2007.02.05. 10:52
Ministar Primorac je Vjesniku dao intervju u kojemu se osvrnuo i na proces vrjednovanja znanstvenih projekata te najavio imenovanje novih prosudbenih skupina!
Clanak je na sljedecoj adresi:
www.vjesnik.hr/html/2007/02/03/Clanak.asp?r=tem&c=2
(ČLANAK PRENESEN IZ VJESNIKA:)
Znanstvenici dobivaju 700 milijuna kuna!
Potrebno je i imenovati potpuno nove prosudbene skupine jer ove više nisu tajne pa postoji opasnost pritiska na te znanstvenike!
Dok se u znanosti javljaju sumnje o sukobu interesa i korupciji pri odabiru najboljih znanstvenih projekata, školstvo je zaokupljeno polemikom što, kako i od koga djeca trebaju učiti o spolnosti. O znanosti i spolnosti te novim jezičnim standardima razgovarali smo s ministrom znanosti, obrazovanja i športa Draganom Primrocem.
• Možete li tvrditi da nije bilo elemenata sukoba interesa pri recenziranju znanstvenih projekata?
- Svi članovi prosudbenih skupina potpisali su izjavu o sprječavanju sukoba interesa. Strogo smo vodili računa da se takva izjava potpuno poštuje, a voditelji projekata koji su ujedno i članovi prosudbenih skupina nisu prisustvovali sastancima kada se raspravljalo i ocjenjivalo projekte čiji su voditelji. Kada bi se znanstvenicima koji su članovi prosudbenih skupina eventualno zabranilo prijavljivati projekte, postavlja se pitanje tko bi u tom slučaju htio biti član prosudbenih skupina?
Neproduktivni znanstvenici bez projekata koji bi odlučivali o najboljim znanstvenicima i njihovim projektima? A što se tiče zloporabe položaja, znanstveniku nema veće kazne nego ako u njegove moralne vrijednosti posumnjaju njegovi kolege.
• Dio znanstvenika nezadovoljan je takvom prosudbom. Imate li u planu promjene u postupku recenziranja?
- Predložit ćemo Nacionalnom vijeću za znanost neke promjene. Primjerice, kao što je trend u svijetu, formiranje interdisciplinarnih prosudbenih skupina jer se pokazalo da su prosudbene skupine preusko specijalizirane. Razmotrit će se prijedlozi da se na jedinstven način za sva područja odredi koliki može biti maksimalan raspon novca koji se dobije po istraživaču. Potrebno je i imenovati potpuno nove prosudbene skupine i iz razloga jer ove više nisu tajne pa postoji opasnost pritiska na te znanstvenike! Te promjene bi se trebale početi implementirati već u sljedećem ciklusu evaluacije koji kreće 9. veljače. Time bi se otklonile sumnje u eventualne sukobe interesa. Nužno je i povećati broj stranih recenzenata.
• O kolikom je novcu riječ kada govorimo o financiranju znanstvenih projekata?
- U proračunu za ovu godinu planirano je za znanstvene projekte više od 140 milijuna kuna. Sredstva se doznačavaju na znanstvenu organizaciju putem koje je prijavljen projekt. Međutim, kad govorimo o financiranju znanstvenih projekata moramo sagledati cjelokupnu sliku i sve troškove koji su uključeni ne samo u sam projekt, nego ljudske resurse, opremu, infrastrukturu. Ako sve zbrojimo, hrvatski znanstvenici za realizaciju svojih projekata i rad dobivaju više od 700 milijuna proračunskih kuna.
• Što mislite o programima zdravstvenoga odgoja koje ste uputili ministru Nevenu Ljubičiću?
- O programima zdravstvenog odgoja mora odlučiti struka. Smatram da je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi najkompetentnije za utvrđivanje udovoljavaju li programi zdravstvenog odgoja i obrazovanja znanstvenim i stručnim kriterijima. Potpuno ćemo uvažiti njihovo mišljenje. No, u javnoj raspravi treba uvažiti važnu činjenicu: da su neki važni sadržaji zdravstvenog i spolnog odgoja prema HNOS-u već uključeni u nove programe predmeta biologija i priroda. Tako da ovo o čemu se sada raspravlja predstavlja samo dodatno širenje informacija koje prema HNOS-u učenici već stječu u drugim predmetima.
• Imate dijete u osnovnoj školi. Kakav spolni odgoj biste željeli da ono uči?
- Kao roditelj i medicinar, smatram da spolni odgoj treba sagledati kao dio šire slike zdravstvenog odgoja. Zdravstveni odgoj u svakom slučaju treba biti prilagođen djetetovu uzrastu, temeljen na znanstvenim činjenicama i u skladu s odgojno-obrazovnom tradicijom hrvatskog društva, te istinit i objektivan. On ne smije sadržavati principe homofobičnosti i netolerancije!
• Ipak, vaše je povjerenstvo uputilo u daljnju proceduru program zdravstvenog odgoja za koji stručnjaci tvrde da se ne temelji na znanstvenim spoznajama.
- U radu povjerenstava koja su donosila prijedloge odluka sudjelovali su znanstvenici različitih svjetonazora i vrlo čestiti ljudi! Smatramo da je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi najkompetentnija ustanova za utvrđivanje udovoljavaju li programi zdravstvenog odgoja i obrazovanja znanstvenim i stručnim kriterijima.
• Hoće li se uvažavati mišljenje dječje pravobraniteljice?
- Mišljenje pravobraniteljice već se uvažava, i to u onom segmentu za koji je ona zadužena, a to je zaštita prava djeteta. Smatramo da je osnovno pravo svakog djeteta pravo na objektivnu i istinitu informaciju. Dakle, osnovni cilj bilo kojeg programa zdravstvenog odgoja je davanje učenicima istinite informacije.
• Možete li definirati što je to odgovoran spolni život?
- Odgovoran spolni život prati odgovorno ponašanje. No to je pravo svakog pojedinca da sam odluči kako želi živjeti! Smatram da je u svakom slučaju odgovoran spolni život u skladu sa zaštitom ljudskog zdravlja, osjećaja pojedinaca i ne smije narušavati dostojanstvo čovjeka. Kako je ovdje pak riječ o djeci, onda je uloga roditelja nezamjenjiva!
• Zašto mislite da roditelji trebaju odlučivati o tome hoće li djeca slušati o spolnome odgoju u školi ili ne?
- I dalje smatram da je najbolja opcija da se zdravstveni odgoj provodi kroz satove razredne zajednice, kao izboran sadržaj tako da roditelji mogu izabrati koji će program njihova djeca slušati odnosno ne moraju odabrati ni jedan, jer je - što se tiče odgoja - primarna uloga roditelja. Kad se govori o dodavanju novih predmeta, onda treba reći što će se to reducirati kako bi se novi predmeti mogli ubaciti unutar zakonom propisane satnice! U nekim drugim državama pitanje zdravstvenog odgoja je integrirano kroz više predmeta i ne postoji kao zaseban predmet.
• Razmišljate li o novom natječaju za programe zdravstvenog odgoja, s jasnijim kriterijima?
- Svi elementi natječaja bili su i više nego jasni jer su se vodili zaključcima ranijeg povjerenstva. Na natječaj su se mogli javiti bilo koja institucija, osoba ili udruga. Jednostavno ne stoji činjenica da je Ministarstvo dalo udrugama da pišu programe.
Program je mogao napisati bilo koji institut, fakultet, srednja škola, sindikat, bolnica, poliklinika, pa čak ga je mogla napisati i prijaviti i sama pravobraniteljica. Ne žalost, u Hrvatskoj nedostaje ljudi koji nešto mogu u cijelosti napraviti. Mnogo je više onih koji će kritizirati i govoriti kako ne treba, no nama trebaju oni malobrojni koji su u stanju pokazati kako treba i kako se mogu riješiti osjetljiva pitanja poput zdravstvenog odgoja!
Rasprava o zakonu o jeziku
• Najavili ste raspisivanje natječaja za izradu novog pravopisa?
- Vijeće za normu hrvatskog standardnog jezika napokon je pred rješenjem da se riješe prijepori i sredi pravopisna norma i praksa u Hrvatskoj. Struka tu mora odigrati ključnu ulogu. Besmisleno da se svakih nekoliko godina iznova otvara pitanje hrvatskog pravopisa te da se nakon žestokih rasprava uvijek vraćamo u status quo!
• Neki od jezikoslovaca smatraju da je potrebno razmišljati o donošenju Zakona o hrvatskom jeziku?
Za ovakve prijedloge potrebno je ipak prije provesti široku javnu i stručnu raspravu te upoznati javnost što takav zakon zapravo donosi.
Mirela Lilek |
Kako nakon povratka s puta uvijek citam vecinu HR novina koje su izasle dok me nije bilo, sad sam nasla otvoreno pismo uglednog lingvista prof. Dubravka Skiljana ministru Draganu Primorcu objavljeno u Feralu prosli tjedan. Kopirala sam ga u cijelosti s Feralova weba. Stavljam ga jos jednom jer sam ga stavila pod raspravu o clanku objavlenom u Novom listu, ali kako je otvorena nova rasprava, nije lose da se i ovdje nadje.
OTVORENO PISMO UGLEDNOG LINGVISTA I SVEUČILIŠNOG PROFESORA DUBRAVKA ŠKILJANA MINISTRU ZNANOSTI DRAGANU PRIMORCU
ZNANOST NIJE FARSA
31. siječnja, 2007.
Svojim odbijanjem potpisa na ugovor o izvođenju projekta što ste ga poslali našem Fakultetu, naš istraživački tim i ja kao njegov voditelj želimo Vas upozoriti na besmislenost vašeg načina provođenja znanstvene politike i financiranja znanstvenih projekata, smatrajući svoj "slučaj" paradigmom koja je primijenjena na cijeli niz, a vjerojatno i na većinu drugih projekata koji su prošli natječajnu proceduru
Cijenjeni gospodine ministre,
Premda je projekt Konstrukcija i struktura jezičnog identiteta koji smo koncipirali moje suradnice i ja prošao na natječaju i našao se na rang-listi, u dogovoru sa svim članicama istraživačkog tima odlučio sam da ne potpišem ugovor o izvođenju projekta što ste ga poslali našem Fakultetu. Razlog za takvu odluku predstavlja činjenica da su odobrena sredstva više nego triput manja od zatražene svote.
Argumentirajući naše odbijanje da se pod tim uvjetima ugovorom obavežemo na provođenje svih projektom predviđenih zadataka, ne mislim se pozivati na to da je riječ o koherentno zamišljenom istraživanju koje ne samo da slijedi recentna promišljanja jezika u najplodonosnijim strujanjima suvremene lingvistike nego bi moglo i izravno pridonijeti oblikovanju strategije neke buduće jezične politike u Republici Hrvatskoj (što su zacijelo potvrdile i recenzije, ako su ih ? u što ne sumnjam ? pisali za ovu tematiku kod nas ne baš brojni stručnjaci); neću navoditi niti to da je istraživački tim sastavljen od vrsnih mlađih i sasvim mladih znanstvenica koje su se afirmirale upravo u domenama kojima bi se bavile u okviru projekta (za što dokaze možete pronaći u njihovim profesionalnim životopisima); ne želim Vas ni upozoravati na to da i sam, kao voditelj projekta, imam prilično značajan znanstveni opus (u što se možete uvjeriti iz moje bibliografije), u posljednjih nekoliko godina većim dijelom posvećen baš problematici jezičnog identiteta; napokon, ne bih Vas htio opterećivati (jer su to zacijelo već i drugi učinili) pričama o neobičnim postupcima i kriterijima pojedinih članova prosudbenih vijeća; naime, sve bih ove argumente upotrijebio da se imamo namjeru žaliti na Vašu odluku.
"Pro forma" farsa
Svojim odbijanjem potpisa, naprotiv, naš istraživački tim i ja kao njegov voditelj zapravo Vas želimo upozoriti na besmislenost ovakva načina provođenja znanstvene politike i financiranja znanstvenih projekata, smatrajući svoj "slučaj" paradigmom koja je primijenjena na cijeli niz, a vjerojatno i na većinu drugih projekata koji su prošli natječajnu proceduru. Na našem je primjeru, naime, sasvim očito da ste, određujući svotu kojom namjeravate financirati projekt, pošli od pretpostavke da je naš zahtjev za sredstvima nerealan i da ga u principu treba višestruko "srezati". Možda ćete se iznenaditi, ali znanstvenici, pa čak i oni iz humanističkih područja, racionalni su ljudi koji, sastavljajući svoje projektne prijedloge, doista misle izvršiti ono što su predložili i koji i financijski segment prijave sastavljaju ? uz pomoć financijskih eksperata s Fakulteta ? promišljeno i sa sviješću da između koncepcijskog i materijalnog dijela projekta mora postojati ravnoteža. Jednostavnije rečeno: novac koji tražimo potreban je minimum da bismo obavili ono na što se projektom obavezujemo.
Zanimalo bi me, poštovani gospodine ministre, na kojoj od predloženih stavki misle oni koji su odredili visinu svote da bismo mogli uštedjeti: ako izostavimo i tako minimalne honorare za suradnice (kojih bi se one odrekle, premda je to već u startu podcjenjivanje znanstvenog rada) i troškove pogona Fakulteta, smatrate li da bismo se trebali odreći rada u inozemnim bibliotekama i institucijama (5 dana godišnje po sudioniku!), ili možda objavljivanja publikacija (a mi smo imali namjeru objaviti 5 zbornika i monografija u 3 godine sa sasvim nedovoljnih 30.000 kuna ukupno), ili sudjelovanja na znanstvenim skupovima (1 skup godišnje za svakog sudionika), ili kupovine knjiga (za 5000 kuna u 3 godine!), ili doista minimalne opreme koju smo tražili? Sa 20.000 odobrenih kuna godišnje morali bismo se odreći baš svega, ali na koncu svake godine i cijelog trogodišnjeg razdoblja Vi biste svejedno očekivali od nas da u formularima Vašeg Ministarstva izgleda kao da smo sve projektom predviđene zadatke obavili, a ja bih tu pro forma farsu (s kojom naši znanstvenici, jer im drugo ne preostaje, i te kako imaju iskustva) svaki put morao svojim potpisom potvrditi.
Zaludna nada
Budući da znanstveni rad, kao što Vam je, dakako, dobro poznato, nije puko otaljavanje posla i ispunjavanje formalnosti i formulara, znanstvena se politika, vjerujem, ne bi smjela temeljiti na pretpostavci da su znanstvenici kao njezini nosioci i sudionici neodgovorni i spremni na svakakve kompromise, a još manje na ideji da je siromaška znanost put prema izvrsnosti kojoj bar deklarativno težimo.
Ne želeći zavaravati niti sebe, niti užu i širu znanstvenu zajednicu, niti porezne obveznike koji u krajnjoj konsekvenciji ovu našu malu igru plaćaju, a najmanje Vas, neću potpisati ugovor koji ste mi ponudili. Nadam se da se ne ljutite zbog toga što ću Vam ovo pismo poslati u formi otvorenog pisma (sa zaludnom nadom da će to pomoći oblikovanju neke efikasnije znanstvene politike).
Molim Vas, cijenjeni gospodine ministre, da primite izraze mojeg osobitog poštovanja
Zagreb, 30. 01. 2007.
prof. dr.sc. Dubravko Škiljan,
šef Katedre za semiologiju Odsjeka za lingvistiku
Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu |
|
Kod Prof. Skiljana sam 1992-3 odslusao dva kolegija. Ono sto
mogu posvjedociti je da je iz njega prosto zracila zaljubljenost
i totalna posvecenost svojoj znanosti. Strog i zanimljiv predavac,
i nadasve entuzijast i erudit.
Inace znam jednog kolegu u jednoj drugoj struci ciji projekt je
takodjer dobio 20 tisuca kuna godisnje (3 osobe) i koji je
nedugo nakon toga odlucio napustiti Hrvatsku. Jos za jedan
slucaj znam gdje kolega kaze da razmislja o promjeni struke
i da ga je odluka jako deprimirala. Ne bih imena na portalu,
to je njihova stvar. |
|
Jedno sasvim konstruktivno pitanje:
Zasto MZOS stalno zatvara oci pred ociglednim problemima nepravde u recenzijama projekata? Ti problemi nece nestati sami od sebe nego ce trajati 3-5 godina.
Obaveza MZOSa je korigirati nekorektnosti u procesu recenzija, a prema javno prezentiranim cinjenicama strucna revizija nepravdi je NEOPHODNA - alternativa je dugogodisnje nezadovoljstvo medu znanstvenicima u RH.
Kolega VS vec je predlozio elegantno rjesenje sa skupinama strucnjaka iz inozemstva koje bi trebali pozvati u Zagreb, zatvoriti u MZOS na 3-4 dana i siguran sam da bi oni vrlo brzo napravili reda medu svim recenziranim projektima. To je JEFTINO, STRUCNO, PRAVEDNO a i lako ostvarivo rjesenje.
Zasto se zavaravati sa popravnim ispitom za oko 5-6 % projekata (iznos od 10 mil kuna je ostavljen za ovaj krug) dok je 95% recenzija zavrsilo u vecem ili manjem neredu u prvom krugu. Ne zelim reci da kvaliteta recenzija u drugom krugu nije bitna- naravno da je i da bi svima bilo drago da se to provede na puno bolji nacin - medutim to ne bi smio biti paravan iz kojeg se MZOS skriva ne zeleci rjesiti akumulirane probleme iz proslog kruga - preveliki broj znanstvenika koji su dobili projekte se osjecaju prevarenima i povrijedenima. |
|
Pročitao sam intervju kolege Primorca u Vjesniku i, sa žalošću, konstatirao da su racionalizacije dosadašnjih pogrešaka uvijek iste. Članovi Prosudbenih skupina "idu u toalet" dok se raspravlja o njihovim prijedlozima. Ne mogu se "isključiti domaći znanstvenici iz prosudbenih skupina". Članovi PS-a su "potpisali obrasce o sprečavanju sukoba interesa". I tako dalje... Ništa od toga nije stvarno zadano i sve se moglo drugačije obaviti. Rezultati kakvi jesu najbolje govore da to jednostavno nije dobro obavljeno.
Što je najgore, Ministar uopće ne misli ništa napraviti za upravo obavljeno "odobravanje projekata". Obećava poboljšanja za budućnost. I tako uvijek dobivamo obećanja za "svjetlu budućnost" ali stalno ostajemo u krutoj sadašnjosti. Stvarno ne znam što bi se još moglo u hrvatskoj napraviti da neke javne i argumentirane kritike izazovu ikakav učinak! |
|
Evo jos jedan konstruktivan prijedlog za MZOS, a potaknuo me kolega Marusic svojim prilogom u drugoj raspravi.
Mislim da je ovo dobra, cak se usudim reci idealna, prilika ministru znanosti da pokaze da je NAS (mislim na znanstvenike) a ne NJIHOV (mislim na korumpirane mocnike).
NAS ce biti ukoliko smogne dovoljno snage priznati da su nekvalitetni ljudi iskoristili njegovo povjerenje i napravili uzas od recenzija. Konstruktivan izlaz iz svega je moguc i siguran sam da bi ga znanstvenici podrzali ukoliko zatrazi pomoc nepristranih i strucnih znanstvenika iz inozemstva da nadu rjesenja ovih problema.
NJIHOV ce biti ukoliko bude i dalje sutio, zmirio, privatno rjesavao probleme za prijatelje i/ili spustao glavu pod pritiscima mocnika (detalji opisani u postu kolege Marusica).
Na kraju cijele price svatko od nas ima slobodu na vlastiti izbor. Bitno je naglasiti: velicina i kvaliteta znanstvenika, politicara, gospodarstvenika i lidera u sirem smislu najbolje se vidi u pravicnim i vizionarskim odlukama u teskim situacijama. Good luck... |
|
U ‘Vjesniku’ od 13-14. siječnja 2007. državni tajnik za znanost Dražen Vikić-Topić istaknuo je da sukoba interesa u vrednovanju znanstvenih projekata nije bilo jer, kako kaže, kada se raspravljalo o projektima članova prosudbenih skupina, ‘oni nisu nazočili tim sjednicama’. Sličnu tvrdnju iznosi i Ministar Dragan Primorac u ‘Vjesniku’ od 3. veljače 2007, napominjući da ‘voditelji projekata koji su ujedno i članovi prosudbenih skupina nisu prisustvovali sastancima kada se raspravljalo i ocjenjivalo projekte čiji su voditelji’.
Iako sumnjam da je neprisustvo konkretnog člana prosudbene skupine na raspravi o njegovome ili njezinome projektu moglo bitno promijeniti sam karakter i konačni ishod te rasprave, želio bih ovdje upozoriti na još jednu dimenziju sukoba interesa koja se dosad gotovo nije ni spominjala. Ključna fraza je 'znanstveni program'.
I Primorac i Vikić-Topić očito priznaju: bio bi sukob interesa da su članovi prosudbenih skupina prisustvovali sastancima na kojima se raspravljalo o njihovim projektima, te stoga kategorično tvrde da se takvo što nije događalo. Ali ni Primorac ni Vikić-Topić ne spominju drugo, ništa manje osjetljivo pitanje: jesu li članovi prosudbenih skupina napuštali sastanke kada se raspravljalo o projektima koji su, skupa s njihovim projektima, tvorili posebne znanstvene programe? Ovo nije trivijalno pitanje. U natječaju za znanstvene projekte bilo je predviđeno da će projekti koji se (s barem još dva projekta) povežu u znanstveni program biti financirani na 5 godina, dok će samostalni projekti (koji nisu dio nekog znanstvenog programa) biti financirani na tek 3 godine. Članovima prosudbenih skupina stoga je sigurno bilo u velikom interesu da prođu i oni projekti koji su s njihovim projektima tvorili znanstvene programe.
Pitanje: jesu li oni napuštali sastanke kada se raspravljalo i o ovim njihovim partnerskim projektima?
Ako nisu napuštali sastanke, onda su bili u veoma jasnom sukobu interesa, zato jer je mogući prolazak ili pad partnerskih projekata izravno utjecao na trajanje financiranja njihovih projekata (dodatne dvije godine financijske potpore nije mala stvar).
Ako su i u ovim slučajevima napuštali sastanke, što su zasigurno trebali, za mnoge se prosudbene skupine postavlja dodatno pitanje u kojoj su mjeri one uopće mogle funkcionirati kao ‘skupine’?
Na primjer, prosudbena skupina za filozofiju (koja mi je najpoznatija) morala je odlučiti o oko 30 prijavljenih projekata. Svaki član ove skupine imao je projekt koji je bio udružen u znanstveni program s još 4-5 projekata. Ako su članovi ove prosudbene skupine doista napuštali sastanke kad se raspravljalo o njihovim partnerskim projektima, onda mora da je na njihovim sjednicama vladao strašan propuh od stalnog ulaženja i izlaženja, budući da o skoro 50% projekata nije smio raspravljati barem jedan član prosudbene skupine. Ne znam kakva je situacija po ovom pitanju bila u drugim prosudbenim skupinama, ali pretpostavljam da je bila slična.
Rekao bih da i ovi podaci pokazuju kako je cijeli proces vrednovanja znanstvenih projekata bio u nedopustivoj mjeri prožet sukobima interesa. Tu činjenicu sasvim sigurno neće neutralizirati ‘magične’ tvrdnje o ‘izlascima sa sjednica’. |
|
Na #6: Ja bih dodao još jedno pitanje:
Kako su se spomenuti članovi prosudbenih skupina ponašali kada su te skupine na početku cijelog procesa za njihove prijedloge projekata birale recenzente? Jesu li i onda napustili prostoriju? Mogućnost odabira recenzenta za vlastiti prijedlog projekta je nezaslužena privilegija koja se i te kako može zloupotrijebiti. Budući da su na kraju projekti rangirani po prosječnoj ocjeni recenzenata, na ovo pitanje treba dobiti jasan odgovor iz MZOS-a. |
|
Na #6
Potpuno se slažem. Samo bih dodala da je dodatna prednost projekata u programu bila i mogućnost odobravanja znanstvenih novaka na te projekte kao i nabavka nove opreme. Tako je bilo definirano u Pravilima za prijavu znanstveno-istraživačkih projekata koje sada više nisu na istom mjestu na web stranicama MZOS-a. Možda netko zna gdje su sada ta Pravila?
Na #7
Budući da su na kraju projekti rangirani po prosječnoj ocjeni recenzenata ...
Moje iskustvo je da projekti nisu bili rangirani po prosječnoj ocjeni recenzenata, nego po zaključnoj ocjeni prosudbene skupine, koja je mogla biti znantno drugačija od prosječne. U mom konkretnom slučaju ta ocjena se nije podudarala s prosječnom ocjenom 3 recenzenta nego s najnižom ocjenom (1 recenzenta u manjini). Projekt nije prihvaćen za financiranje.
Poznati su mi i slučajevi u kojima je prosudbena skupina za nekoliko ocjena smanjivala prosječnu ocjenu recenzenata, bez objašnjenja. Ima li još takvih iskustava? |
|
| Na #8: Vjerojatno ste u pravu. Dr Gordan Lauc (ovdje) je izjavio da je izgled rang listi takav kakav jest jer je barem u njegovoj prosudbenoj skupini "Objavljena rang lista sačinjena je na temelju ocjena koje su davali recenzenti (uz naše manje gore opisane korekcije), i zapravo je odraz kvalitete i korektnosti svih nas kao recenzenata (donekle i velike raznolikosti pristupa i poimanja istraživanja unutar polja biologija), a ne rada prosudbene skupine ili MZOŠ". Očito se "manje korekcije" mogu interpretirati na različite načine, i jesu se interpretirale na različite načine, u različitim prosudbenim skupinama. |
|
na # 8
Nakon sto sam objavila tekst o projektima u JUtarnjem listu prije skoro mjesec dana, danima su me kontaktirali znanstvenici i obasipali pricama o neregularnostima. Nazalost, ja se nisam migla baviti svakim pojedinacnim slucajem jer konacno nisam zaposlenica MZOS nego EPH i prakticki svaki dan se bavim novom temom. Zanimljiv mi se cini slucaj jedne osobe iz drustvenih znanosti ciji je projekt dobio pozitivne ocjene recenzenata i orihvacen za financiranje, a osoba je cak znala i svotu novca koja joj je trebala biti namijenjena. No, taj je projekt naposljetku odbijen jer je po hitnom postupku morao upasti projekt osobe koja je dobila negativne recenzije. Meni su poznata imena aktera price, ali bih prethodno trebala nazvati tu znanstvenicu da je pitam za dozvolu da to iznesem na Connectu. |
|
Mislim da bismo u nedogled mogli ponavljati pojedinačne primjere, jednostavno rečeno, katastrofalno loše provedbe ocjenjivanja i odobravanja Projekata. Na žalost svi koji su u tomu sudjelovali ostaju pri svome: sve je bilo regularno, sve smo napravili najbolje što smo mogli, nije bilo konflikta interesa, nije bilo osobnih intervencija, itd.
Ono što me najviše vrijeđa jest to da nas ti kolegice/kolege smatraju nedoraslim tupavcima koji bi trebali s veseljem "probaviti" njihova neprobavljiva objašnjenja. I još im odati priznanje za dobro obavljen posao. Dakako, mi im ne možemo ništa jer su oni vlast i kao takvi nedodirljivi.
Predlagali smo uobičajena i jednostavna rješenja koja bi i njima trebala biti korisna, ako su toliko uvjereni u svoju nepogrešivost. To je nepristrana ekspertiza. Čini se, međutim, da je to normalno rješenje u MZOŠ-u prihvatljivo samo kad je riječ o posebno privilegiranim pojedincima. Tako je, u slučaju stanovitih problema na Medicinskome fakultetu u Zagrebu (nisu u vezi s Projektima), o kojima na Konektu ovih dana piše kolega Matko Marušić, MZOŠ posegnuo baš za inozemnom ekspertizom (vidi M.M.). Tužno je za Hrvatsku da se u njoj često pokazuje kako je G. Orwell dobro predviđao stvari o jednakima i jednakijima.
|
|
Vlatko Silobrčiću, više od 30 si godina vladao u hrvatskoj znanstvenoj politici i nikad nisi ukazao na nepravdu, korupciju, progon ili prjevaru. Stanje i običaji u današnjoj hrvatskoj znanosti nisu grijesi ministra Primorca, nego grijesi takvih koji su desetljećima oblikovali sustav kakav imamo. Orwellovo vrijeme tvoje je vrijeme, a ne profesorica Marušić i Salihagić Kadić. One su službeno dostavile dokumentaciju nadležnoj državnoj ustanovi i – dobile odgovor za koji je ona smatrala da je zakonski osnovan i pravedan. Kad si ti tako nešto napravio? Medijska ogovaranja i podmetanja ne čine i ne razmatraju ni časni ljudi niti državne ustanove.
Tvoja prispodoba s Orwelom teška je uvrjeda i očekujem da se profesoricama ispričaš. Uostalom, poznata mi je i tvoja uloga u formiranju odnosa moćnika Medicinskog fakulteta prema njima.
Fascinira kako se negdje traže znanstveni argumenti a negdje ne, prema potrebi – jednom se tvrdi da su svi u Hrvatskoj u sukobu interesa, a potom se mirno izjavi da na Medicinskom fakultetu rade nezavisna tijela.
Ja sam svoje prosvjedno pismo ministru Primorcu poslao prije svih vaših rasprava, i obznanio sam ga na Connectu čim je zatraženo. A ti si doveo u zabludu hrvatsku javnost izjavom o nepostojećem otkriću M. Radmana u istraživanju AIDS-a i nikad se za to nisi ispričao niti si svoj navod ispravio tamo gdje si ga plasirao. U ime čega ti govoriš o pravdi i zakonu? U ime čega govoriš o kolegijalnosti i poštenju?
Molim da se razgovara argumentom – kakva god da jest, ova je država slobodna i demokratska i tko ima pravo, pravdu može i mora istjerati.
Matko Marušić |
|
U prethodnimse komentarima raspravljalo o zanimljivim problemima, ali ne o svim. Naime, iz vlastitog primjera znam da se mišljenje prosudbene skupine i ignoriralo prilikom sastavljanja konačne liste odobrenih projekata, što je jednom kolegi potvrdio predsjednik jedne od takvih skupina. "Mi smo svoj posao odradili korektno, a kuhinja je nastala u ministarstvu nakon što smo im postali svoj izvještaj", - rekao je. Tako su meni i kolegama prijavljenim na projektu čiji sam voditelj skuhali poparu! Naime, projekt je dobio dvije pozitivne recenzije (jedna je od recezenta iz Slovenije) s srednjom ocjenom 4,37. Taj sam podatak saznala neslužbeno još u prosincu. Kao i da je prosudbena skupina prihvatila njihovo mišljenje i preporučila projekt za odobrenje (doduše za sumu novca 6 puta manju od tražene!). Projekt je bio na listi odobrenih projekata do dva dana prije njene objave, a onda se uz njega pojavila primjedba da "ministarstvo nema novca za financiranje ovakvog projekta". Navode mog izvora o recenzijama potvrdila je njihova kopija koju sam na traženje dobila na uvid. No dokumet za koji se može zaključiti da je mišljenje prosudbene skupine probudio je u meni sumnju da ga je pisao netko sasvim drugi. Naime, sve su ocjene značajno smanjene (primjerice, u dva navrata procječna ocjena 4,75 u 2.0) i to bez ikakvih objašnjenja - istoimena rubrika je o svakoj od kategorija ostala prazna. Na kraju te smanjene ocjene uopće nisu sumirane, već je upisan približan zbroj prosječnih ocjena recenzenata, ali manji (zbroj je 26.25 bodova od ukupno mogućih 30!). Isto tako nespretno napisan je i zaključak: "Zanimljiv, ali loše napisan. Nisu napisani svi elementi prijave. Projekt je pozitivno ocijenjen, ali MZOS nije u mogućnosti finacirati ga".
Dakle, autor ovog objašnjenja praktički proturiječi sam sebi. Treba li reći da su svi elementi prijave napisani, a da su recezenti plan i metodologiju istraživanja, u što sigurno spada pisanje projekta, ocijenili s 4.50 i 5.0!
Mene nakon svega ovoga, osim temelja na osnovi koje je odluka o odabacivanju projekta donešena, zanima čemu prosudbene skupine i recezenti? Čemu trošenje državnog novca za njihov trud i mišljenje kada se oni zanemaruju i odbacuju? Ali i kakav je pravni pravorijek? Naime, čuli smo od g. Primorca da je ministarstvo osiguralo 10 miljuna kuna za žalbe, no način na koji ih možemo podnijeti je nepoznat. Ja sam svoju prof. dr. Vikić-Topiću poslala krajem prošlog tjedna i još nisam dobila odgovor. S kopijom ispisom recenzija od njega sam dobila poziv da opet prijavim projekt u novom natječaju. A zašto prijavljivati projekt koji je već dobio pozitivne recenzije? Da dobije još bolje ocijene, pa da ga opet odbiju!? |
|
Ti, Matko, puno više voliš pisati (slušati sebe) nego čitati što drugi pišu. Pa čak i kad pišeš, ne voliš citirati one koji su prije Tebe o tome pisali (vidi Uvodnik u Acta Medica Croatica, vol. 59, broj 4, 2005.) i moju recenziiju koju se Glavna urednica osudila objaviti tek nakon što je Tvoj članak objavljen. Kao: ja sam ga naknadno recenzirao!
Kad već govorimo o argumentima, gdje su Ti argumenti da sam ja "vladao" 30 godina u hrvatskoj znanstvenoj politici. Baš si našao pravu osobu koja je "vladala". Nisam nikada bio član niti jedne stranke i bio sam kritičan spram svim nosiocima znanstvene politike u Hrvatskoj. Dakako, sukladno onome što sam gore napisao, Ti, vjerojatno, nisi pročitao niti jedan od mojih "vladajućih" tekstova u tim godinama. Nabrojio sam ih 67 kritičkih tekstova koje sam objavio od 1976. do danas. Svatko može naći popis tih tekstova na www.hazu.hr/osobne stranice/dokumenti vsa21 i vsa30.
Ministar Primorac, dakako, nije kriv za stanje koje je zatekao, ali jest kriv što ga ne mijenja kad za to ima mandat.
Što se Orwella tiče, potpuno si pogrešno shvatio ono što sam napisao. Htio sam reći ovo: Ministar Primorac dobro zna kako se mogu riješiti sporne stvari u znanosti - treba dati neovisnim stručnjacima, i to je u spomenutome slučaju učinio. Mislim da je dobro postupio. Pitanje koje postavljam je ovo: zašto to isto ne učini da riješi sporna pitanja u vezi s Projektima. Odatle moja primjedba o jednakima i jednakijima. Dakle, nisam ni u primislima vrijeđao dvije kolegice, nego sam, dapače smatrao da je to što je njihov predmet poslan na ekspertizu dobar način rješavanja takvih pitanja. Zato ne vidim nikakva razloga da se ispričam. Moja je kritika bila upućena MZOŠ-u a ne njima.
Tvoj je najveći problem u svim raspravama u tome što smatraš da sve što Ti kažeš jesu neoborivi argumenti, a to što drugi kažu jednostavno nisu argumenti. Kako si Ti uvijek u pravu, nemaš problema s tuđim argumentima.
Na kraju i ja nešto od Tebe tražim. Napisao si "Uostalom, poznata mi je i tvoja uloga u formiranju odnosa moćnika Medicinskog fakulteta prema njima". Matko, daj dokaz za tu tvrdnju ili mi se javno ispričaj! |
|
na # 9 i # 13
Mislim da je jako vazno da poput kolegica 9 i 13, kao i kolege Bracanovica koji je vise puta istupio na Connectu te u medijima, znanstvenici, koji zive i rade u HR, javno govore o svim nepravilnostima koje su se dogadjale. Mislim da se jedino na takav nacin moze utjecati da se u buducnosti ne dogadjaju takve stvari. Nema nikakve koristi ako se o svemu sto se dogadjalo govori u koloarima ili off the record novinarima.
|
|
Odgovor Vlatku Silobrčiću (#)
Dragi Vlatko,
Hvala ti na lijepom pismu – ovo je pravo pismo, a ono prethodno (na koje sam reagirao) bilo je – ružno. Iako zapravo oba govore isto. Predlažem da i nadalje ovako pišeš, kako bih ti na isti način i s istim poštovanjem i ozbiljnošću i ja mogao odgovarati.
Kao što sam već mnogo puta rekao, ja tebe i volim i cijenim, no da te ne bih nervirao – to više ne ću ponavljati.
Međutim, kad, kao u ovome pismu, prepoznam onoga Vlatka „kojega volim i cijenim“ – lijepo mi je, i htio bih da se ne svadjamo. A napose stoga što, ako uđemo u svađu (koju je navijestilo tvoje prethodno pismo), iznijet ćemo jedan o drugome mnogo stvari koje druge ljude ne zanimaju, koje nisu relevantne za ovu raspravu i koje ne mogu donijeti ništa doli boli i gorčine.
1. Ja o tebi
a) Ja sam zadovoljan ovim tvojim pismom – kao ispravkom prethodnoga. Ne treba tjerati mak na konac.
b) Na tvoje kritike mogu reći: uradio sam mnogo i konkretno u borbi protiv akademske korupcije. Platio sam i velike cijene, npr., jer nisam popustio u kriterijima CMJ-a, a otud su došli napadi na moju suprugu. Kao urednik, moj topogledni učitelj, ti to sigurno znaš i cijeniš.
c) Jako mi je drago da si jasno rekao da je MZOS dobro postupio što je slučajeve Ane Marušić i Aide Salihagić Kadić dao na ocjenu međunarodnim stručnjacima. Oprosti, ali tako to nije zvučalo u tvojemu prvom pismu. Razlog zbog kojega sam spomenuo te slučajeve na Connectu je to što MZOS nije dovršio postupak: dobili su medjunarodne ekspertize i mišljenje saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom školstvu i - uputili ih rektoru Bjelišu i dekanici Čikeš. Oni će te dokumente, napravljene od strane neupitnih autoriteta, bojim se, oboje zataškati, a MZOS (ministar Primorac) je trebao od Medicinskog fakulteta tražiti da postupi po nalazima međunarodnih eksperata i saborskog Odbora za etiku u znanosti i visokom školstvu. Ukratko, ministar Primorac radi mnogo bolje nego njegovi prethodnici, ali – mogao bi i bolje. To sam ja i htio reći i – rekao sam.
Ne mogu se uspoređivati međunarodne ekspertize dvaju slučajeva mobbinga i nezavisno recenziranje nekoliko tisuća projekata; ta ti prispodoba nije bila ni točna ni fair. Opis kako je trebalo provesti vrjednovanje projekata, od početka do kraja, zahtijevao bi mnogo prostora. Nas dvojica bismo se u tome suglasili. No sada, kad je šteta počinjena – ja držim da ljudi trebaju službenim, urudžbiranim, argumentiranim dopisima izboriti pravdu. Pisanje npr. na Connectu, to ne može riješiti, a (previše) sliči na osobne napade na ministra Primorca.
2. Ti o meni
a) Nisam čitao Acta Medica Croatica, pa ništa ne mogu reći o tvojemu članku. Anin i moj članak o mogućnostima financiranja časopisa u RH je samo prijedlog, ali konkretan. Jako sam ponosan na njega.
b) Priču o „tvojemu vladanju 30 godina“ bih, ako si suglasan – izbjegao, na Connectu svakako. Frazu sam izgovorio misleći na to da si ti u hrvatskoj znanosti bio (i jesi) i ugledan i utjecajan, te obnašao mnogo moćnih funkcija. „Vladanje“ ne znači samo političku poziciju. Nas obojica znamo što si bio i radio i što ti ja zamjeram, ili bih mogao zamjeriti, ali držim da ovo nije mjesto za takve rasprave.
c) Na kraju tražiš da ti dadem dokaze za moju izjavu „poznata mi je i tvoja uloga u formiranju odnosa moćnika Medicinskog fakulteta prema njima” (A. Marušić i A. Salihagić Kadić) ili da se ispričam. Zato predlažem da mi povjeruješ da nešto znam, a ja ti se ispričavam što – ne bih rekao što i kako. Nije to za Connect. Pa eto – ti odluči: (i) ako ćeš mi vjerovati da znam, a da ne želim reći – ispričavam ti se; (ii) ako misliš da ne znam, nego da sam blefirao – ne ću ti se ispričati; (iii) ako ustraješ da kažem što i otkud znam – reći ću, ali upozoravam i tebe i kolege da ne će biti ugodno ni meni, ni tebi, ni – njima.
Ti znaš da je afera s napadima na moju suprugu, mene i naše suradnike golema i nezamislivo zastrašujuća. Također znaš da smo moja supruga i ja pametne i sposobne osobe koje se nisu dale saviti (korumpirati se). A slomiti nas nisu uspjeli. Vjerujem da znaš, ali ne sve (npr. – jesi li znao za međunarodne ekspertize?), i o tome kako posjedujemo dokaze da su prekršeni svi relevantni zakoni i pravilnici, da su „moćnici“ nečasno postupali i – radili mobbing (prema međunarodnom mišljenju). Vjerujem da znaš da imamo sve u zapisnicima i urudžbiranim dokumentima i da je to trebalo davno biti „procesuirano“. Pa, ako to sve znaš, a pametan si i družiš se s ljudima koji su u stvar uključeni, onda znaš da nije dobro da u svemu tome opisujem i najmanju tvoju ulogu. Ona doduše nije strašna, ali nije ni lijepa. Zato predlažem da preko toga prijeđemo, barem na Connectu. Možemo privatno, tu sam, uvijek za tebe (valjda su za to ove PM oznake na Connectu). Da ne ispadne nejasno: ako ustraješ da kažem o čemu se radi, onda a) predlažem da o tome presudi Boris Lenhard (cijenim ga, a on me ne štedi), tj. da kaže hoćemo li s time ići ili ne. No, upozoravam i tebe i kolege da ćete se zgroziti i da svojim očima ne ćete vjerovati, c) zahtijevam da mi date (Boris i ti) riječ da ne ćete mene optužiti da iznosim strahote, nego da ćete priznati da ste to sami tražili.
3. Mi
Ajmo mi lipo, oba takvi kakvi jesmo, raditi za hrvatsku znanost. Dat ću ti dva primjera:
a) Radman. Pograbili smo se oko Radmana. Ja ovdje izjavljujem da podržavam Radmana i prihvaćam tvoju podršku njemu. Zaboravimo AIDS i Mixis Genetics. ALI – ti prihvati da se imam pravo buniti što Radman traži novac u Hrvatskoj i od Hrvata, a mnogo je puta (s visoka, vrlo visoka) rekao „kad mi taj Primorac jednom adaptira zgradu, novac ću u golemim količinama dobiti izvana“. Prema tome, predlažem da ti Radmanu kažeš, i pomogneš mu, da novac nabavi izvana, a zauzvrat ću ja navijati za vas, i privatno i javno. No, kad god dodirnete i kunu hrvatskoga novca, smatrat ću vas varalicama.
b) Primorac. Primorac je hrvatski ministar i nitko ga nema pravo napadati s osobnih pozicija – a prividno kao ministra. Tu jako treba paziti da se izbjegne sukob interesa. Tko mu ima što prigovoriti – neka ga tuži (sudu, premijeru Sanaderu, Saboru) – s konkretnim dokumentima, koje će službeno urudžbirati, a onda staviti na Connect. A na Connect neka stavi i presude koje dobije. I to svakako, zar ne?!
Eto - tako bih ja želio ovdje razgovarati o stvarima o kojima nismo suglasni. Zato i jesam na Connect stavio moje pismo ministru Primorcu, koje nije nimalo ugodno, ni njemu ni meni. A zauzvrat ti, ako misliš raspravljati o aferama Ana Marušić-Aide Salihagić Kadić – stavi na Connect međunarodne ekspertize o njihovim slučajevima. Vjerujem da do njih možeš lako doći, postoje već više od godinu dana, a odnedavno više nisu tajna. Ima ih dekanica Čikeš, a s njom si dobar. Ima ih rektor prof. dr. Aleksa Bjeliš, a ti si toliko ugledan da će ih tebi sigurno dati. Ima ih ministar Primorac, a on ti ih MORA dati ako tražiš urudžbiranim dokumentom. Na kraju, ako ti ih nitko od njih ne dade, stavi njihove odgovore (odbijenice) na Connect, a JA ću ti dati ekspertize. Pa ih stavi na Connect.
Pa ćeš dokazati da si pravedan i objektivan. Oprosti, ali do sada to, u mojim očima, nisi bio. Zapravo ne vidim što te u tome sprječava.
Jer (umjesto pozdrava) – kao što kažu prve dvije rečenice ovoga pisma, ti si jedan krasan čovjek i od tebe svi mi moramo više očekivati.
Tvoj Matko
|
|
Dragi Matko,
Ali si se raspisao! Bojim se da jednostavno ne zagušimo Konekt. Zato ću biti jako kratak. Bude li potrebe, možemo se čuti i o svemu razgovarati. Slažem se s Tvojim pomirljivim tonom i nije mi do svađe nego do istine.
1) Kao što sam rekao, veliki sam pristalica međunarodnih recenzija, baš zbog malobrojnosti hrvatske znanstvene zajednice i njezine korumpiranosti. Zbog toga su me, u svim do sada vladajućim garniturama, marginalizirali. Zato mi je bilo iskreno drago čuti da se bar u jednom slučaju posegnulo za tim rješenjem. Kao što sam i naglasio ne mogu se složiti s time da to MZOŠ radi samo u pojedinim slučajevima. Neprofesionalno odrađeno ocjenjivanje i odobravanje Projekata, po meni, vapilo je za takvim modelom rješavanja.
2) Nije važno da ja dođem do dokumenata nego da ih dobiju oni koji donose odluke, i da ih uvaže. U vezi s time grdno griješiš. Ja doista nemam nikakvih veza niti interesa na Medicinskome fakultetu. Kao dokaz, evo primjer: za koji mjesec bit će skoro godinu dana kako od kolelgice Čikeš očekujem pisani odgovor od dvije tri rečenice (tiče se MedILS-a). Ni nekoliko faksova, e-poruka i telefonskih poziva nisu mi u tome pomogli. Očito Ti je netko napričao hrpu laži o mome angažmanu i utjecaju na Fakultetu. Ne bojim se nikakvih "ružnih" detalja koje bi Ti mogao o meni u vezi s time reći. Jednostavno zato što ih nema!
3) Mislim da bi bilo dobro da pročitaš moju recenziju Tvoga članka u Acta Medica Croatica. U njoj ćeš naći objašnjenje za neke moje sudove o Tebi.
4) Slažem se da surađujemo na dobrobit hrvatske znanosti. Trudim se to raditi već desetljećima. Ne uspijevam praktično ništa.
Mislim da je to zato što imamo tzv. "konstruktivnu" i "nekonstruktivnu" kritiku. S time da je nekonstruktivna ona koja kritiziranome ne odgovara. Pokušajmo kritiku suditi po argumentiranosti a ne po tome tko je govori i protiv koga je uperena (protiv "naših", "vaših" ili "njihovih").
5) Baš zato što je kolega Primorac Ministar, javna je osoba (javni službenik) i mora biti podložan sudu javnosti. Pitanje je samo argumenata, čak je manje važno koje su pri tome namjere.
Ja nemam nikakvih problema da Te na kraju srdačno pozdravim,
Vlatko
|
|
Dragi Matko,
Ali si se raspisao! Bojim se da jednostavno ne zagušimo Konekt. Zato ću biti jako kratak. Bude li potrebe, možemo se čuti i o svemu razgovarati. Slažem se s Tvojim pomirljivim tonom i nije mi do svađe nego do istine.
1) Kao što sam rekao, veliki sam pristalica međunarodnih recenzija, baš zbog malobrojnosti hrvatske znanstvene zajednice i njezine korumpiranosti. Zbog toga su me, u svim do sada vladajućim garniturama, marginalizirali. Zato mi je bilo iskreno drago čuti da se bar u jednom slučaju posegnulo za tim rješenjem. Kao što sam i naglasio ne mogu se složiti s time da to MZOŠ radi samo u pojedinim slučajevima. Neprofesionalno odrađeno ocjenjivanje i odobravanje Projekata, po meni, vapilo je za takvim modelom rješavanja.
2) Nije važno da ja dođem do dokumenata nego da ih dobiju oni koji donose odluke, i da ih uvaže. U vezi s time grdno griješiš. Ja doista nemam nikakvih veza niti interesa na Medicinskome fakultetu. Kao dokaz, evo primjer: za koji mjesec bit će skoro godinu dana kako od kolelgice Čikeš očekujem pisani odgovor od dvije tri rečenice (tiče se MedILS-a). Ni nekoliko faksova, e-poruka i telefonskih poziva nisu mi u tome pomogli. Očito Ti je netko napričao hrpu laži o mome angažmanu i utjecaju na Fakultetu. Ne bojim se nikakvih "ružnih" detalja koje bi Ti mogao o meni u vezi s time reći. Jednostavno zato što ih nema!
3) Mislim da bi bilo dobro da pročitaš moju recenziju Tvoga članka u Acta Medica Croatica. U njoj ćeš naći objašnjenje za neke moje sudove o Tebi.
4) Slažem se da surađujemo na dobrobit hrvatske znanosti. Trudim se to raditi već desetljećima. Ne uspijevam praktično ništa.
Mislim da je to zato što imamo tzv. "konstruktivnu" i "nekonstruktivnu" kritiku. S time da je nekonstruktivna ona koja kritiziranome ne odgovara. Pokušajmo kritiku suditi po argumentiranosti a ne po tome tko je govori i protiv koga je uperena (protiv "naših", "vaših" ili "njihovih").
5) Baš zato što je kolega Primorac Ministar, javna je osoba (javni službenik) i mora biti podložan sudu javnosti. Pitanje je samo argumenata, čak je manje važno koje su pri tome namjere.
Ja nemam nikakvih problema da Te na kraju srdačno pozdravim,
Vlatko
|
|
Pozdrav dragom prijatelju Vlatku Silobrcicu! Sve rijeseno - ne cemo zagusivati Connect. Suglasan sam potpuno s ovim tvojim pismom, hvala. Nema potrebe za daljom raspravom. Zahvaljujem i cestitam. Suzdrzat cu se od komentara o radu dekanice Cikes... ali - jedva. Hvala ti sto si savrseno rascistio pitanje medjunarodnih ekspertiza za slucajeve Ane Marusic i Aide Salihagic Kadic. I s onim sto ovdje kazes za ministra Primorca posve sam suglasan. nadam se da sam tebe i kolege barem donekle uvjerio da u skladu s time prema njemu i postupam (pismo o projektima, nabrojene mane). A - iskoristi cu priliku da kezem i onome kolegi: da, zaljubljen sam u Dragana Primorca! Napravio je mnogo dobrih, velikih stvari i - kad god sam to od njega trazio - "pruzio je prvi ruku".
Molim kolege s Connecta da vide - u kakvim smo odnosima akademik Silobrcic i ja. I zasto ga volim i postujem. |
|
| Na zalost, depresivno raspolozenje medju hrvatskim znanstvenicima koje se, kako je vise puta istaknuto na ovom portalu, moze ocekivati kao posljedica porazavajucih rezultata recentnog ciklusa evaluacije znanstvenih projekata, nije pitanje ocekivane projekcije u buducnosti. Dogadja se vec danas. I sve je dublje i mracnije. Postoji, naime, relativno malen broj ljudi, dovoljno neznatan jer "stane" u jednu prostoriju (gdje? - zna se), koji odlucuje o svim relevantnim pitanjima, u ovom slucaju, jezikoslovne struke u Hrvatskoj. Od prihvacanja/neprihvacanja projekata, clanaka u meritornim casopisima, ili izbora u vise zvanje te tema doktorskih disertacija. O tome, izmedju ostalog, svjedoci i rang lista prihvacenih projekata. I to, kako prihvaceni, ali jos vise odbijeni projekti. Pa ima li ikakvog smisla ponovo prijavljivati odbijene projekte kad ce ih i opet ocjenjivati isti ili pak njihovi pravovjerni zamjenici? |
|
Vjesnik je u petak 2. ozujka objavio reagiranje dr. Maksica "Premalo reakcija temeljeno na cinenjicama" o znnastvenim projektima.
Moze li netko staviti PDF, na linku je http://www.vjesnik.hr/pdf/2007/03/02/08A8.PDF |
|
Ja bih primijetio da u clanku navedenom u #21 medju kriterijima "izvrsnosti"
projekta autor navodi samo kriterije prosle performanse predlagaca projekta,
a nista ne pise o kvaliteti samog projekta. To znaci ako ste faca mozete
predloziti projekt za pretvaranje tople vode u hladnu i ako imate dovoljno
impozantnu proslost to bi bio izvrstan projekt. Postotak stranih recenzenata
koji se spominje je sramotno nizak, pogotovo kad se zna da su to ljudi
iz susjednih zemalja, koje vecinom clanovi prosudbenih skupina ionako
poznaju. Po meni bez recenzenata iz Argentine, Australije i slicno, koji se nisu
gostili i dvorili na jadranskim simpozijima, nema prave "medjunarodne" recenzije.
Slazem se s autorom da je napravljen mali pozitivan korak. |
|
> Znanstvenici dobivaju 700 milijuna kuna!
Malo morgen. Recimo hocu kupiti knjigu koja na amazonu kosta 30 eura snizeno, ili
u mojem strukovnom drustvu, American Math. Society s popustom clanova 30 $,
treba platiti ovlastenim knjizarama oko 100 $, jer nema popusta, stavljaju se kojekakvi
dodatni feeovi, proracunavanja u devize van kursa itd. Dakle 70 od 100 $
ako se kupuje s projekta dobit ce tamo neka firma. Ili slicno, kupili smo memory stick
za 750 kuna, isti kapacitet sam vidio u inozemnoj knjizari za oko 350 kuna, porez ukljucen.
Tome pridodajte sve moguce administrativne sluzbe, kvaziznanstveno poduzetnistvo
koje se financira nekim tehnoloskim projektima, PDV kojeg natrag uzima drzava, ogromne dnevnice raznih stranih "eksperata" tipa svjetske banke itd. koji obilaze hrvatske institucije uz
orgijaske vecere, poklone i slicno. Da znanstvenici-skrtci bez ogranicenja administrativnog
karaktera dobiju 700 milijuna to bi bila sasma druga storija. Ne bi se kupovao neznanstveni
Vjesnik za knjiznice direktno od izdavaca, nego bi se kupila neka knjiga od Cambridge Univ Press.
Izvinjavam se eksperimentalcima za teorijski intoniranu opremu u mojim primjerima; siguran
sam da bi oni nasli slicne primjere. |
|
Navest ću samo uvodnu rečenicu (odmah ispod naslova): "VAŽNO JE NAGLASITI DA JE ODASLANA VRLO JASNA PORUKA KAKO JE KVALITETA ZNANSTVENIH ISTRAŽIVANJA BITNA, TE DA ĆE SE POSTIGNUTI REZULTATI PRIHVAĆENIH PROJEKATA KONTROLIRATI U ODREĐENIM VREMENSKIM INTERVALIMA"
Da čovjek ne vjeruje svojim očima. U 21. stoljeću nas kolega Maksić podučava da je: "kvaliteta znanstvenih istraživanja bitna", kao i to da, kad se novac ulaže u projekte, treba kontrolirati kako se troši. I na kraju svoga teksta, nakon ovakvih inovativnih misli, stoji ova rečenica: "Možemo bez oklijevanja ustvrditi da je napravljen prvi korak prema izvrsnosti, koji predstavlja veliki iskorak prema kompetitivnosti naše znanosti na globalnoj razini u bližoj budućnosti".
U članku su inače brojke koje, kao što se to već uobičajilo, daju stanovitu inventuru učinjenoga ali ne i kvalitetu učinjenoga. Kad smo već kod brojaka, neka mi netko od onih koji su prezadovoljni cijelim procesom ocjenjivanja zProjekata, objasni kako to da su članovi/članice Nacionalnoga znanstvenog vijeća (od kojih cijela procedura započinje) objavili ove brojeve CC-članaka (prema Hrvatskoj znanstvenoj bibliografiji): 4, 18, 1, 9, 0, 2, 0, 13, 5, 62, 0, 18, 204. Jesu li to ti kriteriji izvrsnosti o kojima se govori! |
|
kao odgovor na reagiranje prof maksica u #21 koji se poziva na manjak reakcija temeljenih na cinjenicama dovoljno je samo procitati ovaj clanak.
Vaš je slučaj zanimljiv i zato što vam je jedan recenzent za projekt dao peticu, a drugi jedinicu. Kako komentirate to da Ministarstvo nije angažiralo trećeg recenzenta, što je uobičajena praksa u svijetu?
- Pravilo je u svijetu doista takvo: Ako je jedna recenzija pozitivna, a druga negativna, projekt se upućuje na recenziju trećemu recenzentu. Razlog zašto to nije učinjeno s mojim projektom leži, po mome mišljenju, u načelnoj odluci da projekt kao što je moj mora biti odbijen. Nikako mi nije prihvatljiva izjava da za treću recenziju nije bilo vremena.
|
|
Komentiranje i uvid u autore komentara je omoguceno clanovima Connect
zajednice. Kako biste se ukljucili, ispunite kratak formular i registrirajte se.
|
Edukacija
Connect::Portal::Gosti
