Razradjuje se novi model upisne politike. Ovo ce biti predlozeno uskoro, a sigurno do kraja ozujka: 
 
1. Prihodi s 1. godine ne smiju biti veci za vise od 15% (ukupna suma novca) 
2. Svaki studij ima vrh kvote oslobodjen placanja skolarine (cca. 30% najboljih studenata) 
3. Nakon te kvote do kraja kapaciteta raste prihodi rastu linearno. Svake godine ide revizija te liste. 
4. 2% tih skolarina ide u fond -- iz toga ide stipendija za najbolje studente. 
5. Studentski krediti -- o njima se pregovara sa MZOS  
 
O ovome ima puno rasprave. Kricka predlaze da se ceka da se s drzavom dogovore socijalna pitanja. Navedeni su problemi konkurencije za neplacanje: tipa posudjivanje svih knjiga iz knjiznice potrebnih za neki ispit (americka praksa) i slicno. Pozdravio sam model i napomenuo da se potencijalni problemi mogu popraviti etickim kodeksom. Kritiku koju su dali kolege Kircka i Basic (da se samo pokusava podici cijena skolarina za 15%) sam osporio racunom da (prema njihovim podacima oko 50% studenta placa skolarinu sada) ce se skolarine u prosjeku smanjiti: 115% razdijeljeno na 140% (povecanje sa 50% na 70% broja ljudi koji placaju) je manje od 100% (ispada manje od 83%), tj. prosjecna skolarina pada. Jos k tome, vecina studenata nece placati niti tu prosjecnu, nego manju od prosjecne skolarine. 
 
Smatram da je prijedlog kvalitetan i da bi mogao rijesiti puno problema. Osnovna je prednost sto omogucava relativno pravedan model (moze motiviriati one koji placaju puno da placaju manje time sto vise i uspjesnije rade), te sto omogucava da postoje studenti koji odstudiraju cijeli studij bez da placaju. Besplatno visoko obrzaovanje je vrlo tesko za postici danas, no ovo je kvalitetnija aproksimacija od bilo koje flat-rate skolarine. 
 
Osnovna mu je mana da ovisi o ISVU-u i njegovom funkcioniranju.