2007.02.11. 21:04
O problemima sa recenzijama z projekata raspravljamo vec vise od mjesec dana na portalu, a i znanstvenici su javno iznosili brojne primjedbe u medijima, HTVu i brojnim novinskim clancima.
Danas je u JL kolegica Ivana Kalogjera-Brkić prezentirala jos jedan primjer Bili protiv 'grješke' i 'ne ću' i ostali bez kune za radove.
Misljenja sam da bi zbog dosadasnjih primjedbi, a posto MZOS nije pokazao nikakav interes za rjesavanje istih, bilo odgovorno od strane znanstvene zajednice u RH da zatrazi od MZOSa sluzbenu reviziju svih problema povezanih sa recenzijama projekata.
U prilogu se nalaze linkovi na dosadasnju raspravu o ovoj temi:
MZOŠ: Objavljeni rezultati natječaja za znanstvene projekte!;///
Sukob interesa- Listu projekata za 2007.sastavili ljudi koji su i sami bili kandidati;///
Intervju dr.Vikić-Topića Vjesniku;///
Znanstveni projekti i sukob interesa;///
Osvrt na natječaje za znanstvene projekte u Novom listu;///
Novi ciklus evaluacije znanstvenih projekata;///
Nove prosudbene skupine?... |
U svakoj zemlji u kojoj mišljenje javnosti ima ikakvu težinu, već bi se davno bio započeo proces revizije cijeloga postupka ocjenjivanja i financiranja Projekata. Budući, međutim, da položaj naših političara ne ovisi o sudu javnosti nego o sudu vodstva stranke na vlasti, malo je vjerojatno da će itko postaviti pitanje odgovornosti Ministra i MZOŠ-a.
Ovaj realističan stav ne bi smio obeshrabriti kritičare evidentno katastrofalno provedenoga postupka. Dakle, moj odgovor je: ako nam je stalo do stanja hrvatske znanosti a ne do očuvanja položaja pojedinaca u MZOŠ-u, svakako treba nastaviti kritizirati i tražiti reviziju cijeloga procesa. |
|
Na #1. U ovom slucaju niisam mislio na javno kritiziranje ili ukazivanje bilo cije odgovornosti, pa cak niti na informiranje javnosti, nego na neophodan cin znanstvene zajednice kojoj vjerujem nije u interesu zivjeti u 3-5-godisnjem razdoblju nepravednosti, pesimizma i svada.
Revizija (ukoliko je korektno napravljena) moze vratiti optimizam u znanstvenu zajednicu i motivirati kvalitetne znanstvenike na daljnji rad. Bez revizije bit će nezadovoljni i oni koji su dobili financijsku potporu, jer ona nije dobro rasporedena, i oni koji nisu dobili nista. Sigurno ce doci do velike inertnosti među znanstvenicima jer gotovo nitko sa sredstvima koja su dobili ne mogu ostavriti ono sto su planirali. SToga se ipak nesto treba promjeniti jer ovakvo financiranje u sljedecih 3-5 godina garantira jos vece zaostajanje kvalitetnih grupa u HR znanosti. |
|
| Najava tuzbi zbog mogucih nepravilnosti u financiranju projekata. JL link. |
|
Zanimljiv komentar na link u uvodnom postu. Strijeljanje jezika s akademske visine.
Dodatno, dekan Filozofskog fakulteta koji je vidio recenziju rekao je da je negativna recenzija projekta prof. Silića napisana - polupismeno. Ali, dovoljno da zapečati taj projekt. Slično je bilo i s Pranjkovićem. Što je jasnije ako se uzmu u obzir indicije da recenzenti pripadaju onom drugom jezikoslovnom krugu pa su projekte ocjenjivali prema imenima autora i njihovim stavovima, a ne prema njihovoj kvaliteti. No, to nikada nećemo saznati. Jer ova zemlja jako poštuje shizofrena pravila. Kako bi sakrila shizofreno lice, a pokazala svoju shizofrenu dušu. |
|
Ovdje se ne radi samo o klanovskoj borbi kako se stece dojam u 4.
Naime, osnovna distinkcija u jezikoslovlju je podjela
na deskriptivno i preskriptivno. Samo deskriptivna lingvistka je stvarna znanost, dok preskriptivna samo konzultira do neke mjere znanstvene cinjenice, interpretirajuci ih
na osnovu privlacnih, ali zapravo proizvoljnih analogija. To je slicno razlici izmedju
erudicije i stvaralastva. Dobar poznavalac literature nije zapravo veliki pisac.
Tako ni jezikoslovci nisu nuzno ljudi vjesti u
znanstvenom ispitivanju materijala, nego su obicno
podlozni rezoniranju po analogijama i slicno. Na zalost erudicija i znanje u nasoj kulturi
se cesto mijesaju sa znanstvenom kompetencijom i dostovjernoscu znanstvenog zakljucivanja.
Dakle logicno je da ce u takvoj kulturi vodeci eruditi sa stavom donositi ocjene, koje nemaju
znanstvenu tezinu. Po mojem sudu razrjesenje u takvim slucajevima treba biti doneseno
na osnovi otvorenosti prema uspjesnoj praksi u drugim sustavima, koja prije svega treba biti
inkluzivno prezentirana, kao preduvjet za recenzije. Sama pojava da netko zeli predstaviti
neki argument o recimo pisanju nece vs. ne ce kao
primarno znanstveni je pretencioznost bez pokrica. Pravopis je pitanj standardizacije
prakse pisanja, a ne jezika samog, dakle razliciti pravopis moze obavljati uspjesnu
funkciju a priori pri jednom te istom govorenom jeziku. Znanje o efektima odabira raznih
rjesenja postoje i obicno se svode da razna rjesenja imaju razlicite prednosti i
pitanje je odabira sto nam je vaznije. A odabir nije znanstveno pitanje. Recimo
novogrcki je do nedavno koristio u pisanju dijakriticne znake koji
(za razliku od starogrckog) nisu imali nikakvu
funkciju osim povijesne konzervativnosti. Nije pitanje znanosti da li volimo pisati nepostojece
zato sto je nekad postojalo ili vise volimo da djeca uce jednostavniji pravopis u kojem
fantomskih dijakritika nema. Ideal pravopisa u smislu jednostavnosti je pravopis koji moze
biti rekonstruiran iz samog jezika uz pomoc minimalnog niza pravila za interpretaciju
jezika u pismu (npr. kada pisati razmak ovisi o nacinu odredjivanja granica rijeci, za sto nema a priori univerzalnih pravila u lingvistici; granice semantickih cjelina se obicno ne
poklapaju sa stankama u govoru, ili grupiranju po akcentuacijskim cjelinama, ai svaka od
tih grupa se tesko moze odrediti i definirati recimo eksperimentalnim mjerenjem ili analizom
znacenja).
Argumentacija treba prije svega biti konzistentna sa znanoscu,
ali ipak bazirana na prakticnim
aspektima i principima kao sto su odrzivost, primjenjivost, jednostavnost i neka vrsta
potvrdjenosti u jezicnom korpusu. Ja vjerujem da su protagonosti gore ljudi koji
rade kvalitetno, no ako su napravili gresku i svojataju znanost kao kvazipokrice za
standardizacijsko-politicki pamfletizam onda nije cudo da ko se maca lati (politicko-strukovne pripadnosti umjeesto all-inclusive descriptive examination of
language material, corpus analysis, comparative analysis...) od maca ce i poginuti.
Kvalitetni prijedlozi i analize su korisni output projekta, dok studije s unaprijed
zadanim zakljuckom (argumentation to fill in) nisu.
Jezikoslovni ogled koji suceljava
razni prije neanalizirani materijal koristan je drugom jezikoslovcu, bez obzira koji je
njegov izbor u jezicnoj praksi. Drugim rijecima, necije znanje jezika i znanje o jeziku su
posve odvojeni. Slab prakticar kineskog s vrhunskim lingvistickim obrazovanjem moze
doprinijeti znatno nekim izoliranim pitanjima kineske lingvistike, ako se drzi vrhunske metodologije. Jednom je cuveni indoevropeista Warren Cowgill drzao predavanje o
nekim pitanjima starolitavskog jezika pred drustvom litavskih iseljenika u SAD. Pri citanju
primjera koristio je neke artifakte iz pravopisa koji se svode na distinkcije koje ne postoje.
Litavci su se medjusobno gledali u cudu, kakvi su to litavski zvuci iz Cowgillovih usta,
kakav je to strucnjak. To ne znaci da zapravo njegova analiza nije bila brilijantna
u aspektima na koje se odnosila ta analiza, bez
obzira na elementarno nepoznavanje irelevantnosti 2-3 distinkcije u citanju litavskih
tekstova. Mnogi suvremeni lingvisti drze predavanja na svojim katedrama (recimo u
Francuskoj je to cesta pojava) na svom DIJALEKTU koji je nestandardni, jer ne zele
govoriti izvjestaceno i neadekvatno samom jeziku. To ne znaci da oni ne poznaju
jezicni materijal o kojem govore, kao objekt istrazivanja, bez obzira sto losije govore
standardni dijalekt od mnogih svojih studenata. |
|
| Kao nastavak zanimljive rasprave u #5 mozemo spomenuti brojne pozitivne primjere standardizacije pisanja/javne rasprave za i protiv/greske u javnoj prezentaciji/te otporima oko uvodenja novih pravopisnih normi u Njemackoj. Negdje sam procitao argument da ukoliko su uvedene (iako jos ne potpuno prihvacene) promjene u pravopisu u Njemackoj da je normalno za ocekivati da ce biti prihvacene i predlozene promjene u hrvatskom jeziku. Medutim, postoje temeljne razlike u cilju, opsegu i karakteru promjena u pravopisu u Njemackoj od ovih predlozenih u jeziku i pismu u Hrvatskoj. |
|
Cuo sam da su temu obradili i komentatori u novim izdanjima Globusa i Nacionala te da je bila i reportaza u HTV dnevniku. Ukoliko netko ima pdf tih dokumenata bio bi korisno postaviti ih u ovu raspravu.
|
|
Kvalitetan clanak kolegice Ksenije Rukavine o posljedicama brojnih problema sa recenzijama projekata. Postavlja se i otvoreno pitanje sto je najbolje uciniti u sadasnjoj situaciji:
Koliko god se ministar Dragan Primorac kune u važnost znanstvene produkcije, koju i sam kao znanstvenik razumije, toliko je neshvatljiv njegov maćehinski odnos prema problemu koji tjednima puni novinarske stupce. Ni silni arci papira njemu nisu dovoljni da čiste glave pristupi problemu za koji je on sam najodgovorniji.
Ministarstvo, ako želi vratiti vjeru u sustav, mora hitno revidirati znanstvene projekte. Pomoći možda mogu međunarodni recenzenti. Optimizam znanstvenika ionako je dovoljno loš, motivacija još i više, a o mišljenju javnosti o znanstvenom radu u Hrvatskoj bolje je ni ne progovarati. Ako se u cijelom sustavu pojavi još i generalni pesimizam i inertnost, o uspjesima hrvatske znanosti govorit će se u perfektu.
Demotivirana znanstvena zajednica |
|
Gledajuci ove komentare i linkove, obuzima me WTF moment.
Ministarstvo je odobrilo 15-20% manje projekata nego prosle godine i napada ga se da je odbrio previse projekata. S druge strane postoji ogromna, svugdje prisutne, kritika svih onih kojima projekt nije odobren, ili koji misle da njihove znanstvene discipline nisu dobile dovoljno novaca (naustrb drugih). Vecina kriticari i s jedne i s druge strane nastupaju zajedno, vodjeni s jednim ili drugim sebicnim motivima.
Bilo koji buduci ministar moze zakljuciti da je najbolje ne talasati, nista ne mjenjati i jednostavno nastaviti po godinama provjerenoj spranci rada ministrastva.
Ako smo intelektualni iskreni i rasmizljamo svojom glavom, onda treba hvaliti akcije koji vode u pravom smjeru, a ne samo kuditi neadekvatne korake. Traziti alijanse s kriticarima koji krizitizaju s dijametrlno suprotnog stajalista je lose (eufemizam).
Mene i ostale ljude stvarno ne zanima tko je s kime jeo janjetinu i tko kome duguje pivo iz studentskih dana. Briga me za sve sebicne motive i ogovaranja. Puno bitnije stvari su u igri, ne samo za znanstvenu zajednicu vec i za cijelo drustvo.
Ajmo stoga depersonizirati ministarstvo i ministra. Briga me tko je ministar i da li se zove Primorac ili Flego. Ako radi nesto dobro, onda ga hvalimo, ako radi nesto lose, onda da kritiziramo. I pomazemo gdje je moguce, bez obzira tko skuplja zasluge, a ne da se veselimo i nadamo neuspjesima. |
|
Broj #9 pravi fundamentalnu gresku mijesajuci kritike raznog tipa i raznih ljudi. Pojava
da projekt s Perpetuum Mobilom dobiva funding nema nikakve veze s pojavom koliko je
projekata dobilo novce. Dalje nije isto zalagati se za manji broj projekata i (istovremeno) kritizirati da oni koji su dobijeni nisu odbijeni s valjanim i trasnparentnim postupkom. Zalagati
se za vecu rigoroznost nije isto sto i zalagati se za odbijanje od oka bez da se salje recenzentima ili revizijama recenzija od oka u nekim prosudbenim komisijama. Konacno
veliki pozitivni pomak da se konacno ide na neku vrstu interancionalizaiju recenzija i da
se fala bogu smanjila prolaznost nema nikakve veze s zalaganjem da u tom procesu bude
manje gresaka i proizvoljnosti, te politicke podobnosti. Na kraju jadne su i sramotne izjave
o nepostojanju konflikta interesa ako covjek ne odlucuje dizanjem ruku
o vlastitom projektu ali odlucuje o svojoj konkurenciji u istom podrucju, i na istom natjecaju.
Po vama je dijametralno suprotno stajaliste napadati odbijanje i napadati prihvacanje projekata.
Ako se i u jednom i u drugom slucaju radi o nepravilnostima to je samo kritiika nepravilnosti
a ne simplisticko shvacanje da se posao ministarstva svodi u odredjivanju postotka projekata
i prosudbenih skupina i onda dok smo se o tome slozili ili nismo amen.
Konacno potpisnik ovih redova je pohvalio u svojim prilozima niz poteza i pokudio niz
poteza, po case by case basis. Nigdje nisam spomenuo ko je ministar niti me se to tice.
Zasto mi stavljate u usta (a prepoznajem se po vecini stvari koje kritizrate!!!! da
ista presonaliziram ???????????????? Perpetuum mobilke je perpetuum mobile od kade
je fizike i vijeka. I ne tice me se je li rigoroznost velika ili mala, ko je ministar da li je moj
argument u protivnosti ili ne s vasim ili mojim opcim misljenjem o recenzijama...Ja sam
licno ako niste znali zadovoljan da se nesto pomaklo u redcenzijskom postupku u odnosu
na pred nekoliko godina, no nije moj stil da pisem postove tipa cestitam na objavljenom
clanku i slicne stvari koje ne doprinose rjesavanju projekata. Zar bih ja morao najprije
postirati veliku pohvalu necemu da bih onda imao pravo uociti, s masom izvinjenja
da je prihvacen perpetuum mobile ??? Ja ne vidim nista kontradiktorno u tome
da se svaki slucaj diskutira za sebe, bez obaziranja na opcu sliku u vasim ili mojim
ocima. Konkretni slucajevi i konkretni argumenti nisu izvedici iz naseg psiholoskog
odjma i zadovoljstva i medjusobno je taj FEELING mozda kontradiktoran. Alibto nije
relevantno! Nije relevantno imati mixed feeling s iznosenjem konkertnih podataka i
argumenata o konkretnim podacima!b I je relevantno ukoliko establishment reagira na
takve argument i takodjer je relevantno ako ne reagira. |
|
| Može se depersonalizirati ministra ali ne i odgovornost za loše obavljen posao, a po svemu je jasno da je cijeli proces loše obavljen. I zbog sadašnjosti i zbog budućnosti hrvatske znanosti bilo bi jako važno da se manjkovi uoče i isprave, te da se napravi revizija učinjenog i da se, nakon toga, ne rade iste greške. |
|
Na #9: Mene pak obuzima WTF moment kad čitam Vaš komentar  Ministarstvo NIJE odobrilo 15-20% manje projekata nego u prošlom ciklusu - pročitajte stvarnu računicu ovdje. Ministarstvo je odobrilo VIŠE projekata (apsolutan broj) nego u prošlom ciklusu, a POSTOTAK prihvaćenih je nešto manji. Znači, nije se smanjio broj projekata, nego se (prilično neobjašnjivo) povećao broj aplikanata. OK? A što se navodno "dijametralno suprotnih" stajališta tiče, kolege su Vam sve objasnili. Ako je neki šarlatan koji objektivno treba na promatranje dobio novce za projekt, a dokazano kvalitetni i produktivni ljudi nisu, nema ništa kontradiktorno u tome da se ukazuje i na jedno i na drugo. A to jesu li nečiji motivi sebični ili nisu, to nije Vaša briga. Jedino je važno jesu li im argumenti valjani ili nisu.
I slažem se s Vama da treba depersonalizirati ministra. Vjerovali ili ne, ja mu cijelo vrijeme tako pristupam. Što se trenutnog obnašatelja te funkcije tiče - niti ga poznam, niti mi je ikad išta nudio, niti mi je ikad prijetio. To me ne priječi da na temelju njegovih poteza smatram da je, barem za znanost, do sada načinio puno više štete nego koristi. Ni ja ne želim raspravljati o njegovom liku, samo o djelu. |
|
U cijeloj ovoj aferi znanstvenici su pokazali puno vise zrelosti, mudrosti i iskrenosti nego vodeci ljudi resornog ministarstva. Ogroman je broj prituzbi koje su sluzbeno poslane na MZOS, ali je i veliki broj onih koji su prezentirali javno uocene probleme. Odgovor sa sluzbenih institucija uvijek je isti (privatno, sluzbeno ili javno). Mi ne vidimo probleme ..sve je radeno po zakonu..to nema veze s nama???
Odgovornost MZOSa lezi u pravilnom rjesavanju dileme: da li priznati vlastite greske i nestrucne odluke prosudbenih grupa, te pronaci nacin revizije istih ili ignorirati stavrnost i cekati da se jos jedna afera smiri...
Guranje glave u pijesak i teatralno pljeskanje za nova obecanja u drugom ciklusu su neozbilja i za one koji to iznose i za one koji to prihvacaju. Mene takoder ne zanima tko je kriv za sadasnju situaciju, te kako se zove ministar ili tajnik. Zanima me prije svega da znanstvenici u RH imaju kompetentne sugovornike u MZOSu koji znaju na odgovoran nacin komunicirati sa znanstvenicima kada se trebaju rjesavati problemi. Jos vise me zanima kako pronaci najkorisnije i najbezbolnije rjesenje koje ce iz ove situacije omoguciti financiranje najkvalitetnijih znanstvenika, a ne onih koji to po mnogim pokazateljima ne zasluzuju.
Zadnje odluke o financiranju projekata trajati ce 3-5 godina sto je stvarno deprimirajuce za kvalitetne mlade znanstvenike koji jednostavno nemaju vremena cekati da se vezisti namire novcima koji po svim zakonima njima ne pripadaju...
|
|
Iako sam clan Connecta vec dulje vrijeme, ovo je drugi put da se ukljucujem u raspravu, pa se nadam da cete uvaziti ukoliko ne znam neka od pravila komentiranja.
Naime, ponukana svime izrecenim u svezi prihvacanja projekata zeljela bih istaknuti da se osjecam prilicno lose jer je moj projekt prihvacen, iako ne spadam u"veziste" i nisam od dana odasiljanja projekta do citanja rezultata uopce slijedila njegov trag.
E sad, zašto onda taj osjecaj?
Kao prvo, jer u razgovoru sa svima kojima je projekt odbijen nijednom nisam cula (i prije citanja recenzija) da su mozda i postojale neke manjkavosti u prijavi teme, vec da ih je neko zakinuo iz osobnih razloga ili nisu imali vezu. Usporedo se pojavljuje sve veci broj primjera i natpisa koje djelomicno i potvrđuju tu tezu. Tako da oni koji su posteno odradili prijavu se logicno susrecu sa sumnjom okoline da moguce spadaju u te privilegirane ljude koji su se "snasli".
Drugi razlog je vecita tvrdnja da bi se drasticno trebalo smanjiti financiranje projekata tj. novce dati samo onim najuspjesnijim grupama. Ja nisam tog misljenja, jer konkretno u nasem slucaju dobro znam kako smo se snalazili na razne nacine unatrag nekoliko godina da bismo opremili laboratorije za molekularnu i citogenetiku i da bismo vec sad uspjeli objavljivati rezultate u, za nas, dobrim casopisima. Novci koje smo dobijali od projekata u proslom razdoblju također nisu bili dostatni, ali smo zato radili strucne analize za bolnicu, trazili donacije i nismo ocekivali da bas sve dobijemo od Ministarstva. Stoga mislim da jaki timovi imaju i duge mogucnosti financiranja i preko međunarodnih projekata i suradnji, a na ovaj nacin se ipak siri krug znanstvenika koji mogu i s tim skromnim novcima nesto uciniti.
Svjesna sam da ce moj komentar moguce izazvati lavinu suprotnih misljenja, pa vas molim da budete njezniji s obzirom da razgovarate s jednom damom. |
|
| U danasnjem Poslovnom dnevniku kolegica Ksenija rukavina objavila je intervju s prof. Djikicem naslovljen "Svi projekti moraju opet na recenziju inace se gubi milijarda kuna". Clanak je na stranici http://www.poslovni.hr/34246.aspx |
|
| Evo kratkog komentara jednog nježnog starca. Trebate odgovoriti samo na jedno pitanje: kako se troši novac hrvatskih poreznih obveznika namijenjen za financiranje znanstvenih istraživanja? Baš to što se Vi osjećate neugodno zato što ste "dobili" Projekt jasno govori o tomu da MZOŠ nije dobro obavio svoj posao. |
|
Iako naslov clanka u PD aludira da sam predlozio ponovni postupak recenzije Svi projekti ponovo na recenziju... zelim naglasiti da sam predlozio reviziju postupka evaluacije. Vjerujem da postoji znacajan broj kvalitetnih recenzija pojedinacnih projekata od stranih i domacih recenzenata ali njihova EVAULACIJA tj. interpretacija, bodovanje, poredak na listi, te odluka sto je vrijedno financiranja i s kolikim sredstvima je posljedica nekvalitetnog rada vodecih ljudi u MZOSu, Podrucnim vijecima i prosudbenim skupinama.
Kopija moje izjave iz clanka:
U Hrvatskoj je cijeli sustav krivo postavljen tako da osnovni cilj zasigurno nije kvaliteta, a među prioritetima nije ni transparentnost u postupcima izbora. Neodgovornost je golema boljka i još se ne zna tko će na kraju sve te probleme, koji su se kroz godine akumulirali, riješiti. To se najbolje vidi nakon posljednje recenzije znanstvenih projekata. Nitko ne želi preuzeti odgovornost za loš rad.
Ne želim nikoga kritizirati, ali mogu dati konstruktivan prijedlog. Ministarstvo znanosti kao dio Vlade Hrvatske mora čim prije prihvatiti činjenične dokaze da je u postupku bilo nekorektnosti te da je neophodna revizija evaluacije znanstvenih projekata. Revizija će vratiti pravednost u znanstvenu zajednicu, povećat će optimizam i na neki će način motivirati kvalitetne znanstvenike na daljnji rad. Bez revizije bit će nezadovoljni i oni koji su dobili financijsku potporu jer ona nije dobro raspoređena i oni koji nisu dobili ništa. Pojavit će se opći pesimizam i još gore, doći će do velike inertnosti među znanstvenicima, što je najgori scenarij. U sljedeće tri godine na nekvalitetno recenzirane i evaluirane znanstvene projekte utrošit će se gotovo milijardu kuna. Oni neće donijeti potrebne rezultate, i to će biti bačen novac. |
|
Nije mi jasno kako bi se u praksi izvela revizija postupka evaluacije, kao i vec recenziranih projekata. Odakle uopce poceti? Naime, problemi su brojni, slozeni, i zahvacaju sve komponente evaluacije.
(1) Ono sto je po meni mozda najbitinije jeste premalo recenzija: ~90% projekata imalo je dve recenzije ili manje, a ostatak je imao tri recenzije. Dve recenzije su apsolutno nedovoljne za objektivnu i kriticku evaluaciju projekata; tri su goli minimum, ali samo ako su kvalitetne (NSF ima >4 recenzije/projekt). Konzekvence malog broja recenzija po projektu jos su teze zato sto se u dosta (mnogo?) slucajeva ima razloga posumnjati u nepristranost, konflikte interesa, i optimalan odabir recenzenata. O nekim ekcesnim slucajevima vec se pisalo na ovom portalu, no ja vjerujem da su oni samo "vrh ledenjaka" (tip of the iceberg). Postupak evaluacije potpuno je ovisan o integritetu, kompetentnosti, i broju recenzenata. Ako postoje manjkavosti u tom pogledu, onda jedino sto ima smisla je ponoviti cjeli natjecaj, sa puno vecim i sirim krugom recenzenata, narocito iz inozemstva.
(2) Na probleme sa recenzijama nadovezuju se problemi sa prosudbenim skupinama, njihovim sastavom i nacinom rada. O njima, konfliktima interesa i sl., vec je bilo puno rijeci na portalu i javnim medijima. Sasvim je sigurno da su (i) one bitno povecale nepovjerenje i skepticnost znanstvene zajednice u regularnost cijelog procesa.
(3) Na kraju svega, kao sto smo mogli procitati na portalu, MZOS prekraja rang liste dobivene of strane prosudbenih skupina i, ako se ne varam, i dalje odbija uciniti javnim iznose svakog od odobrenih projekata. Time natjecaj cini jos manje transparentnim i dovodi jos vise u pitanje njegov integritet.
Obzirom na defekte i problematicnost svake od etapa evaluacije projekata, ne vidim kao bi se ona mogla revidirati. Natjecaj bi trebao biti ponovljen, ali tek nakon sto se uklone nedostatci opisani u (1)-(3). Naravno, uopce ne vjerujem da ce se to uciniti.
Medjutim, i najbolje sprovedeni natjecaj imat ce malo ucinka ako na kraju ~80% projekata bude financirano. Time se samo postize da (gotovo) svatko dobije nesto malo novca, a prakticno nitko dovoljno da realizira svoj projekt onako kako je zamisljen. Ionako oskudni znanstveni kolac reze se na preveliki broj suvise tankih snita, umjesto da dokazano najbolji dobiju izdasne porcije, a slabiji odu na dijetu. |
|
Na #18.
Idealno bi bilo provesti novi i kvalitetniji postupak recenzija ali to je nemoguce u situaciji u kojoj nisu uklonjeni nedostatci opisani u 1-3 - #18.
Medutim nesto se ipak treba napraviti jer zadrzavanje status quo dovodi do onoga opisanog u #16,
Stoga mi se cini najprivlacnijim prijedlog akademika SIlobrcica sa skupinama strucnjaka iz inozemstva. Ti znanstevnici bi imali mandat proci kroz sve recenzije i projekte i izabrati najkvalitetnije grupe za financiranje. Svi projekti koji ne produ kriterije tih strucnjaka (mozda se treba postaviti limit financiranja samo 25-30% najboljih projekata) treba ici na ponovni postupak recenzije i u drugom pokusaju mozda budu uspjesniji.
Normalno je da se postavlja pitanje broja recenzija po projektu no cini mi se da bi ovi strucnjaci mogli dodatno recenzirati sve potrebne projekte. SLicno se dogaca na NIH, EU i drugih institucija gdje strucnjaci ponekad recenziraju projekte koji su imali vrlo razlicite recenzije. Ovaj puta bi imali vise posla ali sam siguran da bi za 4-5 dana cijeli posao mogao biti kvalitetno zavrsen, a trosak ovog postupka bi ipak bio minimalan u odnosu na dobit njihovog rada.
Ovo rjesenje uvelo bi sigurno puno vise reda i pravednosti u cijeli proces te omogucilo kvalitetnim znanstvenicima da budu adekvatno financirani u prvom krugu. |
|
Diskusije o reviziji proteklog ciklusa natjecaja su beskorisne jer su prakticki svi ugovori izmedju MZOSa, voditelja projekata i institucija potpisani.
Diskusija o formuliranju izvedivog sustava procjenjivanja projekata, sustava koji bi poticao kvalitetu i postepeno podizao kvalitetu cijelog sektora znanosti i istrazivanja je svakako potrebna i trebala bi biti dobrodosla u svim krugovima koji na taj sektor bitno uticu.
Zahtjevi za naglim rezovima, uvodjenjem preko noci, rjesenja koja su u jako razvijenim sredinama uspjesna, nisu realni i ne mogu dovesti do zeljenog boljitka. Razloga ima puno a medju odlucujicima su nepostojanje razlicitih izvora financiranja, nerazlikovanje sveucilisnih od institutskih (javni instituti) istrazivanja te nespremnost znanstvene javnosti za bitne promjene. Da je kojim cudom financirano samo 30% najboljih projekata nastala bi "revolucija" nakon koji bi sigurno doslo do revizije.
|
|
Točno ste, kolega, pobrojali probleme. Kad bi se doista htjelo napraviti cijeli postupak kako treba, moglo bi ga cijeloga ponoviti. Međutim, s istim NZV-om, prosudbenim skupinama i recenzentima, te onima koji su, bar u nekim predmetima, imali "zadnju riječ", veoma je vjerojatno da biste dobili isti rezultat. Znači trebalo bi započeti s potpuno novim ljudima. Mislim da ćete se složiti da je to nerealno.
Zato mi se činilo da je najpraktičnije i najkraće moguće rješenje da se svi dokumenti stave na raspolaganje skupini neovisnih stručnjaka, koja bi ih pregledala i argumentirala uočene pogreške i ispravila bar dio njih. Na primjer, vjerujem da, kad bismo Vi i ja (u par dana) pregledali jedan dio projekata, recenzija, popise odobrenih projekata, te sastav prosudbenih skupina, mislim da bismo mogli prepoznati bar dio neprofesionalno odrađenoga posla. To sam imao na pameti kad sam predložio takvu reviziju. |
|
Na #20:
Diskusije o reviziji proteklog ciklusa natjecaja su beskorisne jer su prakticki svi ugovori izmedju MZOSa, voditelja projekata i institucija potpisani.
Slazem se; nisam imao nikakvih iluzija da se nesto moze uciniti oko proslog ciklusa. Najvise cemu se moze nadati je da bi se uoceni problemi mogli ukloniti u iducim natjecajima. Ali jako sam skeptican i u tom pogledu.
.... te nespremnost znanstvene javnosti za bitne promjene.
Osobno mislim da je to glavni razlog. Vecini postojeci sustav i status quo zapravo odgovaraju, odnosno boji se da bi u kompetitivnijem, selektivnijem sustavu mogli vise izgubiti nego sto bi dobili. I u pravu su. Stoga ce ta vecina tiho, ali efikasno, kociti, gusiti svaki pokusaj ozbiljnije reforme. |
|
Na#20.
Poznato je da je veliki broj zalbi poslan na MZOS od znanstvenika koji su dobili odobrene projekte. Rjesenja (vecinom nesluzbena) su svakojaka od dodjeljivanja dodatnih sredstava birokratskim rjesenjima bez znanstvenih evaluacija, doplacivanjem fakultetima koji su trebali primiriti svoje profesore, do direktnih poruka da se moraju potpisati ovakvi projekti?
Da li je to dobar pocetak 3-5 godisnjeg projektnog perioda i da li se to treba prihvatiti kao gotovo rjesenje? Vjerujem da je s potpisivanjem projekata to pitanje vec rjeseno bar za one koji su potpisali (iako mi jos nije jasno kako ce ostavriti zadane ciljeve a smanjena su im sredstva za polovicu ili jos vise?). Sto ce se dogoditi s onima koji su se zalili, onima koji nisu zeljeli potpisati?
Koja je poruka nakon svega znanstvenicima, pogotovo mladima koji nisu financirani, a imali su kvalitetene projekte??
Raspravljajte, pricajte, predlazite, zalazite se, pisite najbolje programe, ali kada sve to nije dovoljno sto onda ciniti - da li ce dobiti podrsku svojih starijih i utjecajnijih kolega ili ce tada vecina okrenuti leda i pratiti neke vise interese?
Sto dati za savjet onima koji trebaju ponovo aplicirati? Tko ce uopce povjerovati da ce u drugom krugu biti kvaliteta ta koja ce garantirati uspjeh, nakon svih javnih obecanja za recenzije u prvom krugu?
Upravo radi toga ugledni znanstvenici u RH trebaju o ovom problemu otvorenije raspravljati i traziti najbolje rjesenja za sve znanstvenike. Ukoliko vecina vodecih znanstvenika u RH misli da je ovakav rezultat recenzija najbolje sto je trenutacno moguce dobiti u komunikaciji s MZOSom onda se stvarno ne treba cuditi da su mladi i perspektivni znanstvenici vrlo skloni odlasku iz RH. Meni se ne cini da je prijedlog kolege VS idealan, niti da se uopce treba primjeniti, ali je ipak konstruktivan prijedlog i svakako pravicniji nego prihvacanje cinjenica da cemo sljedecih 3-5 godina financirati jako puno nekvaliteno recenziranih projekata.
Jasno mi je takoder da velikoj vecini ovakvo stanje odgovara (pa se malo i moze realno napraviti bez odluke odozgo), ali to je ipak veliki korak natrag od bombasticnih obecanja da RH ide prema izboru i financiranju kvalitete i samo kvalitete. Na kraju ovakvim rjesenjima najvise gube najkvalitetnije grupe, te mladi i perspektni kadrovi, u RH. |
|
| Čak i ako je sve potpisano i isplaćeno, bilo bi, po meni, nužno napraviti evaluaciju procesa i javno ju objaviti. I to bi moglo imati koristan učinak na sljedeće projekte, ali i prepoznati tko je i u čemu sve griješio. Nemam iluzija da bi se time omogućile bitne promjene, ali mi se najgorom čini varijanta da se šutke pristane na takvo arogantno i neprofesionalno vođenje znanosti u RH. Ne mogu se pomiriti s prihvaćanjem "svršenog čina". |
|
Dok znanstvenici raspravljaju sa odgovornima u MZOSu kako financirati rad u svojim laboratorijima ili odlazak svojih znanstvenika na medunarodne znanstvene skupove (posto su im financiranje smanjili za 50%) vodecim ljudima MOZSa to izgleda uopce nije problem tako da cak i ministar moze placati svoje nastupe na kongresima od Japana Link do San Francisca. AAAS meeting, San Francisco
Evo mene stvarno zanima tko placa put i kotizaciju ministru na AAAS kongres u San Franciscu. Da li je tamo pozvan ili se prijavio kao znanstvenik ili politicar? Da li su na tom skupu bili i drugi politicari/ministri iz drugih zemalja? Ukoliko je isao kao znanstvenik da li si iz odobrenih projekata to mogu prisutiti i drugi znanstvenici u RH?
|
|
|
Nastavak na #25. Rasprava u ovoj sekciji je zamisljena da se pokaze na primjerima Irske, Finske, Izraela i azijskih zemalja poput Koreje kako se ulaganje u znanost isplati.
Track:
S&T Policy for Innovation, Competitiveness, and Sustainability
Friday, Feb 16, 2007, 8:30 AM -11:30 AM
Hilton San Francisco, Ballroom Level
Synopsis:
The science and technology capability of a given country has become an important measure of its overall economic competitiveness. For the past three years Finland has been classified as the most competitive economy in the world by the World Economic Forum Global Competitiveness Report. Korea was ranked 17th in 2005, going up 12 notches from the previous year. Ireland and Israel have also made great strides, moving up among the top 30 countries in the same report. In comparison, the United States has ranked as the second most competitive economy. Experts worry that the economic growth spurts of the small countries mentioned above may soon place this position in jeopardy. What strategies has Finland used to keep its status as the most competitive national economy? How are the quality and efficiency of its business administration, technological infrastructure, and public institutions maintained at such high levels? How did Ireland build on its key strengths to develop an indigenous talent base in the areas of software and nanotechnology research? What lessons did Korean and Israeli industries learn from deploying technology to their best advantage? In this symposium representatives from each of the four countries will discuss the successful strategies that made their respective nations leaders in research and innovation. The role of science and technology in the tension between international cooperation and competition will be explained as well.
Organized by:
Maria Todorova Vassileva, AAAS Science and Policy Programs, Washington, DC;Robert Crangle, Rose and Crangle Ltd., Lincoln, KS;Mark Milutinovich, AAAS Science and Policy Programs, Washington, DC
Nakon odustajanja drugih pozvanih sudionika u ovoj raspravi poziv je upucen i predstavniku RH. Iako je pozvan znanstvenik/-ca iz RH (u cijeloj sekciji nema niti jednog politicara), ministar nije zelio prepustiti priliku za svoju promociju i osobno je otisao na taj skup (ne znam da li ima toliko vremena ili novaca - i dalje je pitanje tko je platio troskove puta i smjestaja?).
U ovoj sekciji nastup ministra je rekao bih neuobicajen odnosno neprimjeren situaciji, jer Irsku i Finsku predstavljaju znanstvenici koji prezentiraju znanstvene cinjenice a ne politicki nabrijane podatke koji imaju malo veze sa stvarnoscu. Da li se na ovaj nacin promovira RH pred svijetom ili ispadamo smijesni moze svatko za sebe zakljuciti.
Iz izlaganja ministra ispada da RH samo sto nije postala balkanski lav (prema analogiji na azijskog tigra). Vise detalja u sazetku:
Croatia, an EU candidate country, set before itself a strategic goal of becoming a knowledge-based society and developing the most competitive education and science sectors in this part of Europe by 2010. For the past three years the Ministry of Science, Education and Sports (MSES) has undertaken major reforms that target every level of the education system: introduction of the Croatian National Education Standard in primary schools and national school leaving examinations in secondary schools, offering students the opportunity to study two foreign languages, providing all primary and secondary schools with Internet access and giving each student an email address, implementation of the Bologna Process in tertiary education, introduction of external evaluation of education, extension of compulsory education from eight years of primary education to secondary education (11 and 12 years), and development of the adult education system based on the principle of life-long learning. All of these reforms have been further developed in the strategic document Education Sector Development Plan 2005 - 2010 which received support by the World Bank through a loan of ?67.8 million. A comprehensive vision of the development of science and research sector has been laid out in the strategic document Science and Technology Policy of the Republic of Croatia 2006-2010 which is supported by a World Bank loan of ?31 million. The main goals of this policy are increased investment in science, research, and development, restructuring of public research institutes, encouraging research partnerships between universities, institutes and industry, backing interdisciplinary and cross-sectoral cooperation, and ensuring support for outstanding young researchers. MSES has already introduced projects that are aimed at reversing the ?brain drain? into ?brain gain? through the return of Croatian scientists from abroad. Even before the accession to the EU, Croatia became a full member in the European 6th Framework Program for Research and Technological Development. For the implementation of these reforms a structure of 14 new institutions and agencies has been created and staffed with adequately trained people. But these reforms would not be possible without considerable financial investment: since 2003 the MSES budged has increased 33,66% or ?354 million, a total of 4.256 new job posts have been opened, over 250 schools have been renovated or build, and to facilitate mandatory secondary education the government will finance free textbooks, transportation and accommodation in student dormitories.
|
|
Zanimljiva vijest u linku #26 koju radi korektne informiranosti javnosti moram ostrije komentirati:.
Koliko istine u svemu ovome ima vidi se po nekoliko banalnih primjera koji na primitivan nacin zele dati veci znacaj VELIKOM predavacu i priznatom znanstveniku u svijetu...
Na poziv organizatora, a zbog intenzivnih promjena u hrvatskom obrazovnom i znanstvenom sustavu, ministar Primorac je održao jednosatno predavanje u okviru sekcije "Istraživanje strategija konkurentnosti malih zemalja" te je bio jedan od svega pet predavača u sekciji, zajedno s predstavnicima najpropulzivnijih obrazovnih i znanstvenih sustava poput Irske i Finske, zemalja čije strategije služe kao model i primjer razvoja malih zemalja, stoji u priopćenju.
- dobro pitanje za matematicare: kako je ministar odrzao jednostano predavanje u sekciji koja ima 5 predavaca (ministar je bio treci po redu) i moderatora a sekcija traje 3 sata (vidi program u #27). Drugi su ocigledno mogli govoriti samo pola sata i uopce nije bilo diskusije, jer ipak je ON drzao predavanje, a bio je jedan od SVEGA pet predavaca (na AAAS skupu je bilo preko 600 predavaca!!!)? On je dapace bio jedini politicar. Mozda su to trebali naglasiti. Jer politicara se svi znanstvenici na svijetu ipak ne boje (tako da mogu izvizdati Busha na AACR skupu ali ne i nedodirljivog..)
O povratku znanstvenika vec sve znamo ali ipak nisam znao da je u svijetu taj ORIGINALNI projekt izazvao poseban interes. SIgurno ce ga Irska kopirati od nas kad vec mi nismo zeljeli kopirati njihov model (bar je donio neke opipljive rezultate):
"U drugom dijelu predavanja ministar Primorac izložio je.. program ministarstva za povratak hrvatskih znanstvenika iz dijaspore, koji je izazvao poseban interes, priopćeno je.
Ostatak vijesti je nevjerojatno jeftin nacin medijske MANIPULACIJE s HR javnosti. David Baltimore sigurno nije imao sastanak s nasim velikim politicarem na ovom kongresu - to nije njegov stil, on sigurno nema vremena, motiva, a niti volje sastajati se s jednim politicarem iz male zemlje na ovakvom znanstvenom skupu. (David Baltimora je dobio NObelovu nagradu sa 34 godine, jedan je od najsamouvjerenijih znanstvenika svijeta, bio je predsjednik Rockeffeler Sveucilista i do prosle godine predsjednik Caltheca - Dobro ga osobno poznajem, skupa smo proveli tjedan dana u Cavatu na kogresu 2002 godine, te tjedan dana na jedrenju sa 13 znanstvenika sa Karolinske, Caltheca i Harvarda na Jadranu 2003 godine).
Cudim se samo da se MZOS usudi javno sluziti ovakvim jeftinim trikovim za propalu propagandu VELIKANA, politicara, znanstvenika i revolucionara.... Zar MZOS usitinu misli da je znanstvena javnost u RH toliko glupa ili neuka???
Sramotno tko god je ovo pisao..
Koliko novaca ce se i dalje bacati da se svi u RH uvjere u velicinu ministra kao SVJETSKI priznatog znanstvenika?? Ministar je izgubio sve znanstvene, moralne i strucne kredite promocijom u zvanje profesora tijekom svog mandata (zar to nije mogao steci svojim kvalitetnim znanstvenim radom??) i beskrupuloznim nacinom samopromocije i lijecenja vlastitih frustracija.... |
|
U #27 nedostaje program sekcije Link na program
Presentations:
Moderator--Robert Crangle.
Rose and Crangle Ltd., Lincoln, KS, USA.
Research Competitiveness: The Irish Perspective--Anita Maguire.
University College Cork, Cork, Ireland.
Best Practices in Finland's Innovation Policies--Heikki Kotilainen.
Tekes, Helsinki, Finland.
Modernizing Croatian Education and Science Sectors--Dragan Primorac.
Ministry of Science, Education and Sports, Zagreb, Croatia.
The Asia Perspective--Ross Meador.
Rogers and Meador, Berkeley, CA, USA.
Competitiveness Strategies that Drive Innovation Around the World--Barbara L. Harley.
Harley Consulting Group, Palo Alto, CA, USA. |
|
Mislim da kriticari ministra Primorca prelaze svaku mjeru i neshvatljiva mi je ta MRZNJA.
Covjek u SAD afirmira nasu zemlju, nasu znanost (unatoc nizu slabosti, koje imamo, ali u inovativnoj znanosti je nas spas, nasa nada), a mi se pitamo tko je platio, koliko je minuta govorio itd itd.
Svaki je detalj vazan, ali ako izgubimo bit i preko detalja (jer nas vodi slijepa mrznja i negativne emocije umjesto pozitivnih), a bez razumijevanja CJELINE zbivanja, donosimo prosudbe sirit cemo i dalje kaos u Lijepoj nasoj.
Molio bih da se kriticari ministra presele sa portala, koji su uzurpirali ili da iskazu svoje bolje, kreativnije strane, te sa takvim sadrzajima pune ovaj jedinstveni portal, koji ipak okuplja hrvatsku znanstvenu elitu.
Neki autopoieticni ljudi, koje sam zamolio da budu aktivniji, upravo radi tog kritizerskog duha, NE ZELE SE AKTIVIRATI.
Ja sam imuniziran i meni osobno to ne smeta, ali govorim u ime ljudi, koji su bolji od mene i koje takve rasprave smetaju. |
|
sirit cemo i dalje kaos u Lijepoj nasoj.
Najvise kaosa, moralnog, finacijskog i znanstvenog, u HR sire nazalost utjecaja manjina ciji potencijali ne prelaze granice primitivnog ponasanja fokusiranog na novac, moc i udurzivanje u interesne skupine u kojem poslusnistvo ima najvecu vrijednost.
Svi koji tako rade zasluzuju biti kritizirani. Ukoliko je to ministar X ili Y potpuno je svejedno. Dok god budu pricali toliko ocigledne gluposti i LAZI (cime vrijedaju interktulani nivo gradana RH) zasluzuju javnu i cinjenicnu kritiku. |
|
| Jeste li se ikada, dragi kolega, zapitali što je istina u tim kritikama koje Vas toliko smetaju? Je li moguće da je kritika uvijek izraz mržnje? Zar za Vas nema opravdane kritike? Već sam to nekoliko puta napisao, ali očito je da moram ponovno. Dajte da se naviknemo da se samo pitamo je li kritika opravdana ili nije, tj. koji su argumenti za kritiku. Nije riječ o mržnji i ljubavi nego o argumentima. Stvarno je krajnje pojednostavljeno poistovjećivati argumentiranu kritiku s mržnjom. Vi biste, bar, trebali znati to razlikovati. |
|
Zao mi je sto me ID i VS ne razumiju i sto misle da ce svojom kritikom uciniti nesto KONSTRUKTIVNO.
No svatko je slobodan birati i sto sije to zanje.
Danas je u Osijeku bio skup ljudi okupljenh oko Tempusa i imao sam zanimljive razgovore s ljudima, koji se pripremaju konkurirati za FP7.
U sportu imamo izvrsne igrace i reprezentaciju, a slabe klubove.
Analogno u znanosti isto imamo izvrsne pojedince, ali nema dobrih institucija, a da o stvaranju hrvatske znanstvene reprezentacije i ne govorimo.
Mislio sam da BI jedan (ne zeli da mu spominjem ime pa neka ostane NOMINA SUNT ODIOSA). Kao sociolog ne mirim se s tim da nema HARIZMATSKIH OSOBA medju znanstvenicima i volio bih umjesto kritike minisra i MZOS-a da, kolege koje znaju za takve osobe javno ih predloze.
Ja sam 1984. na IFORS-u u Washingtonu prvi puta tako nesto pokusao i imam bogato iskustvo. U znanosti, kao i u svim drugim djelatnostima ljudi slabijih moralnih i intelektualnih kvaliteta se BOLJE SAMOORGANIZIRAJU. Najboljima se zavidi i dok se oko nasih najboljih ( u moralnom i intelektualnom smislu) ne zapocnu okupljati NAJBOLJI potencijalni suradnici nema u nas prave perspektive.
Kritike nas samo dijele. Za tako nesto ne treba previse pameti. Problem je zasto nema vise KREATIVNOSTI. Nje nece biti dok atmosfera ne bude bolja. U brainstormingu postoji jedno pravilo da se u početku procesa GENERIRANJA IDEJA ne smije kritizirati.
U tom smislu predlazem MORATORIJ do 2. kongresa u Splitu, a ako do tada ne pobjedi kreativnost pred DESTRUKTIVNOSCU, PRIZNAT CU DA SAM SLABOUMAN i sto god se o meni pisalo na ovom portalu.
U ime Boga (neka mi oproste ateisti za sada), u ime cijelog naroda u RH koji treba znanstvenu elitu, koja ce razviti RH utemeljena na znanju, molim sve jos jednom da se suzdrze do 2. kongresa od negativnih osjecaja i rijeci!
Za tjedan-dva, a do Uskrsa gotovo sigurno javljat ce se kreativni pojedinci i timovi i u nas bi mogao se pokrenuti jedan autopoietski proces,a rezultat bi bio za sve, bas sve vrlo, vrlo pozitivan.
Kognitivne mape nasih znanstvenika nisu jos sada pripremne za stvaranje ZAJEDNICKE VIZIJE NI UNUTAR JEDNE STRUKE, A DA O INTERDISCIPLINARNOM PRISTUPU i ne govorimo.
Nadam se da cu uskoro moci biti konkretniji. |
|
Mozda ce biti interesantna slijedeca informacija koju do sada nisam nasao u tisku ili na portalu.
Ministarstvo salje rjesenja (pozitivna ili negativna) zalbi. Znam tri slucaja zalbi u podrucju fizike, gdje je jedna zalba uvazena (odobren ranije odbijeni projekt) a dvije su zalbe odbijene kao neosnovane.
Vijest je stara par dana.
-bg- |
|
#33 "Kritike nas samo dijele. "
To nije tocno. Pametnom covjeku konstruktivna kritika je uvijek
korisna. To je vrlo nizak nivo razmisljanja i aktera u igri koji gube
na konstruktivnoj kritici. Kolega vam je u postu prije rekao da je
bitno kakva je kritika, ali vam ocito nijanse nisu jasne, vi imate svoju rgubu podjelu za i protiv, osobe ABCD i slicno i taj vas kliseiyam i sustavna stereotipizacija za koju cak i dobivate novce
od poreynih obveznika su stetne. Dajte ocnite razmisljati i prestanite stereotipizirati. |
|
Komentar ministra o problemima sa odbijanjem projekta jezikoslovnom autoritetu Josipu Silicu:
" U razvijenim državama nikome na pada na pamet putem medija komentirati znanstvene recenzije. Njih pišu potpuno nezavisni stručnjaci, i njihov rad laici ne mogu dovoditi u pitanje. Apsurdno je da se nitko ne čudi kada se nekom hrvatskom znanstveniku odbije projekt na međunarodnom natječaju, dok je čuđenje nemjerljivo ako se isto to dogodi u Hrvatskoj.
Je li točno da je jedna od recenzentica bila autorica konkurentskog pravopisa?
- Niti jedno ime recenzenta nije objavljeno u javnosti niti ga ja znam. Ja sam vjerojatno jedini ministar od dosadašnjih ministara znanosti koji nije odredio niti jednog recenzenta."
Kada se odbije projekt u inozemstvu zna se i zasto je to tako ili se bar dobije znanstvena procjena i objasnjenje. Nazalost demagogija u MZOSa je toliko dominantna da se pitam kako je uopce moguca iskrena komunikacija sa znanstvenicima.
Uteg u karijeri |
|
Kako uopće izricati svoja mišljenja o kojem pitanju, ako se pođe od toga da nas "kritike dijele". Moguće je da nas slaganja "spajaju" (ne dijele), ali kako se onda napreduje, kako se stvari poboljšavaju. U takvim okolnostima "spajanja" ima samo jedan način promjena: to je da jedan misli i donosi odluke a drugi se samo slažu. Malo čudan model za znanost!
I opet će se naći da je sve po zakonu i po svim propisima. Samo se jedan zakon ne uvažava: onaj morala i etike. To u RH nikoga ne zanima niti brine. Odatle i korupcija i redovit sukob interesa i sve moguće druge društvene nakaze. |
|
Kako uopće izricati svoja mišljenja o kojem pitanju, ako se pođe od toga da nas "kritike dijele". Moguće je da nas slaganja "spajaju" (ne dijele), ali kako se onda napreduje, kako se stvari poboljšavaju. U takvim okolnostima "spajanja" ima samo jedan način promjena: to je da jedan misli i donosi odluke a drugi se samo slažu. Malo čudan model za znanost!
I opet će se naći da je sve po zakonu i po svim propisima. Samo se jedan zakon ne uvažava: onaj morala i etike. To u RH nikoga ne zanima niti brine. Odatle i korupcija i redovit sukob interesa i sve moguće druge društvene nakaze. |
|
Mozda cudenje nije vezano uz to da je nekome projekt odbijen, nego zasto je odbijen?
A moral i etika, kome to treba? Ter "nasi" smo! Sutra mozda i "njihovi", ali to su onda opet "nasi". Isn't life wonderful? |
|
| Je li nekome poznato po kojemu načelu MZOŠ rješava žalbe na vrednovanje znanstvenih projekata? Iz oskudnih informacija koje posjedujem, čini se da nekima rješava brže, nekima sporije, a nekima uopće ne rješava. Svoju sam žalbu poslao MZOŠ još 29. siječnja, ali do danas nisam dobio nikakav odgovor. U vrijeme kada su z-projekti bili vruća medijska tema i kada mi se ime pojavljivalo u raznim medijima, sam državni tajnik za znanost je s iznimnom ljubaznošću i brzinom odgovarao na moje e-mail upite, uvjeravajući me da će se sve nepravilnosti (ako ih je bilo) ispraviti. No sada, kada se prašina prilično slegla, više nikakav odgovor od njega se ne može dobiti. Doista je teško znati što dalje raditi i kome se više žaliti. Možda to znaju neki djelatnici MZOŠ koji prate rasprave na ovome portalu? |
|
Slazem se s ministrom u njegovoj izjavi da se ovim svadjama
oko pravopisa zamaraju hrvatski gradjani. Sto se tice pitanja
standarda, preskriptivna lingvistika je u podrucju jezicne politike,
a ne znanstvenog jezikoslovlja. Prof. Katicica jako cijenim no njegov
ukus u pitanju odabira standarda pretezno je stvar njegovih sklonosti,
a ne njegove ekspertize. To ministar i veci dio javnosti i znanstvene
zajednici ocito ne razumije, a radi se o ocitoj stvari. Recimo vi ste
magistar agronomuije specijaliziran za vocarstvo. Odredjujete
menu za jednu osnovnu skolu. I sad vi strucno izaberet orah a ne
badem. Ma dajte molim vas. |
|
33
> U tom smislu predlazem MORATORIJ do 2. kongresa u Splitu
Meni se cini da ste vi proglasili moratorij na vlastito razmisljanje koliko
se vase izjave ponavljaju bez ikakve mjerljive varijabilnosti. Harmonija
u samoopojnom predavanju poopcenoj frazeologiji "samoorganiziranja",
i pannacionalnog zajednistva i sinkretizma. No ovdje vam se ipak
potkrala inovativna glupost. Kao kamen orijentir stavili ste posve nevaznu
manifestaciju (osim po cjeniku), oko cije toboznje svrhovitosti nema
konsenzusa u znanstvenoj javnosti "lijepe nase" (da plagiram Vas nacin
tepanja miljeu hrvatskih znanstvenika u zemlji i inozemstvu).
S druge strane ne slazem se s vasim velikodusnim pokusajem da
zrtvujete svoj ego samoproglasavanjem slaboumnosti velikim slovima
u 33. Mislim da imam pristojan dar primjecivanja i ne vidim kod vas
nikakvu slaboumnost zaboga sredite se i propitajte svoju slijepu
vjeru u frazeologiju poopcenih sila (dobro, harmonija, nacija, samoorganizaicija) s neupitnim predznakom i nemarom za detalje.
Covjeku je potrebna budnost, samopreispitivanje i zdravi nivo
sumnje (dubito ergo cogito), i samoalkoholiziranje i samoumrtvljavanje
instinkta i kriticnog bila u covjeku za koje se zalazete do dana
D na terevenki u Splitu nije efikasno sredstvo za uticaj na javnost
na konektu nego vase vlastito samozavaravanje, kao sto noj gura
glavu u pijesak, vi sa nadahnucem zrtve kamikaze
javo provodite na ovom mediju koje je samo
ogledalo jednog brbljavijeg (medijski eksponiranijeg) dijela
tzv. hrvatske akademske zajednice. Nadam se da cete se potruditi
shvatiti moje slikovite dakle direktne i ocite poruke budne ocjene
vaseg pomalo neinventivnog posta 33.
|
|
Hocu orah a ne cu badem  |
|
Danasnji Vjesnik objavio je reagiranje prof. Catica:
Dežurni katastrofičari
U hrvatskoj znanosti ništa ne vrijedi, jer eto oni nisu u prilici da propisuju pravila igre
IGOR ČATIĆ
Čitajući nedavne članke o znanstvenim projektima iz pera uglednih i priznatih hrvatskih znanstvenika, prof. Z. Maksića (Vjesnik, 2. ožujka) i dr. sc. Nenada Raosa (Vjesnik, 9. ožujka), prisjetih se nedavne scene iz šetnje središtem Opatije.
Šećem dijelom koji sam nazvao ?putom trajnih i trenutnih uličnih zvijezda?. I sjetih se jedne od najbesmislenijih rasprava koje sam pratio u vrlo dugom razdoblju. Rasprave koja je trajala više od dva mjeseca na mrežnim stranicama, kako kažu: znanstvenika, edukatora i studenata, pridodajem i novinara. Opsega lijepe knjige od 11 autorskih araka. Zašto besmislene?
Zato što nam jedna skupina mladaca, na čelu s ?instant znanstvenom uličnom zvijezdom?, koja je već danas usporediva s jednim Ruđerom Boškovićem, zajedno s jednim umirovljenim akademikom nepartijcem, kako se sam deklarira, uporno tumači: u hrvatskoj znanosti ništa ne vrijedi, jer eto oni nisu u prilici da propisuju pravila igre. A kakva su to pravila pokazuje i primjer gdje oni ?gazduju?. Odnesu toj istoj hrvatskoj znanosti puste milijune bez plana i programa rada. O produbljenom profilu te skupine za čije je stvaranje ?kriv? glavni urednik jedan ?provincijskog? časopisa, pisat ću jednom drugom zgodom.
Ako su u pitanju tzv. z-projekti (znanstveni), osobno sam nezadovoljan. Smatram da je nepotrebno objavljena rang-lista projekata. Kako je rađena ne znam, ali znam da je daleko iznad ?mog? projekta. Zato mnogi prigovori skupine nezadovoljnika nisu bez osnova. Ali oni ne priznaju tuđe stavove. Bilo bi barem korektno da su prenijeli na mrežne stranice tekst prof. Z. Maksića, koji je vrlo smireno i s podacima prikazao da je upravo najspornije područje prirodnih znanosti imalo vrlo visoki udio stranih recenzenata. Ali to njima ne odgovara. Kao i što ne odgovaraju na mnogobrojna u tisku i na mreži postavljena pitanja.
Tijekom spomenute rasprave nije se uočilo da je u nazivu natječaja jedno slovo nepotrebno. To je ono Z (znanstveni). Na to se osvrće dr. sc. Nenad Raos, jedan od najboljih promicatelja znanosti na ovim prostorima. Prisjetio se nekih drugih vremena, kada su se dijelile ?glavarine?. Trebalo bi razlučiti neke stvari i sve bi bilo jasno.
Svi koji rade u visokom školstvu trebaju istraživati. Ne moraju to biti uvijek radovi za Nature, Lancet ili slične časopise. Može i za ?provincijski časopis? Croatian Medical Journal, Ane i Matka Marušića, kako ga zove ?instant zvijezda?.
Znanstvenici koji rade u Hrvatskoj moraju priopćavati o svom znanstvenom i stručnom radu, ne samo svjetsku, već i našu zainteresiranu javnost. Moraju raditi mnoge poslove koje npr. njemački profesori ne moraju. Najnoviji primjer, moraju raditi na izradi normi, što je trenutno jedan od najvažnijih zadataka Hrvatske želi li pravodobno ući u Europsku uniju. Neki to i rade, pa i vrlo uspješno, kao npr. naši tekstilci, koji su svoj ovogodišnji skup posvetili upravo normama (9. ožujka). Za takav rad potreban je novac, za računala, papir, kupnju knjiga, sudjelovanje u radu skupova i sl. Zato svatko tko javno djeluje i pruža u izvještajima dokaze o svom radu ima pravo na ta sredstva, sve dok se njegovo djelovanje može kvantificirati. Jer fakulteti za tu svrhu nemaju predviđena sredstva. Ako tim ljudima neće biti dostupna ta sredstva, nazovimo ih ?glavarinama?, nemoguće je održati postojeći sustav. Koji je ipak bitno bolji od onoga što nam pričaju ?našijenci? iz ?velikog svijeta?. Jer da je tako loš, ne bi oni bili npr. markentigaškim trikovima stvorene ?instant zvijezde?, već su poštovanja i divljenja vrijedne.
Uvođenjem ?G? (glavarinskih) projekata, moglo bi se raspisati natječaj za Z-projekte. S četiri, pa i više recenzenata. S pretprijavama, prijavama itd. Ali ne samo za projekte s područja prirodne znanosti i medicine, već i drugih područja. Poželjni bi bili projekti koji bi okupljali više područja. Nema danas napretka npr. u medicini bez snažne podrške tehnike, ali i propitivanja čemu služe rezultati tih istraživanja i s njima povezanih istraživanja za potrebe farmaceutske industrije. Jesu li ta istraživanja etički opravdana i to iz pluriperspektive. A to traži i snažno sudjelovanje društvenih i humanističkih znanosti.
Zato javno podržavam tekstove prof. Z. Maksića i dr. sc. N. Raosa. To ne znači da je u svemu tome MZOŠ nedužan. Ali slika je ipak bolja od one koju prikazuju dežurni katastrofičari na čelu s ?instant uličnom zvijezdom? i akademikom nepartijcem.
No, treba pridodati: u sustavu financirane znanosti sam od 1978. Nikada nisam znao tko su bili ocjenjivači mojih projekata, a koordinirao sam jedan s 300 (tristo) istraživača. Ovo što se dogodilo da se provalila jedna recenzija, stručno bolja ili lošija, nebitno je. Ali je apsolutno nedopustivo. Pa autora te recenzije javno kritiziraju na dalekovidnici dekani nekih fakulteta, povlače ga po novinama i to bez zaštite i jasne reakcije onih koji su trebali sačuvati tajnu. Pa tko će htjeti recenzirati kad postoji mogućnosti javnog blaćenja. A bojim se ne zbog kvalitete recenzije, već jasne ocjene temelja rada.
Autor je umirovljeni redoviti profesor na Fakultetu strojarstva i brodogradnje Sveučilišta u Zagrebu
|
|
na # 44
Suprotno onome sto prof. Catic govori u svome reagiranju, reagiranje prof. Maksica sam osobno stavila na Connect. MOze ga procitati (http://portal.connect.znanost.org/content/view/1966/) |
|
| #44. Kada se frustracije i ljubomora isprepletu sa nesposobnoscu i podanoscu onda nastaju clanci bez imena, bez sadrzaja, bez poruke ili sa porukom koju samo autor i njegovi nalogodavci razumiju. Iluzije u takvim clancima obojene su zasljepljenoscu reflektorima moci i sluganskim mentalitetom onih koji ne vide stvarnost svojim ocima... |
|
Ovo nikako ne treba shvatiti kao moj odgovor na tekst kolege prenesen u #44. Već sam opetovano govorio da teško razumijem što je "autor htio reći" pa se neću upustiti u jalov posao nagađanja.
Čini se da uvaženog kolegu u novije vrijeme smeta i to što sam, s posve jasnim povodom, izjavljivao da nisam nikada bio niti u jednoj političkoj stranci: ni u Komunizmu niti u novije vrijeme. Samo kolega zna zašto je to vrijedno njegovoga cinizma ("akademik nepartijac"). Da mu pomognem: ja sam i pročelav i nosim naočale pa zašto ne: "pročelavi akademik" ili "akademik s naočalama". To će mu biti još puno dojmljivije i primjerenije njegovome tekstu. |
|
Na #44:
Ah, well...
Zaista, zaista ne razumijem zašto sve to prof. Čatiću treba.
1. Prvo, malo je pobrkao autorstvo izjava s ovog portala. O provincijskom značaju CMJ-a sam pisao ja, koji nemam svoju uličnu zvijezdu niti joj se nadam u dogledno vrijeme.
2. Kao što je kolegica #45 primijetila, Maksićev osvrt u Vjesniku je na ovom portalu bio ne samo prenesen nego i komentiran. Stav "sve je manje-više OK" i teze o povećanju selektivnosti je u suprotnosti s golim brojkama - već iznesenima ovdje. Prof. Čatić navedenu računicu ignorira. Zašto? Dopustite mi da nagađam - jer računica ne podržava tezu koju a priori zastupa. Što nije baš znanstveni pristup problemu. Isto kao što ne reagira na perpetuum mobile i gravifugalne letjelice u hrv |
|
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
