Vodeæi svjetski èasopis za fiziku, Physical Review Letters, ovog mjeseca donosi èlanak dvojice fizièara s Instituta "Ruðer Bo¹koviæ", dr. sc. ®eljka Crljena i dr. sc. Gorana Baranoviæa, koji su pokazali da molekularna ¾ica saèinjena samo od ugljikovih atoma s alternirajuæim jednostrukim i trostrukim ugljik-ugljik vezama ima za red velièine veæu vodljivost od svih do sada poznatih molekularnih ¾ica.

Va¾nost rezultata le¾i i u èinjenici visoke i stabilne vodljivosti ovih linearnih ugljikovih lanaca u kontaktu sa zlatnim elektrodama, gotovo neovisnu o du¾ini lanca. To ovu molekulu èini skoro idealnim kosturom slo¾enijih hibridnih nanostruktura s moguæom primjenom u molekularnoj nanoelektronici i nanobiologiji. Kolege ®eljko Crljen i Goran Baranoviæ su se nedavno ukljuèili u ovu interesantnu problematiku nanoznanosti koristeæi "state of the art" metode teorijske fizike.

Inaèe, razvoj molekularne nanoelektronike poèeo je ranih sedamdesetih godina pro¹log stoljeæa napretkom experimentalnih, posebno STM (Scanning Tunneling Spectroscopy) i teorijskih (Density Functional Theory) metoda. Najavu istra¾ivanja nalazimo davne 1959.g. u èuvenom govoru Richarda Feynmanna "There is a plenty of room at the bottom" (Eng. Sci. 23, 22 (1960)). Danas je to razvijeno podruèje fundamentalnih i primjenjenih istra¾ivanja sa ciljem otkrivanja fizikalnih fenomena na molekularnoj skali koji bi se koristili u jednomolekularnim elektronièkim komponentama. Iako se danas dizajniraju nanostrukture sve boljih svojstava i funkcionalnosti, glavni problem napretka le¾i u reproducibilnosti experimenata, dijelom i zbog slabe vodljivosti molekula u kontaktu s elektrodama.