|
| Kad netko zna - zna. Može imati bolje i lošije dane ali je to uvijek zanimljivo i dokumentirano. Čestitam! |
|
| Uz sam sadrzaj clanaka koji su jako interesanti bilo bi dobro cuti malo informacija od Tanje o ljudima i ISlandu, maloj zemlji koja u teskim klimatskim uvjetima i s malim brojem stanovnika postize svjetski prepoznate rezultate. Kako i zasto? |
|
na # 3
BIla sam na Islandu 2,5 dana, ali prakticki nisam spavala jer me taj beskonacno dugi dan stalno drzao budnom pa sam tako puno vidjela i imala puno kontakata s ljudima. Meni je uistinu tesko objasniti fenomen nacije koja ima stanovnika kao zagrebacka Dubrava, a pritom je tehnoloski, zivotnim standardom, ljudskim pravima , kulturoloski itd. jedna od najnaprednijih na svijetu. A okolis nije nimalo gostoljubiv: primjerice, kad smo se spustili na aerodorom Keflavik, mislila sam da smo dosli na povrsinu Mjeseca. Reykjavik je posve neobican glavni grad, mali (170.000 stanovnika), bez nebodera, tramvaja, velikih avenija i monumentalnih gradjevina. Sve je mirno i pitomo, osjecate se skroz sigurni. Nema kao u HR tako vidljivog razmetanja statusnim simbolima: kao i u vecini protestantskih kultura standard je visok, ali je glamur neprimjetan.
Mozda je tajna uspjeha dijelom u snaznoj radnoj etici; ona je uostalom karakteristika najnaprednijih nacija na svijetu. Zajednica je mala i na prvi pogled bez klasnih i statusnih barijera (svi se oslovljavaju imenom i na ti). S jedne strane, jako se drzi do obitelji i obiteljskih veza ( genealogija je strast), a s druge strane velike seksualne slobode, postivanje samohranih majki ( nije rijetkost da zena ima nekoliko djece ciji su ocevi razliciti), velika tolerancija prema homoseksualcima itd.
Naposljetku, dirnuo me susret s izbjeglicama iz Hrvatske koje poznam iz djetinjstva (jedna hrvatsko-srpska obitelj) koji su u samo 10 godina boravka na Islandu ne samo postigli zavidan materijalni status nego se u potpunosti integrirali u tamosnju zajednicu.
|
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
2008.08.29. 06:06h CEST