2004.08.11. 17:24
S obzirom na to da su Teutina pisma urodila plodom, koristim priliku da postavim pitanje/komentar nasim novim clanovima Conneta. Takoder bi htjela potaknuti inicijativu da i ostali clanovi connecta svoja pitanja postave kao tekst - mislim da ce stvari tako biti preglednije i lakse za pracenje. Kao prvo mislim da je pismo Prof. Pifat - Mrzljak hvale vrijedno. Sto se odgovora Danijele Grizelj tice ne zelim se upustati u komentare. Ono za sto je taj odgovor meni poslusio jest da sam, (nakon sto sam izbacila 80% teksta), iz njega izvukla mali pregled rada Ministarstva.
Iz toga cu za pocetka izdvojiti dvije stvari koje mislim da trebaju malo poblizi osvrt:
1. U pismu se navodi da " ministar i ravnatelj Instituta formiraju povjerenstvo za evaluaciju znanstvenog rada, znanstvenika i cijelog Instituta".
Pitanje Prof. Marcelji: Molim vas da komentirate ovu izjavu i ako je moguce da nam poblize objansite o kakvoj se komisiji radi i na temelju kojih kriterija ce se provoditi ta evaluacija. Isto tako da li se predvidaju kakve posljedice za ljude koji "ne produ" tu evaluaciju.
2. Organizara se Prvi kongres mladih znastvenika iz domovine i inozemstva. Ja osobno nisam znala za taj kongres, pa je ovo jedna od stvari koje sam, eto, naucila iz pisma gde. Grizelj. Za ljude poput mene na conncetu evo linka za taj kongres.
Izneseni ciljevi kongresa su vrlo impresivni:
- zajednički rad na projektima temeljno financiranim inozemnim fondovima, a potpomognutim sredstvima Republike Hrvatske
- gostovanja/radni boravaka znanstvenika/ca iz inozemstva u Hrvatskoj
- prihvat i boravka znanstvenih novaka u inozemstvu
- osnivanje grupe recenzenata koji bi pomagali u prosudbi znanstvenih projekata i programa
- suradnja znanstvenika na strateškim gospodarskim projektima u Hrvatskoj
no ako je sudeci po iznesnom programu, ne znam koliko su i ostvarivi. No valjda je za pocetak bitna inicijativa?
|
Prvi kongres je spomenut s linkom u Connect Novostima, u prvoj od Vijesti link.
U tim je Novostima i prica o "slucaju" Radman. Mozda korisno jer sam linkala na jednom mjestu sve clanke vezane uz tu pricu koje sam do tog datuma pronasla.
|
|
Jučer sam napisao mali tekst o tome kako predlažem provedbu prave evaluacije. Prijedlog skoro sigurno ne će biti prihvaćen. Slijedi tekst:
EVALUACIJA INSTITUTA
Zakonska osnova
Kao i u većini drugih važnijih elemenata sustava znanosti i visokog obrazovanja, pravila o evaluaciji evolvirala su u smjeru detaljno propisane procedure koja odgovornost za provedbu daje nekom velikom tijelu. Takva tijela u pravilu su konzervativna a preciznom regulativom sustav se brani od pokušaja promjena postojećeg stanja.
Iskustvo na IRB-u ukazuje mi da su evaluacija i raspodjela prostora dva najosjetljivija pitanja za djelatnike Instituta. Svaka najava evaluacije prebacuje Institut u stanje visoke pripravnosti. Bilo kakvo odstupanje od zakonom propisane procedure je nemoguće. Relevantni odlomak iz Zakona:
U Zakonu o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju («Narodne novine», br. 123/03 i 198/03) članak 6. mijenja se i glasi:
«(1) Nacionalno vijeće za znanost najviše je stručno tijelo koje se brine za razvitak i kvalitetu cjelokupne znanstvene djelatnosti i sustava znanosti u Republici Hrvatskoj.
(2) Nacionalno vijeće za znanost:
1. …
2. daje prethodno mišljenje na pravilnik o vrednovanju znanstvenih organizacija koji donosi ministar nadležan za poslove znanosti i visokog obrazovanja (u daljnjem tekstu: ministar),
3. nadzire kvalitetu znanstvenih organizacija te ih vrednuje sukladno ovom Zakonu i utvrđenim kriterijima,
4. …
Iskustvo na IRB-u
Od početka mandata na IRB-u evaluacija mi je bila prioritet, ne zbog toga da dobijemo ocjene na razini individualnih znanstvenika nego zato da dobijemo mišljenje o smjerovima strateškog razvoja Instituta i prijedloge za najbolju internu strukturu. Pokušaji su propali, u početku zbog toga što je organizaciju evaluacije preuzela Svjetska banka i zatim je provela u vrlo ograničenom obliku, a kasnije zbog toga što je Institut želio čekati definiranje zakonske osnove za evaluaciju.
Čak i vrlo ograničeni pokušaj da se uvede uobičajena svjetska praksa i evaluiraju laboratoriji i grupe u kojima voditelj odlazi u mirovinu dočekan je na nož. Ideja je bila da svi takvi laboratoriji trebaju preispitati smjer u kojem će dalje raditi. Neki će nakon evaluacije nastaviti kao i dosad, u drugima će mlađi suradnici vidjeti povoljnije smjerove rada a neki (posebno oni u kojima nakon odlaska voditelja nema prikladnog nasljednika) bit će zatvoreni a postojeći djelatnici prebačeni u druge veće laboratorije.
Upravno vijeće u prošlom sastavu dalo je ravnatelju dužnost organizirati te evaluacije. Pri formulaciji zaključaka, Odbor za izvrsnost Upravnog vijeća je da bi bio siguran u učinkovitost izabrao nesretnu formulaciju automatskog zatvaranja i istovremenog ponovnog pokretanja laboratorija koji nastavljaju rad. Znanstveno vijeće je protestiralo, i formulacija je izmijenjena. Svejedno, i nakon toga dobivao sam mnogo pisama i protesta. Ideja evaluacije laboratorija u kojima voditelj odlazi u mirovinu potakla je dr Maksića na napise u novinama iz kojih se teško može shvatiti u čemu je bio izvor problema. Ravnatelju je nemoguće voditi mnogo malih odvojenih bitki da bi se evaluacija provela, i zato nam trebaju sustavna rješenja.
Veliki instituti kao što su na primjer oni u sustavu Max Planck Gesselschaft evaluaciju povjeravaju međunarodnim povjerenstvima. Ako razmjerno velika Njemačka misli da ne može sama provesti evaluaciju za to moraju postojati dobri razlozi. Povjeravanje procedure domaćim stručnjacima izazvalo bi optužbe o pristranosti, nepotizmu i slično i cijeli postupak bi na kraju bio diskreditiran. Preporuke se ne bi provele u život.
U slučaju RH uvjeren sam da realističku evaluaciju ne mogu provesti domaći stručnjaci. Tome nije razlog nesposobnost naših stručnjaka nego sociološki element prihvaćanja ili odbijanja mišljenja bliskih osoba. Treba biti svjestan da su velika tijela unutar sustava u pravilu vrlo konzervativna. Prirodna reakcija takvih tijela je da postojeće resurse jednoliko podijele među svoje članove. Pokušaj bilo kakve promjene izaziva veliki otpor. Znanstveno vijeće IRB-a od oko 120 članova primjer je takvog konzervativnog tijela.
Praktično rješenje?
Vidjeli smo da zbog upravo potvrđenog Zakona o znanstvenoj djelatnosti i visokom obrazovanju ne možemo započeti bez Nacionalnog vijeća za znanost. Iskustvo nas uči da su domaće institucija kao Nacionalno vijeće ili Znanstveno vijeće konzervativne i ako im se povjeri zadatak da utvrde pravila naći će način koji vodi na održavanje postojećeg stanja.
Stoga sam ja kao jedini put kojim se možemo pomaknuti predložio povjeravanje postupka i provođenja evaluacije međunarodnoj znanstvenoj organizaciji. To za pojedine segmente može biti EMBO, European Physical Society, Max Planck Gesselshaft ili neka druga od neprofitnih znanstvenih organizacija u koje imamo povjerenje. To je česta praksa, koju je prihvatilo i više zemalja u tranziciji. Neke od organizacija provele bi evaluaciju besplatno (uz pokrivene troškove). Vjerujem da uz dobro obrazloženi prijedlog postoji mogućnost da Nacionalno vijeće za znanost prihvati takav postupak. Prije nego što se evaluacija započne, treba se dogovoriti da je provađanje zaključaka obveza koju će se poštivati.
25. 8. 2004.
|
|
o kojim se tu vremenskim ljestvicama radi, t.j. kada bi se prema vasem sudu (u najboljem mogucem slucaju) moglo ocekivati da takav program evaluacije uspije provesti.
takodjer, gdje vidite 'mac' koji ce moci pocetno rasjeci to nesretno vrzino kolo u kojem je hrvatska znanost (barem sto se evaluacije tice) zaglavila? Ima li ministar dovoljno ovlasti (ne ulazeci u pitanje njegove volje i hrabrosti za takav potez...) za takvo nesto? |
|
Kao prvo htjela bih vam se zahvaliti sto ste odvojili od svog vremena i tako opsirno odgovorili na pitanje.
Ne znam da li ste pratili nasu rapravu o spomenutoj evaulaciji (komentari na Z. Maksic o clanku V. Pravdica) no u svakom slucaju ta diskusija i u njoj spomenuti prijedlozi su se na kraju sveli na nesto vrlo slicno vasem prijedlogu - medunarodnu komisiju za evaluaciju instituta kao jedini nacin da se stvar obavi objektivno i efikasno.
To sto vas komentar ukazuje na to da takva ideja/inicijativa vec postoji je jedna od boljih vijesti koju sam cula u zadnje vrijeme.
Znaci ideje ima - sto treba uciniti da se provede u djelo?
Ili da formuliram to drugacije: sto bi po vasem misljenju mi s portala mogli uciniti da se ideja o takvoj evaucaiji ostvari?
Moj konkreni prijedlog jest da se svako raspita u svojoj instituciji/ sveucistu o proceduri evaluacije koja se u njoj aktivno provodi - znaci 1. tko konkretno provodi evaluaciju
2. koji su osnovi na temelju kojih se evaluacija provodi
3. kako se ona primjenjuje
Mislim da bi se na taj nacin mogao stvariti dobar pregled "kako to drugi rade" ...znaci ako nista drugo da vam pomognemo napraviti "literature search".
|
|
Mozda bi bilo dobro dodati zasto se netko (eg. ja) koga se naizgled poslovanje znanosti, sveucilista ili instituta u RH ne tice, toliko interesira za isto. Jer nam (mi) je u osobnom interesu vidjeti razvoj HR znanstvenog sustava u svijetskim smjernicama, u kojima se vrednuje produktivnost za razliku od poznanstava i podilazenja.
Kroz 15-20 godina, mnogi od nas koji su trenutno PhD studenti biti ce u fazi gdje ce birati mjesto dugorocnog nastavka karijere. Kako ce do tada HR biti u EU, prometno i informacijski povezana, zeljeli bismo vidjeti i otvoren sustav znanosti, u koji ce tada biti moguce uci i raditi u njemu. To ne podrazumijeva poseban tretman, vec samo priznavanje normalnih kriterija strucnosti i produktivnosti kao uvjeta za dobivanje posla i financiranje. Tko je bolji, neka dobije poziciju.
Od toga bismo koristi imali i mi (npr. teorijsku fiziku mogu raditi gotovo bilo gdje, pa zasto ne i u HR?) i porezni obveznici koji cijeli znanstveni sustav i financiraju (te bi dobili najbolje sto sa tim novcem mogu kupiti).
|
|
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
Edukacija
Sustav moderiranja komentara
2008.05.17. 06:38h CEST