moralizirati koji bi njihovi motivi morali biti.
Svojim raspravama generirate negativnu medijsku sliku o povratnicima i otezavate im rad. Otezavate zato jer su vase rasprave plitke, na nivou rasprave u krcmi gdje je vaznije tko je glasniji i agresivniji od toga kakvim argumentima raspolaze. S time da vasi argumenti nisu antiteza medijskoj slici o povratnicima koju pokusava stvoriti MZOŠ.
MENI otezavate rad jer svojim istupima me gurate u klišeje i navlačite javnost na mene kroz teme koje meni kao povratniku u mojem radu niti pomažu niti me zanimaju.
Nisam retardiran da ne znam prepoznati u kakve sam uvjete dosao pa da mi vi to morate objasnjavati, a iz vasih komentara vidim da vi blage veze nemate u kakvim uvjetima radim, a jos manje zasto sam uopce pristao doci raditi u takve uvjete (a tebi Ivane su ti razlozi i "nazalost dosta komplicirani"). Isto tako, dopustite mi toliku dozu samodopadnosti da znam i bez vase pomoci koja bi morala biti moja drustvena uloga u sustavu znanosti i visokog skolstva kao povratnika.
Ivane, unatoc tvojem neprestanom inzistiranju da povratnici krenu u medijski rat sa sustavom, svrstavajuci se u dva lobija, ne zelim nasjesti na takvu vrstu provokacija, vec zelim svoju energiju uloziti u ono sto je tebi "nazalost dosta komplicirano" citati.
A to ako, kada, kako i zbog cega cu krenuti u "medijske ratove" odlucit cu sam.
Dejan Vinkovic |
|
na #10
Vrijedjate me samim tim sto me trpate u isti kos s drugim "ministrovim" povratnicima i onda takvu generaliziranu sliku koristite u svojim prepucavanjima s ministrom.
Ja se nisam javio da bi branio svoj "status voljenog ministrovog povratnika" (ironija primijecena ali u ovom slucaju potpuno neprimjerena) nego da bih se izdvojio iz kliseja u koji me gurate.
Ne spadam ni u "nase" ni "njihove."
"Ocekivao bih od vas da se takoder zalazete za vrijednosti koje ste naucili ziveci cijeli niz godina u inozemstvu i da skupite snage i javno i konstruktivno reagirate na mnoge nebuloze koje ste spomenuli u 6."
A po cemu to vidite da se ne zalazem za vrijednosti koje sam naucio vani? A ja sam do sada bio sav ponosan na svoje vrijednosti. Opet napominjem u Hrvatsku sam se vratio raditi i prenijeti svoje znanje na mladje a ne mijenjati sustav. Nebuloza u Hrvatskoj ima puno ne samo u sustavu znanosti. Ne zelim i ne mogu svoju energiju trositi na ispravljanju krivih Drina.
Ako vas zanima moj stav o silnim nebulozama rado cu ga javno i konstruktivno iznijeti, ali ne osjecam nagon da svoje stavove iznosim u javnosti.
"Na kraju zelim vas informirati da sam sve nabrojeno u #9 napravio kao povratnik koji nije osobno primio nikakav novac za sav taj rad u RH, nisam uzeo niti jednu kunu proracunskih novaca MZOSa ili NZZ da vi i ostali mozete dobiti vece grantove."
Bas vam hvala sto ste mislili na nas. Do sada sam bio ponosan na ono sto sam postigao a sada evo osjecam griznju savjesti sto sam dobio proracunske novce i sto nisam ostavio drugima (podrazumijeva se manje kvalitetnim) da dobiju vece grantove. A ja sam se mogao prikljuciti onima koji kukaju da se u Hrvatskoj ne moze raditi.
N.B. Ni ja jednu jedinu kunu od grantova nisam stavio sebi u dzep vec time kupujem opremu i placam svojim suradnicima odlazak na medjunarodne skupove.
Ne sumnjam da biste vi zbog svoje kvalitete dobili vece grantove ali kako mi nismo iz istog znanstvenog podrucja ne vidim kako bi to utjecalo na raspodjelu i velicinu grantova u mom podrucju.
Zao mi je sto ste me uvukli u ovo bespotrebno prepucavanje. Ja vam se zbog svega sto ste napravili i u Hrvatskoj a pogotovo izvan nje iskreno divim. Ali molim vas ostavite me na miru.
|
|
Postovani kolega,
Iz vase poruke stjecem dojam da se pokusavate opravdati za nesto sto vam je dobro poznato iz iskustva u inozemstvu a to je nacin selekcije i odabira kandidata na faculty positions (tenure track i tenured positions posebice; za in residence positions mogu vaziti drugaciji uvjeti).
Vjerujem da vam je zao sto niste prosli jedan normalan slijed i proceduru koja je u znanosti u USA odavno prihvacena za odabir kandidata i brza i poznatija i jasnija, a to su jasni i vidjljivi natjecaji, sa vise stupnjeva selekcije kandidata, dvostruki intervjui, itd. Uvjeren sam da bi vi osobno kao znanstvenik za dugogodisnjim iskustvom i medjunarodno priznatom karijerom prosli na velikoj vecini takvih natjecaja za faculty positions a I za director positions u vasoj grani istrazivanja u SAD-u.
Stoga mi je jos cudnije iz kojeg se razloga nastojite pravdati svoju situaciju i nacin dobivanja pozicije u Splitu
( Dobio sam radno mjesto na fakultetu kroz proceduru koja je bila TAKVA KAKVA JE BILA (nisam je nikad preispitivao ma kako mi CUDNA, dugotrajna, NEODREDJENA i birokratska bila ? jednostavno sam je prihvatio kao DIO FOLKLORA, kao uostalom i sve druge vise-manje besmislene procedure) bez veza i vezica kako to cesto ovdje na Connectu insinuira jedan povratnik-wannabe. Izabran sam u zvanje redovnog profesora ponovno kroz nekakvu proceduru koju nisam bas dobro ni razumio, ??.
Nadalje, dobio sam Marie Curie International Reintegration Grant, naravno kroz medjunarodni natjecaj )
Jako dobro mi je poznat nacin na koji je NAPUTAK ministra Primorca provodjen i kako i koliko su osobna poznanstva i interesi igrali vaznu ulogu u tom procesu. Pa tako je i sam ministar naglasio u odgovoru na moje pitanje upuceno njemu ( gostovanje ministara Primorca na portalu) 4 travnja 2005, puno prije nego su prvi kandidati odabrani kao povratnici preko Sveucilista u Splitu i potvrdjeni u ministarstvu.
Kljucna je bila potpora fakulteta prema Sveucilistu, a tu su osobni kontakti bili jako vazni pa i odlucujuci. Ostali kriteriji mi nisu jasni, a o mojoj prijavi nitko iz rektorata nije komunicirao sa mnom 9 mjeseci. Zar to nije jako lose i neprihvatlivo. Dragi kolega, zar su to kriteriji s kojim ste se vi i kolega iz povratnik sa Princeton University DV susretali u USA.
Kazite mi molim vas kakva bi bila vasa reakcija da znate da se do sada u Hrvatsku vratilo 44 znanstvenika ?ministrova?, a vasa prijava (izrazaj interesa) i recimo kolege DV (post 11) bile odbijene. Mozda bi onda lakse pustili svoj glasi i dali glasniju kritku nacina i nepostojana madjunarodnog natjecaja i kriterija za odabir kandidata.
Posebno sto ste imali i dodatan privatni razlog za povratak a lijepo i naglasavate da je vas Marie Curie project prosao medjunardnu evaluaciju). Kad vec to tu isticete, zasto se onda susprezati pa reci to I za potrebitost takvog nacina odabora I u slucaju Povratnika. Osobno sam to pitanje pitao ministra puno prije nego sma zaprimio odbijenicu.
Nakon dosadasnje rasprave i poznavajuci situaciju glede povratnista cini mi se da su za povratak bili kljucni kriteriji:
najbolje glumiti naivca (Hlebinca), biti Yes-men i imati jake osobne kontakte, a u nekim slucajevima kriterij su bili znanstvena izvrsnost i medjunarodna prepoznatljivost kao sto je to kod vas slucaj kolega FB. ( to nikako ne bi trebalo biti slucaj vec pravilo). Stoga nemojte se nervirati, nitko vas ne vrijedja, ovo je ipak jedna rasprava u kojoj je nadam se cilj, da se barem istakne potrebitost jasnih a ne maglovitih kriterija u svim problemima u znanosti.
Nazalost imamo vise wannabe povratnika u Hrvatskoj (wannabe ? person who tries to fit in with a particular group of people). Da li je to jedan od kriterija, ako je, onda ce sporo ici te promjene o kojima kolega govorite i koje pokusavate u svojoj mikrosredini.
|
|
Na #11:
Kolega, jedino što ću ja Vas moliti da prestanete je tražiti od mene da prestanem činiti nešto što ne činim. Niti imam namjeru glumiti bilo čijeg glasnogovornika, niti imam namjeru moralizirati oko tuđih motiva (naprotiv, poštujem svačije motive za povratak) niti generirati negativnu medijsku sliku o povratnicima. Na dugi rok, negativnu medijsku sliku mogu stvoriti samo povratnici koji ne ispune očekivanja koje je sam ministar rastrubio.
Quote:
Nisam retardiran da ne znam prepoznati u kakve sam uvjete dosao pa da mi vi to morate objasnjavati, a iz vasih komentara vidim da vi blage veze nemate u kakvim uvjetima radim, a jos manje zasto sam uopce pristao doci raditi u takve uvjete
Ako nemamo blage veze, to je zato što nam niste rekli - bez obzira što smo Vas nekoliko puta dobronamjerno pozvali da to podijelite s nama. Očito smatrate se to ovdje nas se to ne tiče. To je u redu, ali onda budite pristojni i nemojte smatrati da nas se tiču i neutemeljene optužbe kojima nas obasipate u #11. Dragi kolega, prije četiri godine i ja sam se imao priliku vratiti nakon postdoca, i kao što Vi jako dobro znate zašto ste se vratiii, i ja jako dobro znam zašto nisam. Ja o svojim iskustvima i motivima ovdje raspravljam, Vi branite svoje na način da režite na one za koje (bez temelja) smatrate da Vaše motive dovode u pitanje. "Blage veze nemamo." Ma super. Ovo me inspirira da podijelim jednu crticu s Vama i s čitateljstvom portala. Dok sam bio dodiplomski student molekularne biologije tamo 1993, nekolicina nas najboljih studenata bila je vrlo nezadovoljna programom studija, te je pokušala dati svoj prijedlog promjena (suvremeniji, kvantitativniji, bolje složen). Pri tome smo bili dovoljno Hlebinci da nam je bio važan samo sadržaj, a ne i to da se očuvaju neki kolegiji koji su suvremenom biologu nepotrebni koji se na PMF-u predaju na isti način zadnjih 60 godina (četvrtkom u 10 ujutro or so). I dok nitko nije dvojio oko toga da je naš program vrlo suvremen (čak su ga kratko komentirali na jednoj sjednici Biološkog Odsjeka), prijedlog nam je vraćen s tri riječi usmenog komentara. Iste tri riječi koje sam u slijedećih šest godina čuo još nekoliko puta svaki put kad sam htio mijenjati nešto što je nerazumno i što mi je otežavalo život kao doktorandu na PMF-u i IRB-u. Koje su te tri čarobne riječi?
"Vi ne razumijete."
Niti u jednom slučaju nakon te tri riječi nije slijedilo objašnjenje zašto ja to ne razumijem. Očto su oni MENE smatrali retardiranim, čim ne razumijem Ono Što Nije Potrebno Objašnjavati (i što je prešutno jasno, jer to u izgovorenom ili napisanom obliku pas s maslom ne bi progutao). Na moju veliku žalost, Vaša reakcija u #11 ("blage veze nemate", bez objašnjenja) mi izgleda kao varijacija na temu tog velikog suda kojima sam ja kao "Hlebinac emeritus" hrvatskog znanstvenog sustava bio opetovano izložen. Dakle, ne smatram ja Vas retardiranim zato što mislim da ne znate zašto ste se vratlli, nego Vi mene smatrate retardiranim zato što mislite da nisam u stanju razumjeti Vaše motive. Ili, opet, mislite da to objašnjavanje nije vrijedan Vašeg truda i vremena. Ako je ovo posljednje slučaj, onda ne razumijem ni zašto smatrate da uvredljiva ad hominem defanziva poput one u #11 jest vrijedna Vašeg vremena. S te strane je kolega #6 i pored nepotrebne defanzivnosti puno konstruktivniji, jer je podijelio s nama i motive povratka i napravio argumentiranu reklamu za splitski FESB kao dobro mjesto za povratak. S druge strane, Vaša reakcija me podsjeća na klicu stava jednog drugog fakultetskog odsjeka na jednom drugom sveučilištu koji ljude iz inozemstva koji izraze argumentirano mišljenje naziva kaubojima koji im nemaju pravo soliti pamet. Zvuči poznato? |
|
Kolega #11. Portal nije javni medij dok god ga vi svojim potpisom ne napravite javnim. On jest medij za raspravu i razmjenu znanstvenih informacija clanova portala i nista vise od toga. Da u tome ima vaznu edukativnu i drustvenu ulogu je jasno svima, ali to ne znaci da bilo koji novinar moze nase rjeci koje nisu potpisane (osim uvodnog posta i par komentara koji su kao i vas komentar 11 potpisani) prenijeti u bilo kojem javnom mediju bez naseg dopustenja.
Cudim se nivou vase rasprave i argumentima koje imate (ratovi, kliseji, retardirani). Vrlo brza prilagodna na evolucijski pritisak. Cudi me takoder da si uzimate pravo, kao i DB, da pocinjete sa ti-kanjem i imenima tek kada imate nesto ruzno i naravno boldano reci svojim sugovornicima. Vi ste uvodili bon-ton an ovaj portal i prije dvije godine govorili da bold na internetskom jeziku znaci vikanje...Necete time postici nista vise u diskusiji nego da konstruktivno raspravljate.
nemojte si molim vas niti pomislitii da bih ikada mogao biti glasnogovornik povratnicima jer mi to nije zelja, nisam sposoban biti niti sebi glasnogovornik, a na kraju niti ne pripadam u vase lige (moja je cetvrta liga istok, dok ste vi sami sebe svrstali u trecu ligu zapada, a ostatak spada u drugu ligu).
meni preostaje samo zakljuciti da je sujeta i ljubomora vrlo zarazna u RH.
Kolega #12.
Zelim vam sve najbolje u radu i drago mi je cuti da se FESB tako dobro razvija. Kao sto i vi znate to je posljedica velikana koji su postavili temeljne postavke znanosti u Splitu poput kolege Denegrija. Nadam se da cemo za 5-10 godina moci ponovo popricati i vidjeti koliko ste vi doprinjeli medunarodnoj prepoznatljivosti Splitske znanosti te koliko ste zadovoljni. U tome vam zbog vas ali i mladih u Splitu zelim puno uspjeha. Do tada budite uvjereni da vas osobno ne diram niti spominjem u raspravama. U istom tonu molim vas procitajte jos jednom raspravu i vidjeti cete da se i kolega 4 i ja zalazaemo za iste principe kao i vi u svom radu - samo sto mi imamo nagon i volje o njima javno raspravljati.
|
|
Molim dozvolite mi nekoliko općenitih komentara oko povratnika, na osnovi primjera iz prošlosti i osobnog iskustva.
Podržavam potpuno opći stav kolege Derada oko povratnika iz druge lige. Teško je znati unaprijed koliko će netko doprinijeti razvoju sustava.
Profesor Supek doktorirao je kod Heisenberga, i u njegovom slučaju profesor Heisenberg nije izabrao najsretniju temu. Došao je 2. svjetski rat i prema vlastitim riječima prof. Supek nije nikad došao u prvu ligu fizike. Ipak, bez njega fizika u Zagrebu ne bi nikad bila ono što je danas. Imao je niz vrlo sposobnih studenata, njegov entuzijazam pokrenuo je osnivanje IRB-a. Moja generacija je s pravom vrlo zahvalna profesoru Supeku koji je pokrenuo razvoj teorijske fizike u Zagrebu i omogućio nam dobro obrazovanje u vrijeme kad putovanja po svijetu nije bilo lako organizirati.
Divim se povratnicima koji su vani imali sve, nekad i stalno mjesto na uglednom sveučilištu i ipak su odlučili vratiti se u RH. (Tu ne brojim sebe, jer sam bio došao kasno). Stoga podržavam prilog #6; procedura dobivanja mjesta bila je takva kako se lokalno provodi i to nema veze s motivacijom za povratak i čestitam autoru na hrabroj i nesebičnoj odluci.
Sustav u RH može se mijenjati samo iznutra. Povratak znači živjeti u RH, biti član nacionalnih tijela koja donose odluke i postupno utjecati na tijek odlučivanja. Lokalna tijela uprave polažu minimalnu ili nikakvu pažnju na mišljenja iz daljine. Povratnici koji iskreno rade na poboljšanju, bez obzira na ligu u kojoj su vani igrali mogu dati pozitivan doprinos. Povremenim prisustvom (kao na pr. mojim sadašnjim angažmanom od jednog semestra u godini) ne može se postići značajniji ishod.
Ljudi koji se vrate bit će sretni ako ne očekuju priznanje ili prihvaćanje stavova koje zastupaju nego vide sebe kao jednog od mnogih koji pokušavaju s većim ili manjim uspjehom doprinijeti poboljšanim uvjetima za studente i mlađe suradnike. Najveći otvoreni problem je da li sadašnjom brzinom prilagođivanja RH u prosjeku sve više zaostaje, jer niti SDP niti HDZ nisu imali niti imaju hrabrosti suočiti se sa strukturnim problemima. Onda ostaje nada da će pojedini centri ili fakulteti koje vode sposobni ljudi i u takvim uvjetima napredovati.
Jedina rezerva koju iz iskustva imam oko nekih mlađih povratnika je da na razini poslijediplomskog studenta ili postdoca nisu razumjeli kako sustav u svijetu radi. Bili su zadubljeni u svoj rad, i kad su se ponovo našli u RH vrlo su lako prihvatili lokalne norme. Povratnici koji su u svijetu bili na razini na kojoj su sudjelovali u odlučivanju ili su pratili sustav oko sebe nisu u takvoj opasnosti. |
|
Molim dozvolite mi nekoliko općenitih komentara oko povratnika, na osnovi primjera iz prošlosti i osobnog iskustva.
Podržavam potpuno opći stav kolege Derada oko povratnika iz druge lige. Teško je znati unaprijed koliko će netko doprinijeti razvoju sustava.
Profesor Supek doktorirao je kod Heisenberga, i u njegovom slučaju profesor Heisenberg nije izabrao najsretniju temu. Došao je 2. svjetski rat i prema vlastitim riječima prof. Supek nije nikad došao u prvu ligu fizike. Ipak, bez njega fizika u Zagrebu ne bi nikad bila ono što je danas. Imao je niz vrlo sposobnih studenata, njegov entuzijazam pokrenuo je osnivanje IRB-a. Moja generacija je s pravom vrlo zahvalna profesoru Supeku koji je pokrenuo razvoj teorijske fizike u Zagrebu i omogućio nam dobro obrazovanje u vrijeme kad putovanja po svijetu nije bilo lako organizirati.
Divim se povratnicima koji su vani imali sve, nekad i stalno mjesto na uglednom sveučilištu i ipak su odlučili vratiti se u RH. (Tu ne brojim sebe, jer sam bio došao kasno). Stoga podržavam prilog #6; procedura dobivanja mjesta bila je takva kako se lokalno provodi i to nema veze s motivacijom za povratak i čestitam autoru na hrabroj i nesebičnoj odluci.
Sustav u RH može se mijenjati samo iznutra. Povratak znači živjeti u RH, biti član nacionalnih tijela koja donose odluke i postupno utjecati na tijek odlučivanja. Lokalna tijela uprave polažu minimalnu ili nikakvu pažnju na mišljenja iz daljine. Povratnici koji iskreno rade na poboljšanju, bez obzira na ligu u kojoj su vani igrali mogu dati pozitivan doprinos. Povremenim prisustvom (kao na pr. mojim sadašnjim angažmanom od jednog semestra u godini) ne može se postići značajniji ishod.
Ljudi koji se vrate bit će sretni ako ne očekuju priznanje ili prihvaćanje stavova koje zastupaju nego vide sebe kao jednog od mnogih koji pokušavaju s većim ili manjim uspjehom doprinijeti poboljšanim uvjetima za studente i mlađe suradnike. Najveći otvoreni problem je da li sadašnjom brzinom prilagođivanja RH u prosjeku sve više zaostaje, jer niti SDP niti HDZ nisu imali niti imaju hrabrosti suočiti se sa strukturnim problemima. Onda ostaje nada da će pojedini centri ili fakulteti koje vode sposobni ljudi i u takvim uvjetima napredovati.
Jedina rezerva koju iz iskustva imam oko nekih mlađih povratnika je da na razini poslijediplomskog studenta ili postdoca nisu razumjeli kako sustav u svijetu radi. Bili su zadubljeni u svoj rad, i kad su se ponovo našli u RH vrlo su lako prihvatili lokalne norme. Povratnici koji su u svijetu bili na razini na kojoj su sudjelovali u odlučivanju ili su pratili sustav oko sebe nisu u takvoj opasnosti. |
|
Kolega #17 izrazito cjenim vas doprinos uvodenju novih standarda u znanosti u RH jer ste svojim radom na vodecoj poziciji IRBa pokazali da iako mnoge stavri niste mogli ostvariti da ipak niste odbacili profesionalne norme komunikacije i razmisljanja na koje ste navikli radeci cijeli niz godina u inozemstvu.
Medutim ove vase izjave mi nisu jasne:
Divim se povratnicima koji su vani imali sve, nekad i stalno mjesto na uglednom sveučilištu i ipak su odlučili vratiti se u RH. (Tu ne brojim sebe, jer sam bio došao kasno).
i
Sustav u RH može se mijenjati samo iznutra. Povratak znači živjeti u RH, biti član nacionalnih tijela koja donose odluke i postupno utjecati na tijek odlučivanja... Povremenim prisustvom (kao na pr. mojim sadašnjim angažmanom od jednog semestra u godini) ne može se postići značajniji ishod.
Pa vi ste bili u RH tri godina na vodecoj poziciji. Vjerujem da ste dobro upoznali sistem nacionlanioh tijela iznutra. Sto sada predlazete?
Mislim da svaciji rad doprinosi polako promjenama pa tako i vas jedan semestar na faksu u SPlitu ima svoj znacaj. Vjerujem da sve nabrojeno u 9 takoder ima svoju vrijednost iako je radeno s povremenim dolaskom u RH. Iza mene ce nakon 5 godina ovakvog rada ostati grupa od oko 15 znanstvenika koji ce sami raditi znanost na istim principima kao i drugi u inozemstvu. Vjerujem da je to puno znacajnije nego sjediti na sastancima. Uistinu znanstvenici ne bi trebali gubiti svoje vrijeme na sastancima nego ga provoditi u svojim laboratorijima. To je njihov primarni posao i zato smo i uspjessni u inozmstvu jer se administartori i politicari brinu da imamo samo vrijeme za sebe i znanost. U RH je sve okrenuto znanstvenici trebaju biti i vodoinstalateri, voditelji laboratorija, menaderi, politicari i administartori. To je definicija kaosa i jos k tome neproduktivnog.
|
|
Na #16/17: Kolega #18 me preduhitrio: mislim da zvučite vrlo optimistično i blagonaklono za nekoga tko je bio jedina iznimka u mojoj tvrdnji iz #4 da se nitko ne vraća na vodeće pozicije. I iz Vaših napisa i iz drugih izvora hrvatska znanstvena zajednica je stekla dojam da je ta epizoda Vaše karijere i velikog hrvatskog instituta prerano i neslavno završila - i to ne Vašom krivnjom, nego krivnjom upravo onog sustava protiv kojeg se bunim i u koji se nemam namjeru vraćati. A oko toga da se "sustav može mijenjati samo iznutra" imam VELIKE rezerve, i mislim da sam ih do sada nebrojeno puta obrazložio - osim ako ne mislite na nutarnji POLITIČKI sustav koji bi trebao promijeniti znanstveni sustav - ali to je s perspektive znanstvenog sustava također promjena izvana.
Quote:
Jedina rezerva koju iz iskustva imam oko nekih mlađih povratnika je da na razini poslijediplomskog studenta ili postdoca nisu razumjeli kako sustav u svijetu radi. Bili su zadubljeni u svoj rad, i kad su se ponovo našli u RH vrlo su lako prihvatili lokalne norme.
Potpuno se slažem. Recite to kolegi #11.
Quote:
Povratnici koji su u svijetu bili na razini na kojoj su sudjelovali u odlučivanju ili su pratili sustav oko sebe nisu u takvoj opasnosti.
Nisam baš siguran. Homo sapiens je vrlo prilagodljivo biće, i sposoban se je prilagoditi okolini tako da maksimizira vlastitu korist, pri čemu je sposoban sam sebe uvjeravati u ispravnost svojih motiva along the way. Ako kvalitetni znanstvenici s međunarodnim iskustvom budu kapali jedan po jedan u more od 14000 postojećih ljudi u hrvatskom sustavu znanosti, bez njihove koncentracije u centre izvrsnosti, prognoziram da će se većina ili prilagoditi "stanju na terenu", ili - poput Vas - dići ruke od cijelog projekta i vratiti se tamo gdje ih cijene. Pri tome trebate znati da Vaša opcija nije dostupna svim povratnicima - pogotovo onima manje kvalitetnima - a onima kojima jest u pravilu postaje sve manje dostupna kako vrijeme prolazi. |
|
Osobno sam procitao osvrt kolege Ive Derade iz uvodnog posta jos 19.07. prije nego je poslan u SD.
Lijepo je vidjeti da se slazemo da je vazno da je ovo pismo objavljeno jer je potaknulo konstruktivnu raspravu koja ce nadamo se potaknuti neke pozitivne promjene u RH. A tko ga je "poslao" u Vjesnik nije niti vazno?
Moj clanak je kasnije izisao i u SD, mada okrnjen. Ne znam kako je dospio u Vjesnik, ali mi je drago jer je ipak potaknuo diskusiju. I.D.
|
|
Sa sadašnjeg položaja više nemam potpunu sliku o sustavu znanosti i visokog obrazovanja te mi izgleda da je jako puno uloženo, grade se novi kampusi i stvaraju pojedini centri izvrsnosti ali nedostaju osnovne strukturne reforme koje bi ujedinile sveučilišta i podigle prosječnu razinu obrazovanja. Normalni i efikasniji put bi bio da se prije ulaganja dogovori o potrebnim strukturnim promjenama i onda krene u izgradnju.
Slažem se da su doprinosi iz #9 vrlo vrijedni, jedino taj indirektni put daje rezultate tek nakon nekog vremena. U moje tri godine po nacionalnim sastancima imao sam dosta iskrene podrške, i još uvijek su rezultati bili skromni. Sustav u RH za razliku od razvijenih zemalja daje svu vlast ministru, a razna vijeća su više savjetodavna.
Kad bi se to promijenilo, vijeća bi vjerojatno i dalje donašala slične odluke jer su ljudi s iskustvom iz boljih sustava u manjini. Zato sam mislio da bi povratnici koji sudjeluju u radu lokalnih tijela bili vrlo vrijedni. Brži put, koji uvijek zagovaram, je prenašanje određenih ovlasti na međunarodna savjetodavna vijeća ali to ne će nitko prihvatiti.
Napomena o kaosu je sasvim točna. U velikoj instituciji kao IRB to se jasno vidi, jer je sustav socijalističkog samoupravljanja preživio sve promjene, raspad države, uvođenje ranog oblika kapitalizma i obvezu bolonjskog studija. Slično je i na sveučilištima, trenutno se to vidi s uvađanjem velikog broja novih doktorskih studija. Sveučilišta se pozivaju na ustavno zagarantiranu autonomiju gdje imaju podršku suda. Druga strana, obveza zajednice da tu autonomiju financijski podržava uzima se kao neupitna.
U drugom pitanju trebam pojasniti napomenu o povratku. Primjer MedILS-a pokazuje da svi povremeni napori ne mogu zamijeniti kontinuirano prisutstvo voditelja. Dolaskom dr Žagrovića vjerujem da će prijašnje poteškoće biti riješene, ali je tu potrebna određeno žrtva. Stoga sam htio zahvaliti onima koji su na to bili spremni.
Ovime sam pokušao odgovoriti na dva pitanja iz #18 i napomenu iz #19, i ako nisam uspio kako je u Australiji sad već kasno nastavit ću rado sutra. |
|
Uz opasnost da me ponovo izvrijedjati i agresirate, zelim podrzati misljenje g. #11 i #12, narocit:
"Vrijedjate me samim tim sto me trpate u isti kos s drugim "ministrovim" povratnicima i onda takvu generaliziranu sliku koristite u svojim prepucavanjima s ministrom. ".
Mislim da je nerijetko vas javni angazman na portalu tjeran sukobom i opsjednutoscu ministrom Primorcem, i zeljom da mu se osvetite (osjecaji su vjerojatno uzajamni). Time ste skloni kritizirati i pozitivna kretanja samo da ne bi pozitivno bila pripisana g. Primorcu. Time ne samo da stetite, vec ste i alijenizirali veliki broj ljudi i znanstvenika koji u Hrvatskoj djeluju u poboljsanju sustava s puno entuzijazma (i tome su pridonijeli puno vise od vas, bez obzira na sve samohvale i napuhavanja svoje vaznosti, koje si konstatno dajete na portalu).
Iskreno, fucka mi se za vas i g. Primorca, ali smatram da je ovakvo ponasanje dio naseg starog (balkanskog problema) i folkora te da je vrlo stetno. Iskreno se veselim izborima uz nadu da ce to proci.
Ova rasprava je dio tog primjera. Generalizirate motive povratnika i vrijedjate ih, samo zato sto je povratak znanstvenika light-motif g. Primorca. Povratak u Hrvatsku nazivate neuspjehom. Mislim da su ukupni uvjeti na hrvatskim sveucilistima sigurno bolji nego na provincijskim sveucilistima u svijetu (posebno u americi), narocito sad uz europoske grantove.
Povratak u Hrvatsku je odluka bazirana na mnogim motivima, ukljucujuci i privatne, i na nju treba gledati kao na bilo koju odluku u karijeri: balansiranje osobnih motiva, obiteljskih motive, znanstvenih mogucnosti i ostalog (iste motivi koji su i vas vodili). Ako cemo pratiti konzistetno vasu logiku, onda su drugoligasi svi koji nisu dobili profesuru na Harvardu, ETH-u ili jednom od 10-ak najprestiznijih sveucilista. Time u kategoriju drugoligasa onda spadate i vi. |
|
KOlega 22 nitko vas ne moze izvrijedati na ovom portalu osim vasih vlastitih rjeci. Vase diskusije u ovoj raspravi o o statusu Molecular Cella ili u ovoj raspravi o dosadi i objektivnosti govore dovoljno o vasoj objektivnosti i postenim namjerama.
Moja podrska povrtnicima ide samo za tim da oni dobiju javno napisane natjecaje od maticnih institucija te da znaju sto ih ceka u RH. NIsam vrijedao povratnike nego opisivao realnost sadasnje situacije s manjim brojem dobrih a prevelikim brojem nekvalitetnih povratnika, te neeadekvatnim lokalnim uvjetima za njihov rad. To je za njihovo dobro i to sam zastupao i prije ovog ministra i nakon njega cu, tako da se mozemo skupa radovati.
Nemam namjeru ulaziti u objasnjavanje mojih motiva zasto radim nesto za mlade u RH ili za znanost osobi kojoj je jedini domet u ovoj raspravi nametati nekakav sukob kao moju osnovnu motivaciju (cudim se da imate sposobnost citanja misli) a ne vidite cinjenice i ostvarene rezultate.
Vec sam vam rekao u #9. S ovakvim znanstvenim rezultatima legitimira se i moje ime u RH a ne po onome sto pojedinci pisu iz bilo kojih razloga (ljubomora, sujeta, frustracije, vlastiti neuspjeh, nepostenje itd ...).
Meni ti razlozi nisu bitni ali ponavljajuci kao papiga rjeci o nekakvim mitskim sukobima koje su par kolega vec nekoliko puta napisali necete mene uvjeriti da prestanem sa svojim radom u RH niti mlade studente da ne dolaze raditi sa mnom u Splitu ili Frankfurtu. Njih zanima iskazivanje njihovih talenata u znanosti: i to originalnoj i inovativnoj, a tu sansu im svakako mogu ponuditi....
|
|
Na #22. BTW Nigdje nisam nikada napisao da je povratak u RH neuspjeh (to je vasa laz). I za sebe sam rekao da sam povratnik...
Time u kategoriju drugoligasa onda spadate i vi.
Mene nije sram biti prozvan drugoligasem jer se uopce ne osjecam takvim (cetvrta iga mi bolje pase) a posebno se ne osvrcem kada neki frustrirani znanstveni patljuci sa MITa, Stanforda ili ETH pocnu vikati kako su samo elitne institucije vazne. Nisu jer svi znamo da se kreativna znanost moze raditi i u malim mjestima ponekad i puno bolje nego u power house jer jednostvano znanstvenici imaju vise slobode da misle svojom glavom. U tome se potpuno slazem s kolegom #2.
To sam i dokazao kada sam napustio tenure tarck poziciju na Columbija SVeucilistu 1997 godine da bih otisao raditi u malu Uppsalu u SVedskoj. I danas mislim da je to jedna od najboljih odluka koje sam donio. |
|
| Kolega u #22 je sve rekao. Pa da nije žalosno, bilo bi smiješno. Pogledajte kako izgleda Connect. Jedan um više piše nego svi ostali zajedno. Koga briga što on radi da nam to mora napisati. |
|
Kroz ta prorocanstva da "vidicemo sta ce oni napravit sad kad su se vratili" ili "tek se oni imaju dokazati" dovode u pitanje ljudi, njihov angazman i sposobnosti - i prije nego su i poceli, kreira se sumnja, rusi se njihov ugled, otezava im se rad, na neki ih se nacin i blokira - zasto? Pa jesu li ti ljudi ista lose napravili - "vecina" nije - "vecina" ce samo donit pozitivne promjene. Pa kakve veze ima sta nece mijenjat sustav i bit rektori. Ljudi su dosli radit svoj posal za koji su se i prijavili jer je za to postojala potreba. Da - vidit cemo - naravno da cemo vidit - jednako tako cemo vidit i oce li se ukazat vanzemaljci ili nece.
Sta ste se uostalom povratnika uvatili - povratnici ovo povratnici ono - >100 postova o povratnicima? Sta niste isli analizirat sve znanstvenike u HR koji imaju broj cipele veci od 43.5? To ima jednako smisla kao i ovo sta se sad radi. Uostalom, sta povratnik A ima sa povratnikom B? Pa nista. Jednako tako su svi hrvatski znanstvenici u inozemstvu drugorazredni. A moraju bit jer ako cemo vec ljude klasificirat, malo je prvorazrednih, a sumnjam da se kod nas samo genijalci radjaju. Amo sad o tome 100 novinskih clanaka sa naslovima "HRVATSKI ZNANSTVENICI U INOZEMSTVU SU "UGLAVNOM" DRUGORAZREDNI ISTRAZIVACI KOJE VRHUNSKE INSTITUCIJE NE BI HTJELE ZAPOSLITI". Pa tako godinu dana. I kakav bi ta, vrlo vjerojatno tocna ali maliciozna izjava utjecaj imala na percepciju javnosti prema HR znanstvenicima u inozemstvu? Jeli bi ista produktivno kroz to postigli?
Stigmatiziraju se ljudi koji zele jednostavno radit svoj posao i lipe im se etikete kroz takva uopcavanja.
Ja ne znam jeli kroz ovakav niz izjava o vecini i uglavnom drugorazrednima i o trulim jabukama i slicnom da ce kroz nekakvu "objektivnu kritiku" nesto pametno postic. Pa time samo antagonizirate ljude oko sebe. A stvarno mi ne ide u glavu zasto - ne razumin sta time mislite postic? Da ce se kroz ovakvu pricu sustav znanosti prominit? Da ako se nisu vratili "prvoklasni" da se onda niko ne triba vratit? I ja sam osjetio potrebu nesto rec na ovo sve skupa, a nit sam povratnik, niti veze nikakve nemam sa nikakvim ministrima, klanovima ili necim slicnim. Eto cak sam bija u Medilsu vidit vas lab (kolega 24) a da to niste ni znali, bez obzira sta nisam niti od te struke.
Kolega 19. koristeci trulez, trule jabuke kao metaforu za znanstveni sustav vrijedjate sve ljude koji vec rade u sustavu, na koji bi vi zelili pozitivno utjecat. E pa lipo ste startali - nema sta, tako se sigurno pocinje dialog o promjenama - vrijedjajuci sve, bez obzira na to sta ima ljudi koji predano rade, sta u istrazivanjima, sta u edukaciji. Ma bravo - i sta kad se sa svima dobro isposvadjate - onda ce svi "ugledati svijetlo" i hrvatski ce znanstveni sustav procvjetati?
Ne sumnjam u icije pozitivne namjere, ali vrijedjanje ljudi kroz generalizacije u cilju promjene sustave - NE RADI. Tako se samo sukobi generiraju. |
|
| E da, zaboravija sam rec da sam bija u Medilsu i da je stvarno lipo u sta se to tamo pretvara - lipi radni uvjeti, puno ljudi voljni rada - sve u svemu, pohvale svima koji to guraju. Kolega 24, nemam pojma cemu ona oprema u vasem labu koju sam vidija bas sluzi, ali izgleda kao da ce se svaki dan tamo nesto zanimljivo pocet radit. Sretno. |
|
Na #26: Kolega, polako. Metafore ne bi bile metafore kada bi ih svi 100% jednako shvaćali, je li. Bez obzira što se Vama čini, ja i dalje tvrdim da mi nije namjera nikoga vrijeđati niti generalizirati na sve pojedince u sustavu. (To je zgodna stvar kada generalizirate "uz iznimke" - ako govorite o 14000 ljudi u znanstvenomm sustavu u HR i kažete da "ima, dobrih ali je većina loša do vrlo loša" (na što sve statistike upućuju) malo tko će od tih 14000 na temelju toga sam sebe svrstati u tu lošu većinu.
I kolega, da, pričamo o različitim stvarima. Kolega #6 i #11 pričaju o konjretnim (svojim) slučajevima, ja o generalnom procesu povratka. Vi u #24 pričate o namjerama, ja o rezultatima. Ono što odbijate shvatiti je da sam u ovih skoro 13 godina od diplome na svoje oči bio svjedok što tužnim, što uznemirujućim pričama o znanstvenim sudbinama onih koji su se u tom razdoblju vratili. Kolega Krainc je javno iznio svoju priču (link na raspravu), ali samo u mojoj struci u Zagrebu ima nekoliko podjednako depresivnih primjera koji nisu izašli u javnost. Razlozi za te tužne priče su strukturne naravi, i struktura je ta koju treba mijenjati da se takve priče ne bi ponovile novopridošlim i budućim povratnicim. I zato ću bez obzira na Vače trubljenje u stilu "dobra volja je najbolja" SVAKI put kada se povede rasprava o povratku početi s neugodnim pitanjima tipa - što je sa spomenutim strukturnim problemima, tko ih rješava i, ako ne rješava, zašto ih ne rješava. Za dugoročno uspješnu repatrijaciju hrvatskih znanstvenika i privlačenje kvalitetnih stranaca u Hrvatsku to je PREDUVJET - što znači da se mora riješiti PRIJE nego se isti dosele u zamjetnom broju. U protokolu kirurške operacije prvo se steriliziraju instrumenti, a tek onda se pacijent reže. Rezanje pacijenta nesterilnim instrumentima i ostavljanje sterilizacije instrumenata za neka druga vremena i neke druge (nedefinirane) ljude za mnoge će pacijente završiti onako kako je završio povratak Dr. Krainca i njemu sličnih. OK? |
|
Na 28
Kolega, nacin na koji vi zelite mijenjati sustav je pogresan - vi vrijedjate vecinu ljudi, sta povratnike sta one vec u sustavu - ili se vama cini da ih ne vrijedjate? - e pa zapitajte se jesu li uvrijedjeni vasim izjavama o trulosti ... To nije dobar nacin da se pozitivno doprinese promjenama.
Rasprave o uvjetima i preduvjetima i o strukturnim promjenama su dobrodosle i vjerujem da ce ljudi koji se vracaju, kao i oni u sustavu koji zele, doprinjeti promjenama i da ce saslusati ljude koji zele pomoci i koje im zele pruziti ruku. Ali to svakako nece uciniti ukoliko ih prvo nazovete trulom jabukom.
I ne znam sta vi imate protiv dobre volje - od dobre volje puno toga i pocinje.
Jednako mi nije jasno zasto imate potrebu reci da "trubim"? Mozda to u nekom drugom kraju zvuci manje uvrijedljivo, ali gdje sam ja odrasta, taj se izraz koristi ukoliko zelite nekoga uvrijediti. Ma svaka cast kolega ... |
|
Quote:
..Kolega, način na koji Vi želite mjenjati sustav je pogrešan-vi vrijeđate većinu ljudi, šta povratnika šta one već u sustavu- ili se vama čini da ih ne vrijeđate?-e pa zapitajte se jesu li uvrijeđeni vašim izjavama o trulosti....To nije dobar način da se pozitivno doprinese promjenama
Čitajući, osluškujući ton rasprave u #26, bio sam uvjeren da govorite iskreno, uvrijeđeni načinom interpretacije kolege u polemici. Ova mi rečenica suviše sliči na neke iz ove rasprave, iz nekih prethodnih rasprava. Isuviše sudionika polemike na portalu ju je, ovako ili onako izreklo, pa mi se Vaš stav više čini demagojijom nego iskren. Pogrešan ali iskren. Što je velika razlika.
Nevjerojatno mi je, a Vi ste mi ponavljam samo povod, koliko se lako i često, da bi bilo slučajno; prihvaća konstruiran stav, progašena činjenica, bez velike analize i osvrta na bit izgovorenih riječi; kojom se kasnije operira u nizu, kao nečim o čemu ne treba niti se smije raspravljati! U raspravi o Nobelovcima nekako se zaoštrilo pitanje "prvoligaša i "drugoligaša".
Iz svake izgovorene riječi, uz svo uvažavanje da je ovo živa rasprava uz svu mogućnost pogrešne interpretacije, čaki vlastitih stavova u datom trenutku; vidljivo je da se uvijek radilo o klasičnoj - stilksoj figuri!
Vidljivo je također da svi na portalu istim očima, na isti način i sa istim ushitom ne gledamo kategoriju povratnik! Isto tako, vidljivo je da svi ne gledamo, naročito znanstvenici vani, afirmativno kategoriju koja nosi ime-hrvatska znanost!
Zato me ova Vaša rečenica natjerala na povlačenje ocjena, recimo kolegi #6 sam bio stavio -pronicavo, iako se ne mogu složiti sa funkcijom njegove kritike, ali piše utemeljeno, govori mjerodavno i vjerodostojno. Iskreno! Kasnija rasprava, koju sam također tako ocjenio malo me poljuljala, jer je i on; a njemu to teže opraštam zbog manje više suvislih i dojmljivih rasprava; uzeo kao gotovu kategoriju: Eto, oni, a manje više je jasno na portalu tko su ONI, vrijeđaju, generalno povratnike!
Slijedila je već, ponovljena, ne riječima, već stilski, figurativno i funkcionalno, profesionalna polemika kolege #11. Kad kažem profesionalno mislim na to da uvijek, bar u prilično lako pratljivo zadnje vrijeme, konstruira, manje više sam i bez naročitoga osnova - antistav, pripiše ga uvijek poželjnom antijunaku a onda hipotetički prihvatljivim primjedbama, samo na vrlo pogrešnu, uvijek, adresu; brani čistoću znanstvenoga prostora, integritet povratnika i sl.
Na vrlo sličan način funkcionira #22. Neobično sličan. Vrlo efektnom retoričkom figurom otvara objektivnost, zauzima principijelan stav; a onda "pljuska" obojicu, antijunaka, s tim što ciljano kritizira sudionika žive rasprave za nešto što - govori. Nešto što nije rekao, niti zastupa! Bar ne na portalu.
Kad se prisjetim ranijih rasprava, nekako mi je puno. Zato mi Vaša rečenica, kolega #29 nije samo pogrešna, već nekorektna. Mislim da je namjerno šaljete na svjesno pogrešnu adresu! Kao i "profesionalni" polemičari, o kojima sam govorio u ovom osvrtu. |
|
|
| | |
Edukacija
