| |
| Što je connect::portal? |
| Portal je mjesto za komunikaciju i razmjenu informacija među članovima
connecta koji povezuje hrvatske studente, edukatore i znanstvenike u inozemstvu i Hrvatskoj.
Članovi zajednice mogu dodavati tekstove po svojoj želji za koje misle da bi ostalima bili od interesa. (opširnije)
|
| Izdvajamo |
 Sustav moderiranja komentara
Kako kao clan Connecta mozete sudjelovati u moderiranju rasprava na Connect::Portalu.
Connect::Portal::Gosti
Predložite buduće goste
Connect::Portala
Opširnije
...
Prijašnji gosti:
Akademik Ivan Supek
(opširnije)
Prof.dr. Dražen Vikić-Topić
Tema gostovanja: nova pravila za prijavu znanstveno- istraživačkih projekata (opširnije)
Domagoj Račić
Tema gostovanja: "Otok znanja" (opširnije)
doc. dr. sc. Dragan Primorac
Tema gostovanja: postavite pitanje ministru(opširnije)
Dr. Miroslav Radman
Tema gostovanja: MedILS (opširnije)
Prof. dr. sc. Pero Lučin, predsjednik UO Nacionalne
Zaklade za
znanost, visoko školstvo i tehnologijski razvoj Republike Hrvatske (opširnije)
Connect::Portal::Osvrti
Rubrika u kojoj članovi Connecta objavljuju svoje analize,
osvrte,
intervjue, ...
Prijašnji prilozi :
|
|
|
|
2. KHZDI - Tema 4: Strateški okvir razvoja znanosti do 2010
|
 |
 |
 |
|
Poslao/poslala: Duje Bonacci
|
|
|
|
2007.01.19. 11:59
Ova rasprava otvorena je sa specifičnim ciljem razrade dokumenta 2. Kongresa hrvatskih znanstvenika iz domovine i inozemstva u okviru 4. teme, 'Strateški okvir razvoja znanosti do 2010'. Stoga lijepo molimo da se svi koji se u raspravu uključe striktno drže teme.
WikiFF radna inačica završnog dokumenta vezanog uz ovu temu nalazi se ovdje.|
Jedna primjedba na text:
U Sekciji 3 (Sustavno razvijanje postdoktorske faze i osamostaljivanje istraživača) inicijalni je naglasak stavljen na osamostaljenje postdoctoral istrazivaca. Jednako je za te istrazivace predlozeno formiranje startup grantova.
Takvi bi grantovi jednako trebali biti dostupni na svim razinama, a posebno na razinama assist. prof (docenta).
Startup grantovi su jednako tako dobar nacin privlacenja kadrova. Takve grantove bi trebala biti u mogucnosti nuditi i sveucilista (moguce jednako i u suradnji sa ministarstvom).
Uz startup, moze se jednako uvesti i sustav excelence grantova, koji bi pokrivali rad (top 5,10%) najkvalitetnijih znanstvenika i njihovih grupa. |
|
Slažem se s kolegom. Ja, kada govorim o pstdoktorantima, obično podrazumijevam i docente. Naime u Hrvatskom sustavu je postdoktorsko razdoblje vrlo kratko, vrlo često i manje od godine dana (viši asistenti), tako da mi pravih postdoktoranata na sveučilištima i nemamo. Stoga smatram da nije potrebno uvoditi posebnu kategoriju, nego preciznije objasniti što se smatra postdoktorantom (u što spadaju i docenti). Mislim da ne bi bilo loše da se i u Hrvatskoj uvedu pravi postdoktoranti. Novi zakon omogućuje novacima status postdoktoranta (kojeg plaća država iz fonda za znanstvene novake), no oni se najčešće zapošljavaju na mjesta višeg asistenta i ulaze u sustav sveučilišnog proračuna.
Isto tako, slažem se da bi installation grantove trebala razvijati i sveučilišta. Upravo to bi trebao biti zaključak i jedna od mjera koju ćemo predložiti na Kongresu.
Što se tiče excellence grantova, mislim da bismo tu ideju trebali dodatno prodiskutirati jer je to u hrvatskom sustavu prilično komplicirano. Naravno, tu ideju apsolutno podržavam. No, treba imati na umu strukturu hrvatskih institucija i načina na koji se kreira institucijska politika te načina upravljanja i rukovođenja institucijama.
|
|
Na jednome drugom mjestu sam postavio pitanje o mentorima za doktorante pa i postdoktorante. Ovdje ću ga ponoviti jer vidim da kolega ovdje odgovara. Ima li kolega iz #2 ikakvu predodžbu o tome koliko u RH ima kvalificiranih mentora? Hoće li svatko tko ima znanstveno ili nastavno zvanje moći biti mentor?
Nije li sazrelo vrijeme da se napravi analiza vrijednosti doktorata?
Evo metodologije: ako je doktorat doista sadržavao originalne rezultate, trebali bi ti rezultati biti objavljeni u kojem međunarodnom časopisu ili knjizi. To prvenstveno vrijedi za prirodne znanosti, dok bi za društvene i humanističke znanosti/discipline trebalo pregledati i knjige. Tim bi se putem moglo dobiti i podatke o kvalificiranosti mentora! |
|
Quote:
Što se tiče excellence grantova, mislim da bismo tu ideju trebali dodatno prodiskutirati jer je to u hrvatskom sustavu prilično komplicirano. Naravno, tu ideju apsolutno podržavam. No, treba imati na umu strukturu hrvatskih institucija i načina na koji se kreira institucijska politika te načina upravljanja i rukovođenja institucijama.
Siguran sam da vi bolje poznajete sustav u Hrvatskoj nego ja, ali ukoliko se uz medjunarodnu recenziju mogu osigurati evaluacije koje bi omogucile uspostavu excelence grantova, to bi dalo veliki poticaj kvalitetnim znanstvenicima kod nas. Ti grantovi mogu bit strukturirani i kao excelence awards koje se mogu koristit za istrazivanje.
Koje su konkretne prepreke uvodjenju takvih grantova? |
|
Quote:
Različite vrste doktoranada (nacionalni, sveučilišni itd.) različitog trajanja financiranja (od 2 do 6 godina)
Kolega #2, moram priznati da me ovo malo zbunjuje. Na sta se tocno odnosi 2 do 6 godina? Financiranje i/ili trajanje doktorskog studija? Koja je razlika izmedju nacionalnog i sveucilisnog doktoranta? |
|
Na #1 i nize:
Uz startup, moze se jednako uvesti i sustav excelence grantova, koji bi pokrivali rad (top 5,10%) najkvalitetnijih znanstvenika i njihovih grupa.
Svi grantovi trebali bi biti excellence grantovi. Drugim rjecima, cijeli sustav financiranja znanosti, a ne samo jedna njegova komponenta, trebao bi biti usmjeren na poticanje izvrsnosti i visoke kvalitete, na ustrb mediokriteta, poznanstava i veza, i sl. O tome se vec toliko pisalo na ovom portalu i drugdje, narocito po zavrsetku natjecaja za znanstvene projekte. Savrseno se dobro zna sto je potrebno uciniti. Ono sto manjka su politicka volja, ali i entuzijazam medju znanstvenicima za takve promjene. |
|
Uz Kapaciteti i "Centri izvrsnosti u istraživanju i obrazovanju".
Svicarska je unazad 6 godina odobrila 14 centara izvrsnosti (14 tema) ukupne vrijednosti gotovo 700 MEura.
Novci u HR nisu jednako izdasni za istrazivanja, ali bi se jednak princip mogao primjeniti i uspostaviti nekoliko centara izvrsnosti, formiranih oko izvrsnih znanstvenika, odnosno timova znanstvenika.
Ne bi bilo lose ni omoguciti da se kroz takve projekte financira i intenzivna suradnja sa nekim snaznim centrom izvrsnosti u svijetu. |
|
#6 Quote:
Svi grantovi trebali bi biti excellence grantovi.
Mozda malo pogresno sroceno. Dakle, excellence grantovi je samo naziv grantova koji bi se davali znanstvenicima koji su vec u sustavu, dok bi se installation grantovi davali onima koji u sustav ulaze. Naravno, i jedni i drugi se moraju temeljiti na izvrsnosti. |
|
Na #3:
Na jednome drugom mjestu sam postavio pitanje o mentorima za doktorante pa i postdoktorante. Ovdje ću ga ponoviti jer vidim da kolega ovdje odgovara. Ima li kolega iz #2 ikakvu predodžbu o tome koliko u RH ima kvalificiranih mentora? Hoće li svatko tko ima znanstveno ili nastavno zvanje moći biti mentor?
Nije li sazrelo vrijeme da se napravi analiza vrijednosti doktorata?
U jednom normalnom sustavu to se pitanje ne bi uopce trebalo postaviti. Recimo da samo doista izvrsni projekti i odlicni znanstvenici budu financirani, i da se iz tih projekata placaju postdiplomci i postdoktorandi. To je, recimo, slucaj u SAD. Tada je automatski osigurano da iskljucivo kvalitetni i produktivni znanstvenici mogu biti mentori i imati svoje grupe. Nije potrebna nikakva dodatna analiza. |
|
Vi kolega, dakako, imate pravo, ali ja tvrdim da to u RH NIKADA NIJE PROVEDENO. Zato i moje pitanje. Može li se uopće išta planirati a da se ne zna s kakvim se kadrovima u početku raspolaže?
Na žalost, područje magisterija i doktorata bilo je jedno od važnih područja znanstvene korupcije u RH. Praviti se da je u tome sve bilo kako treba, može nas dugoročno skupo stajati. |
|
Na #10:
Jedini nacin da se osigura da mladi postdiplomandi i postdoktorandi rade samo sa izvrsnim, produktivnim mentorima, jeste da se sustav financiranja, kao i sustav postavljanja i promocije u znanstvena zvanja, u Hrvatskoj postave tako da te ogranicene resurse, novac i pozicije, dobiju samo najkvalitetniji. Dok se to ne postigne, ne vidim kako analize proslosti mogu sprijeciti da se iste greske ponavljaju u buducnosti. Nesto o tome ima (i) u mom prilogu na WikiFF iz davne 2005.
Osim toga, za analizu kakvu vi zelite, na temelju koje bi mnogi znanstveni seniori izgubili pravo da budu mentori (inace, cemu analiza?), potrebna je jednaka doza volje i hrabrosti kao za sprovodjenje gore spomenutih reformi - buduci da su konzekvence slicno radikalne. To znaci (a) da je njeno provodjenje malo vjerojatno, i (b) da bi bilo bolje energiju (ako je ima) utrositi na reforme, jer one su jedino dugorocno rjesenje problema na koji opravdano ukazujete. |
|
Da, ja nisam mislio da se analiza napravi radi analize nego zato da se uopće zna tko može biti mentor a tko ne. Slažem se da je to pitanje dio širega pitanja evaluacije u hrvatskoj znanosti. Pitanje je, međutim, posebno osjetljivo jer je riječ o odgoju mladih znanstvenika. Kako će itko odgajati mlade znanstvenike tko nije nikada ni sam naučio stvarno se baviti znanstvenim radom?
Slažem se i s time da analizu ima smisla raditi samo ako smo spremni prihvatiti njezine rezultate i njih primijeniti. |
|
Meni se cini da ce se sustav tesko mijenjati radikalnim potezima i ukidanjem 'privilegija' i penaliziranjem. Potrebno je omoguciti kvalitetnima da dobiju sredstva za rad. Ako je cijena za to da neke privilegije i manji dio sredstava moraju pri tome biti dani (ili ostavljeni) i onima koji su manje kvalitetni i manje produktivni, onda je to cijena koju vjerojatno treba platiti.
Treba nagradjivati izvrsnost a ne se baviti penaliziranjem neproduktivnih znanstvenika. Takvo penaliziranje ce samo dovesti do prevelikog otpora koji ce onda rezultirati blokadom svih reformi, te ce onemoguciti i one kvalitetne da dobiju sredstva za rad. |
|
Sto se tice mentora, selekcija tko moze biti mentor na neki nacin provedena je selekcijom znanstvenih projekata koji ce biti financirani na nacionalnoj razini. Dakle, kod nas ta je selekcija losa jer gotovo da i nije selekcija. Medjutim, cini mi se da dio problema lezi i u sustavu zaposljavanja tj. financiranja doktoranada u RH, a to je novacki sustav MZOS-a. novi novaci primaju se na postojece nacionalne projekte.
Kada bi npr potojao alternativni nacin financiranja doktoranada, slicniji nekim europskim sustavima, sve bi izgledalo drugacije. U takvoj jednoj 'aplikaciji' evaluira se i kandidat za doktoranda i kandidat za mentora i predlozeni projekt. Prema tome, potencijalni financijer nece financirati kandidata ukoliko samo jedna od tih komponenti sepa.
Mogucnost financiranja doktoranada od strane NZZ-a je samo djelomicno dobra prilika za nase doktorande, jer daje se na period od 3 do 12 mjeseci, a mogu ju dobiti cak i ljudi koji vec jesu novaci pri MZOS-u, a zele otici negdje van napraviti dio doktorata ili nesto slicno. Kakve su sanse da npr NZZ neovisno finacira odredjeni broj doktoranada u RH, dakle neovisno o novackom sustavu MZOS-a?
|
|
#1 #2
> kada govorim o pstdoktorantima, obično podrazumijevam i docente.
Vidim da je u 1 i 2 konfuzija. Govori se o osamostaljenju postdokova...no klasicni, normalni, zapadni postdok
je
1. PRIVREMENA pozicija (tj. na odredjeno vrijeme, s klauzulom o maksimalnom mogucem eventualnom produljenju)
2. GOSTUJUCA pozicija, dakle ne na ustanovi na kojoj se doktoriralo i/ili gdje se aspirira za stalno mjesto
3. NE BAVI se ekstenzivno administracijom
4. SELEKCIJA nije poluautomatska po
administrativnom produljenju doktorata
nego je obavljena nezavisno (dakle nista kao prodljuenje
novackog statusa)
5. na to radno mjesto se konkurira na MEDJUNARODNOM natjecaju
s naglaskom na iskljucivo znanstvene kriterije
Ta kategorija je motor svjestske znanosti. Ljudi bez administrativnih briga, a puni snage su postdokovi na
dobrim mjestima.
U nasem zakonu postoje doktorirani ljudi koji su u svojstvu
znanstvenog istrazivaca a NISU niti znanstveni suradnici ni docenti.
Oni imaju pravo na prijavu projekata, za razliku od onih doktora
znanosti koji su jos u zadnjoj fazi koristenja statusa znanstvenog
novaka. Ta druga grupa nema pravo po sadasnjim propisima na
prijavu projakata.
Ni jedna od tvih dviju grupa nije klasicni postdok, no prva je
bliza tom statusu. |
|
Dragi kolege,
zahvaljujem na dosadašnjoj konstruktivnoj raspravi i ispričavam se što nisam u mogućnosti odmah odgovarati. Mislim da smo, po mojem mišljenju, započeli s ključnom temu za strategiju razvoja znanosti. Sve mjere i mehanizmi su važni, no ja mislim da je najvažnija tema izobrazba mladih istraživača i razvitak istraživačkih karijera. Zbog toga bih volio da se zadržimo neko vrijeme na toj temi i da je temeljito protresemo.
Isto tako, molim vas da kada navodite primjere i ponudite rješenja istodobno navedete i referencu (izvor). Mislim da jedino tako možemo stvoriti koristan dokument koji neće biti za jednokratnu uporabu.
Predlažem da raspravu strukturiramo prema formi akcijskog plana. To znači da, uz prijedlog mjera ili aktivnosti, navedemo tko je može ili treba provesti. Isto tako, pokušajmo izračunati koliko je novaca potrebno za provedbu, utvrditi indikatore kojima bi se provođenje mjere moglo pratit te, po mogućnosti utvrditi benchmark indikator.
|
|
#15 “Vidim da je u 1 i 2 konfuzija”
Imate potpuno pravo. Mislim da je važno razjasniti pojmove, jer razvijanje sustava, pa time i financijskih instrumenata vrlo često podliježe konfuziji zbog pojmova, pa tim i prakse koja stoji iza njih, koji uopće nisu komplementarni. Mi, u Hrvatskoj, vrlo često nastojimo implementirati pozitivne prakse razvijenih država, ali i zadržati stare navike, odnose i stečena prava. Zbog toga, mislim da je dobro da počnemo s ovom temom i da je dobro raspravimo, iako rasprava o njoj nije nimalo laka.
Predlažem da počnemo s definicijama i što one znače. Sustav istraživačkih karijera u Hrvatskoj uključuje znanstvene novake, asistente, više asistente, znanstvene suradnike, više znanstvene suradnike i i savjetnike. Jednom su to zvanja, a drugi put radna mjesta. Postdoktoranti, kakvi postoje u zapadnom svijetu, u biti, u Hrvatskoj ne postoje. Novaci su jednom mladi istraživači, drugi put asistenti, pa onda i viši asistenti.
Što mi želimo postići? Odgovaraju li zvanja i radna mjesta onome što želim postići?
Što se tiče pojmova – mislim da tu nema dvojbi. Cijeli europski sustav (ERA), kojem i mi želimo ravnopravno pripadati, pojmove je definirao. Mi ih trebamo prihvatiti i tome prilagođavati našu visoko-obrazovnu i znanstvenu politiku. Uostalom, mi smo rekli da želimo implementirati sva načela Europske povelje o istraživačkim karijerama i Kodeksa o novačenju mladih istraživača.
EU razlikuje tri stadija u istraživačkoj karijeri: mladog istraživača (early stage reearcher), iskusnog istraživača (experineced researcher) i nezavisnog istraživača (experienced researcher).
Mladi istraživači (molim da razmislimo o nazivu) su istraživači u prve 4 godine (full-time equivalent) njihovih istraživačkih aktivnosti, uključujući i razdoblje istraživačkog osposobljavanja (doktorskog studija). Računa se od diplome na diplomskom studiju (studiju s kojeg se može upisati doktorat, to znači i dosadašnji dodiplomski studij) – pokriva prve 4 godine rada u istraživanju, odnosno do stjecanja doktorata (ako je kraće od 4 godine).
Očigledno, naši znanstveni novaci i asistenti spadaju u tu kategoriju.
Iskusni istraživači su oni koji imaju najmanje 4 godine (FTE) iskustva u istraživanju ili oni koji su ostvarili doktorat znanosti.
U tu kategoriju u Hrvatskoj spadaju i znanstveni novaci, ali i svi ostali koji ne spadaju u sljedeću kategoriju.
Nezavisni istraživači su oni koji uspostave nezavisni istraživački program i organiziraju istraživački tim. Drugim riječima, oni koji se mogu izboriti za novce i natjecati s ostalim timovima.
U Hrvatskoj, su to svi oni koji imaju znanstveni projekt (??!!).
Očigledno da se naši istraživači teško mogu uklopiti u europske kategorije. Zbog toga smatram da trebamo otvoriti raspravu o doktorantima i različitim kategorijama doktoranata. Teško možemo reformirati doktorski studij i početi s kompetitivnim istraživačkim karijerama ako zabijemo glavu i pijesak i izbjegnemo raspravu o nekim pitanjima. Dakle, moramo si postaviti pitanje zašto znanstveni novak dobiva financiranje od 6 godina ako doktorski studij traje najviše 4 godine? Ako je to zbog sudjelovanja u nastavi (što je razumno tumačenje), onda si moramo postaviti pitanje zašto se 6 godina financiraju novaci koji ne sudjeluju u nastavi. Nadalje, pitanje je trebaju li svi financiranje od 4 godine, zašto sveučilišta i nitko drugi ne stvara financijske instrumente za mlade istraživače, zašto ih ne financira poslovni sektor itd. Isto tako, zašto nemamo postdoktotorante po sistemu 2+2 itd. Sva ta pitanja zahtijevaju opsežnu raspravu, pa vas, eto, pozivam na nju.
O ključnim pitanjima vezanim uz doktorske studije, koja se postavljaju u ERA, možete više pročitati u publikaciji NZZ koja je dostupna na adresi: http://www2.nzz.hr/docs/pub/doktorski%20studij-za%20web.pdf
Dakle, kad govorimo o postdoktorantima i installation grantovima, onda, u stvari, mislimo na financijske instrumente kojima se omogućuje uspostavljanje nezavisne istraživačke karijere, odnosno stjecanje statusa nezavisnog istraživača, odnosno tranziciju od rada pod supervizijom u nezavisnu istraživačku aktivnost (to ne znači da ne može biti sastavni dio tima, s jasno definiranim odnosima i pravima).
Dakle, installation grantovi (možda i ovdje razmisliti o nazivu, molim prijedloge) ne podrazumijevaju samo povratnike iz inozemstva ili istraživače koji se sele s jedne institucije na drugu. U pravilu, radi se o kompetitivnom financijskom instrumentu na kojem postoji natjecanje i dovoljna sredstva i resursi (tu je problem) za uspostavljanje nezavisne karijere.
To znači da takvi grantovi pokrivaju sve one koji mogu ući u tranziciju iz faze iskusnog istraživača u fazu nezavisnog istraživača (asistente s doktoratom, više asistente, docente, izvanredne profesore itd.). Naravno, pitanje je gdje je granica i kako je povući. Ja se ne slažem da granica bude status, zvanje ili radno mjesto, već brzina napredovanja u istraživačkoj karijeri. Primjerice, ERC (European Research Council) granicu postavlja do 10 godina u fazi iskusnog istraživača.
U Hrvatskoj su resursi problem, pa su i installation grantovi problem – zato ih i nemamo. NZZ se priprema pokrenuti prve grantove u 2007. Naime, naše institucije su uglavnom onesposobljene za implementaciju installation grantova. Vrlo mali broj institucija u Hrvatskoj je u stanju složiti „paket“ (npr. 50 m2 laboratorijskog prostora, 30 tisuća EUR namještaja i opreme, jednog tehničara itd.) i ponuditi ga mladom istraživaču koji dobije financijsku potporu za započinjanje nezavisnog istraživanja. Kao što znate, mi, u Hrvatskoj, teško razlikujemo upravljanje (governance) od rukovođenje (management/leadership), imamo samoupravljanje, fragmentiranje istraživanja i institucija, institucije nemaju strateški plan, ne primjenjuju načela strateškog menadžmenta, mnoge nemaju ni jasnu misiju, ne računaju prostor i opremu kao resurs s kojim se treba upravljati sukladno strateškim ciljevima itd.
Isti problemi, samo što su još više naglašeni, vrijede i za excellence grantove. Takvi grantovi mogu se dodjeljivati pojedincima, timovima ili cijelim institucijama i imaju smisla samo ako se njima stvara dodana vrijednost koja predstavlja značajan iskorak, bilo u području istraživanja bilo strateškog profiliranja institucija. Mislim da nema smisla dodjeljivati excellence grantove istraživačima koji dobro rade da nastave raditi isto što su do sada radili. Smisla ima samo ako će oni pokrenuti veći program kojim će oni bolje strateški pozicionirati svoju instituciju ili, što je čak možda i važnije, koji su spremni značajno proširiti kolaborativni tim u njemu priključiti pasivnije timove u svom okruženju (instituciji, sveučilištu ili čak na nacionalnoj razini).
nullnullnullnullnullPage Title |
|
#3 koliko u RH ima kvalificiranih mentora?
U potpunosti se slažem s profesorom Silobrčićem glede značaja mentora i mentorskog kapaciteta za doktorski studij, no ne slažem se da bi neka radikalna politika u identificiranju mentora (ja više volim pojam supervizora, no znam da on ne zvuči tako dobro) dala nekakvog rezultata. Mislim da su kolege Bačić i Čapkun te kolegica Kriško dobrim dijelom postavili suštinu problema s mentorima u Hrvatskoj i odgovorili na to pitanje. No postoje brojni drugi instrumenti kojima se može doći do kvalitetnijih mentora – jednim dijelom te instrumente može razvijati država, ali glavninu instrumenata, na žalost, mora razvijati sveučilište.
Predlažem da o tome otvorimo detaljniju raspravu, jer je i to tema koja treba biti podržana preporukom na kraju kongresa. Za raspravu o toj temo bilo bi dobro pročitati publikaciju NZZ o doktorskim studijima koja je dostupna na adresi: http://www2.nzz.hr/docs/pub/doktorski%20studij-za%20web.pdf, Kodeks i Povelju EU, proučiti trendove na http://www.grad.ac.uk/cms/ShowPage/Home_page/p!eecddL. posebice dio priče i linkove o supervizorima.
|
|
#14 Kakve su sanse da npr NZZ neovisno finacira odredjeni broj doktoranada u RH
Ako NZZ dođe do značajnijih novaca, svakako će pokrenuti program za financiranje full time doktoranata. No, za sada Zaklada ima premalo novaca za takav program.
|
|
Europski sustav nazivanja je moguce standardiziran u EU dokumentima, ali gotovo univerzalni nazivi su nesto jednostavniji:
PhD student (doktorand), Postdoc, Assits. Prof, Assoc. Prof, Full Prof. (prevladavaju u US).
Po Europi ima iznimaka tom pravilu, (e.g., Francuska), ali i njihove se skole pomalo okrecu takvom sustavu, ili prevode svoja zvanja u ovaj sustav kada ih prevode na engleski. Koliko znam, i NJemacka je nedavno uvela na osredjenom broju sveucilista sustav Assistant profs.
Hrvatska bi trebala uvesti jednake nazive, radi lakse komunikacije prema vani. Nismo daleko od toga, ali ipak to treba napraviti.
4 godine za doktorat ili 6? Nacionalni fondovi u Svicarskoj daju financiranje na 3-4 godine za doktorante (SNF). Svaki doktorant jednako mora sudjelovati u nastavi (prosjek na nasem dept. 1 predmet po semestru).
6 godina moze biti maximalno trajanje izrade doktorata, ali i to je dugo. ETH ima slijedeca pravila unutar svoje doctoral school. Student sa mentorom u prvih 6 mjeseci od pocetka doktorata definira temu i napravi plan, koji se onda salje u ETH. Ukoliko je plan odobren, odbrojavaju se 3 godine unutar kojih student mora predati tezu. 1 godina extenzije se uglavnom moze dobiti.
Medjutim, tijekom doktorata, doktorandi na ETH (CS) moraju odslusati svega nekoliko predmeta. Ne znam kakva su sad pravila u RH, dali doktorandi nakon studija moraju svejedno poloziti cijeli set predmeta sa Magisterija ili ne? |
|
na #20:
doktorandi u RH polazu odredjene ispite na doktorskom studiju. mislim da je tih ispita ili jednako ili koji ispit vise nego je bilo prije za magisterij. cak mislim da u momentu kad se predaje doktorat, treba imati i nesto radova... no, ipak, ti kriteriji postoje na papiru. prije nego se pocnu mijenati kriteriji za dodjeljivanje doktorata, trebalo bi mozda pokusati zaista doslovno primijeniti vec postojece kriterije. doktorati se trenutno dodjeljuju gotovo svima bez selekcije.
na #19:
zaista ne znam dovoljno da sad pretpostavim koliko je novaca potrebno za tako nesto. ali cak nisam mislila na jednako masovno financiranje kao sto je ono od strane MZOS-a. recimo da vam je cilj financirati najbolje PhD studente, tj. one koji su bili najbolji studenti i smjestiti ih u jedan od najboljih labosa u RH (nema niti takvih labosa puno nazalost, u mol biol dalo bi se nabrojiti na prste jedne ruke). date im malo vise novaca nego daje mzos i celicnim kriterijima osigurate dobrog mentora i projekt. taman i da time zaposlimo 1-2 najbolja PhD studenta na 4 godine, super. jer mozda smo sprijecili da upravo ti studenti odu na ETH ili EMBL i zaustavili ih u hrvatskoj i to je uspjeh iz perspektive RH. time je na neki nacin primijenjen princip iz #13: nije zakinut nitko, a najbolji je jos dodatno nagradjen.
|
|
Pozdrav svima....
Za sada sam samo povrsno stigao prouciti raspravu i neke od dokumenata... No imam pitanje za prof. Lucina u vezi kodeksa...
Dobio sam informacije sa Sljemenske radionice o doktorskim studijima da se Kodeks prevodi na hrvatski... Da li je to tocna informacija i kada se moze ocekivati prijevod?
Takodjer, da li bi se moglo organizirati potpisivanje kodeksa od strane relevatnih institucija na kongresu?
Toliko od mene za sada... |
|
#17 Quote:
Dakle, installation grantovi (možda i ovdje razmisliti o nazivu, molim prijedloge) ne podrazumijevaju samo povratnike iz inozemstva ili istraživače koji se sele s jedne institucije na drugu. U pravilu, radi se o kompetitivnom financijskom instrumentu na kojem postoji natjecanje i dovoljna sredstva i resursi (tu je problem) za uspostavljanje nezavisne karijere.
Meni se cini da je potrebno razluciti izmedju instalation granta (startup kapital koji znanstvenik dobija kad organizira svoju grupu i istrazivanja unutar institucije u koju dolazi) i excelence granta (za koji se znanstvenik natjece na osnovu dosadasnjih rezultata).
Instalation grant moze ukljucivati i pozicije za doktorante, sredstva za lab, putovanja, etc, koja sluze da znanstvenik zapocne rad. Taj grant moze biti dio "paketa" koji znanstvenik ispregovara sa sveucilistem.
Za docente ti su grantovi tipicno manji nego za izv ili full profesore.
Excelence grant je grant koji promice izvrsnost u znanosti i koji se moze dodjeljivati jednom godisnje. Taj grant ne mora biti vezan uz projekt, nego se daje znanstvenicima koji su (na osnovi njihovog cv-a postigli izvaredne uspjehe u znanosti u proteklom razdoblju). (e.g., Eliteforsk u Danskoj, career i presidential award u US, Marie Curie grantovi), Taj grant izvrsnim znanstvenicima daje slobodna sredstva koja mogu uloziti u istrazivanja koja smatraju relevantnima.
Obje vrste grantova promicu (a) izvrsnost i (b) privlacenje kvalitetnih znanstvenika u RH
|
|
Mogu se složiti s time da se i nagrađivanjem boljih ili najboljih, na kraju, može doći do konačnoga cilja: prepoznavanja, njegovanja i održavanja zvrsnosti. Može.
Problem vidim u tomu što za to treba vremena i novaca. I to toliko više vremena koliko je dosadašnji sustav stimuliranja izvrsnosti bio manjkav. Koliko god ima u RH registriranih znanstvenika, nitko me neće uvjeriti da ih, na temelju prosječnih svjetskih kriterija, ima više od 2000. Ukupan broj varira od 8000 do 14 000. Dok se čeka da nagrađivanje boljih stvori populaciju, koja bi sva bila na razini spomenutih 2000, treba dosta vremena i neracionalno utrošenoga novca. Osim toga će bar dio onih koji nisu ni na razini svjetskoga prosjeka imati (zbog formalnih prava) mogućnost "odgajati" mlade znanstvenike, pa će se takva populacija održavati samoreproduciranjem. Zato se pitam je li to najracionalniji put? Ima li RH toliko vremena i toliko novaca, i je li to najbrži put da uhvatimo korak s razvijenim svijetom?
Uz to imamo u RH manjak visokokvalificiranih profesionalaca u gotovo svim djelatnostima. Ne bi li bilo racionalnije, s gledišta općih a ne osobnih interesa, ponuditi mnogima da pronađu radna mjesta na kojima će moći funkcionirati bolje nego u znanosti? |
|
na #23
ma gdje vi zivite kolega (ocito u Svicarskoj)
da pregovori sa sveucilistem, ispricavam se na ironiji ali zaista sam se slatko nasmijao na ovu recenicu
o kojim pregovorima vi to govorite?
kad i u kojim slucajevima sveuciliste (u HR) pregovara s nekim znanstvanikom a pogotovo PhD studentom?
slazem se sa svim sto vi i kolega Lucin predlazete ali ne mogu se oteti dojmu da vi to govorite o nekoj idealnoj Hrvatskoj a ne o ovoj u koju se ja pokusavam vratiti.
Mislim da moramo postaviti ciljeve visoko (pa cak i nerealno visoko) ali u planovima kako doci do tih ciljeva mora biti ugradjena doza realizma inace od plana se nece ni p ostvariti.
Puno se govorilo i ovdje na ovom forumu o povratku znanstvenika u HR. Da li je to planirana aktivnost? Kako se sada provodi - nije. Da li bi to trebala biti jedna od planiranih aktivnosti? Ja svakako mislim da da. Kakva su misljenja drugih na ovom forumu?
Da li bi taj povratak znanstvenika trebao biti barem spomenut u dokumentu Strateski okvir razvoja znanosti do 2010? Da li je to (jos uvijek) dio strategije? Jer na prvom kongresu su se svi zaklinjali na taj povratak znanstvenika (iako konkretno nije usao u zakljucke sa kongresa), a sada se ni u jednom dokumentu za 2. kongres ni ne spominje.
Ako je to i dalje dio strategije poboljsanja stanja znanosti u Hrvatskoj kako ga provoditi ubuduce?
|
|
na #21
"recimo da vam je cilj financirati najbolje PhD studente, tj. one koji su bili najbolji studenti i smjestiti ih u jedan od najboljih labosa u RH. date im malo vise novaca nego daje mzos"
pa zar se za znanstvene novake i sada ne odabiru najbolji studenti?
Mislim da im MZOS daje i vise novaca (cak i u apsolutnom iznosu a da ne govorim u relativnom u odnosu na njihove mentore) nego sto bi dobili vani.
Ali nije novac ono sto im fali i radi cega idu vani napraviti doktorat. Fale im kvalitetni mentori, oprema, smisleni projekti i sto je najvaznije - perspektiva, sta poslije. |
|
na #26:
za znanstvene novake odobravaju se najbolji, ali najbolji od -onih koji ostanu u hrvatskoj-. po mom iskustvu, iznad klase koja ostane u hrvatskoj (barem je tako u zadnjih nekoliko godina) postoji klasa studenata koji su pokazali jos bolje rezultate tijekom studija, te se spakovali i otisli iz RH vidjevsi kakva je situacija.
slazem se s vama da MZOS daje za novake puno novaca i da novac nije kljucan. ali to nije ono o cemu ja pricam. ja kazem da ima nekoliko labosa u RH (govorim za mol biol, za drugo ne znam) koji bi, da dobiju onog studenta koji je naumio otici na npr ETH, u nekoliko godina skoro pa mogli konkurirati nekim od labosa s ETH. i za takve slucajeve po mom misljenju novacki sistem MZOS-a nije dobar. potrebno je nesto fleksibilnije i vise selektivno. jer treba izabrati i mentora i projekt. novaci mzos-a primaju se na postojece odobrene projekte. naravno, jer nece mzos odobriti projekt i onda reci 'e, sad ti ne dam novaka'.
ono s novcima je bila usputna primjedba i moze biti dodatni nacina stimulacije, tj. nagradjivanja najboljih.
|
|
na #27
A je li za Hrvatsku znanost bolje da najbolji studenti ostanu u HR ili da odu vani i onda se vrate? |
|
na #28:
to je jako dobro pitanje! odgovor je nimalo jednostavan. ja ovako gledam na to: i projekti koji se rade RH moraju rasti i razvijati se. budimo realni, jedan voditelj grupe nema vremena raditi puno u laboratoriju. to rade PhD studenti i postodokovi, recimo.
da sam ja voditelj grupe, ja bih voljela da u mom labosu rade najbolji studenti i postdokovi koje je za mene moguce dobiti i to bez obzira na to da li je moj lab u RH ili Njemackoj. jer u protivnom, u sustavima gdje se zaista provodi selekcija, ako za 5 godina nisam ostvarila nikakvih pomaka u svom istrazivanju, ja nemam vise grant. a po mom misljenju, uspjeh voditelja grupe uvelike ovisi upravo o efikasnoti i sposobnosti njegovi doktoranada i postdokova.
s druge strane, ja se apsolutno zalazem za mobilnost znanstvenika. slazem se s time sto mislim da ste zeljeli reci vasim pitanjem iz #28. smatram da apsolutno svatko tko imalo drzi do svoje znanstvene karijere i iskustva mora biti mobilan. ali mislim da ono sto zelite reci i sto ja pricam ne iskljucuje jedno drugo. |
|
Cini mi se da sam vec poslao ovaj komentar ali izgleda da nije postan.
Na #25
Kolega, dakle evo mene opet iz akademskog fairy-landa  U kontaktu sa kolegama koji su se vratili naslusao sam se prica o sustavu u RH, koji moze i one sa najboljim zivcima vjerojatno natirat da zakljucaju svoju kancelariju i odluce da im je bolje setat na rivi.
Pisem ove prijedloge jer mi se cini da kolega Lucin zeli (i moze) utjecat na promjene u RH koje bi dovele do te akademske idile koju gore opisujem. Znam da smo daleko od pregovaranja sveucilista sa znanstvenicima, ali ukoliko kolega Lucin kroz NZZ omoguci i takvu mogucnost (e.g. matching funds od strane sveucilista), nije nemoguce da se to i ostvari.
Slazem se s vama da je glavna motivacija odlaska znanstvenika nedostatak kvalitetnih mentora i projekata. Novaci koji su zainteresirani za kvalitetan rad cesto prvi napustaju institucije duboko razocarani pogotovo ukoliko imaju alternativu rada u industriji di ce dobit 2x vecu placu (odnosi se na CS, ne znam za druge).
Na #28: govoreci iz osobnog iskustva, mislim da je dobro da odu i da se vrate i da je to optimalna situacija. Nazalost, velika vecina ostaje vani velikim dijelom i stoga sta (kao sto ste i sami iskusili) povratak moze bit prilicna avantura.
Moji komentari su nekako i izraz osobnog nadanja da ce se nesto doli promjenit pa da se i sam nakon nekog vremena mogu vratiti u koliko-toliko razuman sustav znanosti u RH. |
|
Na #31
Iako iz mojih postova mozda to tako ne izgleda, ja sam optimistican (da nisam ne bi mi bilo ni palo na pamet se vratit).
Vjerujem da ce se mladje kolege koje sam do sada pojedinacno kontaktirao sloziti u tome.
Nepobitno je da sustav treba mijenjati ali sam vrlo skeptican na promjene odozgo jer takve promjene ne odgovaraju velikoj vecini.
Ja (optimisticno) mislim da se promjene mogu poceti dogadjati odozdo, a to je da se kvalitetni, rada i znanja zeljni znanstvenici okupljaju u kvalitetne programe i onda traze financiranje izvan postojeceg HR sustava.
Vrijedi pokusati.
Alternativa je setat se po Marjanu ili na Znjanu (riva je zatvorena radi preuredjenja).
Hm, dali ste mi mislit s ovom alternativom. |
|
Vec smo ovdje imali prije jedno 2 godine veliku raspravo o top-down vs. bottom'up approachu. mislim da mogu sazet zakljucak kao nerjesen. U prinecipu jedno bez drugog ne ide.
A sto se rive-Marjana-Korza-Trga i ostalih setnica tice, ako tamo prodete u bilo koje doba dana (posebno za vrijeme radnog vremena) viedjeti cete da setaca (ukljucujuci "akadenske gradane") ne manjka. Nuzno nam pak manjka onih koji ce i bottom-up i top-down konkretno raditi na promjenama u sustavu znanosti. Bilo bi ipak lijepo da se pridruzite ovim zadnjima |
|
Na #31:
Promjene se mogu i dogadjat ce se odozdo, i to je djelomice osigurano mogucnoscu pristupa Europskim fondovima.
Ali neke se ipak mogu dogadjati i odozgo - primjer NZZ-a. Ipak ne treba zanemarivati cinjenicu da su nacionalni projekti cesto puno manje birokratski i mogu pozitivno djelovati na ostanak i povratak kvalitetnih kadrova (kroz instalacijske i excelence grantove)
Quote:
Hm, dali ste mi mislit s ovom alternativom
Eh da, zaboravih da se riva preuredjuje. Onda nakon Sv Duje ...  |
|
Quote:
Što se tiče excellence grantova, mislim da bismo tu ideju trebali dodatno prodiskutirati jer je to u hrvatskom sustavu prilično komplicirano. Naravno, tu ideju apsolutno podržavam. No, treba imati na umu strukturu hrvatskih institucija i načina na koji se kreira institucijska politika te načina upravljanja i rukovođenja institucijama.
Da, problem jest struktura i management hrvatskih institucija, no to se mora nekako "zaobici" jer bi institucije trebale sluziti stvaranju izvrsnosti a ne obrnuto: da izvrsnost bude potcinjena institucijama. Moj prijedlog ovdje, glede znanstvene izvrsnosti, je da se stvari preuzmu iz FP7 Ideas - ionako ako bude (nadam se) koja istrazivacka grupa iz Hrvatske dobila ovaj grant tada ce institucija morati potpisati sljedece (preuzeto iz Workprograma):
-------------
The grant will be awarded to the institution (Applicant Legal Entity) that will be engaging and hosting the Principal Investigator, with the attached commitment that this institution will grant the Principal Investigator the independence to manage the research funding for the duration of the project.
-------------
Independence implies that the Principal Investigator has the authority to:
• apply for funding independently of senior colleagues
• manage the research funding for the project and make appropriate resource allocation decisions
• publish as senior author and invite as co-authors only those who have contributed substantially to the reported work
• supervise team members, including research students or others
• have access to reasonable space and facilities for conducting the research
-------------
At stage 1, the hosting institution must confirm its association and support to the project and Principal Investigator. At stage 2, the hosting institution must provide a binding statement that the conditions of independence, set out in section 3.2, are already fulfilled or will be provided to the Principal Investigator if the application is successful.
-------------
Ovaj zadnji paragraf bi trebala vise-manje ukinuti mogucnost da neka institucija ometa izvrsavanje excellence projekta jednom kada on bude odobren (jer eventualno krsenje toga ima za posljedicu sudske i druge procese pred Europskim tijelima, a ne znam da li bi itko od management struktura to htio osjetiti na svojoj kozi).
Zasto ovaj sustav ne primijeniti i u Hrvatskoj (recimo da NZZ moze upravljati ovim grantovima). Odnosno, zasto ne uspostaviti excellence grantove iz hrvatskih sredstava, u iznosu od 10% u odnosu na sve projekte financirane od MZOS-a (znanstveni, tehnologijski, ...), sto u konacnici nisu mala sredstva, pa ih prebaciti u Fond za izvrsnost koji ce prema medjunarodnim kriterijima financirati excellence grantove? Pritom bi istrazivaci, koji bi dobili grant, potpisivali s institucijom Ugovor koji bi imao u sebi odredbe o neovisnosti, jednostavno prepisane iz ERC Ideas programa. ERC je sastavljen od izvrsnih europskih strucnjaka i nobelovaca, pa zasto ne mozem jednostavno preuzeti taj model, barem u dijelu excellence grantova? Konkretan zakljucak koji bi (po meni) trebao ici u ovaj strategijski dokument, odnosno u dio u kojem ce se definirati implementacija i konkretne mjere, jest upravo sazetak gore navedenog. |
|
| Na #34: Ja moram priznati da ja taj citat nisam razumio. Postoje li neke prepreke da netko dobije excelence grant? Meni se cinilo da se nezavisnost istrazivaca koji grant dobije nekako podrazumijeva. |
|
na #35
Ponavljam iz #25 ma gdje vi zivite kolega (ocito u Svicarskoj) 
Nisu toliko bitne prepreke za dobiti grant (te prepreke nisu velike, jer institucije cijene bilo kakve novce koji stizu na njihov racun), vec je problem realizacija granta. Naime, kada jednom dovucete novce u prosjecan hrvatski institut/fakultet (svaka cast suprotnim primjerima), vasi stariji kolege (sefovi, dekani, "veleumni" znanstvenici...) cesto pocinju svojatati te novce kao i vas rad. Da ne kazem da je vrlo cesta pojava u RH da se nekompetentni sefovi laboratorija nadopisuju na radove "po zapovjednoj odgovornosti", ne mrdnuvsi malim prstom. No, obzirom da je ERC definirao upravo ovakva pravila, to je ocito pojava u velikom dijelu Europe (ali, ocito, na vasu srecu, ne i u Svicarskoj).
Evo, malo cu riskirat pa cu reci neke stvari o svom institutu. Npr., prakticni rad znanstvenog vijeca se najvecim dijelom svodi na odobravanje izbivanja iz instituta. Npr. da bi ja isao na sastanak (dakle ne na znanstveni skup) u inozemstvo placen iz vaninstitutskih sredstava, ja moram traziti odobrenje znanstvenog vijeca. Recimo, da bih sudjelovao u radu medjuvladine komisije za tsunamije financirane od MZOS-a ja moram traziti odobrenje znanstvenog vijeca. What a nonsense! Dok istovremeno to znanstveno vijece uopce ne raspravlja o znanstvenim stvarima, iz jednostavnog razloga sto (a) polovicu to uopce ne zanima, vec gledaju kako ce sto prije zavrsiti, (b) dio ostale polovice gleda svoje interese, kako ce kome zapeti nogu (ukljucujuci i mene, i to zato sto sam se "usudio" dobiti neke mini-projekte a nisam ukljucio njihova visocanstva), (c) management (ravnatelj, pravnica, i jos poneko) gledaju kako odrzati status quo koji njima odgovara (npr. izbor dodatnih kriterija i statut je prilagodjavan konkretnim osobama i interesima). Da ne kazem da se u tom vijecu nalazi kvalitetnih znanstvenika izbrojivih na polovici prsta jedne ruke. I sad bi ja trebao donijeti neki excellence grant i reci - gonite se svi, evo vam vasih 20-30% rezijskih troskova i pustite me na miru. To bas nece ici tako, vec ce vam se pojedinci "veliki znanstvenici" (sa tu i tamo pokojim radom) stalno petljati i pokusati uvaljivati i utjecat na vas rad. Stoga, kao sastavni dio ugovora o grantu, stavite na papir ove stvari navedene u #34, pa vas institucija ne smije zafrkavati (ili barem ne u obimu u kakvom bi vas zafrkavala bez tog papira).
Da ne kazem da je ovo odlicna situacija obzirom na to sto sam dozivljavao u bivsem institutu (Hidrografskom). Tamo vlada vojnicka hijerarhija (jer su sefovi odgajani u JNA, npr. moj bivsi sef i sadasnji pomocnik ravnatelja za znanost je bivsi kapetan prve klase koji je bio zaduzen za "politicko obrazovanje i vaspitanje", da ne kazem da je 1991 htio pucati tenkovima na prosvjednike ispred banovine). Tamo sam bio na n obavjesnih razgovora i ispiranja mozda zato sto sam se usudio traziti da mogu slobodno rapolagati sredstvima koje sam sam svojim radom donio u institut (razgovori tipa umukni ili ces letit) - a rijec je bila o jednom od prvih FP projekata financiranim u Hrvatskoj (FP5).
Stoga je potrebno staviti neovisnost kod excellence grantova na papir, pa ako institucija krsi ugovor, nek se bakce s europskim sudovima. |
|
Na #36, Mogu razumit vas oprez nakon takvih iskustava, ali moram priznat da u kontaktima sa kolegama sa nekih fakulteta, nisam stekao dojam da je takva praksa rasirena i tamo.
Svakako, dobra primjedba, ta neovisnost raspolaganja sredstvima moze biti garantirana. |
|
Ponuđeni materijal, čini mi se vrlo detaljno, aktivno i strukturalno jasno razrađuje načela samopripreme zanstvene zajednice kroz institucije za razvoj u predviđenopm razdoblju.
Meni se čini da ostaje predefanzivan pristup kad je u pitanju model implementacije, jer bolji izraz trenutno ne mogu naći, ili pak prespajanja sa tekućim strateškim planom razvoja društva općenito.
Predlažem:
1. Da se razmotri mogućnost zaključka a onda i kompletne aktivnosti za otvaranje sektora za znanost u HGK
2. Da se osmisli kampanja, tragom 1., za cijelo to razdoblje slična kampanji-Kupujmo Hrvatsko ili Budimo Croaktivni ili ...
3. Da se ispita i definira prijedlog otvaranja sustava financiranja uz HGK prvorazrednih projekata. Formiranje fonda u suradnji sa investicijskim fondovima u bankama, koji bi jamčio prvorazredno upravljanje novcima ali i bio van domašaja u svakom smislu vladinih institucija, te tako selektivne naravi, da, primjera radi, bude moguće, ako se ocjeni da ni jedan projekt ne zadovoljava zahtjeve, onda se ni jedan ne financira. Ističem to zbog održavanja standarda izvrsnosti.
4. Financiranje toga segmenta bi bilo neka vrsta "vraćanja" od strane gospodarstva i na taj način, uloženoga kapitala društva u njegovo funkcioniranje! Pretpostavka je postavljanje -ljudi-znanja- na prvo mjesto razvojnih resursa zemlje.
5. Prijedlog državi da se formira tzv. banka ideja i projekata za primjenu, koje bi u autorskom smislu otkupljivala država te putem ili HGK ili specijalizirane agencije uz nju, nudila na hrvatskom, ali i svjetskom tržištu.
6. Stvaranje organizacijske infrastrukture za provođenje ovih i sličnih ideja.
|
|
| Dobre primjedbe! Dio ovih komentara (osobito 3., 4. i5.) čini mi se da bi se mogao i detaljnije razraditi u okviru teme o tehnologijskim projektima. Nastojat ću i nju što prije staviti na wiki... |
|
Obzirom na nedavno nagradjivanje znanstvenika od strane MZOS-a, trebalo bi razraditi i pravila za nagradjivanje znanstvenika koja bi stimulirala objavljivanje u prestiznim casopisima i na prestiznim konferencijama.
|
|
dodatak na #40
Evo i kopija dijela mog posta iz druge rasprave, koja bi ovdje mogla biti korisna, kod definiranja akcijskog plana za vrednovanje znanstvene izvrsnosti kao dijela Strateskog okvira razvoja znanosti do 2010.
-----------
Dakle, umjesto mediji -> izvrsnost -> nagrada potrebno je postaviti stvari obrnuto, a to je izvrsnost -> nagrada -> mediji, zato sto se izvrsnost ne mjeri preko medijskog pracenja vec faktorima izvrsnosti. Zapravo, to uopce nije tesko za napraviti, samo je potrebna dobra volja. Konkretno, da bi se realiziralo nagradjivanje izvrsnosti, potrebno je:
1. Donijeti politicku odluku (MZOS) da se nacini "Pravilnik o nagradjivanju izvrsnosti u znanstvenom radu"
2. Odvojiti dio sredstava za te nagrade u proracunu,
3. Definirati kriterije izvrsnosti po znanstvenim podrucjima i poljima (npr. Top 5% casopisa po IF u prirodnim znanostima, ili nesto drugo prema dogovoru),
4. Skenirati hrvatsku znanstvenu bibliografiju za prethodnu godinu i odrediti uopce koliki je postotak tih radova,
5. Direktno stimulirati znanstvenike (ne preko institucija, vec direktno na ziro racun) koje su objavili izvrstan rad prema formuli
(stimulacija za izvrstan rad) = (ukupna godisnja sredstva za izvrsnost) / (procijenjeni broj izvrsnih radova u godini)
U formulu je moguce ubaciti i tezinske faktore, npr. da li je rad kompletno hrvatski proizvod ili kao rezultat medjunarodnih projekata, razdioba po podrucjima, ...
----------- |
|
Na #41: slazem se da bi trebalo razraditi taj sustav, ali mi nije jasno sta to znaci izravno na ziro racun? Mozda je potrebno razdvojiti dva nacina nagradjivanja:
- dodjeljivanje dodatnih sredstava za rad
- prihod znanstveniku za izvrstan rad
Nisam siguran koliko je ova druga vrsta stimulacije moguca u RH. |
|
Quote:
1. Donijeti politicku odluku (MZOS) da se nacini "Pravilnik o nagradjivanju izvrsnosti u znanstvenom radu"
Možda bi bilo zgodno malko 'pogurnuti' MZOŠ na donošenje ovakve odluke s time što bi se putem online kolaboracije izradio prijedlog teksta samog pravilnika.
Naime, u tom je slučaju lobistička pozicija za cijelu ideju o nagrađivanju puno jača, jer kada izađete s konkretnim prijedlogom onda:
1) onaj komu se predlaže (u ovom slučaju MZOŠ) može izravno krenuti na implementaciju, a nema potrebe (ni opravdanja) izgubiti još tko zna koliko vremena na oformljavanje povjerenstava koje bi onda trebala pisati takav dokument
2) oni koji su zainteresirani da se takva procedura pokrene (a rekao bih da ih među portalovcima ima dosta) mogu izravno napisati _točno_ pravila kakva žele vidjeti u implementaciji, ne ostavljajući puno manevarskog prostora da na kraju 'nekakvo povjerenstvo' složi pravilnik bez glave i repa
Stoga predlažem odmah otvoriti temu na wikiju. Naravno, to prvo ide onima koji iskazuju najveći interes za temu, jer ako neće oni, a tko će drugi... |
|
na #42 Nisam siguran koliko je ova druga vrsta stimulacije moguca u RH.
Zasto ne? Koliko znam, MZOS daje odredjene naknade direktno (na ziro racun) - npr. za drzavne nagrade za znanost. Zasto se ne bi i znanstvena izvrsnost direktno stimulirala? (ovdje govorimo o nagradama)
Naravno, drugi dio price su dodatna sredstva za rad, no ona bi se dobijala preko natjecaja u okviru Fondova za izvrsnost (Excellence grants). |
|
#43
..malko "pogurnuti" MZOŠ... Pa u tome je kvaka. Naprosto na onome trko nešto traži m o r a biti inicijativa. A prema svakoj!!! državi se mora ići krajnje ofenzivno i sa inicijativom! |
|
| Ok, evo ja cu preuzeti na sebe da nacinim draft prijedloga pravilnika za nagradjivanje izvrsnosti pa ga budem stavio na wiki, samo cete mi morati dati nekoliko dana (max. 7) obzirom na guzvu |
|
sve komentare u okviru ove teme mislim da je najveca prepreka nedostatak ZAJEDNICKE VIZIJE. Imamo postenih i pametnih ljudi na vrhu i u bazi MZOS, ali kreativniji jos nisu iskazali NADMOC nad manje kreativnim i destruktivnijima.
To ce sigurno doci, a mi svi moramo pridonijeti ubrzanju tog procesa. Mozda bi video konferencija ili vise njih prije skupa u Splitu u V mjesecu pomogle da se tamo kristalizira zajednicka vizija (shared vision u konceptu P. Senge-a).
Za RH utemeljenu na znanju najvaznije je imati ZNANSTVENU ELITU, a mi je nismo do sada identificirali. Zbog jala, lijenosti itd itd.
U RH i u dijaspori postoje u svakoj znanstvenoj disciplini takvi ljudi i ne ocekujmo da ce se oni sami nametati nama ostalima.
Postoji sociometrijska metoda i bilo bi dobro kad bismo u svakoj disciplini dosli do RANGA onih, koje se najvise POSTUJU unutar struke.
Poseban je problem pronaci one, koji povezuju vise struka, ali o tom potom.
Takvi uz pomoc najboljih u svijetu (to je transparentije), po mojem misljenju, trebali bi biti (su)mentori mladima, buducoj eliti.
Ako nasi mladi budu imali najbolje moguce mentore nasa ce znanstvena i sveukupna perspektiva biti blistava, a ako to prepustimo, kao do sada STIHIJI, nema sansi da RH bude utemeljena na znanju.
Kako nase najmladje i najbolje povezati sa najboljima u nas i u svijetu?
Ukratko management ljudskih resursa bi trebao biti prioritet MZOS i svakog od nas i koliko budemo uz pomoc nasih najboljih starijih znanstvenika pomogli najmladjima u nasoj hrvatskoj znanstvenoj zajednici, sve ce doci na svoje pravo mjesto. |
|
nastavak na #46
Obzirom da su me kolege #43 i #45 malo "pogurnule" pa sam se obvezao u #46 da cu naciniti draft pravilnika za nagradjivanje izvrsnih znanstvenih djela, evo ga frisko stavljenog na WikiFF.
Dakle, ja sam to nacinio upravo u obliku pravilnika, imajuci na pameti nekoliko stvari:
- kako definirati sto objektivnije kriterije te kako uvaziti razlicitost znanstvenih podrucja, te kako iz svakog podrucja "izvuci" na vrh cca 1% najkvalitetnijih radova. Stoga bih molio da connectovci iz razlicitih podrucja i znanstvenih polja daju konkretan doprinos upravo ovdje (clanak 9), jer to je dio u kojem ce se misljenja vjerojatno najvise ukrstavati. Ovdje odmah zahvaljujem nekolicini kolega koje su nacinili pred-evaluaciju, da ne bih stavio nesto sto nece imati smisla.
- prakticnost (jer sam i sam takav), pa sam napisao draft prijedloga odmah u pravnom obliku, te je potrebno samo dodati zaglavlje, potpis ministra i pravilnik moze stupiti na snagu (naravno, nakon sto se mi usuglasimo o tekstu i kriterijima).
- minimaliziranje subjektivnosti, pa sam stoga stavio da za svako podrucje u Povjerenstvu stoji jedan znanstvenik iz RH, jedan nas "covik" iz inozemstva i jedan vrhunski inozemni strucnjak. Ovo je mnogo lakse naciniti za egzaktne znanosti, doj je nesto teze definirati kriterije za drustvene i humanisticke znanosti.
- mehanizme provedbe; tko predlaze i tko odlucuje o nagradi.
- okvirnu raspodjelu medju znanstvenim podrucjima. Za brojke koje su tu stavljene (clanak 6) okvir sam izvukao iz European Scientific Council FP7 Ideas Workprograma, uz uvazavanje hrvatskih specificnosti.
Naravno, sve stavke su podlozne promjenama, kompletnim izmjenama i nadopunama - cilj je naciniti sto kvalitetniji i objektivniji dokument.
Nadam se da ce ovaj konkretan prijedlog se upgrade-irati na zadovoljavajucu razinu i prakticnu primjenu. Time bismo pokazali da je connect zajednica sposobna naciniti konkretan dokument koji bi promovirao znanstvenu izvrsnost, za razliku od podrucnih povjerenstava koja nisu bila dorasla ovom zadatku. |
|
Efekat je svake inicijative potpun ako:
1. Postoji dobar okvir / a konture su tu/
2. Postoji društvena usuglašenost / a ima ili bar nesporni prioriteti/
3. ako ima novac koji to može pratiti. A ima!
Kako doći do novca u relativno opterećenoj i siromašnoj državi?
Već sam nekoliko puta u tom stilu, sa manje ili više razrađenim pristupom, prije svega zato što nisam detaljnije razvijao teze o tome, a s druge strane, jer ni mjesto ne dopušta esejistiku. ali, dopustite još malo na tu temu:
Ponukale su me ovo dana informacije medija o sanaciji b |
|
| | |
Edukacija
