| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
 Connect::Portal::Gosti
dr.sc. Bojan Žagrović, znanstveni direktor MedILS-a
(opširnije)
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
'Milan je u laboratorijima Heidelberga ušao u trag lijeku protiv AIDS-a!'
|
 |
 |
 |
|
Poslao/poslala: Duje Bonacci
|
|
|
|
2007.02.20. 15:05
'Kao trogodišnjak je s roditeljima morao napustiti Dardu i u dalekom svijetu potražiti spas od ratnog pakla. Nakon mukotrpne borbe i rušenja predrasuda prema strancima, Milan je danas na pragu otkrića koje bi moglo spasiti svijet od AIDS-a.'
...
'Rođen 1988. u Dardi, Milan je danas jedan od najperspektivnijih mladih znanstvenih umova u Njemačkoj'
Priča o Milanu Gerovcu iz Glasa Slavonije.|
| Sad sam listala danasnji Glas Slavonije pa nisam nasla tekst. Ponovno sam pogledala link na kome ne vidim bas dobro tekst i spoznala sam da je tekst objavljen u jcerasnjem broju Slavonskog doma |
|
| Meni je entuzijazam članka malo sumnjiv. Ako sam dobro shvatio, radi se o srednjoškolcu koji još ne zna ni što će točno studirati, a kamo li što drugo. Mislim da to baš i ne ide uz bombastične tvrdnje iz članka... |
|
| "U laboratorijima Heidelberga" --- koji dramatičan naslov! Odmah zamišljam film (horror?)... |
|
| Da... pošiljatelja ovog članka očito ne smeta senzacionalizam sve dok je domoljubnog tipa... |
|
Ne razumijem na temelju čega ste to zaključili. U #0 sam _doslovno_ prenio i naslov i isječke kako su navedeni u Glasu Slavonije. Jedino moje 'autorsko' je kratki i vrijednosno sasvim neobojeni opis teksta u kojem sam dao poveznicu.
Zapravo sam nekako očekivao dobiti kakvu konkretnu informaciju više o pozadini članka, znajući da portal prati dosta ljudi koji se bave u njemu spomenutim područjem, pa mogu s autoritetom reći u kojoj mjeri stvar 'drži vodu'. |
|
na #2:
Sam tekst clanka je puno manje pretenciozan od naslova. Isto je rekla #1 da se desava s njenim clancima u Jutarnjem - urednik odredjuje naslove koji su senzacionalisticki i bez snazne veze s samim clankom.
Nadalje, smatram da su studenti i srednjoskolci vise nego sposobni raditi dobru znanost, sto je Visnjan pokazao iznova i nanovo.
Sto se tice #4, mislim da ne treba nikome spocitavati zasto je prenio ovaj ili onaj clanak, cak i ako ima osobne komentare. Svaka informacija je dobrodosla i clanove connecta se treba motivirati da salju sto vise originalnih priloga, a ne ih napadati.
|
|
Na #6: Pročitao sam cijeli članak i odgovorno tvrdim da je u njemu naslov najmanji problem. "Milanova genijalna metoda", Milanovo prvo lice jednine u okviru, te genijalna simulacija koja mu je donijela četvrto mjesto na natjecanju srednjoškolaca (u slučaju čega se ne usuđujem ni pomisliti koliko su tek genijalna prva tri mjesta), cijeli tekst govori o nerealnom entuzijazmu oko realnog značaja onoga što dečko radi - njegovom ili novinarovom, ne znam.
Što se tiče sposobnosti srednjoškolaca da rade dobru znanost, ne niječem ju. Samo pokušavam pridružiti vjerojatnost da je mali Milan glavni i odgovorni za otkrića (koja izmiču tisućama znanstvenika i milijardama dolara uloženima u isti problem) i organizaciju istraživanja koje mu članak pripisuje. Rekao bih da je ta vjerojatnost reda veličine vjerojatnosti da srednjoškolski nastavnik povijesti umjetnosti iz Samobora izumi i konstruira gravifugalnu letjelicu, te tek nešto veća od vjerojatnosti da socijalni slučaj iz Osijeka konstruira perpetuum mobile koji radi. OK?
Što se tiče #4, samo sam naivno primijetio da gospodin #0 redovito diže buku oko senzacionalizma članaka koji drugi postavljaju na ovaj portal, a onda ovakav senzacionalistički članak postavi bez riječi komentara - što je po meni glaring incosistency, o čijem korijenu sam špekulirao u #4. Ništa više. Nikakav napad. |
|
na # 6
Budimo precizni. Rekla sam da naslove mojim clancima, koji su ponekad senzacionalisticki, odredjuju moji urednici. Inace, ja sam jako zadovoljna s onim sto se desava s mojim clancima i vjerujem da bi mnogi novinari bili zadovoljni da se s njihovim clancima desava isto tj. da imaju zapazeno mjesto u listu, makar to netko tumacio kao senzacionalizam. Podsjetila bih i na to da sam upravo zbog odanosti uredjivackoj politici moga lista, a neslaganja s impresionistickim pristupom u predlosku sluzbenoga dokumenta o privlacenju pozornosti medija na znanstvene teme i istrazivanja otkazala svoje sudjelovanje na Kongresu u svibnju. Usput bih dodala da je jako nemoralno da organizatori Kongresa traze da medijski pokrovitelji toga vaznoga dogadjaja budu tako senzacionalisticki mediji. |
|
Quote:
Što se tiče #4, samo sam naivno primijetio da gospodin #0 redovito diže buku oko senzacionalizma članaka koji drugi postavljaju na ovaj portal
 Izlazim doduše izvan teme (samom sebi stoga dajem '-1 izvan teme'), ali moram pitati na čemu točno temeljite ovu tvrdnju? |
|
Na #7:
I ja sam procitao clanak i ja takodjer odgovorno tvrdim da je naslov clanka jedini problem.
U glavnom clanku jedina recenica o kojoj se moze debatirati je "Milan je jedan od najperspektivnijih mladih umova u Njemackoj". Ali ni ta recenica nije pretjerana, jer sigurno je da je jedan od najperspektivnijih u svojoj generaciji, ako je osvojio nagradu UNESCO-DE, te 4. mjesto na "Mladim istrazivacima".
Sto se tice teksta u boxu, ne razlikuje se po nicemu od tekstova koje pisu o dobitnicima "Intel Science Talent Search" nagrade, najprestiznije nagrade te vrste u Americi.
Jedini problem je naslov clanka ("nasao lijek protiv AIDSa") i naslov boxa ("Milanova genijalna metoda"). Kao sto kaze #8, novinari jako ovise o svojim urednicima i ne mogu puno tu napraviti.
Umjesto da se ovaj clanak koristi za izravnavanje starih razmirica s drugim connectashima, puno bi bilo bolje da od srca sestitamo Milanu.
|
|
Quote:
Umjesto da se ovaj clanak koristi za izravnavanje starih razmirica s drugim connectashima, puno bi bilo bolje da od srca sestitamo Milanu.
Na čemu? Na četvrtom mjestu na njemačkoj verziji "Nauku mladima"? OK, čestitam. Ali to je manje-više to.
Dajte kolega, ako ne znate dovoljno o istraživanju HIV-a (a ne znate) onda možda i ne možete vidjeti da je tekst u prvom licu jednine pun pompoznih nebuloza koje nitko ozbiljan ne bi povjerovao jednom srednjoškolcu.
Dalje, budite toliko pristojni da moje motive (opet) ostavite meni. Ja bih Vama mogao prigovoriti isti motiv za postove o ovoj temi. |
|
na #10
I urednici jako ovise o svojim novinarima i njihovim tekstovoma. Kad slijedeci put dodjete u HR, pozivam vas da dodjete kod mene u redakciju i provedete nekoliko sati sa mnom da vam neke stvari pokazem i da stekenete malo uvid u ovaj posao. |
|
Pročitao sam još jednom tekst iz "Glasa Slavonije". Kao laiku koji ne zna (i ne zna) dovoljno o istraživanju HIV-a, ton i stil teksta čine mi se vrlo uravnoteženi; riječ je o dobroj maloj reportaži o jednoj ljudskoj priči. Kao znanstveniku (koji također ne zna o HIV-u, itd.), nameće mi se sljedeće pitanje: kad bismo željeli ovu reportažu iskoristiti kao poticaj za informiranje o istraživanjima HIV-a, kako bismo to učinili? Koje pozadinske informacije treba zainteresirano čitateljstvo da bi samo moglo procijeniti "genijalnost" Milanova otkrića (imam na umu, recimo, hipertekstualnu verziju reportaže, s linkovima na relevantne popularnoznanstvene tekstove i informacije). Drugo pitanje u istom stilu: kad bismo željeli procijeniti težinu nagrada koje je Milan dobio, kako bismo prezentirali te procjene?
(Laički mi dojam govori da u Hrvatskoj i nema previše srednjoškolaca koji se bave istraživačkim radom na području molekularne biologije, pa makar i kao laboranti. Nadam se da se varam i da sam nedovoljno informiran.)
|
|
Jos jednom bih skrenula pozornost da je clanak objavljen u Slavonskom domu. O HIV i AiDS-u se prakticki svakodnevno pise vani, a nasi mediji cesto prenose kratke vijesti o tome. Mislim da barem jednom do dva puta godisnje sve novine u HR imaju i velike tekstove. Primjerice, 1. prosinca, kada je Svjetski dan borbe protiv AIDS-a, svi mediji u HR imaju priloge o toj bolesti. Takodjer, bilo je puno tekstova u kolovozu prosle godine kada je u Torontu bila odrzana Svjetska konferencija o AIDSu (te se konferencije odrzavaju svake dvije godine).
Ove godine se inace navrsava 25 godina otkad su se u San Franciscu i New Yorku pojavili prvi slucajevi oboljenja.
Zahvaljujuci kombiniranoj terapiji, koja ukljucuje nekoliko lijekova, oboljeli od AIDS-a danas mogu prakticki normalno zivjeti i raditi. No, problem je opskrba tim lijekovima najteze pogodjenih zemalja subsaharske Afrike pa se godinama vodi borba izmedju farmacutskih divova i kompanija (mahom indijskih i brazilskih) koje prozivode visestruko jeftinije generike.
Sto se tice cjepiva, nekoliko eksperimentalnih je u fazi razvoja, ali cini se da jos nismo blizu efikasnog cjepiva. To sam dva puta u zadnjih pet godina pitala Luc Montagniera, znanstvenika koji je 1983. godine prvi izolirao HIV (poznata je njegov rat s Robertom Galloom). |
|
Evo, ovdje je problem:
Quote:
The aim of the project is to asses how adequate scientific practices and efficient research policies and organisational schemes could guarantee that social sciences and the humanities have more autonomy in defining their own subject-matters, concepts and scientific apparatuses.
Čujte, to znači "mi bismo radili ono što nam se prohtije, i da nas država plati za to". Mislite da prirodnjaci rade tako? Pa ne baš. Ultimately, novci se raspoređuju po strateškim prioritetima onoga koji sjedi na novcima. Onaj koji sjedi na novcima (bila to država ili Bill Gates) uvijek zadržava pravo da ga rasporedi prema svojim prioritetima. Ako društvenjaci nemaju vlastite novce (a nemaju), nisu u stanju uvjeriti one koji sjede na novcima da je ono što rade njihov strateški prioritet (a izgleda da nisu), i nisu se spremni prilagođavati postojećim strateškim prioritetima, well - tough luck. I mi ostali radimo sve navedeno, i nije nam ispod časti. |
|
|
Na #13: Kolega, ne znam je li to simptomatično za društvenjake iz paralelnog threada, ali slučaju ovog članka postavljate kriva pitanja i sukladno tome dolazite do irelevantnih odgovora. Uopće nije bitno za što tko želi ovaj članak iskoristiti, nego je li ono što piše u njemu istina ili nije.
1. Naslov: Je li Milan ušao u trag lijeku protiv AIDS-a? NIJE.
2. "Milanova genijalna metoda": kakva metoda?
3. "Tu je sad Milan Gerovac na pragu genijalnog otkrića." Kako se može biti "na pragu genijalnog otkrića"? Ako je na pragu, još ga nije ostvario. Ako ga nije ostvario, otkuda novinar zna da će biti genijalno?
4. "Tako da sam uspostavio kontakt s institutima koji su onda napravili prve tekstove." Je, srednjoškolac je uspostavio kontakti s institutima.
5. "Imamo specijalne laboratorije u kojima se smije raditi samo s dozvolom". Teško da on u njima radi - mislim da nikome ne bi palo na pamet da u BSL-3 ili BSL-4 pusti ni dodiplomskog studenta, a kamo li srednjoškolca.
Mislim, sve mi je jasno - dečko sudjeluje kao srednjoškolac u radu istraživačke grupe (jedne od nekoliko desetaka u svijetu) koja testira modificirane nukleozide i oligonukleotide na antiviralna svojstva. Super. Ali pripisivati mu "genijalnu metodu" ili vodeću ulogu u tim istraživanjima je apsolutno neozbiljno. Za njegovo dobro treba mu pružiti svu podršku da svoj talent i entuzijazam usmjeri na najbolji mogući način, a ne uvjeravati i njega i druge da je genij prije nego što je išta konkretno napravio.
|
|
na #11: "Dalje, budite toliko pristojni da moje motive (opet) ostavite meni."
Upravo sam to napravio. Sami ste direktno, eksplicitno naveli svoje motive u #4 i #7 - izravnavanje prijasnih prepucavanja oko senzacionalizma.
NAdalje, Milan nije osvojio samo 4. mjesto na "Nauci Mladima", kao sto s potcjenjivanjem spominjete u #11, vec i glavnu nagradu UNESCO (DE) natjecanja za mlade istrazivace (vidi podnaslov teksta, velika slova).
Sto se tice #17: ponovo reciklirata stare argumente. I ponovo ponavljam - jedini problem je u naslovima: i glavnog teksta i okvira. Tekst u okviru se mozda vama cini pretjeran, ali se ne razlikuje se od tekstova u kojima dobitnici Intel Science Talent Searcha opisuju svoj rad. Provjerite clanak o srednjoskolcu koji je radio mjerenja na visokoenergetskom akceleratoru cestica, naprimjer:
ISTS - pobjednici za 2005.
Stavno mislim da se treba u ovom trenutku nije vrijeme da lomimo vas i moj ego i podcjenjujemo rad Milana, narocito sto ovakva prica moze sluziti kao jako dobar "role-model" u zemlji gdje su glavni uzori nogometasi. Clanovi connecta su inteligentni ljudi i mogu, ako su opce zainteresirani, sami donjeti odluku koliko je ova prica vrijedna. |
|
Na #18: Mogu reći samo: uh.
Quote:
Upravo sam to napravio. Sami ste direktno, eksplicitno naveli svoje motive u #4 i #7 - izravnavanje prijasnih prepucavanja oko senzacionalizma.
Nisam sudjelovao u "prijašnjim prepucavanjima oko senzacionalizma" i nemam običaj izravnavati tuđa prepucavanja.
Quote:
NAdalje, Milan nije osvojio samo 4. mjesto na "Nauci Mladima", kao sto s potcjenjivanjem spominjete u #11, vec i glavnu nagradu UNESCO (DE) natjecanja za mlade istrazivace (vidi podnaslov teksta, velika slova).
Ovo jednostavno nije točno. Nije bilo dva natjecanja, nego samo jedno (Jugend forscht 2006), na kojem je Milan osvojio četvrto mjesto. Na istom natjecanju UNESCO je njemu i još jednoj djevojci dodijelio posebnu nagradu (Sonderpreis) koja se sastojala u sudjelovanju u znanstvenomo kampu u Koreji na račun njemačkog UNESCO-a. Rekoh bravo i ništa ne potcjenjujem. S druge strane, Vi izmišljate natjecanja koja ne postoje i prve nagrade koje to nisu.
Quote:
Sto se tice #17: ponovo reciklirata stare argumente. I ponovo ponavljam - jedini problem je u naslovima: i glavnog teksta i okvira. Tekst u okviru se mozda vama cini pretjeran, ali se ne razlikuje se od tekstova u kojima dobitnici Intel Science Talent Searcha opisuju svoj rad. Provjerite clanak o srednjoskolcu koji je radio mjerenja na visokoenergetskom akceleratoru cestica, naprimjer:
ISTS - pobjednici za 2005.
Pročitao sam, i ne, ne mislim da je članak na koji upućujete i približno onoliko nerealan kao crni okvir o Milanu.
Quote:
Stavno mislim da se treba u ovom trenutku nije vrijeme da lomimo vas i moj ego i podcjenjujemo rad Milana, narocito sto ovakva prica moze sluziti kao jako dobar "role-model" u zemlji gdje su glavni uzori nogometasi.
Ne zanima me Vaš ego i molim Vas da se ne brinete za moj. Ne podcjenjujem Milana, nego mislim da ovakav članak i njemu i čitateljima radi medvjeđu uslugu.
Quote:
Clanovi connecta su inteligentni ljudi i mogu, ako su opce zainteresirani, sami donjeti odluku koliko je ova prica vrijedna.
Obzirom na dosadašnji tijek rasprave, nisam baš uvjeren u to. Inteligencija (koju nikome ne odričem) očito nije dovoljna. |
|
na #19:
Vi imate odredjenu viziju o tome sto clanak govori. OK, posteno, vase pravo. Ne zelim ulaziti u jednu od beskonacnih rasprava (mada iz svoje perspektive bivseg sticenika Visnjanske Zvjezdarnice smatram da je takav stav stetan za motiviciju klinaca, koji se tamo uce da budu hrabri, ambiciozni, i da se ne obracaju konformistickim pritiscima skrivenim pod krinkom skromnosti).
S druge strane ja zadrzavam svoje pravo da tvrdim da je clanak korektan, i da izjava koja se moze procitati u desnom okviru ne odudara nimalo od slicne izjave koji bi bilo koji klinac u Americi dao (narocito na Intel Science Talent Search). Neka svatko od citatelja donese svoju odluku. Ja, nasuprot, vjerujem u sposobnost neovisnog donosenja suda vecine connectasa.
Na portalu su se ponavljale optuzbe da su neki clanci u hrvatskom tisku previse euforicni i preuvelicavaju znacaj, radilo se o srednjskolcu ili etabliranom znanstveniku. Ne slazem se s time, svaki od tih clanaka je vrlo vazan jer predstavlja vrlo pozitivan role-model u drustvu. |
|
Na #20: Ma bravo, kolega. Ako su istina i mjera štetni za motivaciju klinaca, ja bih radije da ne budu motivirani. Isto tako bih radije da role models u društvu ne budu ljudi iz kojih umjetnim napuhavanjem rade mitske figure.
Već čekam analogni članak iz Višnjana: "16-godišnji XY na pragu otkrivanja novog planeta Sunčevog sustava"... |
|
Na #21:
Već čekam analogni članak iz Višnjana: "16-godišnji XY na pragu otkrivanja novog planeta Sunčevog sustava"...
Ponovo i nanovo mjesate naslov clanka i tekst samo clanka!
Klinci u Visnjanu nisu otkrili novi planet, ali su otkrili nove asteroide i komete. Cak i otkrice novog planeta (ili transneptunijanskog objekta) nije potpuno nemoguce imajuci u vidu sto se klincima u Visnjanu nudi.
U svakom slucaju, kriticni osvrt je bitan za u svakom pogledu i cijenim vase misljenje, iako se s njime ne slazem. |
|
| Na #22: Ništa ja ne miješam. Višnjanski primjer sam dao samo da ilustriram napuhavanje priče. U #17 sam dao primjere ne naslova, nego podnaslova i dijelova teksta koji su očito neistiniti. Neistiniti dijelovi teksta rezultat su nečijeg laganja. Po Vama je to i redu jer navodno i izvještaji s ISTS također lažu. Sorry, laganje je laganje, od koga god dolazilo i u koju god svrhu služilo. U ovom slučaju najviše šteti samom talentiranom klincu i njegovom kredibilitetu. Barem u očima onih koji nešto znaju o HIV-u i AIDS-u - a oni su za njegovu buduću karijeru važniji od Vas i Vašeg mišljenja. |
|
Na #23:
OK, prosvjetlite me: koji recenica u tekstu clanka je laz! Ukljucujuci i desni okvir. (I ne spominjite mi naslove, podnaslove,... "na pragu otkrica lijeka", "na pragu otkrica planeta"...) |
|
Quote:
(I ne spominjite mi naslove, podnaslove,... "na pragu otkrica lijeka", "na pragu otkrica planeta"...)
Ma što još da Vam ne spominjem da biste bili u pravu...  |
|
Na #25:
Ovo je nacin kako komunikacija uvijek zavrsava na portalu, i sto me je do sada jako rastuzivalo... sve postaje vrlo osobno. Stoga cu pokusati rekaputulirati nasu raspravu:
Zakljucili smo da naslove daju urednici, i da se fokusirano na sam tekst. Ja tvrdim da je bez gledanja naslova tekst korektan. Vi tvrdite da nije. OK, svako vidi svoje i nema potrebe za daljnjom raspravom.
Medjutim, sad tvrdine da u tekstu postoje i lazi. To je puno ozbiljnija optuzba i ne mogu stati bez da pitam gdje konkretno u tekstu clanka vidite neistine? Tocka po tocka.
|
|
| Naslov koji govori da je "usao u trag lijeku protiv AIDS-a" i podnaslov koji kaze "Milan je danas na pragu otkrica koje bi svijet moglo spasiti od AIDS-a" su potpuno u skladu s recenicom iz teksta da je "na pragu genijalnog otkrica". Cak mi se cini ocito da su i naslov i podnaslov izvedeni iz te tvrdnje u tekstu. Sto se tice role-modela, sto ce biti kad ga netko za 2 godine pita gdje je lijek protiv AIDS-a? Tekst jednog vrijednog i entuzijasticnog srednjskolca i vjerovatno buduceg znanstvenika oslikava u harrypotterovskom stilu. Medjutim, znanost nije magija kojoj se divimo, nego dug i naporan proces. Opcenito, bombasticnih naslova o dogadjanjima u znanosti ima previse, a vecina ljudi informaciju crpi bas iz naslova. Svako malo se u naslovima otkrije skori smak svijeta ili lijek protiv raka, AIDS-a, gen za pronicavost ili saljivost, centar za shopping u mozgu itd. To napuhavanje ili krivo pojednostavljivanje cini medvjedju uslugu javnom razumijevanju znanosti. |
|
> svaki od tih clanaka je vrlo vazan jer predstavlja vrlo pozitivan role-model u drustvu.
Ne znam, ja znam desetine jako talnetiranih ljudi koji su upisali prvu godinu fakulteta
ili cak postdiplomskog fizike i slicnih znanstvenih struka i poslije napustili znanost.
Dakle razocaranih ljudi koji nisu
bili spremni se odricati kao sto je vecina ljudi na ovom konektu. Ne vidim da je dobro
da klinci stvore dojam kako im je inteligencija dovoljna i da se da doci u centar istrazivanja
za godinu dvije, u srednjoj skoli i tome slicno. Jedan od najvecih zivucih matematicara
J-P Serre tvrdi godinama kako je lose sto previse osrednjih ljudi ulaze u znanost i tamo se
dosadjuju i dosadjuju drugima s mediokritetnim radovima. Pamtim vrlo dobro svoje djetinjstvo
i znam da me nikad nisu privlacile biografije znanstvenika, njihove slike i slicno, nego samo
znanost. Znam da sam mrzio dok se u emisijama posvecenim znanosti vrijeme trosilo na
predstavljanje nagrada, biografija i slicnih dosadnih stvari dok
istovremeno u svom selu nisam
imao knjiznicu gdje bih mogao posuditi knjige koje su o samoj znanosti a ne o okolisanjima
oko nje. U osmom razredu sam posudio knjigu o biologiji stanice dok sam bio u posjeti Zagrebu i imao sam tri dana da je vratim u toku kojih sam prepisao sve formule iz knjige
jer se u to doba nije bas fotokopiralo i bilo bi preskupo. Ne pamtim da sam ikada izrezao
sliku nekog znanstvenika a imena tipa Faraday i Einstein su mi bila dosadna, za razliku
od slike mjeseca ili prica o dinosaurima. Ne znam, mozda danasnja djeca stvarno
vise vole pamtiti sto je to neka UNESCOva nagrada ili slicno, ja pamtim da je to
nama bilo dosadno. Imam jednog rodjaka koji je dosta mladji pa me je dok sam bio na postdiplomskom uviejk propitivao o generatorima, magnetima, energiji ne znam cime sve,
stotine pitanja djecacke znatizelje. Ne pamtim da me ikad pitao s koliko godina je Einstein
napisao teoriju relativnosti ili koji je znanstvenik u Hrvatskoj dobio ove godine neku vodecu nagradu. To je interesantno nama profesionalnim znanstvenicima, koji toliko zivimo u
profesiji da nas zanimaju i pitanja funkcioniranja same profesije, radije nego samo
znanstvena gradja. Ne trebamo mijesati nas kuriozitet koji je dosao iz borbe za opstanak, za samorefleksiju, iz usporedjivanja nase situacije s drugima itd. s IZVORNIM kuriozitetom
covjeka kojeg nesto zanima a ne da ga zanima nacin podmazivanja stroja koji dolazi
do odgovora na postavljeno pitanje...
|
|
na # 27 i 28
Slazem se s obojicom u tome sto ste napisali. Imam, takodjer, puno kritickih i profesionalnih primjedbi na tekst koji je izasao o mladome Milanu Gerovcu u Slavonskom domu. No, htjela bih kolegi #28 ponovno reci da mediji funkcioniraju na drugi nacin, oni su namijenjeni jako sirokoj publici koju zanimaju upravo takve stvari, tipa koliko znanstvenik ima godina, je li ozenjen ili ne, je li ekscentrican ili ne koje su za samu znanost posve irelevantne. Naravno, postoje razlicite razine i u novinarstvu pa se o tome moze pisati na nacin da to nije ni jeftino ni frivolno. Konacno, Time, New York Times ili Guardian znaju imati portrete znanstvenika s mnogo intimisticki intoniranih podataka, ali tako maestaralno napisane da su vrhunac novinarstva.
Mozda mladi Gerovac nije najbolji primjer pa cu navesti drugi primjer koji zorno pokazuje kako je nacin funkcioniranja medija drukciji od znanstvenih casopisa. Grigorij Perelman, koji je rijesio glasovitu Poincareovu slutnju, samo je jednim dijelom medijima bio zanimljiv zbog toga sjajnog pothvata, a velikim dijelom zbog svoje ekscentricnosti te zato sto je odbio sve nagrade ukljucujuci i Fieldsovu medalju.
Ili Nikola Tesla. Velik i genijalan covjek, koji je jako zaduzio covjecanstvo. No, novinarima onoga doba (a to sam malo proucavala) bio je zanimljiv i zbog svoje ekscentricnosti i medijskog "seksipila". U modernoj Hrvatskoj dozivljava revival i zbog svega kontroverznog sto se moglo nataloziti oko njegova porijekla. Ne znam jesam li uspjela malo pojasniti. Iskreno receno, ni meni nije bilo lako snaci se kad sam se pocela baviti novinarstvom, jer sam vise razmisljala kao vi. Sada vise razmisljam novinarski, tj. kako mogu napraviti zanimljivu pricu ili kako cu razotkriti neku opacinu u akademskoj zajednici ili koliko je nesto drustveno relevantno. |
|
Slazem se s #27, i vec je bilo rasprava o netocnim i senzacionalistickim naslovima u raspravi o ozivljavanju mrtvih stanica. Iz rasprave smo saznali da naslove daje urednik i da je tesko izbjeci senzacionalizam.
Meni izgleda da je clanak bez naslova sasvim u redu. Tko se slaze, tko se neslaze (kao #7 - "u naslovu je najmanji problem") - svakom svoje. Ali tvrditi da se u clanku iznose lazi je vrlo ozbiljna i arogantna tvrdnja. Gdje su tocno lazi? |
|
Slazem se ako je OSOBA nekome zanimljiva onda je zanimljivo ljudima koliko godina ima i
tome slicno. No tvrdim da djeca koja imaju prirodnu inklinaciju k znanosti nemaju afiniteta
uopce prema osobama nego prema samoj materiji. To se mijenja negdje u dobu kad dijete
postane dio znanstvene zajednice, obicno u studentskim danima; kod djece koja hodaju na takmicenja mozda nesto ranije. Ljudi iz mojeg sela se nisu mogli nacuditi kad sam ono jedne godine isao krajem kolovoza natrag u SAD a nisam ostao u Hrvatskoj gdje je te godine
bila neka rijetka totalna pomrcina sunca pocetkom rujna. Nitko od tih ljudi nema pojma ko je
to Kopernik, N. Armstrong ili Hubble, ali su 5 mjeseci unaprijed razgovarali o pomrcini sunca
puno vise nego znanstvenici kojima sam okruzen. |
|
> No, htjela bih kolegi #28 ponovno reci da mediji funkcioniraju na drugi nacin, oni su namijenjeni jako sirokoj publici koju zanimaju upravo takve stvari,
Kakve veze to ima s tvrdnjom na koju sam ja dogovarao i reagirao, a to je
da li je to korisno za privlacenje klinaca u znanost ? Klinci s inklinacijom
za znanost nisu vasa tipicna publika zainteresirana za traceve i storije,
istinite ili ne, o Severini, Sanaderu, Primorcu, Zuhri i Radmanu (= poznate osobe). |
|
na # 32
Slazem se da klinci koje zanima znanost nisu tipicna publika koju zanimaju tracevi. No, slazem se i tim da pisanje o znanstvenicima predstavlja pozitivan role-models u drustvu, sto je mislim rekao Slaven Garaj. Osobno tome posvecujem puno vremena i ne vidim nista lose u tome da su neki znanstvenici istodobno i medijske zvijezde koje obicnim ljudima prezentiraju znanost kao nesto sto je zanimljivo, uzbudljivo i zabavno. Evo, i jednog primjera koji mi je sad pao na pamet. U travnju 2003. godine bila sam u Londonu u Royal Society kada se obiljezavala 50-ta godisnjica otkrica strukture DNK. Uz znanstveni skup i veliku konferencijuu za novinare ( na kojoj su govorili Watson, Sidney Brenner, Alec Jeffreys i Miroslav Radman) bio je odrzan i gala prijem (eh, tamo nazalost nisam imala pristup) na koji je James Watson pozvao i celebrityje poput Liz Hurley, Victorije i Davida Beckhama itd. Kad su ga pitali sto ce Beckhamovi na prijemu povodom 50-godisnjice DNK, rekao je da za znanost zeli zainteresirati obicne ljude jer ona i jest namijenjena njima. |
|
Pa imate gotovo svaki Hollywoodski film ima superdetektive koji koriste ne znam kakva
laboratorijska cuda za odgonetavanje zlocina, pa onda star trek, pa sve te kompjutersko robotske teme i spodobe. Ljudi su cijelo vrijeme bombardirani trivijaliziranom, fetisiziranom
i pseudoznanoscu, posebno u filmskim i TV hitovima. I ne vidim u drustvu u kojem ima najvise
igracaka koje djeca dobivaju od malena i filmskih cyborga da ima vise racionalnosti ili
ljubavi prema znanosti. Dapace, SAD ne bi funkcionirale da ne uvoze stalno strucnjake. Ameri
zele biti advokati i lijecnici, ili filmske zvijezde, najvaljivaci nogometnih utakmica i
prognoze vremena. Poptisnik ovih redaka je prvi put telefonirao u vojsci, s napunjenih 19 godina
zivota. Ja nisam znao kako se telefonira s 18! Ne vidim kakve veze ima sva ta pompa i tehnika
oko mene na prirodni interes za npr. put do zvijezda ili igranje s simbolima, grafovima i slicno.
Isao sam u SAD na postdiplomski USPRKOS tome sto nisam volio SAD, a nisam ih volio upravo
zbog gadosti koje sam gledao na TV iz njihove produkcije gdje je vazno biti, in cool powerful i
slicno, sto su nemoralne kategorije. Ne vidim zasto bih ja vise cijenio kao klinac nekog
znanstvenika koji se slika s Liz Hurley koja se by the way slika gola okolo. Po meni je to antipropaganda medju klincima s inklinacijom za znanost. O vasem Perelmanu i nezdravosti
te propagande o ekscenztrizmu i milijun dolara nagrade procitajte u Noticama AMSa clanak
od A. Vershika, pa postirajte primjedbe tek dok to procitate. To sto je Watson veliki
znanstvenik ne znaci da je i strucnjak za razvoj djece i da time nepogresivo bira
korisne nacine ophodjenja sa svijetom. |
|
|
Toliko rasprave o clanku cija je namjera, po mom misljenju, bila potpuno pozitivna - predstaviti jednu zanimljivu pricu i jednog mladog, u svakom slucaju, nadarenog srednjoskolca. Slazem se s #18 - takvi clanci mogu posluziti u stvaranju pozitivnog role-model sistema. Drugo je da se novinari nekad ne posavjetuju sa strucnjacima o tome treba li neku stvari nazivati genijalnom ili ne. O tome bismo mogli napraviti cijelu raspravu.
#32 Nekako mi se izjava "Klinci s inkinacijom za znanost nisu vas tipicna publika zainteresirana za traceve i storije..." cini ipak malo previse. Jedno su tracevi i to sigurno nece zanimati iole inteligentniju osobu ( clanak o kojem raspravljamo nije trac), drugo su price (kako ih vi nazivate storije, sto god to znacilo) o znanstvenicima. Pa ja osobno znam pregrst jako uspjesnih znanstvenika koji su imali svoje uzore. Na kraju i znanstvenici su samo ljudi  , zainteresirani i za zivotne price te crpe inspiraciju, a i utjehu ( kad stvari postanu frustrirajuce i mjesecima ne funkcioniraju) iz zivotnih prica drugih znanstvenika. Dakle, daleko od toga da klinci s inklinacijom za znanost nisu publika koja ce citati ovaj ili slicne clanke ( cak i o ljudima koji nisu znanstvenici..). Naprotiv, moje je iskustvo pokazalo da one itekako mogu utjecati na to kojim ce putem perspektivan srednjoskolac ili mladi student krenuti.
Druga je stvar da se connectovci moraju ukljuciti u to da ti mladi ( i stariji) dobiju sto jasniju i objektivniju sliku znanosti, bez previse senzacionalizma, ali sto vise prica o marljivim i uspjesnim ljudima, to bolje.
Pozdrav svima!! |
|
na # 35
Hvala. Ne znam tko je Vershik, pretpostavljam poznati matematicar.
Na #36 Kad smo kod traca, upravo sam dovrsila jedan tekst za koji sam trebala procitati neke clanke o Stevenu Pinkeru, slavnom evolucijskom psihologu s Harvarda. Pinker kaze da ljudi vole ogovarati zato sto im to da znaju ono sto drugi ne znaju pruza stratesku prednost u igrama zivota. Mediji dakle samo eksploatiraju ono sto je u ljudskoj prirodi. |
|
Odgovarate na moje postove a da ih niste procitali. Recimo kazete kako su znanstvenici samo
ljudi i traze utjehu i interesiraju ih peers i njihove sudbine. I onda u slijedecem redu DAKLE...
klince to interesira. A ja rekao par postova objasnio kako klinci nisu znanstvenici i kako se
PROMJENA u interesu desava u studentskim danima. Kad postanete dio te zajednice
onda se interesirate za osobe, a ne zanimaju vas osobe u nekoj tamo drugoj nepoznatoj
zajednici. Jeste li kad nekome dosadjivali pricajuci o vsojim frendovima koje vas sugovornik
ne poznaje ? To je tipicno dosadjivanje kojeg govornik nije svjestan. U tome se razlikujemo ja
i vi od klinaca koji nisu dio naseg drustva.
Tako ste na moju tezu da znanstvenici nisu klinci dogovorili argumentom primejr
znanstvenici rade to i to DAKLE klinci rade to i to. Bravo za logiku. |
|
| #38 je bio odhovor na #36 |
|
Pinker mi je bio udzbenicka literatura na postdiplomskom (iz racunalne lingvistike i
Sapir-Whorfove hipoteze). Upravo ste dali dodatni argument mojoj tezi da se interes
za ljude zbiva u prijelazu kad klinac postaje dio znanstvene zajednice, ili
studentske zajednice. Strategija zivota u sumi vas zanima od dana kad udjete u
sumu. Do tada kad ste bili samo ljubitelj sumskih jagoda s placa, zanimaju vas
sumske jagode a ne strategija osptanka u sumi i ubijanja zvijeri.
|
|
Na #28 i #31: Neopravdana generalizacija (nepotpuna indukcija na temelju premalog uzorka) - to sto Vi kao klinac niste imali znanstvene uzore ne znaci da drugi klinci moji su kasnije postali (poznati) znanstvenici nisu. Egzistencija Vaseg rodjaka kojeg zanima sustina znanosti (a ne biografije) ne daje Vam dovoljnu statistiku da biste mogli generalizirati na sve znanstvenike.
Na #2: Clanak je objavljen u Glasu Slavonije. Bavljenje znanoscu me, moram priznati, jos nije dovoljno razmazilo da bih trazio veliku dubinu ili logicku konzistenciju u ovakvim clancima. Mislim da taj mladic posjeduje velik talent i s pravom se ponosi. I mi bismo se trebali njime ponositi. Bilo bi lijepo da nam se Milan, odluci li se baviti znanoscu jednog dana, pridruzi na Connectu.
Na #36: Savrseno se slazem. |
|
Koja je onda statistika, 50tak ucesnika ljetne skole iz fizike kojima
je daleko najdosadniji od svih kurseva na toj skoli (u Splitu), prema
tadasnjim anketama bio kurs akademika Dadica o zivotu Rudjera Boskovica
(a najbolje ocjene je dobio kurs Denegrija koji je pricao o eksperimentima
u CERNu i opisivao uredjaje i cestice). Koja je statistika ogromna vecina
stanovnika mojeg sela koji ne znaju ko je Kopernik, Galileo itd. a masovno
su kupovali naocale i pricali mjesecima unaprijed o pomracini sunca ?
Oba roditelja su mi citav zivot bili nastavnici i odrastao sam okruzen
predagogijom djece i mislim da nije stvar male statistike ono sto govorim.
Osim toga imam iza sebe 1500 americkih studenata kojima sam
bio nastavnik ili asistent, i znam dobro da je vecinu studenata s inklinacijom
k fizici zanimao laboratorij ili jednadzbe, svemir itd. a pitanja o biografijama
bas nisam dobijao od takvih studanata. Mozda je 1500 slaba statistika ? |
|
> ne daje Vam dovoljnu statistiku da biste mogli generalizirati na sve znanstvenike.
ponavljam ponovo da NE GOVORIM o znanstvenicima; gledajte moje prijasnje postove,
klinac s intersom za znanost ima sustinski druge interese nego clan drustva znanstvenika
kojeg prirodno zanimaju ogovaranja i biografije kao nacin da se snadje u drustvu, kao
borba za opstanak, kako je navela #37 itd itd itd |
|
> to sto Vi kao klinac niste imali znanstvene uzore
To nije tocno. Samo me nije zanimalo slusati price o biografijama. Kako ne da je bilo
uzora. Recimo Jacques Cousteau cije ekspedicije u moru bih tada gledao dan i noc
da ih je bilo. No i dan danas ne znam ni jedan biografski podatak o njemu. Ni gdje
se skolovao ni ko mu je bio profesor ni s koliko godina je bio na nekom takmicenju
ni ko ga nije volio u skoli. Fora mi je bilo njegovo ronjenje, njegov brod, njegova
ekipa, njegove kamere, i naravno more koralji dupini moruzgve skoljke...capisci ?
|
|
#42
prva tvrdnja: kurs moze biti dosadan ili zanimljiv iz vise razloga (ne nuzno zbog onog sto se predaje). Protuprimjer: Imao sam prilike slusati jednog teoreticara (fizika cvrstog stanja, nekonvencionalna supravodljivost) koji objavljuje gomilu radova i radi meni nevjerojatno zanimljive stvari. Njegova predavanja su neslusljiva zbog izuzetno jakog japanskog naglaska.
druga tvrdnja: stanovnici Vaseg sela. Najvece hrvatsko selo ima oko 7000 stanovnika. Pretpostavljam da Vase ima manje ili jednako tome. Broj klinaca koji ce postati znanstvenici iz Vaseg sela je vjerojatno zanemariv (cak i kada biste ih sve redom poznavali). Vjerujem da ste Vi prije iznimka nego pravilo.
treca tvrdnja: OK, to bi bila odlicna statistika ali uzorak nije dobro odabran. Radi se o studentima (koji vec pomalo ulaze u zanat) a ne klincima. Takodjer, siguran sam da ih 1) niste sve poznavali osobno do tog nivoa da biste znali je li tko imao uzor ili ne ili ima li sada. 2) Tim vise sto se predavali tolikim studentima smanjuje vjerojatnost da ce Vas netko pitati nesto sto nije vezano uz gradivo. (Presutno sam pretpostavio cu da niste predavali biografije.)
Meni se cini da bi Vasu tezu dokazala/opovrgnula anketa medju znanstvenicima ili studentima s pitanjem jesu li imali uzor kao klinci prije no sto su postali znanstvenici, odnosno studenti. Ja ne tvrdim da ste u krivu po tom pitanju, nego samo sumnjam u postupak zakljucivanja. |
|
> Meni se cini da bi Vasu tezu dokazala/opovrgnula anketa medju znanstvenicima ili studentima s pitanjem jesu li imali uzor kao klinci prije no sto su postali znanstvenici, odnosno studenti.
Ne! Anketa moze medju klincima, ne medju pokvarenim znanstvenicima koji su promijenili
interese i cesto se slabo sjecaju.
Drugo kao sto sam posmenuo gore nije stvar nepostojanja
uzora. Uopce ne tvrdim da klinci nameju uzora. No uzor se stvara na djelu (kao
sto je Cousteau interesantan dok roni, vidi gore), a ne sa strane
u sastancima s Liz Hurley kao sto je navedeno u gornjoj diskusiji. Dakle uzor ce vam
postatri muzicar koji dobro svira; ako vas vise zanima njegovo opijanje, vjerovatno cete
biti fan ali necete biti muzicar. Moj student koji je napustio fiziku radi muzike cijele je
dane doma skidao jazz gitaru Wessa Montgomeryja, i svaka fraza koju je vjezbao
ga je fascinirala u svojim muzickim karakteristikama. Tako je i uspio jer mu je fokus bio
na muziku Montgomeryja a ne na to ko mu je otac. Jedan od mojih nastavnika muzike
nas je gnjavio s biografijama tipa Blagoje Bersa -- otac mu je zakljucavao klavir
jer je mali Bersa potajno svirao. Taj nastavnik je dosao godinu nakon sto je muzicar
prakticar kod kojeg se stalno pjevalo i sviralo otisao. Opci interes za skolski zbor je
pao za oko 40% u clanstvu (za samo godinu dana) da navedem jedan od faktora. |
|
Pridruzujem se onima, koji vide POZITIVNO u clanku o Milanu, a uistinu mi je zao onih, koji optereceni svojim (osobnim) problemima (zlo)upotrebljavaju jednu pozitivnu incijativu DB.
Volio bih da se na 2. kongresu u Splitu ta "dijalekticka" suprotnost razrijesi na kreativan nacin.
Kako?
Jos mi nije dovoljno jasno, ali imamo dovoljno repromaterijala na ovom portalu.
Da li se od urednika moze dobiti sve sto se pise na CD-u pa da se napravi jedna analiza sadrzaja (content analysis) po autorima i temama?
Kvalitativna i kvantitativna analiza svima bi nama pomogla da posteno nadvlada manje posteno, pametno manje pametno itd.
Uz dobar feedback uistinu bi ova virtuelna zajednica na portalu mogla razviti u samouceci sustav, gdje bismo konacno usmjerili svi ZAJEDNO energiju ka boljoj znanstrvenoj politici, a ne.... |
|
Meni se svidjela vijest i lijepo sam se osjecao nakon sto sam je
procitao. Na pocetku nisam mislio sudjelovati u diskusiji.
Opsirno i pincipijelno sam se suprotstavio atmosferi
reakcija pocevsi od mojeg posta #28, iz razloga koji se vidi
u prvoj recenici moga posta. Stavljanje simpaticne vijesti na nivo
inzenjeringa klinaca preko role modela totalno je van onoga sto
sam u svom zivotu naucio o pedagogiji.
S druge strane razocaralo me da kolega BL nije bio dovoljno
eskplicitan sto se strucne strane AIDS researcha tice.
Za nas van biomedicinske struke recimo nije jasno sto je od logike borbe sa sidom preko
tih ucestalijih mutacija jasno i standardno u toj bransi,
da li ima sve smisla sto tamo veli (meni se cini plauzibilno) itd. Izmedju redova smo procitali da postoje tamo
neki standardni nivoi dozvola za rad u rizicnim
labosima i BL smatra da je clanak stvorio jako krivu sliku, ukljucujuci cini se i misleading odgovor intervjuiranog u tamnom okviru. Volio bih da se stavljanje u kontekst raznih tipova AIDS researcha slozi jos malo eksplicitnije. I koji link na slican tip
ideologije lijecenja bi dobro dosao za nas neuke u toj struci. |
|
#47 bi trebao shvatiti da su prilozi na konektu anonimni za
one koji nisu clanovi. Smatrat cu povredom privatnosti ako
se pravila retroaktivno promijene u hodu. Materijala za razne
diskusije ima i bez toga dosta, samo kad bi bilo organizirano tako da se stvarne diskusije podrzavaju, za razliku od zurbe bez diskusije koja je navodno bila na proslom kongresu. Ko pak
hoce koristiti materijal s konekta za diskusije i materijale nek
se ukljuci na konekt aktivno itd. Konekt nije privjesak nekakvog
tam kongresa. |
|
Ne zelim se detaljno upustati u ove rasprave, ali osim radosti zbog uspjeha ovog srednjoskolca moram naglasiti da ovaj clanak ima vrlo malo znanstveno-korektno napisanih informacija, pogotovo o istrazivanju AIDSa. U tome se potpuno slazem s kolegom 7 i 11. Mislim da nije potrebno nista vise reci nego naglasiti da srednjoskolac nema pristup, niti dovoljno skolovanje da radi bilo kakva ozbiljna istrazivanja u BSL3 ili 4 laboratorijima, u kojima se istrazuju virusi AIDSa.
"Imamo specijalne laboratorije u kojima se smije raditi samo s dozvolom".
Na #30. Mislim da nije korektno opetovno isticati jedan primjer naslova u JL, a ignorirati cijeli niz odlicnih clanaka i naslova u istim novinama. Npr iz ovog clanka se moze vidjeti koliko te iste novine doprinose edukaciji i kvalitetnom informiranju javnosti. Za sirenje raka krive maticne stanice. Takvih primjera u radu kolegice TR ima jako puno i ocigledno je da ona svojim radom doprinosi popularizaciji znanosti na strucan i nesenzacionalisticki nacin. |
|
Na #29
Upravo sam naisao na jos jedan opovrgavajuci primjer pozitivnosti
pompe bez razumijevanja u svezi s primjerom Perelmana kojeg
navodite u 29. Dakle, Science je u jednom broju stavio temu
iz Perelmanovog rada, Ricci flow i uvazeni editor Kennedy, tog
casopisa kojeg neki na ovom portalu svetuju ko svetu kravu, dao
je ocjenu Perelmanovog dostignuca koja je ispod svake kritike
korektnosti. Na primjer, urednik je izjavio
"This story is rich with borrowings, from fluid mechanics, thermodynamics and even surgery!"
Mogao je pitati bilo kojeg matematicara iz tog podrucja i covjek
bi mu rekao da je surgery of manifolds jedan standardni vrlo tehnicki postupak u prekrajanju geometrijskih parametera za
mnogostrukosti (tip geometrijskog objekta), da nedem dalje
u totalnu promasenost olakih tvrdnji. Uz to in navodi kako je
velika paznja javnosti ne zbog otkrica nego zbog nagrade od
milijun dolara. Pri tome ne spominje da ta nagrada do danasnjeg
dana nije nikome ponudjena, sto se kosi s vecinom novinskih
izvjestaja koji mijesaju Perelmanovo odbijanje Fieldsove medalje
s glasinama o zasad nikom ne ponudjenoj nagadi Clay instituta
koji je proglasio nagradu od milijun za problem. S druge strane
radi se o sto godina starom problemu centralnom u jednom podrucju matematike koji je u visim dimenzijama rijesen pred
oko 40 godina Smaleom. Koliko je tocno o publicitetu od milijun
dolara ne znam, naveo sam link gore na Vershikov clanak o
pozadini toga, no spomenuo bih da nije bilo nagrade za
rjesenje Fermatovog teorema pa ipak je Wilesovo rjesenje imalo
jako puno publiciteta. S druge strane nedavno je Kina dala
Wilesu neku nagradu od milijun dolara i o tome cak ni vecina
profesionalnih matematicara ne zna. Radi se o jednoj od novih nagrada, a prvi recipient je bio pokojni Chern koji je umro nekoliko mjeseci nakon dobivanja nagrade.
|
|
na # 51
Mozete li mi poslati taj Kennedyjev clanak? Nije li upravo Science proglasio Perelmanovo rjesenje najvecim dostignucem u znanosti 2006 i bilo je na naslovnici Sceineca u prosincu 2006? (link na BBC:http://news.bbc.co.uk/2/hi/science/nature/6201373.stm)
Istina je da se 1993. godine mnogo pisalo o Andrewu Wilesu i njegovu dokazu 400 godina starog Fermatovog teorema, no po mojoj subjektivnoj procjeni manje nego o Perelmanu. No, u to doba nisam korsitila Internet (konacno bio je dostupan ogranicenom broju ljudi) pa ovo tvrdim na osnovi stranih casopisa koji su mi tafa bili dostupni. |
|
Jest proglasio i clanak unutar Sciencea (D. Mackenzie) je bio OK, ali je editor's
comment tamo onakav jadan ("bogus" rekli bi ameri) kakav sam napisao.
Radi se upravo o Dec 22 issue kao sto ste i rekli. Sad sam na godisnjem pa
nemam trenutno pristup, ali cete valjda naci bez mene
U istoj recenici tri bombasticna promasaja, na osnovu rijeci "heat equation", "Ricci flow" i
"surgery" covjek je povezao Perelmana s termodinamikom, hidromehanikom i kirurgijom i
izrazio cudjenje interdisciplinarnoscu, a radi se samo o matematickom nazivlju, koje je
napravljeno pred mnogo godina po nekim dalekim analogijama; to su standardne stvari
i jednako je mogao reci da se radi o teoriji relativnosti (gdje se Riccijev tenzor itekako
upotrebljava) ili difuziji (heat equation) ili bilo koju drugu glupost. Osim toga ako je vec isao
spominjati Ricci flow, onda je morao spomenuti da je tu metodu napada na ovaj problem
stvorio R. Hamilton, a ne Perelman, koji je samo unutar vec razvojene teorije napravio
krucijalni proboj. Clanak stvara dojam da je Perelman gledao analogije u medicini,
toplinskoj znaosti i hidrodinamici i otkrio veze s geometrijom, mada su u geometriji
sva tri pojma desetljecima standardno u operativi.
Kennedyjev jadni editorial |
|
| Po mojem se misljenju u editorialu radilo o sali sto se tice "posudbe". Autor jasno pise da je Perelmanovo otkrice "a stunning triumph of intellect". |
|
Ne radi se o sali. To bi bila jako nerazumljiva sala za negeometre,
a editorial je kritiziran i na stranicama americkog matematickog drsutva.
Na kraju krajeva nacijena je nepravda R. Hamiltonu koji je otac cijelog
progr |
|
| | |
Edukacija
